Generalni sekretar Vlade Žarko Šturanović povukao je kandidaturu za izbor dvoje sudija Ustavnog suda koje predlaže predsjednik Filip Vujanović. Prema više izvora Monitora iz DPS-a, to je iznenadilo mnoge, čak i u vrhovima te stranke.
Šturanović – tvrde sagovornici koji su insistirali na anonimnosti – je uz ministra pravde Duška Markovića i premijerovog savjetnika Milana Roćena, osoba od najvećeg povjerenja premijera Mila Đukanovića. U nekim stvarima je bliži Đukanoviću nego pomenuta dvojica, jer se drži u dubokoj pozadini, pa je pouzdaniji saradnik za poslove u sjenci.
Sekretar je Vlade od 2003. godine. Đukanoviću priprema i servira dokumenta – od koncipiranja dnevnog reda, do najznačajnijih odluka. U njegovoj nadležnosti je i državni vazduhoplov: Šturanović odobrava korišćenje aviona Lirdžet 40-MNE. No, te u zakonu prepoznate aktivnosti, po obimu daleko su od onih koji sekretar obavlja iza kulisa.
Ranije – pomoćnik ministara policije Filipa Vujanovića (1995-1998) i Vukašina Maraša (1998-2001), direktor Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija (1994-1995), upravnik KP doma Podgorica (1993-1994), te načelnik kadrovskog odjeljenja u Ministarstvu unutrašnjih poslova (1991-1993) – Šturanović je, prema našim izvorima, ključni čovjek u osmišljavanju izbornih manipulacija, projektu DPS-a – siguran glas.
Kompletna zakulisna organizacija izbora je pod njegovom dirigentskom palicom. On koordinira sa mini-štabovima i daje instruktaže za rad na terenu. Uz Đukanovića, glavni je ideolog afere Snimak, kaže sagovornik našeg nedjeljnika iz DPS-a.
Drugi izvor Monitora kaže da je na zahtjev rukovodioca DPS-a Šturanović, pošto je postao generalni sekretar Vlade, obezbjeđivao novčanu pomoć pojedincima u zamjenu za glas na izborima. ,,Ta pomoć davana je kolebljivcima”.
U poslu kontrolisanja izbornog procesa, na terenu, svesrdno mu pomaže još jedna osoba iz sjenke – Nada Martinović iz Nikšića, odakle je i Šturanović. Pisali smo o tome (novembar 2012: Čoek-žena režima, Koloplet moćnih): Martinović je povučena činovnica Filozofskog fakulteta u Nikšiću, osoba od izuzetnog povjerenja Đukanovića za koju se sumnja da iz pozadine obavlja najdelikatnije procese u borbi DPS-a za osvajanje i kontrolisanje vlasti – u okviru projekta depeesove baze podataka Siguran glas – kupovinu ličnih karata. Martinović je porodično, bliska sa još jednom osobom iz samog vrha crnogorske piramide moći – Branislavom Mićunovićem.
Kada je riječ o ličnim kartama, prema izvorima našeg nedjeljnika, Šturanovićeva osoba od povjerenja je višegodišnja šefica podgoričke filijale MUP-a za izdavanje dokumenata Ljiljana Dapčević. Ona je nedavno dospjela u javnost pošto ju je ministar Raško Konjević smijenio sa funkcije, a povod je bilo sporenje oko slučaja paroha SPC Velibora Džomića. Dapčević odbija da preda dužnost, pa ministar nalaže hitno izvršenje, nakon čega je iseljena iz kancelarije. Međutim, komisija za žalbe Vlade Crne Gore poništava odluku, sa obrazloženjem da je nezakonita.
Šturanović se ne bavi samo kontrolom izbora. Veoma je upitna njegova uloga u privatizaciji turističkog preduzeća TUP Južni Jadran Meljine, preciznije – u prodaji akcija fondova (31 odsto) preduzeću Carine u vlasništvu Čeda Popovića. U vrijeme privatizacije, 2001. Šturanović je bio na funkciji pomoćnika ministra unutrašnjih poslova za opšte poslove, u koje spada i finansijsko poslovanje i poslovi nabavke, dok je istovremeno bio predsjednik Upravnog Odbora preduzeća TUP Južni Jadran Meljine.
Manjinski akcionari te firme, na čelu sa Nadom Popović ( NVO Južni Jadran) više od deceniju vode bitku da dokažu enormne nezakonitosti koje su pratile privatizaciju.
U periodu 1991-2001. granična policija smještena je u objektu Motel Vinogradi Sutorina u vlasništvu Južnog Jadrana, a graničnu policiju smještajem i namirnicama opskrbljuje TUP Južni Jadran koji, uglavnom, namirnicama i drugim proizvodima snabdijevaju Carine D.O.O. ,,Popović čitave 2001. ima kancelariju na raspolaganju u prostorijama Južnog Jadrana sa ciljem pojedinačne kupovine akcija koje su u posjedu radnika, kako bi obezbijedio 51 odsto akcija preduzeća. On vrši razne vrste pritisaka na radnike- u krugu firme postavlja oglase, reklamira otkup akcija preko lokalnog radija… Na koncu je došao do vrlo sumnjivih 51 odsto akcija”, kaže za naš list Nada Popović.
,,Kao što se vidi Šturanović je em naručilac robe, em prodavac akcija preduzeću koje ga posredno snabdijeva, što je školski primjer konflikta interesa.Postoji ogromna sumnja je da je država (koju je predstavljao Šturanović) prodajom akcija Popoviću i omogućivši mu da preuzme vlasnički dugove, prebila i neka potraživanja koja je Popović imao prema njoj “, tvrdi Popović.
Rezultat je, podsjeća ona, poznat: „Južni Jadran je nakon stečaja likvidiran, imovinu su kupile Popovićeve Carine za 11,5 miliona iako su državni procjenitelji kod određivanja poreza na promet imovinu procijenili na tridesetak miliona eura. Čedo Popović još nije platio obavezni porez na promet iako je prometovanje izvršeno u ljeto 2008. Prije par mjeseci je prodao tek peti dio imovine – Lazaret u Meljinama (15.000 m2 zemlje sa lukom), ruskom biznismenu Genadiju Borisovu za 12 miliona eura.
Šturanović je – za naš list svjedoči bivši visoko kotirani aktivista DPS-a dr Ivo Đurišić – i krajem devedesetih bio itekako aktivan u izbornim mahinacijama. Tvrdi: ubacivanje članova i simpatizera DPS-a u redove opozicije je oproban recept. ,,Krajem devedesetih godina moj sada pokojni brat Dr Joko Đurišić, neonatolog iz Bara, ubačen je u monarhistički pokret Aćima Višnjića na zahtjev tadašnjeg ministra zdravlja Miomira Mugoše i, kako Mugoša reče, podršku Žarka Šturanovića, tadašnjeg pomoćnika ministra unutrašnjih poslova. Cilj je bio da monarhistički pokret ne uđe u parlament, ali da dobije dovoljno glasova da se oni po Dontovoj formuli preliju DPS-u”.
Žarko Šturanović (brat od strica bivšeg premijera, sada potpredsjednika Skupštine Željka Šturanovića) živi u stanu površine 125m2. Lani je mjesečno primao 1026 eura plate. Uz to, kao član Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte, dobijao je još 338 eura. Do polovine godine (kada je nadoknada ukinuta) bio je i član Upravnog odbora AD Hemomont Podgorica, odakle je svakog mjeseca (počevši od 27. oktobra 2011. godine) ,,kapalo” dodatnih 1.000 eura.
Uz tadašnju platu od 1.112 eura, skoro čitave 2011, januar-septembar, dobijao je posebnu nadoknadu na zaradu, mjesečno 1.198 eura. Do oktobra iste godine kao predsjednik Upravnog odbora JU Službeni list mjesečno je prihodovao 700 eura. Od Komisije za odlikovanja prihodovao je dodatnih 250 eura.
Supruga Radmila, zaposlena u Sekretarijatu za zdravstvo, kućni budžet mjesečno pojača sa 690 eura. Još 1.500 eura godišnje kapne po osnovu članstva u Odboru direktora Kliničkog centra Crne Gore. Kao član Državne izborne komisije prošle godine je inkasirala 2.380 eura. S tim da je 2012. kao nadoknadu za sprovođenje izbora, dobila i 3.600 eura.
I gospođi Šturanović je 2011. godina bila berićetna: od članstva u DRI prihodovala 1.980. Kao član Odbora direktora Kliničkog centra 3.600 eura, te Savjeta za prava djeteta – mjesečno 80 odsto prosječne zarade. Iz Komisije za polaganje stručnih ispita zdravstvenih radnika za tu godinu dobila je 860 eura, a od ,,rada u povremenim radnim grupama” 950 eura. Na svoje ime posjeduje stan od 45m2.
Sin Luka zaposlen je u Agenciji za telekomunikacije i poštanske djelatnosti. Mjesečno prihoduje 798 eura.
Zbog svega navedenoga u okvirima DPS-a snažno je odjeknula Šturanovićeva misteriozna odluka o napuštanju Vlade, kandidaturi za sudiju Ustavnog suda, ali i kasnije odustajanje, iako je imao siguran prolaz, imajući u vodu bliskost sa Filipom Vujanovićem. Komešanja na dvoru i klanovske borbe sve se teže ukrivaju.
Crna kutija Vlade i DPS-a, duboko u sjenci, ćuti. I odrađuje posao.
Marko MILAČIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice