Povežite se sa nama

Izdvojeno

ARHEOLOŠKO BLAGO SJEVERA BEZ ZAŠTITE: Bageri brži od države 

Objavljeno prije

na

Građevinskim radovima, u više navrata, ugroženi su vrijedni arheološki lokaliteti sjevera. Mnogi su još bez zaštite države, iako su arheolozi saglasni da je rječ o vrijednoj kulturnoj baštini. Informacije o rijetkim nalazištima na kojima mjesecima i godinama rade multidisciplinarni timovi, uglavnom, ne zavrijede značajniju pažnju javnosti

 

Aktuelna arheološka istraživanja na sjeveru Crne Gore, uprkos tome što su višestruko značajna, uglavnom ne izazivaju interesovanje kod prosječog građanina. Arheolozi tvrde da su podijelili  dovoljno informacija o onom što rade, a sve je pratila  i solidna pažnja medija. Međutim,  i dalje  baština mnogobrojnih kultura, koje su isprepletane na našem prostoru, nije primamljiva za širu javnost.

Informacije o istraživanjima,  koja su obavljena u Mojkovcu,  kao i onim u Bijelom Polju, kaže sa za Monitor arheolog Miloš Živanović, marginalizovane  su u javnom prostoru.   Čak i vrijedna otkrića, objašnjava on, iako dobro medijski propraćena, gube bitku sa onim što se dešava na dnevnopolitičkoj sceni.

“Nije dobro što su kultura i nauka marginalizovane. Nije to trenutni problem, tako je  već decenijama.  Mislim  da je neophodno više edukacije šire javnosti o važnosti arheologije. Ona nije važna samo kao odgovor  na istorijska pitanja i dileme već, prije svega, sa aspekta očuvanja baštine i sticanja saznanja o mnogobrojnim kulturama koje su na ovim prostorima isprepletane” kaže sagovornik Monitora.

Ovogodišnja arheološka istraživanja srednjovjekovnog grada i rudnika Brskovo završena su prije  15-ak dana, a sprovodio ih je Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore. U fokusu je bilo  nekoliko lokacija u Doganjicama, gdje se nekada nalazio grad i rudnik, kao i na lokalitetu Gradina,  gdje se nalazila tvrđava.

“U Doganjicama su proučavani ostaci rudarskih i metalurških aktivnosti, odnosno, rudarska okna i ostaci topioničarskog postrojenja kod rijeke Rudnice. Način ekstrakcije, prerade i finalne obrade metala u srednjem vijeku, veoma je malo poznat, te su dobijeni podaci od izuzetnog značaja. Istovremeno, s ovim radovima iskopavan je objekat, koji je bio rađen upotrebom drvne građe. Za  sada, još nismo sigurni da li je imao stambenu funkciju ili je bila neka vrsta radionice na šta nas upućuju fragmenti alata otkriveni tokom iskopavanja”, kazao je Živanović, koji je bio na čelu arheološkog tima.

Podsjeća da je objekat, koji su iskopavali, “datovan (određena mu je starost – prim. Monitora) srebrnim novcem kralja Milutina početkom 14. vijeka”.  Kontinuirano s iskopavanjem,  radilo  se na antropološkoj analizi skeleta otkrivenih unutar srednjovjekovne nekropole kod Saške crkve. Na posebnom lokalitetu, odnosno, brskovskom utvrđenju Gradina, istraživanje je obavljano na  zapadnoj strani pravougaone kule. Najstariji dio tvrđave od posebnog je značaja za istraživanja Brskova, jer , kako kaže Živanović, na tom prostoru su još prošle godine našli luksuzni stakleni materijal.

Na arheološkom nalazištu iz neolita, starom 6.500  godina u Bijedićima kod Bijelog Polja, arheolozi su nedavno pronašli višeslojna otkrića iz nekoliko  perioda, veći broj predmeta, oružja, oruđa, alatki od silicijum dioksida, raznih posuda, keramike, krčaga, šila i igala, pršljenak….  Sve to, nakon što su mašine jedne private firme  ugrozile nalazište, a Uprava za zaštitu kulturnih dobara donijela rješenje o zabrani i prekidu radova na lokalitetu, do kraja istraživanja.  Na činjenicu da bageri “presijecaju” lokalitet prvo su upozorili mještani, a reakcija nadležnih uslijedila je poslije nekoliko protesta onih koji žive u Bijedićima. Na teritoriji bjelopoljske opštine ima oko 1.000  arheološki registrovanih nalazišta, a  ono u u Bijedićima jedno je od najstarijih.

Nalazište je otkriveno je 2012. godine i, kako je ranije kazao arheolog Predrag Lutovac, “zajedno sa onim u selu Radmanci kod Berana, pomjera dosadašnja naučna saznanja o smjenjivanju kulture na ovim prostorima”. Lutovac je tada rekao da su ta nalazišta od velikog značaja za cijelu državu. “Nadamo se da ćemo prilikom daljih istraživanja imati priliku da dođemo do značajnih podataka i nalaza koji će nam osvijetliti taj period crnogorske prošlosti. Kako i piše u literaturi,  prostor na kojem je ezgistiralo naselje zahvata površinu od 450 do 500 kvadratnih metara”, kažu iz tima angažovanog na tom lokalitetu.

Podsjećaju da rezultati dosadašnjih arheoloških istraživanja na prostoru Crne Gore  “najčešće svjedoče o kontinuitetu života bez većih prekida i da se oslanjaju na starije tradicije”. Pored crnogorskih arheologa, u stručnom timu koji radi u Bijelom Polju  je i arheologica Tijana Pušica iz Muzeja u Prijepolju. Stručnu pomoć timu pružili su i Eugene Morin, profesor na Trent University u Kanadi  i Gilliane Monnier, profesor antropologije na University of Minesota u SAD.

U Pljevljima, na arheološkom lokalitetu Trlica, prije desetak godina, pronađeni su fragmenti kostiju životinja iz ledenog doba. Prema tvrdnjama arheologa, to nalazište jedno je od najstarijih na Balkanu i seže 1,7 miliona godina unazad. To paleontološko nalazište sadrži fosilne ostatke sisara iz perioda donjeg i srednjeg pleistocena. Građevinske mašine prilikom izgradnje treće trake puta Pljevlja-Ranče, prije tri  godine, dijelom su oštetile  taj vrijedan arheološki lokalitet. Izlomljene su  dobro očuvane kosti životinja stare više hiljada godina.  Međutim,  tužilaštvo u Pljevljima, odlučujući po prijavi ekoloških aktivista, ocijenilo  je da kompanija čija su mašine pričinile štetu nije napravila krivično djelo.

“Dio ovih predmeta i kostiju je kopanjem polomljen i bačen na deponiju, pa vjerujem da radnici koji izvode radove i ne znaju o čemu se zapravo radi. Prosto je neshvatljivo da onaj ko je projektovao proširenje puta i izgradnju treće trake nije izašao na lice mjesta i predvidio zaštitu i izbjegavanje arheološkog nalazišta, već je ono brutalno oštećeno i prekopano zajedno sa kulturno-istorijskim blagom koje se tu nalazi”,  tvrdili su tada iz Ekološkog društva Breznica.

Iz te NVO su optuživali nadležne i za nebrigu pokazanu godinu ranije,  kada su arheolozi radili na iskopavanju keltskog groblja i grobnica u pljevaljskom kraju “pa sve što su pronašli odnijeli za Podgoricu”.  Javnost je, tvrde, ostala uskraćena za informacije o tome šta je na toj lokaciji pronađeno.

Da zaštita arheoloških lokaliteta nije među prioritete državi, a da mještani o njima malo znaju,  primjer je  Radmanske klisure kod Petnjice i arheološkog nalazišta Torine, koje je umalo, prije nekoliko godina, potpuno  devastirano  probijanjem seoskog puta. Arheolozi iz Berana su potom uspjeli da saniraju oštećenja i izvrše dodatna ispitivanja, ali za dalja istraživanja i konzervaciju nema dovoljno novca.

Lokalitet Radmanci, sa čuvenom zazidanom pećinom, odnosno utvrđenjem, nadomak Petnjice, 15 kilometara od Berana, najvrjedniji je i najbogatiji u Crnoj Gori iz doba eneolita, između trećeg i drugog milenijuma prije nove ere. Tu su ranije  pronađene ogrlica od vučjih zuba, bakarne igle, keramika, figurine…Sa lokaliteta Torine, prema nezvaničnim informacijama,  odneseno je do sada mnogo arheološkog materijala, najčešće keramike. Ni jedan od tih lokaliteta nije  zakonom zaštićen, iako je Polimski muzej to odavno zatražio.

 

Na područuju Gornjeg Polimlja nalazi se veliki broj arheoloških nalazišta. Među njima su Tumbarice u Donjoj Ržanici, Gradac u Budimlji, ,gradina Bihor, Samograd u selu Brzava kod Bijelog Polja… I dalje  arheološki neobrađeni su lokaliteti  Gradac iznad Godočelja kod Petnjice, Gradac u Crnči kod Bijelog Polja, Jerinin grad u Plavu, Gradina iznad sela Šabotići i još dva u bjelopoljskoj opštini, Gradina u Koritima i Gradina iznad sela Muslića, kao i Gradina u Rožajama. Sve te  naseobine potiču uglavnom iz srednjeg bronzanog doba i korišćene su kao prirodna utvrđenja. Neke od njih su korišćene i u gvozdenom dobu, sa dolaskom i dominacijom Rimljana.

                                                                             Dragna ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo