Povežite se sa nama

FOKUS

Apsolutno neprofesionalno

Objavljeno prije

na

Automobili Vijesti 14. i 24. jula zapaljeni, ne zna se ko je to uradio; u međuvremenu, između dvije paljevine, Veselin Veljović, v.d. direktora Uprave policije (UP), požurio sa tvrdnjom o „izolovanom događaju”. Iz Vijesti su odbili inicijativu premijera Igora Lukšića o razgovoru sa predstavnicima policije. Jer, nemaju „ni minimum povjerenja u direktora UP” a „postoji desetak drastičnih slučajeva progona i atakovanja na Vijesti u mandatu Veljovića, u čemu je on direktno učestvovao”

Kao da je čekao baš taj povod, a sagledavši se u trećem licu jedinine – što je indikator sam po sebi – Veljović u saopštenju za javnost 25. jula piše: „Prateći priloge i tekstove koji se u posljednje vrijeme sinhronizovano plasiraju jasno mi je da se radi o smišljenoj i organizovanoj kampanji, sa poznatim ulogama, čiji je cilj da se i ovakvim, očiglednim izmišljotinama spriječi reizbor direktora UP”.

Šef policije, umjesto da zasuče rukave i riješi smišljenu i organizovanu kampanju paljevine automobila najuticajnijeg dnevnog lista, prati „priloge i tekstove” i šepuri se „mjerljivim rezultatima”. Objašnjava da su „najbolji u protekloj deceniji”.

Veljovićevi „mjerljivi rezultati” pohranjeni su u Izvještaju o radu koji jedanput godišnje predstavi Odboru za bezbjednost i odbranu. Tim parlamentarnim tijelom predsjedava Melvudin Nuhodžić, popularni Meco, diplomirao na smjeru ONO i DSZ – oficir u rezervi, dakle Veljovićev kolega. I tu se, uz pomoć glasačke DPS-SDP ekipe, iscrpljuje javna provjera podataka šefa UP o svome radu.

Evo, par godina šef UP ritualno maše tim pismenima o „najboljim rezultatima u protekloj deceniji”, mada nije poznato koje podatke koristi za upoređivanje jer su statističke činjenice o radu policije javnosti dostupne počevši od 2003. godine. Kako se radilo prije toga, ostaje da nagađamo.

Uostalom, nije li Duško Marković, vicepremijer, 4. aprila kao predsjedavajući Nacionalne komisije za praćenje Akcionog plana za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala saopštio da je „statistika majka svih laži”. Marković je zapravo komentarisao tvrdnju v.d. direktora UP izrečenu na sastanku Nacionalne komisije kako „statistika pokazuje da svakim danom sve više raste povjerenje u policiju”!

Ostavimo da komšije iz Podbišća usaglase epistemiološke temelje statistike. Ocjene i cifre iz Veljovićevih Izvještaja bi trebale dati potporu njegovim tvrdnjama kako stopa kriminaliteta iz godine u godinu opada, dok istovremeno raste broj riješenih krivičnih djela. Veljovićevom leksikom rečeno, ako je UP 2009. radila „apsolutno profesionalno”, onda je 2010. radila „apsolutno profesionalnije”.

Osmotrimo činjenice. Iako od 2008. postoji Forenzički centar u Danilovgradu, sa visokim troškovima održavanja i razvoja, nije primjećeno dramatično poboljšanje rezultata rada UP. Niti su rasvijetljena neka od poznatih ubistava iz prošlosti.

Sofisticirana kriminalistička tehnika najčešće je beskorisna u crnogorskoj policijskoj praksi ukoliko se – što je čest slučaj – dokazi na terenu prikupljaju na nestručan način i takvi se na obradu dostave Forenzičkom centru. Između nestručnog prikupljanja tragova zločina i krivičnog djela prikrivanja zločina – suštinske razlike nema.

Ogromna većina policajaca čini strukturu koja od profesionalnih referenci ima tromjesječne kurseve, dok nekoliko desetina pitomaca Policijske akademije koji diplomiraju svake godine veoma teško dobijaju posao u UP. Samo 0,1 odsto policijskih službenika pohađalo je osnovnu obuku koja obuhvata normativne policijske metode, poput ljudskih prava i tematike „policija u zajednici”.

Menadžment UP je infiltriran oficirima, bivšim specijalcima, bez kvalifikacija iz oblasti kriminalistike, ukratko – policijskim analfabetama. Ne čudi da se i u izvještaju o reformi policije OEBS-a za 2010. govori kako je unutar „UP prisutna stara, predreformistička vojnička kultura”.

Stručne mogućnosti menadžmenta UP prikazane su u noći 1. na 2. septembar 2005, kada je Veljović još komandovao Specijalnom antiterorističkom jedinicom (SAJ) a očekivao se njegov izbor za šefa policije.

Sa oko 100 specijalaca je upao u Zavod za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS) u Spužu radi, kako je saopšteno, „pretresanja spavaona u okviru istrage ubistva načelnika MUP-a Slavoljuba Šćekića”. Bivši direktor ZIKS-a Dragan Pajović, koji je ubrzo nakon incidenta smijenjen, rekao je da su specijalci razoružali zatvorske stražare, zabranili im da prisustvuju pretresu i potom pretukli 31 pritvorenika!

Specijalci su u tom džumbusu zaplijenili devet mobilnih telefona, „više metalnih predmeta”, itd. A onda se desi da jedan bivši specijalac, Miljan Perović, sada višegodišnji načelnik Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata UP, promijeni iskaz iz istrage i na suđenju ne tereti zbog prijetnje okrivljenog (sada pravosnažno osuđenog) za organizovanje ubistva Slavoljuba Šćekića!

No, zasluge iz SAJ-a su izgleda i najbitnija invokacija za Veljovića i njegove oficire koji se godinama lažno predstavljaju kao policajci od zanata. Milo Đukanović je u maju za Televiziju Crne Gore saopštio kako će u njegovoj partiji znati da cijene da je januara 1998. Veljović bio ispred zgrade Vlade, „kad su huligani došli da je sruše”.

„To ćemo cijeniti, kao što cijenimo sve ono što je radio u međuvremenu i što profesionalno obavlja svoju dužnost”, naveo Đukanović.

Suštinski primjer te „profesionalnosti” je da je v.d. direktora UP nedavno odbio da se decidno izjasni da li bi, ukoliko dobije zakonom propisan nalog, uhapsio građanina Mila Đukanovića.

Prilozi za biografiju

NERIJEŠENA UBISTVA: Tokom mandata sadašnjeg v.d. direktora UP odigrala su se nerasvijetljena ubistva u mafijaškom stilu: Srđana Vojičića (Podgorica, 2006), Dejana Đukovića (Kotor, 2009), Ivice Šćepanovića (Budva, 2011), Dragana Bećirovića (Budva, 2011).

Kontroverzni biznismen, Dragan Dudić, ubijen je u Kotoru 30. maja 2010. Iako se ubica, Ivan Vračar, branio ćutanjem, direktor UP sjutradan izjavio kako se „radi o osveti” zbog smaknuća Dejana Đukovića – ubistva koje nije rasvijetljeno. Okrivljeni Vračar je progovorio marta ove godine u procesu pred Višim sudom u Podgorici i kazao kako su mu policijski inspektori u Kotoru, nakon Đukovićevog ubistva, rekli da iza zločina stoji Dudić i da je on sljedeća žrtva.

„MONTENEGROERLAJNZ”: UP je sredinom 2006. procesuirala krivičnu prijavu protiv direktora Montenegroerlajnza i njegovog pomoćnika. Sa početnih preko 40 miliona, optužbe za pronevjeru tokom narednih godina spuštene na sumu čak stotinu puta manju, ispod pola miliona. Ljetos je krivična prijava odbačena. Veljović je tim povodom optužio neimenovane centre moći zbog propasti njegove istrage, no nikoga, iako je zakonom obavezan, nije procesuirao zbog krivičnog djela ometanja pravde.

„ORLOV LET”: Brojni uhapšenici, Albanci iz Malesije, u policijskoj akciji Orlov let 2006. su tvrdili da su brutalno tučeni u podgoričkoj „betonjerci” i u drugim objektima, zatim moreni glađu i žeđu; postoje sudski zapisnici da su dva ili tri dana od hapšenja pred istražnog sudiju izvođeni sa otvorenim ranama od povreda.

PRISLUŠKIVANJA: UP od 2007. do proljetos imala nezakonite ugovore sa provajderima mobilne telefonije i interneta kojima je, bez mehanizama makar fingirane spoljne kontrole, primjenjivala MTN (mjere tajnog nadzora) i prisluškivala crnogorske građane – što je praksa nezabilježena od Brionskog plenuma 1966. godine. UP je na taj način teško kršila temeljna ljudska i građanska prava garantovana Ustavom.

PREMLAĆIVANJE: Bivši policajac Aleksandar Pejanović je 2008. brutalno pretučen u „betonjerci”, što je potvrđeno pravosnažnom sudskom presudom o prekoračenju ovlašćenja policijskih službenika. Veljović je na Odboru za bezbjednost i odbranu prethodno tvrdio da se sa Pejanovićem „u podgoričkom Centru bezbjednosti postupalo u skladu sa zakonom i nije bilo prekoraćenja ovlašćenja”.

DARKO ŠARIĆ: Najpoznatiji balkanski kriminalac u bjekstvu, Darko Šarić, gotovo dvije decenije je poznanik v.d. direktora UP. Veljović je za TV potvrdio da ga lično zna, kao i njegovu porodicu još iz ranih 1990-ih, kada je službovao u Pljevljima, no netačno je kazao da je Šarić tada bio maloljetan. Dok je Šarić krajem 2009. i početkom 2010. boravio u Crnoj Gori, uprkos praksi nelegalne primjene MTN-a, Veljović ga nije stavio pod „obradu”. Pravdao se da za to nije imao zakonsku podlogu, iako je Šarić u njegovim izvještajima prethodno bio klasifikovan kao pripadnik organizovanog kriminala a primjenu MTN-a u najmanje oko 20.000 navrata objašnjavao upravo borbom protiv organizovanog kriminala.

POLICIJA NE LOVI „KRUPNE RIBE”: Državna tužiteljka Ranka Čarapić sredinom aprila se požalila Igoru Lukšiću da je UP opstruira. Navodno, problemi postoje u primjeni izmijenjenih odredbi Zakona o krivičnom postupku prema kojim tužilaštvo a ne policija kao do tada vodi krivičnu istragu. Čarapićeva saopštila medijima da većinu ozbiljnijih slučajeva koje tužilaštvo vodi, policija nije inicirala, već „drugi subjekti”.

SAJ: Matična formacija direktora UP je infiltrirana kriminalcima. Aktivni pripadnik SAJ-a Zoran Bulatović je proljetos iz službenog pištolja ubio čovjeka. Komandir u SAJ-u, Miodrag Begić, nepravosnažno je osuđen „zbog zloupotrebe službenog položaja” u aferi trgovine ljudima i organizovanog lanca prostitucije. Još jedan komandir iz SAJ-a, Mirko Banović, zatim Vukosav Damjanović, Jugoslav Raičević i Nenad Krstajić – svi iz SAJ-a, nepravosnažno su osuđen kao akteri krivičnog djela zlostavljanja i mučenja.

POLICIJSKI KRIMINAL: U 2009. i 2010. protiv 75 službenika Veljovićeve policije su podnijete krivične prijave zbog sumnje da su počinili ukupno 131 krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti.

OTKAZI: Grupa policajaca iz Rožaja dobila je otkaze nakon što su objavili da imaju dokaze o učešću njihovih kolega u prekograničnom švercu.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo