Raspravu i odluku u Skupštini Crne Gore o povjerenju Vladi Mila Đukanovića komentarišu univerzitetski profesori, aktivisti nevladinog sektora, novinari i blogeri
Prof. dr Filip Kovačević, profesor Univerziteta Crne Gore: Atmosfera će se usijavati
– Već duže vremena tvrdim da institucije u Crnoj Gori ne postoje, tako da sam unaprijed znao da bilo kakve inicijative unutar institucija ne mogu i neće dovesti do neophodnih političkih promjena. Odavno se već upalio crveni alarm i potpuni institucionalni krah u bliskoj budućnosti izgleda kao jedan od najvjerovatnijih scenarija.
Jasno je i to da je Milo Đukanović i uski kriminogeno-udbaški krug oko njega, čiji kraci sežu i van Crne Gore i van Balkana, spreman da u zemlji izazove nasilne incidente, pa i vanredno, poluratno stanje, kako bi opstao na vlasti, a svu krivicu prebacio na opozicione snage. Ucjene, verbalni napadi i podmetanja, kao i otvoreno nasilje, već su postali dio crnogorske svakodnevice. Znani i neznani pripadnici kriminalizovane ANB će nastaviti još grublje da siju strah među građanima. Atmosfera će se usijavati kako se približava vrijeme izbora na kojima će režim, uz pomoć svih dosadašnjih mehanizama, opet imati ogromnu startnu prednost. U tako kratkom periodu, bilo kakve nove zakonske mjere i nova tehnologija teško da će moći da utiču na strukture i mentalne mape koje su stasavale i množile se na truležu ,,tranzicije” u posljednje dvije i po decenije. Bojkot izbora koji predstavlja jedini pravilan odgovor na ovakvo stanje stvari, kao i u ranijim slučajevima, ima male šanse da bude podržan od strane cijelokupne opozicije, a bez toga, gubi smisao.
Situacija se dodatno komplikuje i time što u Evropi plamti novi ,,hladni” rat, tako da se sada sva unutrašnja politička previranja, bila ona demokratska ili ne, sagledavaju od strane međunarodnih centara moći prvenstveno iz vizure antagonizma između Zapada i Istoka, i, u skladu sa imperijalističkim interesima, podržavaju ili blokiraju. Istorijski gledano, to nije ništa novo, ali nije bilo izraženo u toliko agresivnoj mjeri do prije nekoliko godina, jer je do tada vukla poteze samo jedna strana. Sada već dolazi do uravnotežavanja, ali dok se to i formalno ne potvrdi, kroz neki novi dogovor velikih sila, predstoji period teške nestabilnosti i opasnih nemira svuda po Evropi. Sve to će zahtijevati dodatno izoštren oprez svih progresivnih političkih snaga u Crnoj Gori, dakle, svih onih koji baštine ideje međunacionalne tolerancije, pravednosti i mira, kako bi se Crna Gora spasila od ,,linije geopolitičke vatre” do koje je, zbog svojih interesa, doveo korumpirani režim.
Mihailo Jovović, glavni i odgovorni urednik Vijesti: Opozicija konačno mora nastupiti zajedno
– Najbolje za Crnu Goru bi bilo da se konačno i prvi put sve opozicione stranke (računam sad tu i SDP) dogovore da nastupe zajedno u pregovorima i razrade svaku moguću opciju u borbi za poštene izbore.
Tu prvenstveno mislim na odgovor na vjerovatnu Đukanovićevu opstrukciju ispunjenja obećanja koje je dao, ,,prihvatajući” plan koji je predstavila Pozitivna.
Najbolje bi bilo da čitava opozicija učestvuje u parlamentarnom dijalogu, odnosno suštinskoj i dubinskoj razradi Đukanovićeve ponude o kontroli izbora, insistirajući na učešću EU.
Ali, treba da budu spremni i da ga svi zajedno napuste u svakom trenutku, na prvi znak opstrukcije dogovora o istinski poštenim izborima, ne čekajući Pajovićevih 90 dana, jer će tada biti kasno. Uključujući i spremnost na ulične proteste.
Smatram da Đukanoviću uopšte nije stalo da izbori budu pošteni i kontrolisani, naprotiv, pa opozicija treba da pobijedi u igri koju će pokušati da joj nametne – da ona bude kriva što neće biti fer izbora. Zato čitava opozicija treba da uvjeri domaću i međunarodnu javnost da ne želi vlast sa ulice, ali i da neće pristajati na trule i parcijalne kompromise. Ako ne budu jedinstveni, šanse da uspiju su im minimalne, kao i mnogo puta do sada.
Zlatko Vujović, predsjednik Upravnog odbora Centra za monitoring (CEMI): Rijetko velika šansa
– Đukanović je svojim odgovorom Pozitivnoj prebacio loptu u dvorište opozicije. Ne samo da je prihvatio zahtjeve Pozitivne, otišao je korak više. Njegova ponuda je u stvari rekonstrukcija vlade koja se izjednačava sa konceptom prelazne vlade koji je opozicija tražila. Ona se ne zove tako, ali u dijelu onoga što je posvećeno izborima, jeste upravo to. Da li će prihvatiti Đukanovićevu ponudu, koja je čak i više od onoga čemu su se nadali na početku parlamentarnog dijaloga, ili će autistički propustiti priliku? Sjetimo se prilike koju LSCG propustio 2001. godine.
Odbijanje Đukanovićeve ponude opozicija će teško objasniti Evropskoj uniji i zapadnim partnerima, ali i svojim biračima. Zašto da idu na proteste ako su odbili kontrolu i upravljanje resursima koji su zloupotrebljavani u predizborne svrhe. Biće nemoguće ubijediti EU da se uključi kao posrednik tražeći od Đukanovića da opoziciji da ono što im je već ponudio, a opozicija isto odbila.
Stoga, nakon izglasavanja povjerenja Vladi, a u susret najavljenom nastavku parlamentarnog dijaloga opozicija treba da ima realpolitički pristup te treba da izvuče maksimum iz sadašnje situacije. Bez obzira na to što i prihvatanje ponude nosi određene zamke, njenim odbijanjem opozicija bi načinila Đukanovića apsolutnim pobjednikom, ali i sebe gubitnikom. Potrebno je nastaviti parlamentarni dijalog te na bazi zahtjeva opozicije, platforme Pozitivne, ponude Đukanovića stvoriti uslove da ovi izbori u potpunosti ispune međunarodne standarde i vrate povjerenje građana u integritet izbornog procesa. Rijetko velika šansa, ne samo za opoziciju već i za cijelu Crnu Goru.
Duško Kovačević, bloger: Dugački red ,,kilibardizovanih” individua
– Na pitanje Monitora šta mislim o raspravi u parlamentu Crne Gore o povjerenju Vladi Mila Đukanovića, prije svega moram primijetiti da je u postavljenom pitanju samo premijer Đukanović ono što je konstanta. Jedino je on stvaran, opipljiv i realan. Sve ostalo što stoji u rečenici: ,,rasprava”, ,,parlament”, ,,Vlada”, ,,Crna Gora”, iluzija je, čista simulacija ili apstrakcija. Analiza ove upitne rečenice ujedno je i definicija današnje Crne Gore. Namjerno kažem Crne Gore, a ne njenog zvaničnog ili vladajućeg dijela, jer histrionski potez podrške Milu Đukanoviću od strane ,,Pozitivne” vraća nas na konstrukcijsku i mentalitetsku grešku crnogorskog parlamentarizma u kojem ne postoji alternativne političke scene.
Opozicija nije ništa drugo do dugački red ,,kilibardizovanih” individua koji čekaju poziv za ulazak u političko-korupcijsku ,,redaljku”. Dakle, Đukanović od opozicije uzima kad god mu nešto zatreba. Kao sa švedskog stola.
Nekako vezano za ovu čitavu ogavnu situaciju, a tako se namjestilo, u utorak se navršilo 26 godina od osnivanja Liberalnog saveza Crne Gore. Stranke, čiju nadahnutu i čistu ideju priziva crnogorsko društvo u momentima kada ga opominje kolektivna savjest. Međutim, i liberali su dobrano poslužili režimu u kreiranju projekta privatne i kriminalizovane Crne Gore. Pa čak i ono ,,neokrunjeno” jezgro LSCG, u čijem je samom centru mitski Slavko Perović, donijelo je nekoliko vrlo problematičnih odluka koje će zacementirati na neodređen broj godina svevlast Đukanovića i organiziranog kriminala. Da ne govorim o Narodnoj stranci, SDP-u, manjinskim strankama…
Prema tome, Pozitivna nije ništa uradila a što nije u duhu tradicije crnogorske opozicione prevrtljivosti i neozbiljnosti. Ako se malo zagledamo u koalicioni sporazum Pajovića i Đukanovića, primijetićemo da se on gotovo ne razlikuje od slobodarskog ,,manifesta” Demokratskog fronta proklamovanog na protestima koji još traju. Da je režim kojim slučajem prihvatio dobar dio tih zahtjeva DF-a, čitava antirežimska Crna Gora bi slavila konačni dolazak prvih slobodnih izbora. Riječju, jedna opšta konfuzija i pustopašnost, kako voli reći Željko Simić. Zar nije krajnje vrijeme da preispitamo tu dvodecenijsku paradigmu kojom objašnjavamo tragediju u kojoj egzistiramo. Da li je baš problem u Đukanoviću? Ili ovakvoj opoziciji?
Ratimir Vujačić, filozof i kolumnista: Prilog povijesti beščašća
– Ekonomsko, kulturno i moralno propadanje crnogorskog društva se nastavlja. Najbolja slika stanja današnje Crne Gore su Darko Pajović i drugovi sa drugaricom. Značajan prilog povijesti beščašća. Opozicija je u obavezi da odlučno odbije darove dps pozitivne. Izrežirana ponuda pozitivnog dps-a je uvreda za zdrav razum. (Taman će se Pajović&co boriti protiv korupcije i za fair izbore).
DPS decenijama opstaje na korupciji i kupovini glasača. Još od davne 2001. godine kada su prvi put izgubili izbore. Tada su naučili lekciju da za partiju bez ideje i identiteta „nema besplatnog ručka” tj. glasa. A nosilac glasa, elem glasač – navikao još kod Tite da naplaćuje političku podobnost – zahtjevan je i skup za održavanje: usred ekonomske degradacije i raskućivanja države, rasprodaje ključnih resursa i rasta državnog duga DPS-glasač živi kao da se ništa posebno ne događa. Dapače, napreduje i živi bolje ili u najmanju ruku onako kao što je navikao. Broj milionera, rentijera i dobrostojećih domoljuba je državna tajna ali, za utjehu, nije veći od broja istaknutih državnih i partijskih funkcionera i njihovih ortaka.
DPS poredak se ne može demokratizovati još manje evropeizirati – prije će Evropa nestati – iz prostog razloga što je nakaradan nastavak već viđene „metastaze uživanja” vladajuće klase započete u Titoizmu. Neophodno je da dio DPS glasača, koji je obuhvaćen blagim i bezazlenim oblicima korupcije, prepozna svoj građanski interes mirne demokratizacije, te svoj glas upiše nekoj od novoformiranih opozicionih stranaka. Naravno da opozicija treba da se potrudi i pokrene makar pet odsto apstinenata. Na drugoj strani DPS će svakako krenuti u kontraofanzivu i dodatno odriješiti kesu. Stoga valja očekivati prodaju preostale narodne i državne imovine.
Pripremio: Veseljko KOPRIVICA
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
ANKETA4 sedmice