Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Šta sada?

Objavljeno prije

na

Daliborka Uljarević, CGO

Sačuvati uvjerenje građanstva da je Lekić pobjednik

Pred opozicijom je izazov da na najpametniji i najučinkovitiji način iskoristi fantastičan rezultat predsjedničkog kandidata Miodraga Lekića, koji može uvesti Crnu Goru u kvalitativan proces političkih promjena.

Sada treba insistirati na dva pitanja radi pripremanja i konačne izborne pobjede. Jedno je dosljedan rad na cjelovitom pretresanju i nalaženju dokaza o izbornim manipulacijama DPS-a, njihovo objelodanjivanje, procesuiranje, i komuniciranje tih informacija sa međunarodnim subjektima uz odgovornost prema zaštiti države i institucija. Drugo je čuvanje uvjerenja građanstva da je Lekić suštinski pobjednik na ovim izborima.

Naravno, uz ovo opozicione strukture moraju doživjeti i konačnu konsolidaciju i kadrovsko jačanje uz puno međusobno uvažavanje da bi DPS, koja jeste na koljenima, i suštinski i formalno pobijedili na prvim sljedećim, vjerovatno skorim parlamentarnim izborima.

PROF. DR FILIP KOVAČEVIĆ, UNIVERZITET CRNE GORE
Opsada oligarhijsko-mafijaških struktura

Snimci sa sjednica DPS nedvosmisleno pokazuju da je vrhuška te partije još pred oktobarske parlamentarne izbore suspendovala Ustav Crne Gore i time izvela državni udar. To znači da niti rezultati tih izbora, niti vlada koja je formirana na osnovu njih ne oslikavaju slobodno izraženu volju građana tj. nisu legitimni i moraju biti osporeni. Cjelokupni tok aprilskih predsjedničkih izbora (od biračkog spiska i kupovine ličnih karata do širokog dijapazona režimskih prijetnji i ucjena), kao i proglašavanje izborne krađe kao pobjede ,,čiste kao suza”, znače da je DPS, sada uz punu i otvorenu podršku vođstva Bošnjačke stranke, nastavio da sprovodi politiku državnog udara.

Crna Gora je pod opsadom oligarhijsko-mafijaških struktura i pitanje je vremena kada će Milo Đukanović, kao svaki diktator kada se nađe u situaciji gubitka vlasti, realizovati oštre represalije prema političkim neistomišljenicima, uključujući tu i nezavisne medije i nevladin sektor. Velika je vjerovatnoća da on namjerava da zloupotrijebi demokratsko pravo građana na slobodna, nenasilna okupljanja i iskazivanje građanske neposlušnosti kako bi aktivirao policijski aparat da bije, ućutka, progoni i hapsi.

Na nivou teorije, postoji jako efikasna ,,terapija” za zaustavljanje i sankcionisanje vrlo opasnog Đukanovićevog pučističkog razmaha, a to je da se u Skupštini postigne saglasnost o formiranju prelazne, tehničke vlade koja bi imala vremenski ograničen mandat da pripremi uslove i institucije za prve demokratske i slobodne izbore na svim nivoima. Veliko je pitanje da li je Socijaldemokratska partija spremna da se distancira od pučističko-mafijaškog zagrljaja DPS-BS kamarile ili je, kako godinama demonstrira, samo kozmetički različita od kriminogenih struktura koje su kidnapovale crnogorsku državnu suverenost.

Prof. Dr Šerbo Rastoder, istoričar
Stvaranje širokog opozicionog fronta

Postoje dva izlaza. Prvi je onaj koji ponovo diskvalifikuje opozicionu aktivnost. To je ,,mirenje” sa nasiljem nad demokratijom. Poruka bi bila jasna: ,,Svi u DPS, jer im mi ne možemo ništa. I mi smo isti kao vlast samo u drugom pakovanju. Mi smo saveznici vlasti u kršenju osnovnih demokratskih principa.” Dokaz tome je, što je kršenje ustava sitnica na koju ne obraćamo pažnju a ,,zloupotreba izbornog procesa” onda nije ništa drugo već verifikacija kršenja Ustava.

Drugi izlaz vidim u stvaranju širokog demokratskog fronta koji bi branio principe a ne bilo koju politiku jer je ,,narod” ohrabren, ali još ne i dovoljno ubijeđen da mu možemo ponuditi bolje. Odbrana postojećeg je ,,odbrana nečega što nema legitimitet” i ona je logično uporište onih koji vide samo ,,sebe”. Vidjeti ,,opšti interes” je političko umijeće, a kanalisati stvar pitanje političke zrelosti.

Po meni, pogrešno je optuživati bilo koga ,,što krade”, a ne pokazati prethodno da to nije ,,normalni ” stil života, već devijacija na koju ne pristajem.

Na kraju nešto o navlačenju ,,animoziteta” prema Rožajama. Oni koji su koliko do juče, svoje neuspjehe ,,branili ” krađom druge strane, danas te iste operacije brane samo zato što su postali dio sistema. To kratkoročno može obezbijediti funkcije pojedincima, ali dugoročno će sve platiti ,,narod” iza kojeg se skrivaju oni koji bolje od svih nas znaju ,,istorijat, stil i način zloupotreba koje nijesu od juče”.

Tom narodu neko mora reći: to što je odnio prevagu u borbi za državu je podvig za istoriju, međutim ako ga ubijede da je stožer odbrane nebranjivog, to će on ,,platiti”. Ovi koji se kriju iza njega skloniće se na sigurno. Bujrum, demokratijo. Ti nas jedina možeš spasiti od pošasti primitivne borbe za vlast.

Bojan Baća, sociolog, doktorant na Univerzitetu Jork
Napuštanje svih institucija sistema i sistematski bojkot

Sada je barem jasno čemu služe siromašne – preciznije, sistematski osiromašene – opštine: kao rezervoar glasova za ,,ne daj bože” scenario. Nevjerovatno je dokle ide preduzetnički mentalitet režima – u stanju su da kapitalizuju i siromaštvo drugih za sopstvene potrebe.

Praviću se da opozicija nije znala ono što svi odavno znamo, pa ću reći i ono o čemu svako politički slovesno biće govori već godinu: napuštanje svih institucija sistema i sistematski bojkot. Kad mi sami ne možemo da riješimo stvari, onda jedino što preostaje jeste da se međunarodnoj zajednici skrene pažnja na to da je nešto trulo u državi Crnoj Gori.

Sve dok opozicija učestvuje u (temeljno korumpiranoj) institucionalnoj političkoj igri, mi svijetu izgledamo kao funkcionalna post-tranziciona demokratija. To što svi znamo da se zapravo radi o cirkusu, e to treba pokazati svijetu.

U slučaju da počne da se radi vaninstitucionalno, opozicija bi prestala da nas predstavlja i postali bi nama jednaki, te bi zato valjalo uključiti sve zainteresovane stejkholdere, iz svih sektora društva. A potom dati petlji i mašti na volju: tribine, performansi, koncerti, štrajkovi, građanska neposlušnost, tematske šetnje… Ukratko, politizacija svakodnevnog života, da svaki prostor u Crnoj Gori ukazuje, podsjeća na nepravdu koja nam se dogodila.

Prof. Dr Svetozar Jovićević
Međunarodni faktor neće promijeniti našu vlast

Kada se odlučuje o strategiji, mora se napraviti dijagnoza. Dijagnozu je lako napraviti – odavno postoji opšta ekonomska kriza, koja prijeti potpunom kolapsu. Drugo, postoji dugotrajna politička kriza, kriza povjerenja u institucije sistema. Novi momenti su predsjednički izbori, koji su tu političku krizu podigli do maksimuma. Novi momenat, koji u ovom trenutku može biti vrlo značajan, je kriza odnosa u vladajućoj koaliciji.

Da bi se iz takve situacije pokušalo izaći treba utvrditi odgovornosti. To nije teško – odgovorna je najviše, naravno, vladajuća partija ali se ne može izbjeći i značajan stepen odgovornosti opozicije koja dugi niz godina ne uspijeva da nađe pravi odgovor na ponašanje vlasti.

Još jedna konstatacija od koje se mora poći. Ova vlast promijeniti samu sebe ne može. Isto tako očekivati da će tu vlast, u bitnome, promijeniti međunarodni faktor, takođe je zabluda. Odgovori se, prije svega, moraju tražiti u Crnoj Gori.

Od svega toga kada se pođe, opozicija mora da preduzme odlučne korake da se iz izađe iz ovog ćorsokaka.

Kao prvo, moraju se zaboraviti uzajamni animoziteti, lične netrpeljivosti, razilaženja prošlosti. Nagon dogovaranja, koje je, nadam se, već počelo, među opozicionim strankama treba da se ponudi saradnja SDP-u, ma što ja i opozicionari mislili o njihovom ponašanju.

Na čemu saradnja? Prije svega na dvije hitne stvari – na preispitivanju validnosti izbora i akutnom pitanju KAP-a. Ako se tu uspiju uspostaviti mostovi među ovim subjektima, moralo bi se ponuditi i SDP-u rješenje o izlasku iz vlade i formiranju prelazne, tehničke vlade sa ograničenim vremenom trajanja i sa jasnom platformom na kojoj bi ta vlada mogla da djeluje.

Osnovni elementi te platforme bili bi sledeći – priznanje svih subjekata da se državno pitanje više ne postavlja. Drugo, da se oko spornih pitanja, identitetskih, pitanja NATO saveza i slično, uspostavi moratorijum, sve dok se ne steknu demokratski uslovi u društvu da se ta pitanja mogu na miran, dostojanstven i kulturan način rješavati.

Kod mogućeg uspostavljanja takve vlade treba poštovati stručnost i lični integritet pojedinca, a ne stavljati akcenat na to koliko bi ko iz pojedinih opozicionih političkih subjekata imao učešća u toj vladi.

Miloš Vukićević, ekonomista, bloger (alias Perfekt Strendžer )
Što prije zakazati velike proteste

Svi izbori u Crnoj Gori su brutalno pokradeni. Posljednja režimska krađa, pred-,,izborna”, ,,izborna” i post-,,izborna”, koja se odigrala pred očima cjelokupne javnosti, vjerovatno nikada nije bila brutalnija. Ukoliko je ,,tradicionalna opozicija” zaista odlučila da takvom nasilju ne pruži legitimitet, da internacionalizuje pitanje i doprinese homogenizaciji antirežimskog bloka, ona mora reagovati energično, hitno i nedvosmisleno.

Svako gubljenje vremena u podnošenju raznih žalbi kleptokratskim institucijama koje su pod totalnom kontrolom režima samo će otupiti oštricu narodnog nezadovoljstva i dovesti do gubitka energije neophodne za promjene. Stvari se ne smiju razvodnjavati napuštanjem nekakvih odbora, već Miodrag Lekić mora zahtijevati od cjelokupne opozicije da odmah napusti Parlament i sve institucije diktatorskog režima.

Treba zakazati velike proteste na kojima bi učestvovali apsolutno svi segmenti antirežimskog bloka, kako oni koji su i u ovoj prilici smatrali da se učešćem na namještenim izborima može nešto promijeniti, tako i oni koji aktivnim bojkotom Sistema nijesu željeli da istom pružaju dodatni legitimitet. Ukoliko do toga ubrzo ne dođe, sva odgovornost će biti na strani rukovodstava opozicionih partija. Režim nema većinu u državi – to je svima jasno.

Na pitanje: kako dalje, opet ću odgovoriti navođenjem koraka koje Grupa građana ODR-GN predlaže duže vrijeme, i koji imaju sve veću popularnost u antirežimskom ambijentu:

1) Izlazak opozicije iz Skupštine i svih institucija vlasti;
2) Bojkot svih izbora i referenduma koje režira korumpirani mafijaški režim;
3) Zabrana rada ratno-profiterskim i antiratno-profiterskim strankama;
4) Formiranje prelazne-tehničke vlade za organizovanje vanrednih izbora;
5) Prvi slobodni izbori u istoriji zemlje;
6) Provjera porijekla imovine svih koji su obavljali najviše državne funkcije, imovine njihovih članova porodice i kumova – ,,borba protiv korupcije na najvišem nivou.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo