Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: ŠTA DONOSE PROTESTI: Krah Đukanovićevog režima je vrlo realan

Objavljeno prije

na

Pitali smo crnogorske intelektualce i aktiviste civilnog sektora kakvi su izgledi da u Crnoj Gori uskoro dođe do demokratske smjene vlasti

Dr Filip Kovačević, profesor Univerziteta Crne Gore
Kriminogena kamarila je opasna mašinerija

– Kada sam prošlog mjeseca u Monitoru objavio tekst Oktobarsko iznenađenje, mislio sam i na mogućnost da se u oktobru desi krah režima Mila Đukanovića. To sada više ne izgleda kao iznenađenje već kao vrlo realna mogućnost. Primjetno se u posljednjih nekoliko dana na terenu, kao i kroz društvene mreže, širi žar pobune i odlučna energija promjena. Naravno, treba imati na umu da je u posljednje dvije i po decenije Đukanovićev režim već najmanje dva puta bio žestoko uzdrman da bi zatim uspio da se konsoliduje koristeći represivni obavještajno-policijski aparat, uz inostrane ,,prljave” igrače, kao i finansijske i moralne slabosti opozicionih snaga. Zbog toga se ovoga puta mora raditi na najširoj koordinaciji svih onih koji su alternativa režimu u svim sektorima crnogorskog društva. Treba pod hitno formirati jedan nadstranački koordinacioni odbor koji će kroz sinergiju djelovanja opozicionih političkih partija i civilnog sektora jasno staviti do znanja režimskim snagama da protiv sebe imaju većinski stav crnogorskih građana i građanki i da je njihovoj tiraniji došao kraj. Sve ideološke raznolikosti i ranija negativna iskustva između aktera alternative se moraju staviti ,,u zagrade” u korist ostvarenja zajedničkog cilja.

Ovakva formalna koordinacija je neophodna i zbog toga što ovdje imamo posla sa jednom opasnom mašinerijom koja je dokazala da je spremna da tretira živote običnih ljudi kao otpad, pa zbog toga ne treba imati iluzija da će se Đukanović i njegova kriminogena kamarila tek tako povući. Njihovo dosadašnje djelovanje i biografije koje bilježe ratne zločine i mafijaška ubistva upućuju na to da su spremni na mnogo više od upotrebe suzavca. Zbog toga će, uz hrabrost i nepokolebljivost, biti potrebno i mudrosti i sreće da se u Crnoj Gori odigra ,,svilena” oktobarska smjena vlasti.

Omer Šarkić, bloger
Protest prerasta u opšti građanski bunt

– Prema protestima DF-a sam bio veoma kritičan sve do dana kada su ti protesti rastureni na način kako su rastureni. Onakva upotreba sile sa onoliko policajaca prema šaci ljudi koja je tu bila, posebno prema poslanicima i novinarima koji su pratili protest, vratili su me u surovu stvarnost: da je Crna Gora sa Đukanovićem, a ne Bjelorusija sa Lukašenkom, posljednji diktatorski režim u Evropi.

Ogrčenost, a to se vidjelo po reakciji, onakva intervencija policije je ostavila na dobar dio građana, te je navečer krenuo spontani i nikada odlučniji bunt, koji su započele neformalne grupe pred Skupštinom. Isto veče, pogotovo sjutradan, protest je prerastao u opšti i masovan građanski bunt. Od tada, taj protest ja ne vidim kao protest DF-a, već kao protest nezadovoljnih, uniženih i ogorčenih građana.

Stoga, mislim da je DF dužan i obavezan da se javno odrekne eskluziviteta vođstva protesta zakazanog za subotu, jer to više nijesu protesti DF-a već nezadovoljnih građana svih opredjeljenja i opcija. Isto tako, mišljenja sam, da protest treba javno i bezrezervno da podrži ostala opozicija, prije svega Lekić, Bečić i Rakčević. U tom slučaju, uprkos režimskoj kampanji straha i zastrašivanja od izazivanja krvoprolića, subotnji protest bi mogao biti toliko masovan da bi kao takav bio kraj ili početak kraja nelegitimnom, dvadesetpetogodišnjem režimu Mila Đukanovića za koga slobodni i fer izbori znače u stvari njegov odlazak sa vlasti.

Gojko Pejović, politički analitičar
Odbrana vlasti pendrecima

Na građanskim, socijalnim protestima, za kojima ima razloga i potrebe, ne nose se barjaci stranih država, ikonografija kvislinških profašističkih organizacija i ne pojavljuju se crkvena lica da ih okade. Demokratski front, kao politička grupacija kojoj iz raznih razloga pada rejting, ima problem da stane na čelo jednog sveopšteg građanskog protesta. DPS, koji je već godinama uzdrman raznim aferama, osjeća da gubi povjerenje građana, bez obzira na ankete koje naručuje. Imajući u vidu na koji je način došao na vlast DPS ima problem kako da tu istu vlast odbrani pendrecima. E sada, tu će kao propagandno oruđe biti ubacivani Rusi, Amerikanci, Englezi, NATO, crkva, Varvari, kriminalci, maskirani policajci… Za demokratski preobržaj društva malo je koga briga.

Bojan Baća, sociolog
Generisati kritičnu masu

U svemu ovome što se dešava ovih dana ključnu ulogu ima opozicija koja se drži po strani. Ne sumnjam da su ubijeđeni da je „nepetljanje u aranžmane drugih partija” zapravo čin odgovornih političara, ali da li je baš tako? Svaki jednostrani potez Demokratskog fronta – što se posebno odnosi na protest koji nije podržan od ostalih društveno-političkih subjekata – osuđen je na propast, jer neće generisati kritičnu masu. Ona se može stvoriti ako, i samo ako, u jednom takvom događaju učestvuju svi nezadovoljni – od parlamentarne opozicije, preko nevladinih organizacija i udruženja građana do sindikata. Tada izgovori za neizlazak na proteste – nestaju. To bi bilo, da parafraziram jednu ozloglašenu frazu, „događanje građana”, snažna brojka na koju režim ne bi smio da reaguje nasiljem, već prepoznavanjem i priznavanjem.

Na takvu samo – institucionalizaciju građana i međunarodna zajednica bi morala pozitivno odreagovati, čime bi se pritisak na režim udvostručio. U suprotnom, ukoliko samo jedan dio opozicije bude na ulicama, režim neće prepoznati legitimitet u masi i bojim se da će kapitalizovati na svemu negativnom što se tu odigra, koristeći kao pokriće prežvakanu priču o ugroženosti države, nezavisnosti, identiteta i strateških ciljeva. Na sve to, ako imamo u vidu prljavu propagandu, biće u mogućnosti još i da doda sprečavanje „građanskog rata”. I što je najgore, u slučaju da bude incidenata, svaki oblik vaninstitucionalne demokratske akcije biće demonizovan i delegitimizovan u očima sadašnjih i budućih generacija.

Ovo se mora imati u vidu da bi se shvatilo „post-protestno” stanje u kome će se dodatno podijeljena opozicija suočiti sa osnaženim Đukanovićem. Međunarodna zajednica će vjerovatno blefirati o njegovom potencijalnom „puštanju niz vodu” po dobijanju pozivnice za NATO, ali tada ne treba biti naivan (kao 22. maja 2006. godine) pa pomisliti da je „gotov” na narednim izborima. Možda će zvučati čudno, ali da bi opozicija ugrozila Đukanovića mora se ugledati na njegove postupke u dva krizna istorijska trenutka, kada je crnogorsko društvo bilo potpuno podijeljeno – za vrijeme sukoba sa Bulatovićem i tokom referendumske kampanje. U oba slučaja, Đukanović nije imao snage da sam pobijedi. I šta je radio? Nije stvarao koalicije samo sa političkim partijama, već i formalne i neformalne saveze sa raznovrsnim društvenim, medijskim, intelektualnim, sindikalnim, nevladinim, kulturnim, omladinskim i drugim subjektima (organizacijama), pretvarajući čitavu stvar u društveni pokret: prvi put u anti-miloševićevski, drugi put u pokret za nezavisnost. On je tu najviše profitirao, posebno u pogledu simboličkog kapitala, ali njegova je lekcija crnogorskoj opoziciji kratka i jasna: ukoliko želite da (ga) pobijedite u kriznim trenucima, morate postati proaktivni društveni pokret.

Maja Raičević, dIrektorka Centra za ženska prava
Ženski glas presudan za rješavanje krize

Kada razmišljam o aktuelnim protestima, brinem da ovaj krizni momenat ne preraste u konflikt sa ozbiljnim posljedicama. Svoja očekivanja uglavnom vezujem za jedan vrlo pouzdan indikator demokratskih i mirovnih kapaciteta i vladajuće koalicije i DF-a, a to je prisustvo , odnosno odsustvo žena iz aktuelnih procesa. Sudeći po tome, između njih nema neke velike razlike, jer se ženski glas ne čuje ni na jednoj ni na drugoj strani. A vjerujem da je upravo taj glas presudan za očuvanje mira i razrješavanje aktuelne krize bez težih posljedica.

Paula Petričević, NVO ANIMA
Nulta tolerancija na nasilje

Jedina nada koju u vezi sa ovim protestima imam je ta da će uspjeti pokazati da društvo koje hoće da se nametne kao građanska alternativa više nema nikakvu toleranciju na nasilje. Nultu. To je ujedno i jedini način na koji bi protesti mogli da se legitimišu kao dostojna opozicija kulturi straha i agresije u kojoj živimo.

Feministička sam i antimilitaristička aktivistkinja i krajnje razočarana i zabrinuta zbog toga što osobe koje su prepoznate ili se, češće, samoidentifikuju kao antirežimske, slobodarske i revolucionarne, pozivaju na nasilje kao legitiman izbor. Nikada. Nasilje ne može donijeti nikakvu kvalitativnu promjenu u našem kontekstu. Ako će da uspiju, protesti moraju da sijaju. Moraju da se raduju i da pjevaju.

Aktivistkinje Anime – Centra za žensko i mirovno obrazovanje iz Kotora, prije par dana formulisale su saopštenje koje su uglavnom prenosili regionalni mediji, umjesto crnogorski, a koje jednostavno govori: Posljednjih dana svjedokinje smo političke krize koja prijeti da se pretvori u sukob sa nesagledivim posljedicama. Zabrinute smo zbog neprimjerene upotrebe i demonstracije sile na protestima, konstantnih poziva na nasilje, selektivne primjene zakona od strane izvršne vlasti, oštrih podjela po pitanju državnih spoljnopolitičkih prioriteta, nacionalističkih ispada na protestima i nacionalističkih reakcija na njih, uplitanja predstavnika vjerskih zajednica u proteste, miješanja međunarodnih faktora i njihovih interesa u unutrašnja pitanja zemlje, nedostatka potpunih i nepristrasnih informacija od strane medija.

Nažalost, zahvaljujući vladajućoj koaliciji, traumatična prošlost nije razriješena kroz mehanizme tranzicione pravde do danas. Dugogodišnja vladavina zasnovana na strahu od nacionalnih sukoba i produbljenim klasnim i socijalnim razlikama prijeti da dovede do ponavljanja prošlosti i stvori nove traume. Najveća odgovornost da se ovaj politički sukob riješi na miran način u interesu građanki i građana je na institucijama sistema. Pozivamo sve građanke i građane da doprinesu mirnom razrješavanju političke krize.

Posebno, i za sada najviše, zabrinjavaju napadi na novinare i novinarke crnogorskih medija. Nema opravdanja za nasilje. Izgovori nikada neće biti dovoljno dobri.

Aktivistkinje Anime će u petak 23.10.2015. u 12.00h održati performans na Trgu od oružja. Slične aktivnosti planirane su i u narednom periodu.

Svi imamo odgovornost da se ova kriza razriješi na nenasilan i miran način.

Mir se mora očuvati!

Priredio: Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo