Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Sila kao politički program

Objavljeno prije

na

Univerzitetski profesor, kolumnisti i aktivisti nevladinog sektora za Monitor komentarišu najnovija dešavanja u crnogorskom parlamentu i ocjenjuju ko će od njih imati političku korist, a ko štetu

Ljupka Kovačević, koordinatorka ženskog programa u NVO Anima: Režim je uzdrman

Nisam iznenađena dešavanjem u parlamentu jer već odavno ne vjerujem u demokratske kapacitete ovog režima i njegovog tvorca. Osjetile smo u Animi što znači nepodržavati režim, kako isključuju, diskredituju, marginalizuju, a u posljednje vrijeme i optužuju za ugrožavanje države one koji ih ne podržavaju. Bez obzira na neke ustupke nerealno je bilo očekivati da će ovakav sastav paralamenta i Vlade uspjeti da ispoštuje standarde uzajamnog poštovanja i nenasilja i da će im cilj biti dobrobit građanstva i slobodni i fer izbori. Ono što je takođe jasno je da je režim uzdrman, da su izbori vrlo blizu, saradnici u vlasti se distanciraju, međunarodna zajednica nije više popustljiva, u igri su različiti geostrateški interesi i naše se političke elite nekritički trude da privuku pažnju kako bi zauzeli što bolju poziciju i vlast u zemlji.

U ovom ekscesu, koji je inicirao DF a pomogao im premijer, sila i nasilje su postali vidljivi kao politički programi koji se kriju iza dugogodišnjeg „razvoja demokratije” i dugogodišnjeg nastojanja da se „promijeni vlast”. Ko je htio da vidi vidio je na djelu mehanizam upravljanja DPS-om , nasilno lice vođe i ćutanje i nemoć njegovih sljedbenika kao i provokaciju DF-a iz privilegovanog položaja.

Mislim da se smanjuje mogućnost mirnog rješenja političke krize, na to ukazuje ovo što se dešava nakon incidenta a to je odsustvo premijera i statiranje malog broja parlamentaraca/ki iz DPS-a u nastavku sjednice. Kao da su se svi stavili u zaštitu lika i djela njihovog šefa. Problematično je kada velika grupa ljudi postane „slijepa”, izgubi mogućnost kritičkog mišljenja u odnosu na vlastitog vođu i zanemari svoju dužnost da bude prisutna u parlamentu. Sporazum je potpisan u njihovo ime, a oni bojkotuju instituciju koju predstavljaju. Posljednjih mjeseci sve više se napad na vođu i njegove politike definiše napadom na državu što je knjiški primjer gubitka kritičnosti. Brine me i onespokojava to što veliki broj ljudi podržava premijerovu nasilnu reakciju pripisujući to njegovom ljudskom odgovoru na uvredu.

Ko će imati političku korist, a ko štetu? Smatram da su uspjele snage nasilja da marginalizuju građansku opciju, da je ona ostala neubjedljiva u paralementu i nevidljiva na terenu. Plašim se da će tako i ostati. Mnogo su uložili u sporazum i kontrolu. Sporazum nije papir, sporazum su ljudi koji ne samo da ne mogu sarađivati nego se oni više ne mogu ni gledati, a to se ne može kontrolisati. Možemo da se nadamo jedino da nasilje neće eskalirati, a ni to više nije sigurno.


Duško Kovačević, bloger: Politikantski marketing

-Iako je žestoka i grupna tuča česta scena u parlamentima čak kulturnijih i emancipovanijih država od Crne Gore, jer taj ,,dionisijevski” haos zna često proisteći iz teško kontrolisanog i ratobornog homo politicus principa, ipak ne bi smjeli podražavati taj agresivni libido posebno ne mi koji dolazimo iz alternativne Crne Gore, žrtve (po sopstvenim riječima ) višedecenijske bahatosti, političke i svake druge nekulture. Ali, kao što vidimo i kao što nas iskustvo uči, sve što nam dolazi iz ,,civilizovane” Evrope ne mora biti nužno dobro i možda je baš ta naša dosadašnja kultura parlamentarizma ono usamljeno i važno mjesto u kojem smo bili iznad regiona, ali i iznad mnogih evropskih država.

Najkraće, parlament je najbolji trenutak crnogorske novije politike i u njemu se, kako-tako, jedino reflektovala demokratija, pa zato skorašnji skupštinski skandal smatram nedopustivom degradacijom, šta god značio ili ne značio parlament u Crnoj Gori. Parlament, u svom najdubljem i najboljem značenju, od antičke eklesije i foruma, ali i mediteranskog, crnogorskog guvna, mjesto koje označava evropsku političku i kulturnu ,,predestinaciju”, upravo postoji da ljudi tučom ne bi rješavali međusobna nerazumijevanja, i naš politički establišment je do skoro slijedio taj pozitivni duh svoje najviše institucije. Mada, kad je riječ o ovom incidentu, čini se, prije se radi o sračunatom politikantskom marketingu negoli o temperamentnom afektu, dok narod kod kojeg se autoritet stiče kroz primitivizam i nasilje prije pripada krapinskoj i diluvijalnoj špilji nego parlamentarizmu i hiljadugodišnjoj državničkoj tradiciji, kako se to može čuti ovih dana povodom jubileja nezavisnosti. Aktuelna skupštinska garnitura, svojim vrištećim ponašanjem i retorikom, kao da počinje baštiniti Kaligulin uzurpatorski parlamentarizam u kojem je konj proglašen senatorom, što će kasnije postati simbolom kraja demokratije. Pa i one prividne i fingirane, kao naše.

Dr Mihailo Čabarkapa, univerzitetski profesor: Otužno pozorište

– Znam da politika odlučuje o našim sudbinama. Znam i to da je politika neophodna, ali ,,naša” politika za mene predstavlja enigmu, fenomen, koji na čudesan i zakulisan način radi najčešće u korist naše štete.

I naša Skupština odavno liči na otužno pozorište. Jer, nakon ,,pucanja” SDP-a i Pozitivne Crne Gore, i osnivanja nekih novih stranaka, koje nikada nijesu bile na izborima imaju svoje poslanike u Skupštini Crne Gore!? Ne znam čemu onda služe izbori? Na drugoj strani predsjednik Skupštine, koji je sa svojom strankom izašao iz vlasti, čiji je koalicioni partner bio godinama, otišao je u opoziciju, i u tome nema ništa neubičajeno u demokratskom svijetu. Ali se trudi da ostane na funkciji predsjednika Skupštine. E, to već nije demokratska praksa koliko ja znam.

No, dobro. Mjesecima prisustvujemo pregovorima između vlasti i dijela opozicije, koja opet nije nikada bila na izborima, o zaključivanju Sporazuma o fer i slobodnim izborima, kojima je predviđeno da stranke iz opozicije (njih tri), koje su s vlašću potpisale ovaj sporazum, imenuju svoje predstavnike u Vladi radi odgovarajuće kontrole i još masu njih, kako se kaže ,,po dubini”.

Van ovih pregovora, pa i Sporazuma, ostao je onaj politički subjekat, ili bolje reći konglomerat više stranaka, mahom srpske provinijencije i protivnika nezavisnosti države Crne Gore. Ima se ovoj Vladi što šta ozbiljno i argumentovano prigovoriti, ali ono što su uradili poslanici DF-a nije način na koji treba da se iskazuje nezadovoljstvo politikom Vlade.

Ključno pitanje je ko je ovdje gubitnik, a ko dobitnik? Demokratski front će nakon ovakvog postupka u Skupštini oslabiti svoje pozicije u glasačkom tijelu. To je još više podijelilo opoziciju i omogućilo DPS-u još veći upliv u glasačko tijelo Crne Gore.

Omer Šarkić, bloger: Svako glumi svoju ulogu

– Skupštinu odavno doživljavam kao pozorište, uprkos propagandnim pričama da je ona „oaza demokratije i primjer funkcionisanja zakonodavne vlasti u kojem se njeguje kultura dijaloga i različitost mišljenja”. Od uvođenja višestranačja Skupština je nelegitimna jer se formira na uvijek pokradenim izborima, a nešto što je nelegitmno ne može biti odraz: niti demokratije, niti političke kulture. U toj i takvoj Skupštini, većina poslanika, kako iz vlasti tako iz opozicije – su ustvari glumci, koji, pored ostalog, glume političku i svaku drugu kulturu. Srećom ili nesrećom, većinu tih poslanika znam iz vremena kada to nijesu bili i znam nivo njihove sveopšte „kulture, demokratičnosti, tolerantnosti, principijelnosti”.

Posljednji incident u Skupštini je bila režirana predstava. U toj predstavi jednima su cilj mandati po svaku cijenu, drugima vlast po svaku cijenu. A to je cijena za koju su i jedni i drugi spremni da na pravi način pokažu svoje iskonsko lice. Simbioza tradicionalne, decenijske opozicije i vlasti je postala očigledna svakom pažljivijem posmatraču zbivanja. Kao u svakoj simbiozi, oni su ti koji od nje imaju koristi – svako na svoj način, a mi građani plaćamo ceh.

Dio opozicije koji nije učestvovao u incidentu je takođe dio tog pozorišta. Oni koji su razdvajanjem sukobljenih strana „pokazali svoju političku kulturu i da nijesu dio te priče” su vjerovatno za zeru bolji, ali većina njih je iznikla od jednih, odnosno drugih učesnika incidenta. Njihova uloga je da pokazuju i dokazuju da nijesu kao ovi, i što se situacija bude više zaoštravala – a zaoštravaće se, to će se oni pokazivati i prikazivati kao veća „gospoda”.

Incidentni političari incidentima kupuju povjerenje građanja, a od incidentnih građana svi zaziru! Ipak, smatram da je većina nas najzad to shvatila, te da ovi „sukobi” imaju kontraefekat po aktere.

Na kraju, preporučio bih poslanicima da sljedeću „tuču” izvedu na ulici: bez kamera i onih koji će ih odvraćati. Neka tamo pokažu svoju „principijelnost, herojstvo, čast, i ratobornost”. Na kraju krajeva, ulica je njihovo prirodno polazište: i poslanicima DF-a, posebno DPS-a. To je izvor iz koga su potekli i postali to što jesu.

Goran Đurović, NVO aktivista: Performansi umjesto osnovnog posla

-Vrijeme će pokazati koja će politička grupacija imati više koristi od „svađa” i raznih performansa u Skupštini Crne Gore. U nedavnim performansima se izglada dobro snalazi većina iz pozicije i većina iz opozicije.

Moj utisak je da se poslanici inače mnogo bolje snalaze u performansima, igrokazima i drugim slobodnim formama nego u svom osnovnom poslu a to je donošenje zakona. Desetine propisa čekaju na usvajanje u Skupštini. Neki od njih su predviđeni i sporazumom o vraćanju povjerenja u izborni sistem. Nije rijedak slučaj da rasprave o važnim zakonskim tekstovima, izvještajima regulatornih agencija i državnih institucija prođu bez značajnijeg broja diskusija.

Umjesto omiljenih tema iz bliže i dalje prošlosti, u kojima se poslanici dobro snalaze, vjerujem da je bolje predlagati sistemska rješenja koja mogu doprinijeti poboljšanju životnog standarda građana.

Ukoliko poslanici i predstavnici izvršne vlasti ne žele da fokus svog djelovanja u Skupštini stave na kompetentan dijalog, onda je zaista vrijeme da neki od njih idu u penziju.

Pripremio: Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo