Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Plač novorođenčeta je himna života

Objavljeno prije

na

Šta mislite o ostavci ministra zdravlja dr Miodraga Radunovića?

Dr Ivo Đurišić, bivši direktor Zavoda za zdravstvenu zaštitu
Radunović je ostavio razvaline zdravstva

– Kad govorimo o bivšem ministru zdravlja dr Miodragu Radunoviću moramo shvatiti da on kao hirurg nije uspio da se snađe u organizovanju zdravstvene zaštite u Crnoj Gori. Promijenio sam u svojoj karijeri oko petnaest ministara, ali Radunović je upadljivo bio najgori. Uništio je sve što su njegovi prethodnici uradili, a što je značilo dobro u zdravstvu Crne Gore.

Ostavio je stanovništvo bez ljekova. Ukinuo stomatološku zaštitu u osnovnim i srednjim školama, gdje su u ambulantama u prva tri mjeseca školske godine obavljani sistematski pregledi zuba, a kasnije sanirano nađeno stanje. Predložio je zakon o ukidanju domova zdravlja i stvaranje zdravstvenih centara, koji su se pokazali kao potpuni promašaj.

Dozvolio je korupciju u zdravstvu i zatvorio vrata bolnica pacijentima koji nemaju para. Katastrofa u zakazivanju pregleda na koje se čeka mjesecima. Status zdravstvenih radnika doveo je na nivo materijalnog siromaštva. Nedostatak specijalističkog kadra u određenim specijalizacijama.

Da li dr Radunović zna da je plač novorođenog djeteta himna života? Ali u Bijelom Polju dr Radunović nije čuo himnu života, već plač roditelja jedne sirote bebe, koja je platila životom katastrofalno stanje u zdravstvu Crne Gore. Ko zna koliko je još crnih marama u ovom krugu života za koje i ne znamo. Ne možemo gradirati promašaje dr Radunovića po težini. Ali smrt bjelopoljske bebe bio je okidač i njemu i onome koga je zbog DPS knjižice doveo na mjesto ministra da dr Radunović podnese ostavku. No, ta ostavka sama po sebi ne znači ništa ako za sobom ne povuče krivičnu odgovornost.

Nasljednika dr Radunovića čeka težak posao. On neće krenuti od nule nego od minusa, sa razvalina zdravstva koje je iza sebe ostavio dr Radunović.

Nada Bukilić, NVO Udruženje roditelja, Podgorica
Ostavka kao izuzetak

– Život žena, a samim tim i život djece, ,,pojave” su koje suštinski pokazuju i ko smo, i kakvi smo, i đe smo. Nego, to svi vide tek kad se dogodi nešto kardinalno i nenadomjestivo.

Drugo dijete sam rodila na Cetinju. Bolnica stara, oprema stara, fali svega, ali sve besprijekorno čisto; a ljekari, medicinske sestre, čistačice, uprava bolnice… svi odreda prvorazredni LJUDI! Ono što me oborilo s nogu desilo se dok sam još bila u rađaoni; hitno su unijeli mladu Romkinju i sestre su i njoj govorile: ‘Ajde, zlato, još samo malo, ‘ajde da vidimo to tvoje lijepo djetence…” Tu smo nas dvije bile veličanstva – majke, a naša djeca – najvažnija bića na cijeloj planeti! Pedijatra sam vidjela već sat nakon porođaja. Prvo dijete sam rodila u podgoričkoj bolnici – gdje me, stvarno, nisu tukli – ali, nisu ničim pokazali ni da sam ja, ni da su oni ljudska bića. A pedijatra za nedjelju dana ni vidjela nisam!

Iz MOG iskustva, sve se svodi na LJUDE i – one druge! Ali, i iz NAŠEG iskustva se sve svodi na – iste.

Nisam očekivala ostavku ministra Radunovića; zašto bih? Izginu onoliko ljudi iz voza na Bioču, poginuše piloti – nikom ništa; nema ljekara u ordinaciji, nema profesora na času, nema sudija na ročištu, nema bazena, nema pozorišta… i uvijek nikom ništa! Zašto bi Radunović bio izuzetak? Ali, eto, izuzetak je. Izuzetak, a učinio je samo ono što se očekuje od ljudskog bića, od ČOVJEKA!

U zemlji u kojoj je najnormalnije stvarati samom sebi prilike za posao, za neki ,,ugled”, pa potom samom sebi dodjeljivati titule ili nagrade, zaista je izuzetan događaj kad se pojavi ljudsko biće. Pojavi se tako čovjek, radi svoj posao, ne ide mu i on, eto – podnese ostavku!

Ono što me zaprepašćuje u ovoj priči, jesu cinični i vrlo površni komentari dušebrižnika, kako smo, eto, ,,u XXI vijeku, a ne peremo ruke”! Ne, mi smo u XXI vijeku, a tako rijetko sretnemo čovjeka. Pa, kad ga konačno ugledamo, ne možemo da vjerujemo! Svaka čast gospodinu Radunoviću što mu je važnije ostati čovjek, nego biti ministar (sjetite se đe živimo i koliko je to teška odluka!), ali vjerujem da bi mu bilo draže da ga NAŠE iskustvo pamti i kao ministra koji je opravdano bio ministar!

Ljupka Kovačević, NVO Anima, Kotor
Lustrirati ministra zdravstva

– Ostavka je došla suviše kasno u situaciji kada više treba propitivati krivičnu odgovornost ministra nego ostavku kao moralni čin.

Ministar Radunović je skoro u parlamentu ukazao na lošu situaciju u zdravstvu, ali to ga nije navelo da ponudi ostavku kao moralni čin, iako nije realizovano ono za šta je preuzeo odgovornost – nije uspio ni da obezbijedi veći budžet i bolje uslove za sistem zdravstva, a taj je budžet aminovao i sam ministar.

Po mom mišljenju moralnu i političku odgovornost za ovo što se dešava u zdravstvu snose i svi u Vladi i parlamentu, jer su prihvatili izvještaj ministra, a nisu tražili njegovu ostavku. Tako su direktno podržali ovakvo stanje.

Nije samo nehuman i nemoralan (u kontinuitetu) bio odnos ministra zdravlja prema funkcionisanju zdravstvenog sistema, nego i prema zdravstvenim radnicima, kojima se oduzimaju elementarna ljudska prava, koji se kažnjavaju i permanentno drže u siromaštvu i strahu od gubitka posla. Zbog toga je bilo moralno dati ostavku.

Ministar je morao podnijeti ostavku iz moralnih razloga i kada ljudi iz vrhova vlasti ne koriste usluge našeg zdravstvenog sistema nego se novcem iz našeg zdravstvenog sistema liječe u inostranstvu, a njegovi zaposlenici tvrde da je zdravstvo po svim indikatorima kao u EU.

Ministar je morao podnijeti ostavku i kada su mu bijedno plaćeni zdravstveni radnici izašli na ulicu. Izgleda, ipak, da su ministrima u Crnoj Gori potrebni leševi da bi se oni sami ili onaj koji ih postavlja prisjetili odgovornosti.

Mislim da bi bilo neophodno kako bi pravda bila zadovoljena, ako se isključi krivična odgovornost, lustrirati ministra zdravstva. To znači oduzeti mu pravo na rukovođenje institucijama i djelovanje u javnosti određen broj godina. To bi bio znak da se žele evropski standardi u zdravstvu Crne Gore. No, teško je ovakav način razmišljanja, a još manje djelovanja, očekivati od partijske garniture koja nije željela ni lustraciju kada su u pitanju ratni zločini, pa je razvijala politike nekažnjivosti i neodgovornosti.

Čini mi se da će ostavka ministra poslužiti (tzv. moralni čin) kao uvod u kaznene ekspedicije u institucije zdravstva kako bi se dovršila potpuna devastacija morala i dostojanstva zdravstvenih radnika. Podsjetimo da je taj isti ministar stao iza dovođenja policije da štiti zdravstvene radnike od pacijenata.

Mislim da nas očekuje još mnogo smrti u nerazjašnjenim okolnostima, sa nerazjašnjenom odgovornošću, još mnogi ,,propusti”. Predstoji teško vrijeme suočavanja sa bijednim zdravstvenim sistemom kako bi ono bilo ozdravljeno, ali hoću da vjerujem da je ostavka ministra znak ojačane svijesti ljudi u Crnoj Gori da je promjena sistema zdravstva neophodna i pred tim je ova bahata vlast prvi put ustuknula i prihvatila ostavku.

Miluša Žugić, izvršna direktorica Udruženja za pomoć licima ometenim u psihofizičkom razvoju, Nikšić
Zdravlje ničim ne smije biti ugroženo

– Prije 28 godina i naša beba je umrla zbog propusta medicinskog osoblja, tako da me ova situacija dodatno pogodila. Živimo u pravnoj državi i svak treba da odgovara za propuste koje napravi bez obzira na funkciju i poziciju, dječiji život je važniji od svega. Nema opravdanja za takve propuste – loša higijena i prisustvo bakterija na porodilištu i dječijem odjeljenju, nestašica vode, nedovoljna higijena ruku medicinskog osoblja u 21. vijeku u Crnoj Gori, socijalnoj i ekološkoj državi! Nedopustivo.

Svjesni smo da nema dovoljno novca za sve potrebe naših građana, ali kad su u pitanju zdravstvo i obrazovanje – nema ništa prioritetnije od toga. Život i zdravlje naših građana, posebno djece, ne smiju biti ugroženi ni iz kog razloga, posebno zbog higijene.

Već dvadeset pet godina vodim Udruženje za pomoć licima ometenim u psihofizičkom razvoju u Nikšiću, a imamo i Mrežu za edukaciju i razvoj servisa podrške za osobe sa invaliditetom, i trudimo se da poboljšamo uslove života osoba sa invaliditetom, prvenstveno djece. Bavimo se edukacijom, pripremom za školu, pružamo stručne tretmane, prilagođen prevoz, zapošljavamo osobe sa invaliditetom i trudimo se da uspostavimo dobru saradnju sa svim ministarstvima kako bi stvorili što bolje uslove za tu populaciju. Nažalost, najviše potreba i problema je u oblasti zdravstva. A osobama sa invaliditetom potrebna je posebna njega, zdravstvena zaštita, fizikalna rehabilitacija i prije svega dobar pristup medicinskim uslugama.

Zbog svega toga u susret trećem decembru – Danu osoba sa invaliditetom, želim da poručim – ne dozvolimo nijednoj majci da zaplače zbog nečijeg nemara ili nerada i da nikome zbog nečijeg lošeg rada ili nemara život bude ugrožen.

Dejan Cvijanović, NVO Krug života, Podgorica
Profesionalni poraz ministrovog tima

– Bjelopoljska tragedija je pokazala i onu mračniju stranu naših belih mantila. Nažalost, trebala je još jedna žrtva, pa da se svi zajedno dozovemo pameti.

Ostavku ministra Radunovića ne mogu gledati iz ugla moralnog čina.

Za nas ona je očekivana i najmanje što se moglo tražiti. Mnogo veća dimenzija je u profesionalnom porazu i nemoći g.Radunovića i njegovog tima. Profesionalnog, jer je izgubljen jedan život. Podsetiću Minstar Radunović je sličnih sitacija imao i u ne tako dalekoj prošlosti. Sad u javnost izlazi slična situacija, kao što je bila u beranskoj bolnici 2009. godine, pa Kliničkom centru 2010. godine i, nažalost, bilo je još niz pojedinačnih slučajeva u drugim zdravstvenim ustanovama Crne Gore.

Gospodin Radunović je više nego dobro znao za sve te slučajeve i morao je da reaguje i tada. Nemamo nikakvu dilemu da čak i tragedija iz Bijelog Polja ne bi naterala g. Radunovića da podnese ostavku da nije dobila ove razmere.

Svedoci smo takođe tvrdnje kako ministra tako i njegovih najbližih sradnika da nisu imali kontrolu nad direktorima bolnica.Tvrdnja da su dobijali lažne izveštaje sa terena, te da nisu znali šta se događa za nas je pokazatelj nedostatka autoriteta Ministarstva zdravlja i tražićemo da se obelodane imena tih ljudi.

Postavlja se pitanja koji su centri moći, a videli smo da Ministarstvo nije, kreirali našu zdravstvenu politika i postavljali te ljude na tako odgovorna mesta. To je jasan pokazatelj nemoći gospodina Radunovića.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo