Šta očekujete od potpisivanja političkog sporazuma između DPS-a i dijela opozicije

Ervina Dabižinović, aktivistkinja NVO Anima Centar za žensko i mirovno obrazovanje: Politički patuljci ne rješavaju krizu

– Političari u Crnoj Gori uspijevaju da održavaju pažnju većine ljudi i da ih ubijede da se bave rješenjima. I bave, ali zauzimanjem pozicije, namještanjem na funkcije, i lovljenjem glasova. Sada već patetičan i licemjeran naslov o vladi izbornog povjerenja, ili već kako zovu taj svoj politički pamflet koji nekog uključuje a nekog isključuje, postaje jasan politički dil. Njihov dogovor ne tretira našu bijedu, nebezbjednost, okupiranu budućnost, atrofiju u svakom smislu riječi. Ja od političkih patuljaka ne očekujem rješenje krize. Ne postoji jasna razlika između pozicije i opozicije u ovom trenutku, tako da se rješenje svelo na par kadrovskih rješenja.

Sigurno je da taj sporazum neće dovesti do fer i poštenih izbora. Samo je pitanje što i ko od te dvije strane, ako one postoje, želi da dobije. DPS će dobiti umiveno „demokratsko lice” njenog lidera prema Evropi, a opozicija teren za svakodnevno politikanstvo da su se trudili, ali da su uslovi ponovo bili ne fer i da su pokradeni. To mogu evropskim političarima. Šest mjeseci ponižavanja, laganja i varanja građana i građanki Crne Gore kojima onda ne preostaje ništa drugo nego da se u tom njihovom mešeteljstvu uhvate pomoćnih igrača nacionalista, klerofašista, vjeroispovjedača i nacije.

Ko od pregovarača živi životom koji živi 90 odsto ljudi u Crnoj Gori? Ko od njih preuzima odgovornost, a ne prezir spram glasačke mašine koja im svaki put obezbijedi privilegiju? Tako da je potpuno nebitno da li su oni potpisali, važno je da neće poštovati ništa i nikoga, tako da pitanje uslova za stvaranje fer i slobodnih izbora postaje potpuno nebitno. Dobro bi bilo da mi razumijemo da postoje samo dvije ekipe: bogat i siromašni. Vraćam se na početak: to su znanci i saborci, više puta je svak svakom oprao prljav veš, to su oni koji su nas uvalili u sve ovo, i takvi nemaju boljih rješenja.

Daliborka Uljarević, izvršna direktrorica Centra za građansko obrazovanje. Važan iskorak

– Ovaj sporazum je uz sve manjkosti koje mu se mogu pripisati važan iskorak u komunikaciji dijela opozicije i vlasti, i na neki način priznanje strana koje su pregovarale da je dijalog ključnih političkih donosilaca odluka neophodan kako bi se stvorili uslovi za početak prevazilaženja trajuće političke krize u Crnoj Gori.

No, i u slučaju da se konačno dođe do vlade izbornog povjerenja, ne treba očekivati tektonske promjene, niti potpuno onemogućavanje ogromnog mehanizma zloupotreba izbornog procesa od strane DPS-a koji funkcioniše decnijama. Ipak, takva vlada bi na više nivoa bila značajna za dalju dinamizaciju crnogorske političke scene i urušavanje imidža ,,nedodirljivog” DPS-a. Na simboličkoj ravni, činjenica da DPS gubi jednu potpredsjedničku i četiri ministarske pozicije u Vladi, plus više od stotinu pozicija ,,po dubini”, koje preuzima opozicija je snažna poruka o mogućnosti ograničenja vlasti DPS-a upućena opozicionim biračima, ali i o slabljenju DPS-a koji mora da pristane na ove ustupke upućene biračima DPS-a.

Dalje, posebna je odgovornost na predstavnicima opozicije da na konkretnim slučajevima dokažu postojanje zloupotreba državnih resursa, zakonski ih procesuiraju, učine javnim, ali i tokom svog mandata neke loše prakse preveniraju. Oni treba da pokažu kroz to svoje, iako kratko i vrlo ograničeno institucionalno djelovanje, jedno odgovornije i pristojnije lice vlasti, a to u ovim okolnostima nije malo. Naravno, time se samo može trasirati put daljih, neumitnih promjena u crnogorskom političkom sistemu.

Omer Šarkić, bloger: Prioritet im liderske pozicije

– Kada ste me u decembru prošle godine na početku pregovora pitali što očekujem, rekao sam da očekujem da će oni omogućiti samo malo korektnije i poštenije „izbore”, ali daleko od fer i poštenih, te da će se Demokratski front na kraju vratiti u Skupštinu i učestvovati na „izborima”, jer za odlučnu borbu i eventualno opšti bojkot niko nije spreman. Nažalost, bio sam u pravu.

Opoziciju, pogotovo tradicionalnu i decenijsku, jednu te istu, interesuju prije svega mandati i liderske pozicije, a smjena vlasti im je u drugom planu – ako je uopšte imaju u planu.

Dio opozicije koji je pregovarao sa DPS-om, je to uradio bez rezervnog plana, bez odgovarajućih vaninstitucionalnih pritisaka, što je Đukanović kao poznavalac prilika na, moram reći, truloj opozicionoj sceni, iskoristio, odugovlačeći pregovore i dovodeći pregovaračku opoziciju u cajtnot. Na ruku mu je išao DF svojim isključivim stavovima, besprizornim prozivkama i napadima na ovaj dio opozicije. U takvom ambijentu potpisan je sporazum onda kada on više nema smisla – četiri mjeseca od „izbora”.

U četiri mjeseca se sa najboljim kadrovima – a takvih u opoziciji fali, ne može ni načeti sistem svakojake pljačke, pa i izborne, stvaran 27 godina.

Opozicija, izuzev donekle Bečićevih Demokrata, se pokazala: nesposobna, nedorasla, sujetna, bez vizije i plana. Jedan dio opozicije se vezao za očigledno propale proteste, drugi za pregovore. Niko nije bio spreman na unutaropozicioni kompromis i zajedničko djelovanje. Veći dio opozicije je i korumpiran privilegijama, jedino ih interesuje broj mandata i budžetski novac koji kao partije dobijaju.

Uz sve navedeno, ove „izbore”, na kojima će, smatram, Đukanović biti pobjednik niko neće moći osporavati i osporiti.

Đuro Radosavović, književnik: Idealno da ujedinjena opozicija bojkotuje izbore

– Predugo sam vjerovao našoj opoziciji, čak i nakon što sam postao svjestan da nisu opozicija. Ne smatram da sarađuju direktno sa vlastima i da su njihovi pioni, nego još gore, riječ je o diletantima i niskoprofilnim ličnostima, i vlast ih obožava takve. Pogledajte njihove linije, od trenutka kad spuste svoju mršavu zadnjicu u parlamentarnu klupu postaju sve deblji. Ne vjerujem im zato što su ostrašćeni, glupi, kratkovidi, opšte neobrazovani i otvoreno pohlepni. Takva je i vlast, ali to ponekad pokušava i da sakrije. Pojeli su naše godine i energiju isto kao i vlast. U tom odnosu snaga treba da se oslonimo na neki sporazum u državi gdje se zakoni ne poštuju? To jeste jedna od opcija da se izađe iz krize, ali lično ne bih vjerovao nekome ko me prevario makar deset puta dosad (mislim na vlast, opoziciju i izbore).

Idealno bi bilo bojkotovati izbore, a da to učini ujedinjena opozicija, pa onda prebrojati koliko je ljudi izašlo da podrži DPS. Ali to je nemoguće, jer bi ljudi stigmatizovali one koji glasaju, bacali bi prvi kamen oni što su do sad takođe glasali DPS. Drugo, ne postoji dogovor o bilo kojoj temi u opoziciji, zato što ne razlikuju lokalno i globalno. Nekad mi se čini da je Miodrag Lekić sam,da nema sa kim iako ima protiv koga. Ima u opoziciji zdravog tkiva, ali većina guši pojedince.

Ne nadam se dobrom nakon potpisivanja sporazuma jer problem nije u Radojki, već u radojkama, vlast će naći desetine poslušnih koji će obavljati isti posao propagande i ispiranja mozga. Prethodni put sam predložio film o pregovorima, The Bridge of Spies, a ovog puta predlažem fenomenalan film Il Divo, Paola Sorentina o vječitom premijeru Đuliju Andreotiju, sprezi mafije, vlasti, opozicije i kriminala.

Duško Kovačević, kolumnista: Na spisku poželjni ministri

– Nakon svega viđenog, pogotovo ove „lešinarske” borbe oko birokratskih funkcija između SDP-a i SNP-a, rekao bih da je za iole ozbiljnijeg novinara poprilično ponižavajuće baviti se na nivou analitike ovom prostačkom rijaliti kozerijom. Ovaj teren, prepun jeftinih intriga i politikansko-estradnih nagađanja, iz sata u sat, mnogo je prijemčiviji za naslovnice osrednjeg tabloida nego kao tema prominentnih medija i autorskih članaka. Ali, to je Crna Gora u kojoj živimo, skupa sa njenom višestranačkom patogenezom od 90-e na ovamo. Sve sa desetogodišnjom obljetnicom njene nezavisnosti.

Šta to dalekosežno možemo očekivati od dogovora u kojem učestvuju, recimo, dva lidera čije su stranke onomad doživjele debakl na lokalnim izborima, debakl u kontinuitetu jednog pada, i umjesto da podnesu ostavke, grabe nove funkcije i titule? Zar jedan lider aktuelnog ,,dogovora” nije izjavio još juče da će prevashodno voditi računa o stranačkim interesima, i kako vjerovati u ideju u koju ne vjeruju ni njeni protagonisti? Kako vjerovati u fer i poštene izbore čije će podzemne, nadzemne i paralelne tokove novca kontrolisati bivši omiljeni Đukanovićev ministar koji je godinama, u svojoj ,,prećutnosti”, bio garant nefer i neslobodnih izbora?

Možemo samo pretpostaviti kakva sve saučesništva i kakvi dilovi dan danas vežu ruke starom-novom ministru Konjeviću i koliko njegov eventualni zamah stanuje u jalovoj skučenosti? Kao da im je (opoziciji) sam Đukanović ispostavio spisak poželjnih ministara.

VBiše je nego indikativno i simbolično da je glavni pregovarač koji dolazi sa režimske strane Duško Marković, navodni vlasnik paralelnog i fantomskog Duvanskog kombinata u Mojkovcu. Fabrike koja zvanično ne postoji. Upravo to paralelno i fantomsko, ono što zvanično ne postoji, neuhvatljivo i determinišuće, jeste ono što pravi nedostižnu razliku u svim izbornim procesima do sada.

STEVO MUK, INSTITUT ALTERNATIVA: Sve je više nepoznanica

Sporazum nema značaj ako ga ne prati usvajanje lex specialisa i izbor prelazne vlade. To je cjelina, a izostanak bilo kojeg od ova tri elementa predstvlja i propast parlamentarnog dijaloga o uslovima za fer i slobodne izbore.

Kako vrijeme prolazi, čini se da je sve više nepoznanica. Izgleda da je pokušaj tri vodeća opoziciona aktera u političkom dijalogu da uključe SNP u koncept političkog sporazuma, lex specialisa i prelaznu vladu doveo ovu partiju u poziciju da svoje zahtjeve za pozicijama u vladi pretpostavi zajedničkom interesu opozicije. Nema logičnog objašnjenja za zahtjev SNP da Đukanović odluči između dva suprotstavljena predloga iz opozicije.

Ovih pet mjeseci pregovora u opoziciji i dijela opozicije sa vlašću, pokazali su sve slabosti razjedinjene, suprotstavljene, posvađane opozicije koja nije ni minimalno sposobna da vodi politiku zajednički, koordinirano i prema vlastima ispostavlja jasne i cjelovite stavove i zahtjeve. Opozicioni brači su zbunjeni, naročito jer se opozicione stranke i njihovi lideri nisu potrudili da objasne svoje strategije. To lako može dovesti do daljeg slabljenja opozicije, manje izlaznosti opozocionih birača i u krajnjem boljeg rezultata vlasti.

Ako do formiranja prelazne vlade dođe, mislim da će najteže biti ljudima koji su se prihvatili poslova, odgovornosti i pripadajućih rizika imenovanja na političke i profesionalne funkcije. Očekivanja su velika, a kako vrijeme ističe mogućnosti za velike rezultate sve manji. Sve njihove uspjehe će prigrabiti stranke, a sve neuspjehe će ovako ili onako pripisati tim ljudima.

Pripremio: Veseljko KOPRIVICA