Povežite se sa nama

INTERVJU

ANĐELKA NENEZIĆ, DIREKTORICA UNDERHILL FESTA: Film može promijeniti društvo

Objavljeno prije

na

Deveti po redu festival dugometražnog dokumentarnog filma Underhill Fest biće održan od petog do 12. juna u Podgorici. UnderhillFest je festival na kojem se prikazuju dugometražni dokumentarni filmovi nastali u malim kinematografijama i nezavisnim produkcijama, filmovima koji su se nametnuli inovativnošću, idejom i snagom svojih priča. Cilj festivala jeste edukacija javnosti o značaju dokumentarnog filma, odnosno moći koju on ima u predstavljanju i rješavanju društvenih problema u svijetu.

Ovogodišnji festival će biti svečano otvoren na terenu KK Budućnost u Njegoševom parku dokumentarcem Grace Jones: Crveno svjetlo i hljeb, autorke Sofi Fajns. O ovom fimskom žanru, festivalu i novinama koje će publika imati prilike da vidi, razgovarali smo sa direktorkom Underhill-a, diplomiranom producentkinjom Anđelkom Nenezić.

MONITOR: Ubrzo počinje deveti UnderhillFest. Kako teku pripreme? Kakva su Vaša očekivanja kada je riječ o posjećenosti?
NENEZIĆ: Kao i svake godine vrlo radno. Mala ekipa koja priprema festival od trenutka kad se završi… UnderhillFest je od samog početka našao put do svoje autentične publike. Posjećuju ga ljubitelji dokumentarnog filma, naravno i studenti režije i ostalih fakulteta, ali i srednjoškolci željni saznanja o ovom filmskom izrazu. Naravno, dio naše publike je i stručna javnosti. Tako da slobodno mogu reći da UnderhillFest doprinosi ovom gradu i zemlji kvalitetnom filmskom edukacijom.

MONITOR: Underhill je festival koji se održava skoro deceniju. Koja je bila osnovna zamisao kada se pristupilo osmišljavanju ovog festivala i da li se nešto u međuvremenu promijenilo?
NENEZIĆ: Osnovna zamisao bila je da je Crnoj Gori i Podgorici neophodan festival dugometražnog dokumentarnog filma, kulturni događaj koji nije komercijalan. Znamo kako je prije deset godina iz različitih razloga film bio u Crnoj Gori marginalizovan. Bioskopi su se zatvarali, publika skoro da nije mogla da pogleda pravi umjetnički film. Udružili smo naše znanje, iskustvo, entuzijazam… Negdje smo i rizikovali, ali napravili smo festival koji je prepoznat u cijelom regionu, a i šire. Mijenjale su se lokacije, naš tim se podmlađivao i uspjeli smo da od UnderhillFest-a napravimo nezaobilazni datum u kulturnom kalendaru glavnog grada i zemlje.

MONITOR: Da li je dokumentarni film u našoj zemlji i dalje na marginama?
NENEZIĆ: Naša misija svake godine je odrađena. U Podgoricu dovodimo najznačajnija imena iz svijeta dokumentarizma. Na UnderhillFest-u su prikazivani i filmovi iz Crne Gore, što nas raduje.. Ali nedovoljno.

MONITOR: UnderhillFest se bori za afirmaciju ne samo dokumentarnog filma u Crnoj Gori, nego i kulture uopšte. Koliko je ta borba teška?
NENEZIĆ: Počeli smo od nule. Odlučili da festival bude u bašti kafea Soul II Soul. Umjesto novca koristili smo lične kontakte za usluge koje su nam potrebne da bi festival zaživio. Bilo je teško, ali i zanimljivo i inspirativno. Mislim da to dokazuje i činjenica da ista ekipa organizuje festival devet godina.

MONITOR: Da li postoji podrška institucija pri organizaciji UF!-a?
NENEZIĆ: Naravno, prvenstveno od Ministarstva kulture, ali i od Glavnog grada…. Ministarstvo kulture prepoznaje značaj ovog festivala i daje nam podršku i novčanu pomoć.

MONITOR: Na osnovu kojih kriterijuma je sprovedena selekcija filmskog programa za deveti Underhill?
NENEZIĆ: Jedini kriterijum je da je film odličan. Tako je i svake godine. Na UnderhillFest-u možete pogledati filmove koji su nagrađeni Oskarom ili drugim prestižnim nagradama – gledate filmove vrhunskih produkcija, ali isto tako i one sa minimalnim budžetom – snimljeni npr.mobilnim telefonom. Takođe se vodimo činjenicom da film može da promijeni i pokrene društvo, a još važnije, da pokrene emociju.

MONITOR: Zbog čega je baš film Grace Jones: Crveno svjetlo i hljeb odabran za otvaranje festivala?
NENEZIĆ: Zato što je to jedan fenomenalan film o revolucionarnoj muzičkoj umjetnici, supermodelu i filmskoj zvijezdi.

MONITOR: Prethodne godine je pokrenut program RAD, koji okuplja autorke i producentkinje iz zemalja Jugoistočne Evrope. Možete li nam malo više kazati o ovom programu?
NENEZIĆ: Na prošlom UnderhillFest-u pokrenuli smo program RAD – radionicu za autorke dokumentarnih filmova. Na konkurs su se mogle prijaviti autorke iz regiona eks Jugoslavije, čiji je projekat bio u ranoj fazi razvoja. Uslov je bio da se radi o debitantskom ili drugom ostvarenju. Polaznice su prošle kroz intenzivnu trodnevnu radionicu na kojoj su radile na razvoju projekta sa renomiranim predavačicama iz svijeta dokumentarnih filmova. Ove godine RAD je prerastao u CIRCLE, program koji okuplja autorke i producentkinje dokumentarnih filmova iz zemalja Jugoistočne Evrope, koje će uz saradnju sa mentorkama imati priliku da razvijaju projekte koji imaju međunarodni potencijal. CIRCLE će imati tri modula. Prvi je na UnderhillFest-u, drugi u Novom Sadu, a treći na festivalu u Lajpcigu.Ovaj program UnderhillFest realizuje zajedno sa producentskom kućom Wake Up Films iz Srbije.

MONITOR: Kakve programe, osim RAD-a, nudi ovogodišnji festival?
NENEZIĆ: U okviru devetog UnderhillFest-a, već treću godinu biće održan i trodnevni program U FOKUSU, koji Festival realizuje u saradnji sa Centrom za ženska prava. U izbor su išla tri filma koja će biti prikazana u Narodnoj biblioteci Radosav Ljumović. Vidim crvene ljude Bojine Panajotove, Vitni: Biti svoja – životna priča poznate pop pjevačice Vitni Hjuston i Neželjene kćerke Crne Gore, autorke Ive Parađanin, koji tematizuje problem selektivnih abortusa u Crnoj Gori.

Takođe, veoma smo ponosni na edukativni program – DOKUŠKOLA – dvodnevnu školu dokumentarnog filma za završne razrede srednjih škola. Radionicu će voditi Rajko Petrović u prostorijama Mtel digitalne fabrike, a polaznici su gimnazijalci iz Podgorice i Danilovgrada.

MONITOR: Zbog čega publika treba da posjeti Underhill?
NENEZIĆ: Zbog učešća izuzetnih filmskih ostvarenja iz cijelog svijeta. Pružićemo podgoričkoj publici niz uzbudljivih filmskih večeri. Gledaćemo filmove na otvorenom u našem gradu, ove godine u Njegoševom parku.

Miljana DAŠIĆ

Komentari

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR STEFAN SURLIĆ, FAKULTET POLITIČKIH NAUKA, BEOGRAD: Vučićev bezuspješan pokušaj umanjivanja nezadovoljstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostavka Miloša Vučevića, predsjednika vlade Srbije, neće umanjiti duboku krizu povjerenja između vlasti i različitih društvenih grupa

 

 

MONITOR: Situacija u Srbiji već više od dva mjeseca dobija i izvjesne dramatične dimenzije. Da li je ostavka  premijera Miloša Vučevića i odluke Predsjednika Srbije o pomilovanjima učesnika protesta, dobar manevar režima ili znak da on počinje da gubi kontrolu nad događajima?

SURLIĆ: Situacija u Srbiji nosi elemente ozbiljne društvene krize, koja je započela sa nezadovoljstvom studenata. Na iznaneđenje mnogih, studentske blokade su kulminirale potpunom paralizom viskoobrazovnih institucija u zemlji, a protest se prelio i na srednje škole. Ubrzo je usledila podrška iz polja nauke, umetnosti i kulture. Protesti su pokazali visok stepen nezadovoljstva, ali nisu uspeli da zahvate sve slojeve društva. Vlast i dalje ima kontrolu nad ključnim institucijama, ali su kontinuirani protesti i studentske blokade narušili njenu sposobnost da nesmetano upravlja političkim procesima i određenim institucijama. Ostavka premijera Vučevića i pomilovanja demonstranata su deo strategije deeskalacije, ali deluju kao bezusupešni pokušaji umanjivanja nezadovoljstva. Reč je o dubokoj krizi poverenja između vlasti i različitih društvenih grupa koje osećaju opravdan revolt zbog višegodišnjeg zarobljavanja institucija.

MONITOR: Studentskim blokadama se, povremeno, pridružuju i neke esnafske ili sindikalne organizacije…One se i „isključuju“ pošto sa Vladom postignu dogovor. Unija prosvjetnih radnika Srbije je to učinila pozivajući se na svoju zadatu apolitičnost, ali se ispostavilo da mnogi prosvetari i dalje učestvuju u protestima. Da li su studentske blokade nekima tek dobrodošao „kišobran“ da ispune i svoje želje?

SURLIĆ: Studentski protesti su se pokazali kao snažan mobilizatorski faktor koji je privukao različite društvene grupe, uključujući sindikate i profesionalna udruženja. Neki sindikati su se priključili protestima kako bi povećali svoj pregovarački kapacitet, ali su se nakon postizanja dogovora sa Vladom povukli. Ovo ne znači da su studenti iskorišćeni, već da su njihove blokade pružile prostor drugim nezadovoljnim grupama da artikulišu svoje zahteve. Međutim, činjenica da mnogi prosvetni radnici i dalje učestvuju u protestima pokazuje da sindikalni dogovori nisu nužno smirili celokupno nezadovoljstvo u obrazovanju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

 

 

 

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

MONITOR: Ako su partijski interesi  ključ za razumijevanja crnogorske političke scene, gdje nas to vodi?

VUKOVIĆ: Crnogorsko društvo je razoreno po više osnova i njegovi komadi plutaju po površini koju talasaju političke partije i svu energiju troše na to da što više tih plutajućih komada privuku sebi i manipulišu njima na nacionalnoj, vjerskoj ili nekoj drugoj osnovi. Kada političke partije mantraju o evropskom putu, recimo, meni to ne zvuči kao iskrena želja da od toga puta obični ljudi ovdje imaju vajde, već kao vazalno dodvoravanje i pokazivanje spremnosti da se ispunjavaju tuđe agende. Takva politika ne integriše društvo i ne skicira jasno njegovu budućnost.

MONITOR:Protesti na kojima se traže ostavke čelnika bezbjednosnog sektora, nakon masovnog zločina na Cetinju,  se nastavljaju i čini se rastu.  Kako vidite reakciju Demokrata koji rukovode bezbjednosnim sektorom na te proteste?

VUKOVIĆ: Činjenica je da su Demokrate naslijedile probleme u bezbjednosnom sektoru, ali to im se ne može uzimati kao olakšavajuća okolnost za nesnalaženje i nepokazivanje spremnosti za samokritiku i snošenje odgovornosti. Umjesto proaktivnog djelovanja u tom pravcu, oni su svojim nesamokritičnim odbrambenim gardom nalili vodu na mlinski točak opozicije. Ne ulazim u to da li je pojavu ad hoc grupe Kamo śutra pogurala opozicija ili neke sa njom interesno povezane neformalne ili formalne grupe, ali su Demokrate dodatno pogriješile što su tu grupu odmah kriminalizovale.

MONITOR: Kako vidite medijsko izvještavanje nakon zločina na Cetinju?

VUKOVIĆ:  Koliko sam uspio da ispratim, čini mi se da u ovim iole ozbiljnijim medijima nije bilo ozbiljnijeg kršenja profesionalnih standarda i etičkih principa. Agencija za audiovizuelne medijske usluge je skrenula pažnju na problematične sadržaje u programima dvije po medijskom poganstvu od ranije poznate televizije iz Srbije, a sličnog poganstva je bilo ponegdje i na nekim ovdašnjim portalima.

Saglasan sam sa onima koji misle da je u crnogorskim medijima izostalo produbljenije bavljenje pitanjima koja je aktuelizovao ovaj strašni zločin.

MONITOR: A izlive mržnje na društvenim mrežama?

VUKOVIĆ:   I najzdravija društva imaju osobe koje jedino dobro funkcionišu u simbiozi sa mržnjom. Ovakvi zločini i tragedije u nezdravim društvima, a Crna Gora je, na žalost, takvo društvo, dodatno podižu mrzilački talog sa društvenog dna.

MONITOR: Ove sedmice podnijeta je prijava protiv policijskog službenika zbog sumnje da je dostavio srpskim tabloidima privatni snimak žrtve samoubistva. Isti tabloidi su na sličan način izvještavali o zločinu na Cetinju. Šta su mehanizmi za borbu protiv tabloidizacije?

VUKOVIĆ: Tabloidizacija medija na balkanski način je rezultat spoja burazerskog kapitalizma i lokalnog primitivizma i poganluka. Bojim se da su svi raspoloživi legalni mehanizmi nedostatni za borbu koju pominješ, čak da tim mehanizmima rukuju najčestitiji ljudi.

MONITOR: Obilježava se Dan novinara. Mijenja li se nesto od jubileja do jubileja?

VUKOVIĆ: Ne vidim da se išta značajno nabolje dešava, na žalost. Imamo sada nešto bolje medijsko zakonodavstvo, ali ćemo tek vidjeti je li to nešto što će unaprijediti kvalitet novinarstva u Crnoj Gori. Nacionalni javni emiter RTCG se dodatno kompromituje pod nezakonitim menadžmentom, a kvalitetni novinari napuštaju profesiju nezadovoljni statusom i zaradama. Ne zvuči optimistično.

MONITOR: Kad premijer tvitne God bless the USA  koja se čula na inauguraciji Donalda Trampa, nakon sto mu drugi put čestita mandat, šta pomislite?

VUKOVIĆ: Lično me je bilo sramota zbog ovakvog ljuboskuta, ali nije iznenađenje da jedan crnogorski japijevac, „maneken kapitala“, odnjihan u zipci neoliberalnog doživljaja svijeta klikće imperiji koja svojim demonima opsjeda cijeli svijet.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo