Povežite se sa nama

OKO NAS

ANDRIJEVICA, ZATVORENA PRVA FABRIKA PELETA U DRŽAVI: Tajkunska misija privedena kraju?

Objavljeno prije

na

Prva fabrika ove vrste u Crnoj Gori ne radi već pola godine i nema najava da bi mogla ponovo proraditi. Da li se može dogoditi čudo pa da na početku grejne sezone ponovo budu pokrenute mašine, ostaje da se vidi. Prije će, međutim, biti da je još jedna tajkunska misija u Andrijevici završena

 

 

Prva i za to vrijeme najsavremenija fabrika peleta  na sjeveru Crne Gore, prva i u čitavoj državi, Televeks “Biotel” u Andrijevici, poslije punih deset godina i plasiranje na tržište vrlo kvalitetnog proizvoda,  zatvorena je iz nepoznatih rezloga već više od šest mjeseci, a naznaka da bi ponovo mogla početi da radi za sada nema.

Time je ostalo  dvadeset i pet radnika, što je za ovu malenu i siromašnu opštinu veliki udar. Oni su su nedavno na protestu ispred zatvorene kapije istakli da im je preduzeće u kojem su radili, a čiji je izvršni direktor Veselinko Mijajlović, ostalo dužno nekoliko zarada i da im doprinosi nijesu uplaćivani u periodu za period od pet godina.

“Izvršni direktor Mijajlović kazao nam je da će samo na kratko prekinuti proizvodnju i da ćemo brzo ponovo početi da radimo. Međutim, od toga nije bilo ništa. Osim plata i doprinosa, nikad nam nije isplaćena nadoknada za noćni rad, kao ni druge beneficije koje su nam pripadale. Mijajlović je prestao da nam se javlja, a mi ne uspijevamo da nađemo način da dođemo do zarađenog” – kazao je jedan od radnika, Marko Miketić.

Radnici tvrde da je vlasniku bilo omogućeno da ih  drži na crno i da posluje suprotno zakonu. Traže zato od nadležnih državnih organa da se uključe u rješavanje ovog problema, jer je svojevremno i sa državnih adresa poručivano da je ova fabrika spas za Andrijevicu i da će lokalnom stanovništvu donijeti brojne benefite.

Nezadovoljni radnici “Biotela” smatraju da bi u ovom slučaju eventualno imalo posla i za Specijalno državno tužilaštvo.

“Fabrika je nekoliko puta mijenjala nazive. Negdje prije pet godina, doživjela je i uvođenje stečaja. Nakon toga je otvorena pod drugim imenom otkad su radnici radili po ugovoru na po mjesec ili dva. Dešavalo se da se zarade daju na ruke, dok doprinosi uopšte nijesu uplaćivani. Mi smo i pod tim uslovima morali da radimo, jer nam je obećavano da će biti bolje. Na kraju smo shvatili da smo izigrani i da se ovdje pribjegavalo nezakonitim radnjama i bahatom ponašanju onih koji su vodili fabriku” – tvrdi Duško Mišković.

Preduzeće “Biotel” je osnovano 2014. godine i, kao najveće te vrste u Crnoj Gori, registrovano je za obavljanje djelatnosti u okviru obnovljivih izvora energije sa primarnom djelatnošću, proizvodnja peleta.

Proizvodni pogoni su bili smješteni u zatvorenim halama površine 6.000 metara kvadratnih i otvorenom prostoru od 32.000 kvadrata. Tada je rečeno da ovaj projekt, sa čistim ekološkim proizvodom, predstavlja investicioni bum i da je kapacitet proizvodnje peleta na godišnjem nivou planiran na 23.000 tona.

Fabrika peleta “Bioetl” ostala je iza sebe dužna i lokalnoj upravi u Andrijevici po raznim osnovama.

“Samo po osnovu poreza Televeks Biotel je ostao dužan Opštini oko 50.000 eura. Takođe, dug za vodu je blizu 2.000 eura. U saznanju smo da ovo preduzeće ima veliki dug za struju i dugove brojnim drugim povjeriocima. Svakako da u cijelu priču treba da se uključi država, s obzirom na to da su vlasnici ove fabrike dobijali brojne pogodnosti i podsticaje za proizvodnju peleta. Od nadležnih treba da dobijemo odgovor kako se došlo do ovakvog stanja, s obzirom na to da su ogromne količine drveta iz državnih šuma sa ovog prostora prerađene u ovoj fabrici” – istakli su iz lokalne uprave.

Malo poznata kompanija svojevremeno je počela da radi u prostorijama nekadašnjeg giganta „Termoventa“, koji je zatvoren još prije tri decenije. Predstavljajući se kao suvlasnik, Mijajlović je rekao da je tu doveo idealan poslovni prostor. Preuređena, ova fabrika, izgledala je kao da je „pala sa neba“ u malenu varoš ispod Komova. Evropska tehnologija proizvodnje peleta potpuno usvojena još tada, automatizovan proces rada, prekatično „na dugme“, djelovala je kao astronomski brod.

Izvršni direktor i suvlasnik „Biotela“ u to vrijeme je saopštavao da se devedeset odsto proizvodnje plasira u inostranstvu, najviše Italiju, Austriju i Njemačku, jer tada, deset godina unazad, grijenje na pelet u Crnoj Gori još nije bilo zaživjelo. Nije Mijajlović kazao ništa što nije tačno, samo što je ostao dužan da otkrije ko je stvarno vlasnik, s obzirom da je on suvlasnik.

To je bilo onih godina kada je Demokratska partija socijalista u žestojoj ofanzivi osvojila Andrijevicu. Kasnije, ili bolje reći nedavno, otkrilo se da su motivi bili da se tajkunima omogući izgradnja malih hidroelektrana iza kojih je, osim brata predsjednika opštine Srđana Mašović, Igora, stajalo još moćnika.

Zvanični vlasnik fabrike “Biotel” u Andrijevici pričao je i o planovima da se u krugu te kompanije izgradi prva energana na biomasu u Crnoj Gori, da se taj gradić na taj način toplifikuje poput evropskih malih gradova koje imaju slične fabrike, i to nije u tom trenutku djelovalo nerealno.

Šta se u međuvremenu izdešavalo, pa se od tih velikih planova stiglo do zatvaranja, trenutno niko ne zna pouzdano da kaže. Istina, DPS je izgubio vlast u Andrijevici, i mada pregovori nakon nedavnih lokalnih izbora još nisu završeni, teško može da se vrati.

Činjenica je i da je grijanje na biomasu, odnosno pelet, polako počelo da osvaja i Crnu Goru. To znači da se pojavila velika konkurencija jer su ubrzo nakon toga počele da se grade fabrike peleta po čitavom sjeveru države. Samo u susjednim Beranama u ovom trenutku ima ih makar pet, od kojih su neke najvećih kapaciteta, i rade u tri smjene.

Vjerovatno je i konkurencija učinila svoje. Bilo kako bilo, prva fabrika ove vrste koja je izgrađena u Crnoj Gori, ne radi već pola godine i nema najava da bi mogla ponovo proraditi. Da li se može dogoditi čudo pa da na početku grejne sezone i pojačane potražnje ponovo budu pokrenute mašine, ostaje da se vidi. Prije će, međutim, biti da je još jedna tajkunska misija u Andrijevici završena.

                                   Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo