Mnogi smatraju da je i prikazani broj stanovnika u Andrijevici nerealan, jer među popisanim ima oko 600 građana iz dijaspore, tako da onih koji stalno žive u Andrijevici nema više od tri do tri i po hiljade
Zbog neravnomjerne regionalne razvijenosti, Andrijevicu prate brojni negativni bilansi, na šta ukazuju i najnoviji podaci o broju zaposlenih i nezaposlenih lica u ovoj opštini. Prema poslednjim podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore sa kraja juna ove godine, stopa nezaposlenosti u Andrijevici iznosi 58,71 odsto. Evidentirano je da Andijevica ima 600 uposlenih, dok na birou rada posao čeka 786 lica.
Dodajmo tome da Andrijevica, prema rezultatima popisa, broji i tek nešto iznad četiri hiljade stanovnika, ima oko 600 penzionera i znatan broj lica koja primaju socijalna davanja. Na drugoj strani, ni u jednoj primorskoj opštini stopa nezaposlenosti ne prelazi deset procenata, s tim što je u Kotoru najniža i iznosi svega 1,79 odsto.
Ako se zna da stopa nezaposlenosti na državnom nivou iznosi 11,56, a u Podgorici 4,63 odsto, lako je ustanoviti da dosadašnji planovi i strategije nijesu dali rezultate po pitanju uspostavljanja ujednačene regionalne razvijenosti u Crnoj Gori. Predsjednik Opštine Andrijevica Željko Ćulafić ističe da se u narednom periodu sa državnog nivo mora više pažnje posvetiti smanjivanju regionalnih razlika.
“Svakako da se moramo dobro zamisliti nad podacima o stopi nezaposlenosti u Andrijevici. Međutim, moramo govoriti i o tome da je teško motivisati ljude da se mimo opštinskih i državnih institucija prihvate nekog posla, ili sami pokrenu sopstveni biznis. To je stvar koja mora da zainteresuje one koji se u Crnoj Gori sa državnog nivoa bave socijalnom i ekonomskom politikom. Takođe, neravnomjerni regionalni razvoj doveo je do ovakvog stanja gdje u Andrijevici imamo više lica na birou rada nego onih koja su radno angažovana, što svakako nije slučaj sa nekim drugim razvijenijim gradovima. I ovim pitanjem država treba dobro da se pozabavi i da traži neku regionalnu ravnotežu kako bi se stanje bar donekle popravilo”, izjavio je Ćulafić.
Podaci govore da su i demografska kretanja stanovništa najizraženija u opštinama poput Andrijevice, gdje je procenat nezaposlenosti najveći, pa predsjednik opštine dodaje da država mora posebno da ima u vidu činjenicu da regionalne razlike u Crnoj Gori utiču na iseljavanje iz ovog sjevernog grada. “Podaci da u Andrijevici ove godine imamo 28 prvaka i da je naša srednja škola u prvi razred upisala 18 učenika nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Oni najbolje govore o regionalnim razlikama, jer ovdje se školski objekti na seoskom području zatvaraju, dok su učionice u podgoričkim školama prebukirane. Mi sa lokalnog nivoa trudimo se da damo doprinos da mladi ljudi ostaju da žive u svom zavičaju i da tu formiraju svoje porodice, ali država je ta koja treba kroz dugoročne planove da pokuša da na pravi način odgovori ovako alarmantnoj situaciji. Jer ako svi zajedno ne preduzmemo neke efikasnije interventne mjere, onda će se Andijevica i dalje suočavati sa ovako negativnim bilansima” – istakao je Ćulafić.
Mnogi smatraju da je prikazani broj građana u Andrijevici nerealan, jer među popisanim ima oko 600 građana iz dijaspore, tako da onih koji stalno žive u Andrijevici nema više od tri do tri i po hiljade. „To su katastrofalni podaci“, smatra Ćulafić.
Na popisu iz 2011. godine opština Andrijevica je imala pet hiljada i sto stanovnika, dok je u urbanom jezgru živjelo njih oko devetsto do hiljadu. „Ja bih vam mogao reći da u urbanom jezgru sada realno ne živi više od 350 do 400 stanovnika. To je vidljivo golim okom. Treba samo prošetati naveče kroz Andrijevicu, i obratiti pažnju na to koliko ima svijetala u kućama i stambenim zgradama“, smatra predsjednik opštine.
On kaže da su to podaci koji treba da zabrinu državne vlasti kada govore o ravnomjernom regionalnom razvoju. „Bez pomoći države, sjeveru Crne Gore se ne piše dobro. Šta će Andrijevici status opštine? Ovoliko stanovnika imaju sela po Vojvodini. U najvećoj stambenoj zgradi sa 22 stana, ima 15 praznih stanova. To su ljudi koji su otišli ili prema jugu Crne Gore, ili u inostarnstvo “, ističe Ćulafić.
Prema njegovim riječima više Andrijevčana ima u Budvi nego u Andrijevici. „Mislim da samo u Budvi ima trenutno oko 800 stanovnika Andrijevice, koji su tamo otišli trbuhom za kruhom“, tvrdi naš sagovornik.
Indikatora da će slika sa popisa, dopunjena sada i statističkim podacima o broju (ne)zaposlenih u Andrijevici, biti loša, bilo je odavno. Monitor je pisao o tome da je iz gradske osnovne škole samo u prvih petnaest dana ove školske godine ispisano pet učenika. Druga osnovna škola na teritoriji ove opštine, ona u mjesnom centru Konjusi, koja je nekad brojala stotine učenika, ove godine nema ni jednog prvaka.
Za vrijeme tranzicionih procesa u opštini Andrijevica došlo je do zatvaranja proizvodnih pogona, čime je ukupno 1.000 radnika ostalo bez posla. Tada je, kao i u svim gradovima na sjeveru, nakon uništavanja industrije, počeo sunovrat opštine. Ova malena varoš na sjeveru Crne Gore sve do dvijehiljadite godine zapošljavala je oko 650 radnika u proizvodnji. Glavni nosioci razvoja ovog grada bili su „Soko Štark“ sa oko 250 radnika, „Termovent“ sa oko 160 zaposlenih, kožna galanterija „Polimka“ sa oko 170 zaposlenih, papirna konfekcija „Pako“ sa oko 35 radnika, „Andrimer“ sa oko 40 zaposlenih, kao i jedan broj radnika u drugim manjim proizvodnim jedinicama.
Naglo smanjena ekonomska moć stanovništva dodatno je ugrozila i uslužni sektor, tako da je došlo do zatvaranja većeg broja prodavnica, zanatskih radnji i smanjenja ugostiteljskih kapaciteta. Ni promjena lokalne vlasti od avgusta 2020. godine nije mnogo pomogla. Andrijevica je, uprkos obećanjima i infrastrukturnim ulaganjima u malo gradsko jezgro, ostala mjera za siromaštvo i bijedu.
Ostale su samo uspomene i istorijska svjedočanstva da je Andrijevica bila centar ovog dijela Crne Gore još u vrijeme Kraljevine. Da je tu, poslije Cetinja, otvorena prva biblioteka i da je opština tada imala najveći broj pismenih po glavi stanovnika. Nekad bilo.
Tufik SOFTIĆ