Povežite se sa nama

OKO NAS

ANDRIJEVICA: ZAPOSLENIH 600, NA BIROU 800: Mjera za siromaštvo

Objavljeno prije

na

Mnogi smatraju da je i prikazani broj stanovnika u Andrijevici nerealan, jer među popisanim ima oko 600 građana iz dijaspore, tako da onih koji stalno žive u Andrijevici nema više od tri do tri i po hiljade

 

 

Zbog neravnomjerne regionalne razvijenosti, Andrijevicu prate brojni negativni bilansi, na šta ukazuju i najnoviji podaci o broju zaposlenih i nezaposlenih lica u ovoj opštini. Prema poslednjim podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore sa kraja juna ove godine, stopa nezaposlenosti u Andrijevici iznosi 58,71 odsto. Evidentirano je da Andijevica ima 600 uposlenih, dok na birou rada posao čeka 786 lica.

Dodajmo tome da Andrijevica, prema rezultatima popisa, broji i tek nešto iznad četiri hiljade stanovnika, ima oko 600 penzionera i znatan broj lica koja primaju socijalna davanja. Na drugoj strani, ni u jednoj primorskoj opštini stopa nezaposlenosti ne prelazi deset procenata, s tim što je u Kotoru najniža i iznosi svega 1,79 odsto.

Ako se zna da stopa nezaposlenosti na državnom nivou iznosi 11,56, a u Podgorici 4,63 odsto, lako je ustanoviti da dosadašnji planovi i strategije nijesu dali rezultate po pitanju uspostavljanja ujednačene regionalne razvijenosti u Crnoj Gori. Predsjednik Opštine Andrijevica Željko Ćulafić ističe da se u narednom periodu sa državnog nivo mora više pažnje posvetiti smanjivanju regionalnih razlika.

“Svakako da se moramo dobro zamisliti nad podacima o stopi nezaposlenosti u Andrijevici. Međutim, moramo govoriti i o tome da je teško motivisati ljude da se mimo opštinskih i državnih institucija prihvate nekog posla, ili sami pokrenu sopstveni biznis. To je stvar koja mora da zainteresuje one koji se u Crnoj Gori sa državnog nivoa bave socijalnom i ekonomskom politikom. Takođe, neravnomjerni regionalni razvoj doveo je do ovakvog stanja gdje u Andrijevici imamo više lica na birou rada nego onih koja su radno angažovana, što svakako nije slučaj sa nekim drugim razvijenijim gradovima. I ovim pitanjem država treba dobro da se pozabavi i da traži neku regionalnu ravnotežu kako bi se stanje bar donekle popravilo”, izjavio je Ćulafić.

Podaci govore da su i demografska kretanja stanovništa najizraženija u opštinama poput Andrijevice, gdje je procenat nezaposlenosti najveći, pa predsjednik opštine dodaje da država mora posebno da ima u vidu činjenicu da regionalne razlike u Crnoj Gori utiču na iseljavanje iz ovog sjevernog grada. “Podaci da u Andrijevici ove godine imamo 28 prvaka i da je naša srednja škola u prvi razred upisala 18 učenika nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Oni najbolje govore o regionalnim razlikama, jer ovdje se školski objekti na seoskom području zatvaraju, dok su učionice u podgoričkim školama prebukirane. Mi sa lokalnog nivoa trudimo se da damo doprinos da mladi ljudi ostaju da žive u svom zavičaju i da tu formiraju svoje porodice, ali država je ta koja treba kroz dugoročne planove da pokuša da na pravi način odgovori ovako alarmantnoj situaciji. Jer ako svi zajedno ne preduzmemo neke efikasnije interventne mjere, onda će se Andijevica i dalje suočavati sa ovako negativnim bilansima” – istakao je Ćulafić.

Mnogi smatraju da je prikazani broj građana u Andrijevici nerealan, jer među popisanim ima oko 600 građana iz dijaspore, tako da onih koji stalno žive u Andrijevici nema više od tri do tri i po hiljade. „To su katastrofalni podaci“, smatra Ćulafić.

Na popisu iz 2011. godine opština Andrijevica je imala pet hiljada i sto stanovnika, dok je u urbanom jezgru živjelo njih oko devetsto do hiljadu. „Ja bih vam mogao reći da u urbanom jezgru sada realno ne živi više od 350 do 400 stanovnika. To je vidljivo golim okom. Treba samo prošetati naveče kroz Andrijevicu, i obratiti pažnju na to koliko ima svijetala u kućama i stambenim zgradama“, smatra predsjednik opštine.

On kaže da su to podaci koji treba da zabrinu državne vlasti kada govore o ravnomjernom regionalnom razvoju. „Bez pomoći države, sjeveru Crne Gore se ne piše dobro. Šta će Andrijevici status opštine? Ovoliko stanovnika imaju sela po Vojvodini. U najvećoj stambenoj zgradi sa 22 stana, ima 15 praznih stanova. To su ljudi koji su otišli ili prema jugu Crne Gore, ili u inostarnstvo “, ističe Ćulafić.

Prema njegovim riječima više Andrijevčana ima u Budvi nego u Andrijevici. „Mislim da samo u Budvi ima trenutno oko 800 stanovnika Andrijevice, koji su tamo otišli trbuhom za kruhom“, tvrdi naš sagovornik.

Indikatora da će slika sa popisa, dopunjena sada i statističkim podacima o broju (ne)zaposlenih u Andrijevici, biti loša, bilo je odavno. Monitor je pisao o tome da je iz gradske osnovne škole samo u prvih petnaest dana ove  školske godine ispisano pet učenika. Druga osnovna škola na teritoriji ove opštine, ona u mjesnom centru Konjusi, koja je nekad brojala stotine učenika, ove godine nema ni jednog prvaka.

Za vrijeme tranzicionih procesa u opštini Andrijevica došlo je do zatvaranja proizvodnih pogona, čime je ukupno 1.000 radnika ostalo bez posla. Tada je, kao i u svim gradovima na sjeveru, nakon uništavanja industrije, počeo sunovrat  opštine. Ova malena varoš na sjeveru Crne Gore sve do dvijehiljadite godine zapošljavala je oko 650 radnika u proizvodnji. Glavni nosioci razvoja ovog grada bili su „Soko Štark“ sa oko 250 radnika, „Termovent“ sa oko 160 zaposlenih, kožna galanterija „Polimka“ sa oko 170 zaposlenih, papirna konfekcija „Pako“ sa oko 35 radnika, „Andrimer“ sa oko 40 zaposlenih, kao i jedan broj radnika u drugim manjim proizvodnim jedinicama.

Naglo smanjena ekonomska moć stanovništva  dodatno je ugrozila i uslužni sektor, tako da je došlo do zatvaranja većeg broja prodavnica, zanatskih radnji i smanjenja ugostiteljskih kapaciteta. Ni promjena lokalne vlasti od avgusta 2020. godine nije mnogo pomogla. Andrijevica je, uprkos obećanjima i infrastrukturnim ulaganjima u malo gradsko jezgro, ostala mjera za siromaštvo i bijedu.

Ostale su samo uspomene i istorijska svjedočanstva da je Andrijevica bila centar ovog dijela Crne Gore još u vrijeme Kraljevine. Da je tu, poslije Cetinja, otvorena prva biblioteka i da je opština tada imala najveći broj pismenih po glavi stanovnika. Nekad bilo.

                         Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo