Povežite se sa nama

OKO NAS

ANDRIJEVICA: POBUNE ZBOG MALIH HIDROELEKTRANA: Kad tajkuni grade

Objavljeno prije

na

Mještani sela Trepča, Trešnjevo, Zabrđe i Slatina zatražili su od Vlade Crne Gore da hitno poništi odluku o davanju koncesije za izgradnju hidroelektrana na dijelu vodotoka Gradišnice i Trepačke rijeke, na teritoriji opštine Andrijevica.

Oni tvrde da se radi o veoma lošoj odluci za njihova sela i upozoravaju da ni po cijenu fizičkog suprotstavljanja neće dozvoliti da se remeti prirodno korito ovih planinskih rječnih ljepotica.

Ne štedeći riječi, mještani četiri sela kažu kako se planirane elektrane neće moći graditi preko njih i mimo njihove saglasnosti i da to i Vlada i investitor treba da imaju na umu.

Mještani Trepče, Trešnjeva, Zabrđa i Slatine ističu da je upravo ovih dana završeno anketiranje stanovnika njihovih sela i da su većina od njih svojim potpisima potvrdili da su protiv izgradnje mini hidrielektrana na vodotocima Gradišnice i Trepačke rijeke.

Iz Odbora za očuvanje Gradišnice saopštavju da se u posljednje vrijeme ubrzano vrše pripremni radovi za izgradnju hidroelektrana na toj, kao i Trepačkoj rijeci.

,,Na licu mjesta se može primijetiti da investitori prave pristupne saobraćajnice, rušeći praktično sve što im se nađe na putu. To je izazvalo veliki revolt kod lokalnog stanovništva, jer je svima poznato da je Gradišnička rijeka ponorica i da je prirodni bazen vodama na teritoriji četiri mjesne zajednice”, objašnjava u ime tog seoskog Odbora Novo Bakić.

On tvrdi da su saznali da investitori planiraju da rijeku Gradišnicu, od koje nastaje Trepačka rijeka, kaptiraju na 1330 metara nadmorske visine i da je prevedu u cjevovod u dužini od preko šest i po hiljada metara.

,,Takođe smo saznali da je izgradnja drugog vodozahvata planirana na 1160 metara nadmorske visine, odakle bi se rijeka ponovo odvodila cijevima u dužini od oko tri i po kilometra. Na taj način bi naša sela postala praktično mrtva, jer ovdje bez te vode nema života”, kaže Bakić.

Mještani zbog toga od crnogorske Vlade i drugih nadležnih institucija traže da stopiraju uzurpaciju rječnih korita Gradišnice i Trepačke rijeke, jer im se, kako kažu, izgradnjom hidroelektrana na ovom potezu oduzima osnovno ljudsko pravo – pravo na život i to sve radi interesa nekoliko lokalnih i podgoričkih tajkuna.

Podgoričko preduzeće Dekar Hidro još 2013. godine dobilo je građevinsku dozvolu za izgradnju elekrana na Trepačkoj rijeci. Mještani tvrde da je to urađeno mimo njihove saglasnosti i da bi izgradnja minielektrana, pored oštećenja postojeće infrastrukture, u potpunosti narušila prirodni ambijent cijelog kraja, a posebno planine Gradišnice, po kojoj je Rijeka i dobila ime. Upozoravaju da bi remećenje korita rijeke Gradišnice predstavljalo svojevrstan ekocid.

,,Rijeka Gradišnica sa svojom okolinom predstavlja pravi prirodni biser. Ona svojom ljepotom ne zaostaje za najprivlačnijim planinskim destinacijama. Uz to, od stabilnosti rijeke zavisi uredno vodosnadbijevanje stanovnika nekoliko sela. Zato je više nego suludo dozvoliti da neko, zbog ličnog bogaćenja, krene da gradi minielektrane i da tako razara i remeti ne samo korito rijeke , nego i cijeli prostor koji se naslanja na njene obale”, naglašavaju i iz NVO Gradišnica.

Stanovnici Zabrđa ističu da ih posebno vrijeđa to što ih niko ništa nije pitao prilikom donošenja odluke o izgradnji mini hidroelektrane.

,,Bilo je prirodno da nas nadležni konsultuju da li se slažemo da se na našim rijekama grade elektrane. Umjesto toga investitor je pokazao svoju bahatost jer je bez saglasnosti seoskih odbora i drugih mjesnih organa već preduzeo određene radove. To nas je još više uvrijedilo i ogorčilo”, kažu mještani Zabrđa

Iz njihove perspektive stvari djeluju još drskije zbog toga što je investitor počeo da pravi put prema vodozahvatu iako su brojni vlasnici čvrsto odlučili da mu ne dozvole da prođe preko njihovih privatnih parcela.

,,Sve to govori da je cijeli postupak oko izgradnje elektrane sproveden neozbiljno, i zato svi treba da znaju da narod to neće dozvoliti tek tako i da neće mirno gledati”, upozoravaju stanovnici ova četiri sela.

Iz Mjesnog odbora za zaštitu Gradišnice uputili su dopis čelnicima andrijevičke opštine, optužujući ih da su mimo volje građana dali podršku investitorima da grade hidroelektrane.

„Očigledno je da opštinska vlast podržava tajkune i omogućava im da nam oduzimaju prirodna prava. Svim onim strukturama stanovništva koje primaju socijalna davanja i rade u društvenim firmama sugerišu i daju im do znanja da ne smiju potpisati peticiju i doći na sastanak odbora”, tvrde u Mjesnom odboru za zaštitu Gradišnice.

Oni Ministarstvu poljoprivrede postavljaju pitanje zašto su davana sredstva za razvoj poljoprivrede i turizma na ovom području ako se sve ovo jednim potezom tajkuna može uništiti, kao što se i uništava.

Predsjednik opštine Andrijevica Srđan Mašović odbacio je navode mještana kao netačne i neosnovane. On je izjavio da lokalna uprava nema nikakve nadležnosti kada je u pitanju izgradnja elektrana i da mještani treba da se obrate na druge adrese.

Mještani četiri andrijevička sela podsjećaju na važnu činjenicu, a to je da je i Evropska unija prepoznala potencijale Gradišnice, izdvajajući sredstva za izgradnju puta koji vodi do ove planine. Međutim, kako su naveli, privilegovani koncesionari su u znatnoj mjeri oštetili novoizgrađeni put.

Početkom 2013. godine ozvaničen je završetak rekonstrukcije puta Zabrđe – Gradišnica, koja je podrazumijevala postavljanje asfaltnog zastora u dužini od 7,7 kilometara. Radi se o investiciji vrijednoj 759.260 eura.

,,Koncesionari, transportujući balvane, s teškim kamionima konstantno uništavaju ovaj put. To sada čine i investitori koji su namjerili da grade elektrane na ovom području. Zato smo prinuđeni da blokiramo dalji izvoz balvana i prolaz teškim kamionima ukoliko se ne budu poštovala pravila po kojima je ovim putem dozvoljen transport tereta samo do dvadeset tona”, kažu u NVO Gradišnica.

Pobuna zbog gradnje malih hidroelektrana na području andrijevičke opštine počela je prije nekoliko mjeseci u selima ispod Komova.

Mještani Potkomovlja oštro su se suprotstavili izgradnji mini hidroelektrana na vodotocima koji pripadaju slivu rijeke Zlorečice. Onu su takođe poručili da bi izgradnja elektrana, pored oštećenja postojeće infrastrukture, u potpunosti narušila prirodni ambijent na prostoru Konjuške župe. Kažu da bi remećenje korita Kutske i Mojanske rijeke predstavljalo ekološki zločin.

Mnogo prije toga pobunili su se i mještani šekularskih sela, sela ispod Bjelasice i u selu Kaludra, na teritoriji opštine Berane, gdje koncesije za male elektrane uglavnom ima kompanija Bemaks, kao većinski vlasnik Hidroenergije Montenegro. Prije nekoliko mjeseci glas protiv malih elektrana podigli su i mještani beranskog sela Vinicka, protiveći se gradnji male elektrane na rijeci u tom selu.

Pobune su sve češće. Zanimljivo, najčešće na području Berana i Andrijevice. Kao da je to problem samo građana ovih opština. Kao da se samo tu gradi. I kao da ne plaća čitava Crna Gora da bi tajkuni gradili „obnovljive izvore energije”.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo