Kada je nedavno jedan potencijalni investitor pokazao interesovanje za pokretanje pogona kožne galanterije u Andrijevici, koji je nekada radio pri beranskoj fabrici kože Polimka, bilo mu je teško objasniti da su hale prazne, i da u njima nema baš ničeg.

„Pošli smo do pogona gdje nas je dočekala zatvorena kapija. Lako povezanu žicom, otvorili smo je i ušli bez problema unutra. Tamo nema ama baš ničeg što bi trebalo čuvati”, kaže za Monitor Andrijevčanin koji je bio u društvu investitora.

On je objasnio da mu je bila namjera da pokrene proizvodnju sitnih predmeta od kože, koji se danas traže na tržištu, a po kojim je ovaj pogon i bio nadaleko poznat.

„Kožne torbe, muške i ženske, novčanici, kaiševi i mnogo toga drugog od kože, odavde je stizalo na sve kontinente pod firmom Polimka i osvajalo sve moguće nagrade na svjetskim sajmovima”, rekao je naš sagovornik.

„Kada je čovjek postavio logično pitanje – šta je sa mašinama i opremom, nismo znali kako da mu objasnimo. Sve što smo pokušavali da kažemo, nije shvatio. Kako nekom ko dolazi iz uređene države objasniti da je sve netragom nestalo”, kazao je Monitorov sagovornik iz Andrijevice.

Potencijalni je investitor, naravno, otišao i više se nije vraćao, a pogoni kožne galanterije u Andrijevici, sva je prilika, ostaće opustošeni da čekaju hoće li se jednog dana neko pojaviti.

Mogao je ovaj investitor, ili bilo koji drugi, obići čitavu Andrijevicu, susjedno Berane, pa i čitav sjever Crne Gore u potrazi za makar jednom fabrikom u kojoj su sačuvane mašine i oprema i u kojoj bi bilo moguće obnavljanje proizvodnje, makar i u najmanjim količinama.

„Na čitavom sjeveru Crne Gore ne postoji fabrika u kojoj su očuvane oprema i mašine. Za razliku od Srbije, gdje su fabrike odlazile u stečaj ali su sačuvane i sada se obnavlja proizvodnja, kod nas su sve privatizovane i opljačkane”, kaže sagovornik Monitora.

Od grada do grada situacija je skoro identična.

U Beranama, na mjestu nekadašnje fabrike kože Polimka, sada se nalazi trgovački centar KIPS. U jednom dijelu, u drugom, većem dijelu zgrade i fabričkog kruga, sve propada.

Ova fabrika, matična firma andrijevičke kožne galanterije, tipičan je primjer pljačke bez kazne. Vrijednim kožarskim mašinama ni poslije mnogo godina nema traga.

Bivši radnici podnijeli su više krivičnih prijava tragajući za mašinama i opremom i preispitujući ovu privatizaciju. Bezuspješno.

Poslije nekoliko bezuspješnih pokušaja i višegodišnjeg traganje za odgovarajućim partnerom, Polimka je u drugoj polovini 2008. godine prodata podgoričkom preduzeću KIPS koje je fabriku zatvorilo, a u dijelu prostorija otvorilo prodajni salon građevinskog materijala i opreme za domaćinstva, potpuno nevezane s kožarskom industrijom.

Industrija kože AD Polimka Berane, pod kojim nazivom se kompanija još uvijek vodi u registru Centralne depozitarne agencije, prodata je za simboličnih hiljadu eura, a samo dvije glavne mašine za preradu kože koje su ostale u fabrici bile su, kako radnici tvrde, vrijedne dva miliona.

U magacinu Polimke u trenutku privatizacije bilo je još robe vrijedne milion eura. Gjde je to nestalo, niko živ ne zna.

Nedaleko odatle, iz bivše fabrike za protektiranje guma Gumig, izvlačeni su čak i bakarni kablovi iz zidova.

„Sve što je bilo vrijedno, odnešeno je. U hali je ostala jedino presa teška pet tona. Vjerovatno nijesu mogli da joj priđu i da je podignu, inače bi i ona završila u starom gvožđu. Nestali su svi rezervni djelovi i tri tone aluminijuma”, prisjećaju se danas neki od radnika.

Euroturist, na čijem je čelu zvanično bio Borislav Dvoržak iz Berana i Monte-adria slovenačkog berzanskog mešetara Damjana Hoste, kupili su većinski paket akcija Gumiga za trideset hiljada eura, iako je njena nominalna vrijednost bila preko milion.

Tada je počela propast ove malene, nekad vrlo perspektivne firme koja je prije ratova na prostoru bivše Jugoslavije radila u sistemu Tigra iz Pirota.

Sudbina fabrike papira Beranka zapečaćena je prodajom papir mašina, koje su „otputovale” na Bosfor. Nepoznatom kupcu iz Turske prodate su obje vrijedne papir mašine, zatim razmontirane do posljednjeg šrafa i izvučene iz fabričkih hala, gdje su stajale punih pet decenija.

Beogradski biznismen pljevaljkog porijekla Radoje Gomilanović, ovu fabrku je kupio kroz stečaj 2004. godine. Trebalo je da uplati milion eura, ali ni upola toliko novca nije prošlo preko računa kompanije. Suprotno kupoprodajnom ugovoru, prebijeno na ime potraživanja i dugovanja.

Šta se dešavalo, opisano je u izvještaju o privatizaciji kroz stečaj nosilaca privrede u Beranama, koji je Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) objavila još prije više godina.

MANS ističe da novim vlasnicima obnavljanje proizvodnje od samog početka nije bilo u planu, te da su djelove imovine prodali i unovčili dok su na ostatak stavili hipoteke za kredite koje ne vraćaju.

U Bijelom Polju za sedam miliona eura rasprodate su vrijedne mašine iz fabrike Vunko, a mašina više nema ni u jednoj drugoj fabrici u tom gradu, s izuzetkom fabrike mineralne vode Rada.

U Bijelom Polju, pored Vunka propale su i sve druge privatizovane firme – dvije fabrike obuće – Lenka i Mladost, industrija IMAKO, Prva petoljetka, Bjelasica.

Nestao je i drvni kombinat, baš kao i firma iste djelatnosti Vukman Kruščić u Mojkovcu, gdje je hljeb zarađivalo hiljadu i po ljudi. U Mojkovcu ne radi ni rudnik olova i cinka Brskovo, kao ni veliko trgovinsko preduzeće Bojna njiva.

U Rožajama ne radi nijedno privatizovano preduzeće. Zatvoreni su i opljačkani drvno-industrijski gigant Gornji Ibar, trgovinsko i zemljoradničko preduzeće Bisernica, fabrika dekorativnog papira Dekor, fabrika mašinskih elemenata Famod, autoprevozno preduzeće Transervis, fabrika Kristal koja je poslovala u okviru velikog zaječarskog sistema staklarske industrije. U Rožajama je uništeno i nekoliko tekstilnih fabrika.

U Andrijevici je, pored pogona kožne galanterije, zatvorena fabrika izolacionih materijala Termovent, fabrika konditorskih proizvoda Soko Štark, fabrika Mermer, Štamparija i Fabrika tapeta.

Primjer pljačke u Plavu je Titeks. I tamo su, kao i svuda, ostale samo prazne hale.

Pogon Titeks-a uništen je i u Kolašinu. U tom gradu su, između ostalog, zatvoreni i na daleko poznata Impregnacija drveta, zatim Eksport drvo, Transportno i najveća trgovačka mreža na sjeveru, Veletrgovina.

Sve su to mračne tekovine AB revolucije. Umjesto armije radnika, kojih je samo u Beranama bilo deset hiljada, na sjeveru Crne Gore armija sirotinje od prvog do prvog čeka socijalno davanje. I uveliko se raseljava.

Tufik SOFTIĆ