Povežite se sa nama

INTERVJU

ANDRIJA MANDIĆ, PREDSJEDNIK NOVE SRPSKE DEMOKRATIJE: Prekinuti svađu Srba i Crnogoraca

Objavljeno prije

na

MONITOR: Predsjednički izbori su sada najaktuelniji politički događaj u Crnoj Gori. Dok se opozicija opet međusobno svađa, Vi tvrdite da nikada nije imala veće šanse za pobjedu kao na aprilskim predsjedničkim izborima.

MANDIĆ: Miodrag Lekić može da pobijedi kandidata DPS-a. To je činjenica koju znaju svi u Crnoj Gori, a naročito ljudi koji se bave politikom. I u opoziciji je preovladalo takvo mišljenje, pa sada Miodraga Lekića, osim DF-a, podržava i SNP, što je veoma važno. Ako je izbor Pozitivne Crne Gore da se na izborima promijeni loša vlast, onda je potpuno prirodno da i oni podrže g. Lekića, čime se dodatno povećavaju njegove šanse za pobjedu. Čini mi se da se, vremenom, pojedine sporne stvari između opozicionih stranaka brišu i da se polako bližimo istom cilju, a to je pobjeda opozicionog kandidata.

MONITOR: SNP je optužio Demokratski front da je jedan od krivaca za neuspjeh opozicije na prošlogodišnjim oktobarskim izborima.
MANDIĆ: Neuspjeh na posljednjim izborima ostvarila je koalicija DPS-SDP, koja je, prvi put poslije više od deset godina, ostala bez natpolovične podrške u parlamentu, pa je bila primorana da pravi koalicije kako bi se spasila poraza. Demokratski front je, kao nova snaga, na posljednjim izborima osvojio oko 24 odsto glasova, što je zavidan rezultat.

MONITOR: Varniči i između Nove i SNP-a povodom izjave predsjednika Srbije da Srbi u Crnoj Gori treba da budu dio vlasti. Lider SNP-a tvrdi da je Tomislav Nikolić mislio na Novu. Hoćete li Vi ući u vlast sa DPS-om?
MANDIĆ: Ovo je trenutak kada sve nesporazume u opoziciji treba izbrisati i posvetiti se zajedničkom cilju – pobjedi Miodraga Lekića na predsjedničkim izborima. NOVA je utemeljena u Crnoj Gori i ima veoma prepoznatljivu politiku. Mi smo politički predstavnici Srba u Crnoj Gori, naš narod je stvarao Crnu Goru i svi naši preci su se borili za njenu slobodu. NOVA će vlast u Crnoj Gori preuzeti na isti način kao i naši prijatelji iz SNS u Srbiji – pobjedom na izborima. Oslanjamo se na vlastite političke procjene, a prijatelje i partnere izuzetno poštujemo, posebno one iz Srbije i Republike Srpske.

MONITOR: Da li su Srbi u Crnoj Gori stvarno ugroženi, kako se to često čuje iz pojedinih prosrpskih stranaka i nevladinih organizacija?
MANDIĆ: Ako ste mislili na nas, mi nijesmo prosrpska nego srpska stranka, a to da su Srbi ugroženi i diskriminisani u Crnoj Gori je poznata i dokazana stvar. Da ne idemo dalje u analizu, dovoljno je pogledati procentualnu zastupljenost pojedinih nacionalnih zajednica u organima državne uprave, pa ćete se uvjeriti da je Srba ispod pet odsto, iako ih u Crnoj Gori ima preko trideset odsto.

Nadalje, srpskim jezikom govori ubjedljivo najviše građana Crne Gore, ali se on nasilno izbacuje i iz Ustava i iz škola. Krajevi u kojima dominantno živi srpski narod su zaboravljeni što se tiče novih investicija, razvoja infrastrukture i popravljanja kvaliteta života ljudi. Ugalj, drvo i druge sirovine koje se baš nalaze u takvim opštinama predmet su brutalne pljačke raznih monopolista koje je instalirala centralna vlast iz Podgorice. Upravo zbog te i takve diskriminacije Srbi su najupornija, najdosljednija i najbrojnija opoziciona grupa u Crnoj Gori.

MONITOR: Da li sazrijeva stav da treba što prije prevazići polarizaciju između Crnogorca i Srba u Crnoj Gori, koju vješto koristi crnogorski režim?
MANDIĆ: Demokratski front kao jedan od svojih glavnih ciljeva vidi pomirenje u Crnoj Gori. Stvaranje i djelovanje DF-a dokaz je da se možemo pomiriti i raditi zajedno za dobro svih građana Crne Gore. U prvom redu, neophodno je prevazići nelogičan spor između Srba i Crnogoraca, a tu podjelu produbljuje i koristi režim. Ponoviću nešto što sam nedavno kazao na jednom skupu – NOVA kao srpska stranka i Pokret za promjene kao crnogorska, kroz formiranje Demokratskog fronta pokazali su da je moguće i da je neophodno da se prekine sa praksom zavađivanja Srba i Crnogoraca.

MONITOR: Vlast najavljuje akcije za suzbijanje sive ekonomije i preispitivanje sumnjivih privatizacija. Da li je to politički marketing DPS-a?
MANDIĆ: Teško može suzbijati sivu ekonomiju vlast koja je stvorila preduslove za takvu situaciju. Ne može valjano preispitivati sumnjive privatizacije vlast koja je direktno učestvovala u tim poslovima i čiji su predstavnici odgovorni za pljačku građana Crne Gore. U DPS-u pokušavaju da se maskiraju, da građani ne bi prepoznali ko ih je 23 godine vukao na dno. Neće baš tako lako proći taj pokušaj manipulacije, jer svi u Crnoj Gori znaju da iza urušavanja ekonomije, svake sumnjive privatizacije i afere stoji premijer Đukanović, njegovi najbliži saradnici, a naročito prijatelji iz svijeta organizovanog kriminala. Uvođenjem kriznog poreza vlast je priznala da ne umije da izađe iz haosa u koji je uvukla građane, ali zato su veoma pažljivi prema imovini i prihodima ekstraprofitera, tajkuna i kriminalaca bliskih režimu.

MONITOR: Anketni odbor pri crnogorskom parlamentu, čiji ste Vi predsjednik, započeo je istragu povodom korupcionaške afere Telekom. Dokle ste stigli i kakvom se rezultatu nadate?
MANDIĆ: Korupcija prilikom privatizacije Telekoma je školski primjer zloupotrebe vlasti u procesu privatizacije. Anketni odbor je došao do niza novih saznanja vezanih za korupciju u tom poslu. Jasno smo utvrdili puteve novca, imena direktnih izvođača radova kao i kurira i angažovanih posrednika. Dosta je o tome pisao i Vaš list i vjerujem da je svaki čitalac stekao jasnu sliku o tome kako je grupa crnogorskih korupcionaša naplatila i podijelila 7,35 miliona evra.

Nedostatak originalnih izjava mađarskih direktora, koje su dali pred nadležnim organima u Americi, bio je ključni problem za usvajanje zaključka koji bi vodio konkretnoj akciji tužilaštva i lišavanju slobode organizovane kriminalno-korupcionaške grupe. U tim izjavama oni precizno opisuju čitav postupak korupcije, sa konkretnim dokumentima, prepiskom sa nadležnim crnogorskim funkcionerima, opisujući do posljednjeg detalja postupak ,,privatizacije”. Ta dokumentacija je uporišna tačka u postupku dokazivanja krivičnog djela, a imali smo uvjeravanja od strane Ambasade SAD da će je Ministarstvo pravde te države dostaviti crnogorskom tužilaštvu. Nažalost, do roka u kome je radio Anketni odbor ta dokumentacija nije stigla u Crnu Goru, a zašto nije, ja vam nijesam dobra adresa za odgovor na to pitanje.

MONITOR: Demokratski front se zalaže da krivična djela iz oblasti privatizacije i organizovanog kriminala ne mogu zastariti. Takođe tražite opšti reizbor sudija i tužilaca. Kakve su šanse da to bude verifikovano u parlamentu?
MANDIĆ: Svi oni koji žele da Crna Gora postane pravna i demokratska država, u kojoj će postojati nezavisno sudstvo i pravosuđe, prihvatiće predloge DF-a. Već decenijama DPS drži pod kontrolom kompletan državni aparat, a naročito su u njihovoj stalnoj ,,upotrebi” sudstvo, tužilaštvo i tajna policija. Iz jednog takvog, partijski kontrolisanog sistema, vremenom je napravljena mreža saradnika u državnom aparatu, koja je direktno podređena partiji i vođi, a ne zakonima i Ustavu. Zato je neophodno stati na put takvoj praksi i stvoriti preduslove da se na najodgovornija mjesta biraju najbolji, koji svoje mišljenje neće tražiti po partijskim ćelijama. Takođe, za državu kakva je Crna Gora, u kojoj već godinama postoji čvrsto partnerstvo između vrha režima i šefova organizovanog kriminala, i gdje se korupcija na najvišim nivoima ne kažnjava, neophodno je da djela iz oblasti organizovanog kriminala i ona vezana za proces privatizacije ne zastarijevaju. Na taj način će se spriječiti da pravdi izmaknu osobe odgovorne za mnoga krivična djela, a naročito oni koji su svih ovih godina pljačkali građane Crne Gore.

Godinama se zataškavaju veze sa Šarićem

MONITOR: Srbija se trese zbog afere Šarić. Šta će preduzeti opozicija u Crnoj Gori da se rasvijetle veze Šarića i crnogorske vlasti?
MANDIĆ: Godinama se zataškavaju prijateljski odnosi i poslovne veze Darka Šarića i Miša Banane sa crnogorskim funkcionerima, bezbjednosnim službama i ovdašnjim šefovima podzemlja. Zašto se to radi najbolje znaju oni koji su navodno u ime “države” i zbog viših interesa godinama servisirali potrebe narko klana u Crnoj Gori. Danas kada sve međunarodne službe bezbjednosti potražuju Šarića i Bananu, postoji niz indicija koje ukazuju na to da je upravo jedna od najsigurnijih baza za skrivanje ovih osoba baš Crna Gora. Ubistva najbližih saradnika Šarića precizno ukazuju na činjenicu da je nalogodavac negdje u blizini i da direktno upravlja i kontroliše kriminalnu organizaciju. DF će nastaviti da razobličava veze organizovanog kriminala, državnih funkcionera i bezbjednosnih službi, kao i da uporno podstiče policiju, tužilaštvo i sudstvo da napokon otpočnu beskompromisnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Vujanović flagrantno krši Ustav

MONITOR: Kako tumačite činjenicu da je DPS po treći put kandidovao Filipa Vujanovića za predsjednika Crne Gore?
MANDIĆ: Jedino Filip Vujanović u Crnoj Gori ne zna da je već dva puta bio predsjednik Crne Gore. Ako još pokušava da se šali sa građanima, onda neka samo odgovori koje je radno mjesto pokrivao od 2003. do 2008. godine. Ovo flagrantno kršenje Ustava koje je sebi dopustio samo pokazuje da se radi o osobi koja se u javnosti lažno predstavljala kao veliki legalista. Danas svaki građanin u Crnoj Gori može da ospori tu kandidaturu, ali moramo imati u vidu da se u kampanju za kandidata DPS-a već uključio Ustavni sud, a uskoro će i tajna policija, organizovani kriminal i druga logistika, ali će sve to ovoga puta biti nedovoljno.

Đukanović je zaštitnik tajkuna

MONITOR: Kako komentarišete tvrdnju premijera Đukanovića da u Crnoj Gori nema bogataša?
MANDIĆ: Premijer Đukanović je zaštitnik tajkuna i ljudi koji su se obogatili pljačkom građana Crne Gore, zato što je i sam do svog ogromnog bogatstva došao na isti način. To što on tvrdi da u Crnoj Gori nema bogataša je samo poruka građanima da on može biti bezobziran i bezobrazan i više nego što su to od njega navikli. Mi smo bezbroj puta isticali, a i sad ću ponoviti, da će nakon promjena u Crnoj Gori jedna od važnih mjera biti oduzimanje imovine stečene kriminalom. Crna Gora je u svijetu prepoznata po povezanosti vlasti i organizovanog kriminala i neophodne su promjene, a one mogu uslijediti već nakon pobjede Miodraga Lekića na predsjedničkim izborima.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo