Povežite se sa nama

FOKUS

ANATOMIJA EPIDEMIJE: Korona testira nas

Objavljeno prije

5 godina

na

Dok ovaj broj Monitora ide u štampu, četvrtak u 13 h, u Crnoj Gori je osam opsoba inficirano korona virusom. Nadležni najavljuju novu fazu borbe – u pripremi je otvaranje još dva karantina, veći broj respiratora i nabavka zaštitne opreme. Dio medicinskih radnika je još bez adekvatne zaštitne opreme, a građani nemaju gdje da kupe maske i rukavice

 

Crna Gora je u utorak prestala da bude posljednja država u Evropi u kojoj zvanično nije registrovan slučaj oboljelih od korona virusa. Neposredno nakon što su testovi potvrdili da su dvije građanke Crne Gore zaražene virusom to je na konferenciji za štampu saopšteno javnosti. Premijer Duško Marković kazao je da Crna Gora ulazi u novu fazu borbe protiv koronavirusa i apelovao je na odgovornost i solidarnost.

Onda se strah, brži od virusa, razlio društvenim mrežama – ko su, odakle su, gdje su bile, zašto su putovale, koga su sve zarazile, koje su nacije, koje su vjerske skupove posjećivale, razglabalo se, uz poneko upozorenje da je potrebno zaštititi privatnost oboljelih, i paničarima reći da na to nemaju pravo.

„Mala smo sredina i molimo vas da ne nasjedate na mnoge lažne poruke i informacije koje se šire društvenim mrežama. Takođe, zamolili bismo vas da, koliko god je moguće, poštujete privatnost porodice, jer njima u ovom trenutku sigurno nije lako“, poručio je pomoćnik direktora Instituta za javno zdravlje epidemiolog Senad Begić.

Vlada je 15. marta zatvorila sve granice za strance i uvela obaveznu samoizolaciju za crnogorske državljane i strance koji dolaze iz inostranstva. Upoređujući iskustvo zemalja u regionu i Evropi, koja je trenutno epicenter koronavirusa, Vladi se nema što zamjeriti u preduzimanju oštrih mjera za suzbijanje virusa. I prije nego što se virus pojavio, donijet je niz preventivnih mjera – zabrana rada kafićima, tržnim centrima, zabrana ulaska kruzera, zabrana javnih okupljanja i manifestacija, prekid rada vrtića, škola i univerziteta… Onda su te mjere jeoš poštrene.

Iz Instiuta za javno zdravlje  poručuju da su prventivne mjere ključne.  ,,Cijelo vrijeme insistiramo na socijalnoj distanci. Što više budu poštovali te mjere, građani će biti u manjoj opasnosti od širenja epidemije. Svi koji su je olako shvatili, debelo su platili ceh”, kazao  je direktor Instituta Boban Mugoša.

Nakon objave prvih registrvoanih slučajeva korona virusa, primjetno je da građani u redovima ispred supermarketa i apoteka ozbiljnije shavataju preporuku  distance od dva metra. Veliki trgovački lanci obezbijedili su maske i rukavice za zaposlene.

Direktor Kliničkog centra Jevto Eraković izjavio je da se medicinsko osoblje stručno i sa adekvatnom opremom spremalo za pojavu koronavirusa u Crnoj Gori: ,,Slijede teški dani za zdravstvene radnike, puni odricanja i rizika, ali smo spremni da uspješno uđemo u borbu sa koronavirusom. Imamo zaštitnu opremu, trenutno imamo 44 respiratora u KC, a u narednim danima će se taj broj povećavati na 57″, optimistički je zvučao Eraković.

Monitorovi izvori kažu da su se i nakon registrovanja virusa dešavale situacije da doktori nemaju maske i rukavice a  da primaju pacijente koji im dolaze sa maskama i rukavicama. Iz Sindikata doktora medicine su dva puta u posljednjih par dana apelovali na Vladu da se hitno zdravstvenim radnicima dostavi dovoljna količina maski, jednokratnih mantila, vizira, rukavica, dezinfekcionih sredstava, zaštitnih naočara i kaljača sa nogavicama. ,,Zdravstveni radnici su u ovoj situaciji prva linija odbrane i najvažniji resurs u državi, pa bi se njihovim razbolijevanjem u ranoj fazi ugrozili kapaciteti zdravstvenog sistema i onemogućilo stavljanje pod kontrolu nadolazeće epidemije COVID-19’’, istakli su iz Sindikata.

Preko 2.000 ljekara, 40 epidemiologa i ostalo medicinsko osoblje biće na najačem udaru. jviše na udaru pojavom virusa. ,,Povećati plate u zdravstvu jedan je od predloga u Paketu realnih socio-ekonomskih i lako sprovodljivih mjera težak 300 miliona eura koji mora da bude dostupan odmah građanima i privredi Crne Gore, predložili su Vladi iz Fidelity consulting.

Premijer Marković je kazao da Vlada nastoji u u više zemalja da nabavi  zaštitnu opremu za zdravstveni kadar.

Problem je što zaštitne opreme nedostaje i u ostalim evropskim zemljama pa je teško očekivati da se neko odrekne resursa koji su svima neophodni. Najavljeno je da će Kina donirati dva respiratora, po hiljadu komada medicinskih N95 maski, maski za operaciju, medicinske zaštitne odjeće, kao i po hiljadu pari rukavica za operaciju i medicinskih navlaka za cipele.

Maskama, rukavicama i dezinfekcionim sredstvima ne mogu se opskrbiti ni građani jer  nedostaju  u apotekama. Stalno se najavljuje njihovo nabavljanje.  Samo poneke apoteke besplatno dijele dezinfekciona sredstva. U većini apoteka pola litra alkohola, koji se prije pojave korona virusa prodavao po dva eura, sada prodaju i preko 12 eura. Tržišna inspekcija je obavila nadzor kod 105 apoteka, od kojih je pet uvećalo cijene dezinfekcionih sredstava –  alkohola  i Asepsol spreja. ,,I kod ovih subjekata tržišni inspektori nijesu utvrdili nepravilnost u pogledu formiranja i isticanja cijena, budući da je formiranje cijena na tržištu Crne Gore slobodno osim za lijekove koji se propisuju i izdaju na teret obaveznog zdrastvenog osiguranja”, navode iz Tržišne inspekcije. Tako da smo i dalje prepušteni pohlepi vlasnika apoteka.

Ove nedjelje uhapšena je Podgoričanka koja je namjeravala da ilegalno proda 130 litara 96-postotnog alkohola koji je navodno nabavila na crnom tržištu.

Ima i drugačijih primjera,  – FB grupa Heroji iz komšiluka za par dana okupila ila je preko 2.000 osoba spremnih da pomognu starijim sugrađanima. Namjera je da u saradnji sa Crvenim krstom, gerantodomaćicama, Glavnim gradom, privrednim subjektima, obezbjede neophodnu pomoć i podršku ljudima u trećem dobu.  Inicijativa se širi Crnom Gorom . Iz ove organizacije su za Moniotor rekli da čekaju zaštitnu opremu za volontere da bi počeli sa radom.

Direktor KC CG Eraković je kazao da je hotel Premijer u Podgorici ustupio sve svoje kapacitete za smještaj medicinskog osoblja KCCG koji nakon posla ne žele da se vrate kući da ne bi ugrozili svoje porodice.

Kako je izvjesno kako škole i druge obrazovne institucije neće početi sa radom početkom aprila, iz Ministarstva prosvjete su za sljedeću sedmicuu najavili početak nastave na daljinu. Ministar prosvjete Damir Šehović, objasnio je da će ovaj koncept podrazumijevati učenje putem televizijskih kanala, YouTube kanala i sadržaja na e-platformama.

Pored karantina koje je Vlada već odredila u Danilovgradu i Ulcinju, na prijedlog Ministarstva zdravlja određene su još dvije lokacije za izolaciju. ,,To su Policijska akademija u Danilovgradu i privatni Studentski dom kompanije Kroling koji je potpuno ispražnjen”, saopštio je ministar zdravlja Kenan Hrapović.

Početkom ove nedjelje za Dan su iz kabineta predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića kako bi moguće uvođenje vanrednog stanja odložilo izbore u Tivtu zakazane za 5. april. Premijer Marković je ocijenio  da nisu željeli da uvode vanredne mjere koje bi značile manifestaciju sile na ulicama, vojske i policije, te da misli da je društvo pokazalo visok stepen odgovornosti i solidarnosti…

Suzbijanje panike, više odgovornosti, i mnogo solidarnosti trebaće nam  tokom predstojećih dana.

Do završetka ovog broja Monitora Institut je registrovao još šest slučajeva oboljelih od korona virusa.

 

Tretman na granici

Ksenija Pavićević, studentkinja hemije na Univerzitetu u Beogradu nedavno se, zbog novonastalih okolnosti i vanrednog stanja u Srbiji, vratila kući u Crnu Goru. Za Monitor priča svoje iskustvo sa crnogorsko-srpske granice Dobrakovo. ,,Fakulteti su otkazani do kraja školske godine, kao i letovi za Crnu Goru, a autobusi su krcati studentima. Moji roditelji su, za manje od osam sati stigli do Beograda po mene, bez ikakvih čekanja na granici. Bili smo upoznati sa tim da će ulazak u Crnu Goru biti dozvoljen samo državljanima, kao i to da će nakon toga biti obavezan neki vid izolacije”, kaže Pavićević. Po povratku iz Beograda, srpsku granicu su, kaže, prošli za svega nekoliko minuta. Tamo su im službenici, koji su nosili zaštitne maske i rukavice, postavili par pitanja vezano za boravak u Srbiji. ,,Nastavili smo do crnogorske granice i prošli kilometarski red kamiona, koji je počinjao skroz od srpske granice. Ispred nas je bilo oko 20 automobila, a pored traka za autobuse sa njih četiri. Nakon petnaestak minuta čekanja dali su nam formulare koje je svaki putnik bio dužan da popuni. U njemu se nalaze informacije poput imena i prezimena, kontakt telefona i pitanja o simptomima virusa. To smo popunili i potom čekali sedam sati da pređemo granicu”, objašnjava ona. Ona opisuje šta se za to vrijeme dešavalo sa ostalim putnicima koji su se zadesili na crnogorskoj granici. ,,Studenti u autobusima su sve vrijeme, vidno uznemireni, šetkali po granici i raspravljali se s policajcima. Mi smo ih pitali koliko čekaju, da bi nam rekli da su krenuli prethodnu noć u 22 sata, stigli na granicu oko 3 ujutru i čekali sve do 19. Dakle, 16 sati su proveli na granici. Za to vrijeme, dobili su flašu vode i kroasan, što su im, samoinicijativno, obezbijedila dva policajca”, prepričava Pavićević. ,,Toalet na granici je bio nešto najprljavije što sam u životu vidjela, a bili smo primorani da ga koristimo. Da li je to način suzbijanja zaraze? Da objasnim kako su oni tačno sprečavali ulazak korona virusa u našu državu: popunite formular sa nabrojanim simptomima, potom ga odnosite u prostoriju gdje je velika gužva i gdje svi dišu jedni drugima za vrat. Naravno da nam nisu bile obezbijeđene maske rukavice, niti smo imali gdje da operemo ruke. Prilikom potpisivanja rješenja dobijete hemijsku olovku koju su koristili svi prije vas, a službenici se bune ako odbijete da je koristite i hoćete da uzmete svoju”, tvrdi Pavićević. Pri samom kraju čekanja, razgovarala je sa ženom koja je, navodno, bila zadužena za organizaciju na granici. ,,Kada sam joj iznijela svoje stavove oko tretmana putnika, ona mi je samo odgovorila da im je ovo prvi put da se suočavaju sa nekom pandemijom i da su zato malo spori. Toliko čekanja da bi na kraju neko samo prekucao popunjeni formular i dao vam rješenje o kućnoj izolaciji gdje vi samo treba da popunite ime i prezime, JMBG i da se potpišete”, objašnjava za Monitor Ksenija Pavićević.

A. JELIĆ

 

 

Nespremnost zdravstvenih sistema

Suzbijanje širenja zaraze je glavni način borbe protiv korona virusa. Izolacija sumnjivih slučajeva i karantin  su norma. Kina je tako uspjela obuzdati  virus. Stručnjaci smatraju da to što nijesu sprovdene na vrijeme i sa kineskom odlučnošću slične mjere, glavni razlog eksplozije koronavirusa u Italiji i drugim evropskim zemljama.

Ugledni hrvatski naučnik Igor Rudan koji živi i radi u Škotskoj prije nekoliko dana poručio je: ,,Brojne države imaju samo 30 sati da se odluče gdje će se pozicionirati između dva krajnja pristupa: (1) onog s uvođenjem radikalnog karantina, čuvajući tako prije svega zdravlje ljudi starije dobi; (2) onoga gdje namjerno neće učiniti ništa, čuvajući tako ekonomiju i zdravlje ljudi srednje dobi, a preporučujući starijima samoizolaciju.

Birajući očito ovaj drugi model, premijer Velike Britanije Boris Džonson je kazao da život i ekonomija zbog koronavirusa u zemlji ne smiju stati. Do sadau toj zemlji nije bilo zatvaranja škola, otkazivanja koncerata. Zaustavljena je Premijer i druge lige,  na vlastitu inicijativu, pošto je nekoliko igrača oboljelo od koronavirusa.

Nakon kritika građana i stručnjaka, Džonson je, ove nedjelje, promijenio stav. Tim vladinih savjetnika došao je do zaključka da zdravstveni sistem ne može izdržati pritisak do kojega će doći ako se ne učini sve što je moguće kako bi se suzbio porast broja zaraženih. Procjene savjetnika britanske vlade govore da bi po inicijalnom planu umrlo 250.000 ljudi.

O kakvom izazovu se radi govore vijesti da bi zdravstveni sistem jedne od najbogatijih evropskih zemalja, Švajcarske, mogao da se uruši ukoliko se korona virus bude širio sadašnjom stopom. Danijel Koh, šef odeljenja za zarazne bolesti savezne kancelarije za zdravstvo, rekao je da zbog brzog porasta broja zaraženih država ne stigne da evidentira nove slučajeve u stvarnom vremenu, prenosi HINA.

Švajcarska je mobilisala do 8.000 pripadnika vojske da pomognu civilnim vlastima i medicinskom osoblju. Zemlja od 8,6 miliona stanovnika ima 1.000 do 1.200 kreveta za intenzivnu negu, rekao je Koh, ali nema dovoljno stručnih ljudi za rad na opremi za održavanje života poput respiratora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?

Objavljeno prije

3 dana

na

15 Novembra, 2024

Objavio:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neformalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti

 

 

Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.

“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok  je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.

U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”

Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i  pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V.  On, možda, najpotpunije  ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”

Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.

Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PODGORICA NA ČEKANJU: Između nove vlasti i novih izbora

Objavljeno prije

1 sedmica

na

8 Novembra, 2024

Objavio:

Iako su se u noći prebrojavanja glasova mnogi samoproglasili za izborne pobjednike, izgleda kako posao formiranja većine u Glavnom gradu neće biti ni brz ni lak. Ako, uopšte, do toga dođe

Mjesec nakon septembarskih izbora u Podgorici, proglašeni su i konačni rezultati. Potom su, od 30. oktobra, počeli da teku zvanični rokovi za konstituisanje novog parlamenta i formiranje lokalnih vlasti.

Prvi formalan korak povukli su iz DPS, prošlonedjeljnim pozivom na sastanak partijama koje nijesu dio vladajuće većine na državnom nivou. “Mi želimo dogovor”, poručio je nosilac DPS liste na septembarskim izborima Nermin Abdić. “Ne želimo da građani Podgorice budu taoci političkih potkusurivanja, već ćemo na najbolji mogući način ući u ove pregovore i iskreno reći šta je naš politički stav”.

Matematika je jasna. Sa osvojenih 19 mandata, da bi predvodili, ili  postali dio buduće većine (30 + odbornika) DPS mora zavrijediti podršku skoro svih odbornika koji u opštinski parlament nijesu došli sa lista dvije koalicije koje su na vlasti na državnom nivou (PES-Demokrate i Za budućnost Podgorice). Pošto su iz pokreta Preokret ostali dosljedni predizbornom obećanju da neće pregovarati o ulasku u vlast, manevarski prostor DPS dodatno je sužen.

Njihovom pozivu odazvali su se predstavnici koalicije Evropski savez (SD-SDP-LP) i Stranke evropskog progresa Duška Markovića. Predstavnici koalicije Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović nijesu došli na sastanak ali nijesu ni zatvorili vrata eventualne saradnje. “Partije koalicije Za bolju Podgoricu će u kratkom vremenskom periodu izaći sa Platformom koja će biti osnova toka pregovora. Prije toga nećemo započinjati bilo kakve pregovore”, poručeno je iz te koalicije kao odgovor na poziv DPS-a.

Kako vrijeme odmiče , počinje da djeluje kako u koaliciji Jakova Milatovića i Dritana Abazovića nijesu načisto ko su priželjkivani a ko neprihvatljivi partneri za  formiranje podgoričkih vlasti.

Odnos Milatovića i Abazovića prema premijeru Milojko Spajiću i njegovoj Vladi danas nije bolji nego što je to bio prije podgoričkih izbora. To ne obećava uspješno partnerstvo. Paralelno, nesuglasice sa Andrijom Mandićem i koalicijom ZBCG koju predvode on i Milan Knežević dobijaju na intenzitetu.

Potencijalnoj saradnji u prilog ne idu ni zahtjevi koje doskorašnji lideri DF-a javnosti predstavljaju, u neobičnom zamahu, koji se tiču temeljnih promjena modela na kojima će se zasnivati crnogorsko društvo i država.  (Vidi antrfile).

Ne ide im se sa radošću ni na drugu, DPS stranu. Makar ne Milatoviću. I makar ne još. Na to ukazuju spekulacije  da je predsjednik države riješio da odgovornost za (ne)pravljenje odborničke većine u Podgorici prebaci na članove odborničkog kluba političke grupacije koja nastupa kao nukleus njegove buduće partije. Doda li se tome i zahtjev URA da budući gradonačelnik bude Luka Rakčević, nosilac zajedničke liste koalicije Za bolju Podgoricu, onda se sa sigurnošću može predvidjeti da će ishod pregovoa,  ako do njih i dođe, biti krajnje neizvjestan.

Uglavnom, kod Abdića su se okupili predstavnici partija koje imaju (samo) 24 odbornička mandata, uz postignuti dogovor da se nađu na novom sastanku. Nakon što se ispune neki “preduslovi” koji nijesu samo formalne prirode.

Iz Markovićevog SEP-a su, pred sastanak, saopštenjem zatražili da se razgovori odlože dok se prepiremi platforma za razgovore i definišu “fundamentalni principi za konstituisanje vlasti u Glavnom gradu zasnovani prije svega na programskim i kadrovskim kompetencijama”. U Evropskom savezu bili su još konkretniji. Predstavili su svoju pregovaračku platformu zasnovanu na pet principa: građani u fokusu, dinamičan razvoj i unaprjeđenje infrastrukture, kadrovska politika zasnovana na kompetencijama, transparentnost i otvorenost u radu te odgovorno upravljanje javnim finansijama i resursima.

“Za nas je isključivo bitna postizborna programska koalicija a kadrovi su izvedena kategorija”, kaže za Monitor Budimir Mugoša (SDP) navodeći kako u Evropskom savezu vjeruju u mogućnost dogovora i ako se njihovi mandati ne podrazumijevaju u bilo kakvoj postizbornoj koaliciji bez preciznog prethodnog dogovora. “Podgorica je u institucionalnom i razvojnom haosu i imamo obavezu prema građanima da slušamo njihov glas, koji je na izborima bio veoma jasan. Nadam se da će stabilnu većinu napraviti stranke koje su napravile otklon od dosadašnje vlasti. Sve drugo bi bila prevara građana jer su jasne bile poruke svih u predizbornoj kampanji. Sada je na političarima da ispoštuju poruke građana sa izbora, i da vjerujemo da će doći do dogovora”, kazao nam je Mugoša.

Na drugoj strani, najupečatljiviji je gromoglasni muk koalicije PES-a i Demokrata. Nosilac njihove zajedničke liste, ministar energetike Saša Mujović djeluje kao čovjek potpuno posvećen svom sadašnjem poslu. To bi moglo da ukazuje kako se  manje vidi kao potencijalni nosilac izvršne vlasti u Glavnom gradu. Ne treba zaboraviti, razmimoilaženja  bivših kolega iz nekadašnjeg, jednistvenog, PES-a i uslovila su prijevremene izbore u Podgorici. Ti ožiljci se teško saniraju, i neće biti lako postići dogovor PES-a i koalicije koju je u Podgorici predvodio Milatović. Upućeni tvrde da su i  lični odnosi Spajića i Milatovića, odnosno izostanak komunikacije između njih dvojice, sve veća prepreka ne samo dogovoru, veći i ozbiljnijim razgovorima o eventualnoj saradnji.

Problem je registrovao i Andrija Mandić pa je, neki dan, podsjetio kolege iz vladajuće koalicije na državnom nivou da bi, nakon proglašenja zvaničnih rezultata izbora, trebali da povuku neki potez u pravcu formiranja vlasti. “Ja mislim da poziv za okupljanje parlamentarne većine u Podgorici treba da potekne od onoga ko je osvojio najveći broj glasova, a to je koalicija PES – Demokrate”, kazao je on svjesno previđajući da je najveći broj glasova na septembarskim izborima osvojio DPS. I da toj partiji, dobrim dijelom zahvaljujući i njegovom angažmanu, koalicioni potencijal raste. Sa do skora nepostojećeg na sadašnji status sve je moguće.

Knežević je bio direktniji. Osvrćući se na ćutanje PES-a i Demokrata, poručio je kako “ni Spajić ni bilo ko drugi, nema pravo da ostavi ni minimum prostora za vraćanje DPS-a ne vlast”. U skladu sa tim stavom, predsjednik NDP je u ime ZBCG pozvao Milatovića na pregovore i razgovore, naglašavajući kako oni ne žele da se odreknu Jakova Milatovića, “koji je sastavni dio 30. avgusta 2020. godine”. Pride, valjda da ubaži nedavne (političke) prijetnje upućene na račun predsjednika države, ali i da odgovori na neke ideje koje moguće kolaju među zvaničnicima dvije provladine koalicije u Podgorici, Knežević poručuje: “Ne smatramo ni da ga treba neutralisati i izolovati, a praviti koalicije sa takozvanim satelitima DPS-a, koji nam možda žele i gore nego sama DPS”.

Nije, dakle, lako ni na toj strani.

Pokreta Preokret se unaprijed odrekao mogućnosti da sa dva odbornika uđe u vlast.  To ne znači da do njih nijesu stizali zanimljivi prijedlozi. “Ponuda da promijenimo stav je bilo, dolazile su u uvijenim ili direktnim formatima, i svodile su se na to ne da se mijenja sistem, već da mi budemo dio dila na kraju kojeg bismo postali ekspozitura političkih korporacija”, kaže za Monitor Srđan Perić. “Da ne ostavim dilemu: tajnih pregovora nije bilo – sve što smo govorili javno saopštavali smo i onima koji su slali ponude. Svaki drugi odgovor osim odbijajućeg bio bi iznevjeravanje volje građana koji su dali podršku za glas protesta… I da naglasim: to nije pasivna već u datim okolnistima najaktivnija moguća pozicija. To je početak primjene sistema vlasti za koji se zalažemo. Počinjemo od lokalnog nivoa.”

Podgorica čeka. Novu vlast ili nove izbore.

Prerada Crne Gore

Andrija Mandić i Milan  Knežević se nadmeću produžavajući listu identitetskih ultimatuma i zahtjeva: novi državni simboli, dvojno (crnogorsko) državljanstvo za državljane Srbije, srpski jezik kao službeni (uz crnogorski) umjesto sadašnje ustavne definicije “jezik u službenoj upotrebi”, proporcionalna zastupljenost građana srpske nacionalnosti u administraciji, policiji i vojsci, putinovski zakon o agentima stranog uticaja… Sve to je začinjeno idejom da se, ukoliko njihovi zahtjevi ne budu usvojeni “dogovorom” mimo poštovanja važeće ustavne procedure, oni organizuju novu podgoričku, pardon, ustavotvornu skupštinu. Onu što se, prema definiciji pojma, organizuje kada treba donijeti ustav novoformirane države, ili nakon što se u nekoj koja već ima svoj ustav, organizuje puč/revolucija s ciljem da se nasilno promijeni državno uređenje ili državni status zemlje.

Nagađanja šta se sve ovim zahtjevima želi postići razriješio je, dobrim dijelom, Zoran Čvorović, profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu i, jezikom koalicije ZBCG, afirmisani agent ruskog uticaja u Srbiji. A čini se i šire.

“Rešenjem ustavnog statusa srpskog jezika, automatski bi se otvorilo pitanje neodrživosti građanskog karaktera Crne Gore”, piše Čvorović u desničarskom Novom Standardu nakon saopštavanja identitetskih rezultata popisa u Crnoj Gori.

“Jer, država koja ima dva službena jezika, koji su izrazi dva različita nacionalna identiteta i od kojih ni jedan nema apsolutnu većinu, ne može biti građanska država…

Kada promena odredbe Ustava o službenom jeziku dovede u pitanje građanski karakter Crne Gore, onda će se neminovno otvoriti i pitanje neodrživosti postojećeg grba, zastave i himne Crne Gore.

Jer, Crna Gora kao država dve dominantne nacionalne zajednice sa dva službena jezika, mora imati takve državne simbole koji  izražavaju dvonacionalni karakter države Crne Gore. I najzad, postojeći pleonastički i otuda besmislen st. 1. čl. 12. Ustava Crne Gore, po kome „u Crnoj Gori postoji crnogorsko državljanstvu“ trebalo bi brisati, jer je isključivo u službi asimilacije Srba, a protivan je dvonacionalnom karakteru Crne Gore, koji potvrđuju podaci najnovijeg popisa stanovništva.”

Na kraju svog teksta Čvorović iz teorije prelazi na praksu: “Za uspeh tog poduhvata nužan je kompromis među stranakama koje su srušile Đukanovićev režim, ali koje su u identitetskom smislu potpuno različite. Do kompromisa se može doći samo ako srpski narod u Crnoj Gori uspe u narednom periodu da jasno i odlučno formuliše stav da je alternativa kompromisu (=društvenom ugovoru) oko nove konstitucionalizacije Crne Gore raspad države, jer je njen sadašnji ustavni identitet oktroisan suprotno, ne samo istorijskom biću Crne Gore, već i postojećoj etničkoj i jezičkoj stvarnosti crnogorskog društva.”

To je uglavnom  to. Da ne bude nismo znali.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVA GODINA VLADE: Ibar i ibarska magistrala

Objavljeno prije

2 sedmice

na

1 Novembra, 2024

Objavio:

Tempo EU integracija nije onakav kakvom smo se nadali, program ES 2 uz povećanje plata i penzija nosi i brojne rizike. Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera da u fokus vrate tzv. identitetske teme, gazeći građansko ustrojstvo Ustava Crne Gore

Prije tačno godinu dana, na sjednici parlamenta na kojoj se glasalo o njegovom programu i personalnom sastavu predložene vlade, tadašnji mandatar Milojko Spajić odbio je da pročita svoj ekspoze. Da ne gubimo vrijeme, lakonski je  preskočio eksplicitnu Ustavnu obavezu. (Mandatar iznosi u Skupštini svoj program i predlaže sastav Vlade, propisuje član 103). Bila je to naznaka da  će odsustvo javnosti rada i neobavezujući odnos prema pravilima i zakonima biti jedno od najupečatljivijih obilježja njegovog kabineta.

Spajićeva Vlada ipak je izabrana. Već prvog dana mandata, donijela je odluku o odlaganju popisa i početku parlamentarnog dijaloga u potrazi za konsenzusom, kako bi se taj statistički posao vratio u regularne vode. Tako smo od prijetnji bojkotom i zahtjeva Monstata da nadležni izvrše procjenu bezbjednosti njihovih popisivača, stigli do popisnog procesa bez ozbiljnijih tenzija i, kanačno, rezultata kojima su manje-više svi zadovoljni. Makar javno. Samo rijetki su konstatovali kako popisni proces od usvajanja metodologije do objavljivanja prvih preliminarnih i konačnih rezultata nije prošao eksternu reviziju struke. To, kako bi se moglo pokazati, nije sasvim beznačajan (a možda ni slučajan) propust.

Uglavnom, Milojsko Spajić i njegova Vlada dobili su prvi veliki plus na javnoj sceni.

Drugi, veooma značajan i politički upotrebljiv  uspjeh, stigao je krajem juna: Crna Gora je iz Brisela dobila Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava (IBAR). Do tog istorijskog rezultata stigli smo dajući pregršt obećanja i usvajanjem niza Zakona koji su pripremljeni i usvojeni po hitnoj proceduri, bez javne rasprave i debate u parlamentu.       Spajićevski.

Uočeni problemi biće rješavani u hodu, poručeno je. I zaboravljeno. Baš kao što su zaboravljena obećanja, evo treće vlada od smjene DPS-a 2020., da će Crna Gora konačno dobiti zakone o vladi i Skupštini kojima će se, na primjer, normirati broj ministarstava i propisati procedure u redovnim i posebnim okolnostima (tehnička vlada). Odnosno, urediti rad parlamenta. Da ne dolazimo u situaciju da predsjednik parlament , prvi među jednakima, po vlastitom nahođenju zakazuje i otkazuje sjednice, mijenja obilježja parlamenta, sklanja i postavlja zastave… Ili, čemu smo takođe imali priliku da svjedočimo, sam sa sobom održava sjednice Skupštine i donosi odluke lažirajući prisustvo kvoruma.

Vratimo se Vladinom jubileju. Skoro su se poklopili datumi obilježavanja prve godišnjice rada 44. Vlade i 100 dana od njene rekonstrukcije. Tada smo dobili izvršnu vlast koja, uz premijera, ima sedam potpredsjednika i 25 ministarstava. Njeni  članovi dolaze iz redova PES-a, Demokrata, koalicije ZBCG, SNP-a, koalicije albanskih nacionalnih stranaka i Bošnjačke stranke. Rekonstrukciju su podržala 53 poslanika u parlamentu. S tim u vezi, test pitanje: znate li ko je Milan Butorović?

Najavljena još koalicionim sporazumom partija članica vladajuće kolacije, rekonstrukcija vlade koja je podrazumijevala imanovanje ministara i potpredsjednika iz partija koje predvode Andrija Mandić i Milan Knežević djelovala je kao prevelik izazov. Čak i za nepopravljivog optimistu, neopterećenog procedurama („tehnikalijama“) kao što je aktuelni premijer.

Mogućnost da će proruske i antiNATOvske  snage dobiti prostor u izvršnoj vlasti dugo je i snažno problematizovana od strane naših, kako se to kaže, euroatlantskih partnera. Sve dok specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, proljetos, nije poručio kako je „najvažniji zadatak za Crnu Goru da podrži sve što premijer radi“. Tada je postalo jasno da će teško započeto partnerstvo trajati duže nego što su priželjkivale njihove opozicione kolege. Kao uračunata protivteža, u vladu je ušla i Bošnjačka stranka sa većim brojem ministarskih mjesta.

Eskobarovu preporuku uslišila je većina aktera sa ovdašnje političke scene. Sa izuzetkom predsjednika Jakova Milatovića i bivšeg premijera Dritana Abazovića. “Danas je Crna Gora žrtva najprimitivnije političke trgovine i neodgovornosti koju premijer u kontinuitetu demonstrira prema vođenju države”, jedna je od ocjena Milatovića koja odslikava njegov stav prema nekadašnjem najbližem savezniku, sa kojim je formirao pokret Evropa sad.

Nakon popisa, IBAR-a i rekonstrukcije vlade, sledeći veliki izazov pred Vladom Milojka Spajića bilo je ispunjenje paketa predizbornih obećanja najavljenih pod sloganom Evropa sad 2. Ona su (djelimično) ispunjena, ali bi se moglo ispostaviti da su troškovi te finansijske kombinatorike značajno veći od koristi koju će imati zaposleni ili penzioneri sa prosječnim primanjima. Ako se obistine strahovi od novog talasa poskupljenja koja bi, dijelom, mogla biti posljedica i povišica bez ekonomskog pokrića, onda će gubitnici biti svi. Računajući tu i državu, odnosno njenu kasu.

Zanimljivo, Fiskalna strategija, u koju je inkorporiran program Evropa sad 2, još nije usvojena u Skupštini. Zato su usvojene izmjene paketa zakona koje su proizašle iz potrebe da se Startegija realizuje. Još jedan primjer nonšalantnog odnosa izvršne i zakonodavne vlasti prema propisima.

To nije tako mali problem. Među poglavljima koja su u ovonedjeljnom izvještaju EK dobila nižu ocjenu nego prošle godine nalaze se četiri koja bi mogli svrstati među obećane prioritete rada aktuelne Vlade. I nešto za šta je premijer zainteresovan i, valjda, upućen. Riječ je o jačanju ekonomskih aktivnosti i razvoju saobraćajne infrastrukture.

Ocjenu „bez napretka” dobile su aktivnosti u oblastima privredno pravo,  konkurencija i transevropske mreže (poglavlja 6, 8 i 21) dok je kod saobraćajne politike (poglavlje 14) ocjena pala sa „dobrog“ na „ograničen“ napredak. To dovodi u pitanje realnost obećanja da će, u mandatu ove vlade, početi putno uvezivanje Crne Gore mrežom autoputeva i brzih cesti. I da će taj posao biti rađen promišljeno i planski.

Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera predvođenih koalicijom ZBCG da u fokus vrate tzv. identitetske teme. Na način koji podstiče postojeće i budi nove društvene podjele.   Sa očiglednom željom da se, makar u ustavno-zakonodavnom smislu, započne sa izmjenom postavke o Crnoj Gori kao građanskoj državi.

Rezolucija o genocidu u logorima sistema Jasenovac, Dahau i Mathauzen poslužila je dijelu vladajuće koalicije kao protivteža Vladinom  stavu prilikom  usvajanju UN-ove Rezolucije o danu sjećanja na genocid u Srebrenici. Ali i za ciljno pozicioniranje tog dijela vlasti kao promotera i zaštitnika svesrpskih nacionalnih interesa u regionu. Po cijenu, ako ne i uz želju, kvarenja odnosa Crne Gore sa susjedima. Prije svega Hrvatskom a, u perspektivi, i sa Bosnom i Hercegovinom i Kosovom.

Na domaćem terenu, paralelno su tekle akcije najave pokretanja inicijative za izmjenu Ustava kako bi srpski jezik od jezika u službenoj upotrebi dobio status službenog jezika i zahtjevi za izmjenu zakona o državljanstvu. Prva od pomenutih inicijativa nije sporna iz perspektive legitimiteta  ali jeste ono što se čita između redova – da će u tom zahtjevu ZBCG sa tihim partnerima pokušati da zaobiđe Ustavom propisane procedure.

Jedan od mogućih načina da se izvede taj „poduhvat“ je izmjena Zakona o državljanstvu, odnosno naum da se neznanom broju stanovnika susjednih država, prije svega Srbije, omogući status dvojnih državljana. Tako bi državljani Crne Gore sa stalnim prebivalištem u inostranstvu ( nerijetko, bez stvarnih veza sa Crnom Gorom) mogli postati dominantna, čak „kvalifikovana“ većina. Koju samo mali korak – priređivanje izbornog zakonodavstva koje pravo glasa daje svim državljanima, bez obzira na njihovo stalno mjesto boravka  – dijeli od mogućnosti da odlučujuće utiče na budućnost građana Crne Gore. I bez toga, sa iskazanom nesposobnošću aktuelnih, kao i prethodnih, vlasti da urede evidencije boravka i birački spisak, mogućnost zloupotreba dvojnog državljanstva je očigledna.

Sve to je začinjeno aktivnostima na reviziji istorijskih činjenica iz bliže i dalje prošlosti.  Relativizuju se zločini i veličaju zločinci iz nedavnih ratova na prostoru bivše SFR Jugoslavije (Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Radovan Karadžić), najavljuju i traže odobrenja za podizanje spomenika akterima događaja koje bi se, najblaže, mogli označiti kao kontroverzni (Amfilohije Radović, Pavle Bulatović), promoviše narativ o dva antifašistička pokreta tokom Drugog svjetskog rata s namjerom da se abolira četnički pokret i opravdaju njihovi zločini.

Premijer i njegova većina u Vladi ne snalaze se najbolje sa tim narativima.  Lutaju od pokušaja ignorisanja, povremenog odobravanja, do obećanja da se tektonske ustavne/društvene promjene neće realizovati bez „širokog konsenzusa“. Koliko će biti istrajni u tom naumu i šta su im eventualne alternative to će pokazati, vjerovatno, već druga godina mandata 44. Vlade. Biće tu posla za sve. Posebno za gospodina Butorovića (PES), ministra bez portfelja zaduženog za odnose Vlade sa Skupštinom Crne Gore.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo