Povežite se sa nama

INTERVJU

ANA NENEZIĆ, INSTITUT ZA DRUŠTVENO POLITIČKA ISTRAŽIVANJA ANALITICO: Opet stara praksa

Objavljeno prije

na

Jasno je da se nastavlja sa starom praksom direktnog i neskrivenog političkog uticaja na imenovanja ključnih rukovodilaca u bezbjednosnom sektoru, te da u prethodnom periodu nije uspostavljen sistem nezavisnih i osnaženih institucija koje se takvim uticajima mogu usjepšno oduprijeti

 

MONITOR: Bezbjednosni sektor je u fokusu. Vraćanje Zorana Brđanina na čelo UP, insistiranje ministra pravde da se Predrag Šuković smijeni sa čela SPO. Reakcije  koje su uslijedile. Kako tumačite sve to i  vidite li političku pozadinu tih događaja? 

NENEZIĆ: Trenutna situacija u sektoru bezbjednosti u Crnoj Gori karakteriše se složenim izazovima koji se tiču ne samo operativnih aspekata bezbjednosnih institucija, već i političke dinamike koja utiče na njihov rad. Jasno je da se nastavlja sa starom praksom direktnog i neskrivenog političkog uticaja na imenovanja ključnih rukovodilaca u bezbjednosnom sektoru, te da u prethodnom periodu nije uspostavljen sistem nezavisnih i osnaženih institucija koje se takvim uticajima mogu usjepšno oduprijeti.

EU kontinuirano naglašava važnost nezavisnosti pravosudnih i bezbjednosnih institucija kao ključnih elemenata u procesu pridruživanja. Borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, kao i izgradnja snažnih i nezavisnih institucija, ostaju u fokusu EU i njenih zahtjeva prema Crnoj Gori. Da li postoji spremnost nove parlamentarne večine, i Vlade Crne Gore, da naprave zaokret i rade na jačanju ovih institucija vidjeće se vrlo brzo, iako početni koraci ne daju osnov za optimizam.

Ključni događaji koje navodite, ilustruju upravo borbu između političkog uticaja i nezavisnosti pravosudnih i bezbjednosnih institucija. Ovi događaji su sa pravom izazvali diskusiju o potrebi za jačanjem principa vladavine prava, poštovanju zakonitih procedura i očuvanju autonomije pravosudnih tijela. Ukoliko želimo graditi sistem zasnovan na vladavini prava, sudske odluke se moraju poštovati, a smjene u sistemu moraju biti zasnovane na zakonitim procedurama. Oko toga nema i ne može biti različitih tumačenja u odnosu na ono što su naši interesi u datom trenutku.

Sa druge strane, ozbiljne optužbe koje su se mogle čuti od strane poslanika u Skupštini Crne Gore o navodnoj povezanosti g-dina Brđanina sa određenim kriminalnim strukturama jesu zabrinjavajuće i otvaraju brojna pitanja, ali ih treba ostaviti na postupanje nadležnim organima. Upravo zato smatram da je ministar Šaranović donio jedinu moguću odluku u datom trenutku, jer bez odluke nadležnog Odobra u vezi sa (ne)usvajanjem izvještaja g-dina Brđanina svaka druga odluka bila bi nezakonita. U slučaju neusvajanja ovih izvještaja stvaraju se formalno pravne pretpostavke da se proces smjene sprovede na zakonit način, i da se na ovo pitanje stavi tačka, te da se nakon toga sprovede zakonita procedura izbora novog direktora policije.Top of Form

MONITOR: Šta govori izjava ministra Milovića o personalnim rješenjima unutar Specijalog policijskog odjeljenja?

NENEZIĆ: Izjava ministra pravde Andreja Milovića, koja se odnosi na personalna rešenja unutar Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO) predstavlja izuzetno delikatan i kontroverzan slučaj koji otvara nekoliko važnih pitanja u kontekstu pravne i političke prakse. Prvo, ministar pravde nema direktnu ulogu u odlučivanju o personalnim rješenjima unutar ovog sistema jer prema zakonu o specijalnom tužilaštvu, rukovodioca SPO postavlja direktor Uprave policije, uz saglasnost SDT-a. Dakle, ministar izlazi iz okvira svojih nadležnosti, i ne  prvi put. Drugo, izjava ministra minimizira ulogu i značaj Specijalnog državnog tužioca, bez čije saglasnosti ne može doći do promjene na čelu SPO. Time pokazuje nepoštovanje institucionalne autonomije i nezavisnosti SDT, što je ključno za efikasno sprovođenje pravde i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Treće, postavljanje ultimatuma, bez prethodne unutarkoalicione saglasnosti parlamentarne većine mogu uticati na stabilnost vladajuće koalicije i ukazuju na potencijalne unutrašnje nesuglasice. Takođe, pretpostavka da postoji saglasnost unutar PES-a sa iznesenim ultimatumima ministra pravde, a bez javnog stava premijera, otvara pitanje o unutarstranačkoj dinamici i podršci takvim izjavama. Odsustvo reakcije premijera ili drugih visokih zvaničnika na ovu izjavu može biti interpretirano na različite načine, uključujući mogućnost da postoji neka vrsta taktičke saglasnosti ili nedostatak volje da se javno suprotstave ministru. Otvoreno je pitanje kako će se ministar pravde odnijeti prema javno datom obećanju ukoliko se ne realizuje njegova „zamisao“, kojom je započeo svoj mandat, a koja može imati dugoročne posledice prevashodno na funkcionisanje uspostavljene koalicije.

MONITOR: Borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, te pravosuđe i dalje su pod lupom EU kada je u pitanju Crna Gora. U zaključcima Savjeta o proširenju EU od Crne Gore se zahtijevaju bolji rezultati u tim oblastima, te izgradnji institucija. Koliko je izgradnja institucija prioritet vlasti nakon pada DPS-a ?

NENEZIĆ: Borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, kao i reforma pravosuđa u Crnoj Gori, predstavljaju ključne segmente u kontekstu pregovaračkog Poglavlja 23, koje je u fokusu Evropske Unije. EU kontinuirano ističe važnost napretka u ovim oblastima, kao i potrebu za izgradnjom snažnih i nezavisnih institucija. U kontekstu trenutnih dešavanja u Crnoj Gori, postoji jasna potreba za konkretnim koracima koji će demonstrirati političku volju za deblokadom sistema nakon dužeg perioda stagnacije.

Jedan od prvih koraka ka pokazivanju ove volje je imenovanje Vrhovnog državnog tužioca i članova Sudskog savjeta. Ova imenovanja su od suštinske važnosti jer služe kao indikator spremnosti zemlje da preduzme konkretne korake ka reformi pravosudnog sistema, uspostavljanju nezavisnosti i jačanju pravne države.

Pored toga, postoji niz preostalih i ništa manje važnih mjera koje Crna Gora treba da realizuje u okviru Poglavlja 23. Ove mjere obuhvataju širok spektar aktivnosti, od jačanja kapaciteta pravosudnih organa do unapređenja mehanizama za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Realizacija ovih mjera nije samo formalni uslov za napredak ka članstvu u EU, već i suštinski doprinos jačanju pravne države i zaštiti temeljnih prava građana.

Za uspješno zatvaranje Poglavlja 23, Crna Gora će morati da demonstrira vidljiv napredak u svim ovim oblastima, što podrazumijeva i uspješno sprovođenje konkretnih reformi. Neophodno je postići bolje rezultate u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, što je izričit zahtjev Savjeta o proširenju EU. Takođe, važan aspekt je i jačanje transparentnosti i odgovornosti u radu pravosudnih organa, kao i uspostavljanje efikasnog mehanizma za praćenje i izvještavanje o napretku u ovim oblastima.

Napredak u Poglavlju 23 ne samo da je ključan za proces pristupanja Crne Gore Evropskoj Uniji, već je i suštinski važan za dalji demokratski i ekonomski razvoj zemlje. Postizanje završnih mjerila i deblokada procesa iako obećan cilj nove parlamentarne većine, biće veliki izazov jer zahtijeva političku stabilnosti,  kontinuirani rad, posvećenost reformama i aktivno uključivanje svih relevantnih aktera u društvu.

MONITOR: Kako vam izgleda način na koji se odvija popis, i koliko je tome doprinio Sporazum vlasti i opozicije?  

NENEZIĆ: Odluka premijera Milojka Spajića da odloži popis, uspostavljajući dijalog u koji su uključene sve relevantne političke stranke, nacionalni savjeti i nevladine organizacije, predstavlja značajan korak u jačanju demokratskog dijaloga u Crnoj Gori. Takođe, potpisivanje Sporazuma prije početka popisa doprinijelo je smanjenju političkih tenzija u zemlji, stvarajući time preduslove za sprovođenje popisa na terenu bez većih smetnji, uprkos ograničenjima na koja smo ranije upozoravali i koja su bila osnov za Monstatov zahtjev za produženje roka za završetak popisa.

MONITOR:  Očekujete li da će se opet podići tenzije nakon završetka tog procesa?

NENEZIĆ: Što se tiče očekivanja nakon završetka popisa, postoji realna mogućnost da će se tenzije ponovo podići. Popis stanovništva u multietničkim i politički polarizovanim društvima, poput Crne Gore, može biti izvor tenzija, posebno ako se stvori percepcija o njegovoj politizaciji, ili ako rezultati budu kontroverzni. Jedan od faktora koji može doprinijeti ovakvom razvoju situacije jeste neispunjavanje svih zahtjeva opozicije, koja su garantovana Sporazumom. Vjerujem da tema popisa nije zatvorena i da će fokus prve polovine sledeće godine biti upravo na brojnim pitanjima koja će otvoriti ovako sproveden popis. Uvjerenje temeljim i na činjenici da veliki broj političkih subjekata opstaje upravo na ovim temama i nije za očekivati da  se okrenu zastupanju konkretnih političkih programa koji će se dominantno temeljiti na oblastima koje doprinose napretku čitavog društva. To nije politički oportuno. Nažalost, i dalje se glasovi najlakše dobijaju jačanjem polarizacije i zagovaranjem interesa određenih etničkih grupa.

Dodatno, vjerujem da nas očekuje i značajna prekompozicija na političkoj sceni koja će dalje proizvesti i promjene u okviru parlamentarne većine, a ne treba isključiti ni mogućnost vanrednih izbora, kao posledice ovih dešavanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN DVORNIK, PUBLICISTA, ZAGREB: Hrvatska nema i nikad nije imala svoju vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zađevice sa susjedima su funkcija neprevladanog nacionalizma, a u svemu bitnome Hrvatska se konformira politici Evropske komisije, koliko god i ona  bila nekoherentna

 

 

MONITOR: Hrvatski ministar odbrane, Ivan Anušić, izjavio je da je prošlo vrijeme kada se za sve pitao Beograd. Ima li Hrvatska konzistentnu politiku prema zemljama Zapadnog Balkana ili je ona i dalje pod uticajem složenih odnosa iz prošlosti?

DVORNIK: To s pitanjem Beograda je već stereotipna nacionalistička fraza još iz stare retorike HDZ-a i sličnih s kraja 1980-ih. Anušić je proizvod primitivnog političkog mentaliteta koji je od tada slabo evoluirao. Međutim, tu mu je reakcija Srbije pomogla tj. servirala loptu na smeč, jer se pozvala na također nacionalistički stereotip u kojem je nezamislivo da Kosovo bude neovisno. “Beograd” se doista nema što pitati, jer je s gledišta država koje su priznale Kosovo nenadležan. Ono što bi se stvarno moglo pitati ne “leži’”dobro nijednoj od država u regiji, a to je: koliko istinski štite svoje etničke manjine od diskriminacije i zakidanja raznih vrsta?

Inače, ne zavaravajmo se: Hrvatska nema i nikad nije imala svoju vanjsku politiku. Zađevice sa susjedima su funkcija neprevladanog nacionalizma, a u svemu bitnome Hrvatska se konformira politici Evropske komisije, koliko god i ona sama bila nekoherentna.

MONITOR: „Blokadna kuharica“ i navodna umiješanost hrvatskih tajnih službi u pobune u Srbiji, izgovor su za „osvetničke“ mjere iz Beograda. Za razliku od akademske zajednice i nekih djelova hrvatskog društva, vlast u Hrvatskoj – koja je oštro reagovala na nediplomatske mjere i napade srpskog režima, nije pokazala razumijevanje za protestante. Da li se Hrvatska ponaša u skladu sa distanciranom politikom zvaničnog Brisela?

DVORNIK: Da se u Srbiji nije oko toga dogodio neki smiješni pokušaj halabuke, „Blokadne kuharice” se ovdje nitko već odavno ne bi ni sjećao. Ako zagovornici ‘teorije’ o hrvatskom miješanju zaista kao dokaze nemaju ništa bolje od tog tekstuljka i nešto kontakata među studentima, koji su (i trebali bi biti) normalna stvar, smiješno je da o tome uopće razgovaramo.

Pogleda li se sadržaj i forma sadašnjih protesta u Srbiji i usporedi ih se s “plenumaškim” aktivnostima u Hrvatskoj prije deceniju i pol, jedino “zajedničko” jest što su akteri bili studenti i što su svoje skupove na fakultetu zvali plenumima. U Hrvatskoj se uglavnom radilo samo o jednom fakultetu, u Srbiji o gotovo svim fakultetima i univerzitetima. U Hrvatskoj se radilo o mnogo užim zahtjevima – da obrazovanje ne bude roba na tržištu – dok se u Srbiji traži da sistem općenito počne funkcionirati odgovorno, uz konsekvencije po sve koji zlorabe javne funkcije, i političke i krivične. Zahtjevi u Hrvatskoj bili su ljevičarski, a ovi u Srbiji naprosto liberalno-sistemski, dok u ikonografiji predstavljaju neku “općenarodnu” poziciju (što god to značilo) koja se izražava i velikim brojem nacionalnih zastava i pjesama. Hrvatski “pokret” zbog osebujnosti stila i uskih zahtjeva nikada nije mogao mobilizirati ni većinu studenata na jednom fakultetu, a ovaj srbijanski očito može mobilizirati cijelo društvo.

U hrvatskoj javnosti, bar liberalnoj, studentski protesti se prate sa simpatijom. Vlasti su distancirane dijelom zbog konformiranja s EK, a dijelom jer ne znaju što bi s njima i u što će se razviti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva…U određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…

 

 

 

MONITOR:U subotu je završen veliki protest u Beogradu. Kako komentarišete i doživaljvate višemjesečne proteste u Srbiji?

BRKOVIĆ:Ovi protesti su, iznad svega, znak da ima nade za Srbiju. Da jedna loša i amoralna vlast i jedan neobrazovani diktator nisu do kraja zarobili Srbiju i time zatvorili njenu kapiju budućnosti.

Kao aktivni učesnik beogradskih martovskih studentskih protesta iz 1991. imam i jedan vrlo ličan doživljaj svega što se ovih dana tamo dešava. Taj lični ugao pojačan je i činjenicom da je moj sin Brajan danas aktivni učesnik ovih događanja. Iz toga slijedi i neveseli zaključak da se na ovim balkanskim prostorima bilo koja suštinska promjena osvaja (pre)sporo, a da bi se nešto pomjerilo sa mrtve tačke potreban je rad više generacija. I potrošeni životi više naraštaja.

I još jedan govorljiv detalj: na demonstracijama iz 1991. značajnu ulogu odigrao je tada glumac Branislav Lečić, kanalisao je sa bine tu novu i moćnu energiju, a danas kada ga vidim sa ovim mrakom iz Pionirskog parka, jasno mi je da su modeli korupcije u naših ljudi mnogo raskošniji i neobičniji nego što pretpostavljamo, posebno kada je riječ o umjetnicima i srodnim djelatnostima.

Biće zanimljivo te i takve ljude pogledati u oči kada sve ovo prođe.

Kao i gotovo sve diktatore kroz istoriju, Vučića, prije svega čine slabosti ljudi kojima vlada, zato je on duboko zastrašujuća politička figura – on je sve ono najgore u svima: od koruptivnosti do licemjerja, od neznanja do površnosti, od gluposti do surovosti, od pohlepe do agresije…

To je i logično i zakonomjerno: diktator nikad nije sazdan na dobrim osobinama onih kojima vlada.

Ipak, najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva. A nestanak straha je suprotan nestanku struje – taj nestanak jasno pokaže sve oko vas. Kao kad se iznova uključi svijetlo – sve je najednom vidljivo, do najsitnijeg detalja. To je ono čega se autokrate najviše plaše – oni vole tamu i polutamu koja kod ljudi ionako aktivira sve moguće forme straha, vole i na sve bacaju zbunjujuće sjenke koje ljude vraćaju onim osnovnim, djetinjim strahovima od svijeta, od drugih… I što je nejnevjerovatnije, to djeluje.

MONITOR: Dio javnosti je razočaran što nijesu ispunjena njihova očekivanja, pa makar i po cijenu nasilja. Kako gledate na takvo ,,navijanje”?

BRKOVIĆ:Studenti u Srbiji ovih mjeseci pokazuju hrabrost, maštovitost, duhovitost, neustrašivost… Sve one osobine koje su na suprotnom polu od tuposti autokratije. I nije čudo da zadobijaju podršku na svim meridijanima – od balkanskog komšiluka do Amerike i Australije. Ćutanje EU je mnoge razočaralo, jer od Evrope ne očekujete one kalkulacije na koje vas naviknu lokalni buzdovani. Očekujete makar neku formu principijelnosti i emancipatorskog duha. Bez toga Evropa je kao bilo koja druga geografija… A ne bi smjelo biti tako.

Dok god su ovakvi kakvi su, pobunjeni studenti Srbije bude nadu ne samo u Srbiji već i na mnogim drugim mjestima.

Problem Srbije je što nema opoziciju na nivou pobunjenih studenata i građana. Vučić je godinama tako sistematično uništavao opozicioni prostor u Srbiji da su tamo ostale samo tužne ruine, čak ni podsjećanje na nekadašnji politički pejzaž ove države. To naravno ide Vučiću na ruku – bez solidne opozicije vi nemate političku snagu koja bi mogla da na pravi način isprati ovakvu pobunjenilčku energiju.

Na koncu, ne bih isključio mogućnost da Vučić napravi neku veliku glupost, a u ovakvim situacijama to znači veliko zlo po Srbiju i njene građane. Načinom kojim se beskrupulozni diktator bori protiv ovoga širokog pokreta je već opasno polarizovao Srbiju. Oni slučajevi kada su Vučićevi fanatici kolima udarali studentkinje i studente pokazuju realni efekat i dubinu njegovog satanizovanja druge strane. Vjerovatno svjedoče i njegov strah od probuđene Srbije. Diktatori su najopasniji kada se uplaše. Jednako kao i kada se – ničega ne boje. Sa nekim ko je osvojio neprirodno veliku moć u jednom društvu svakako se mora postupati oprezno. Čak, ili naročito, u situaciji gubljenja i silaska sa vlasti…

Posebno poglavlje ove sage je ogavno ponašanje Vučiću lojalnih i poslušnih intelektualaca i medija. Kao da ne postoji sjutra. A to ,,sjutra” će svakako jednom jasno pokazati kakvo beščašće je dominiralo srpskom medijskom i intelektualnom scenom svih ovih godina.

MONITOR: Šta bi kraj Vučićeve vladavine  donio političkoj sceni u Crnoj Gori?

BRKOVIĆ: Ne bi trebalo da se zavaravamo. Odnos prema CG neće značajnije promijeniti ni pad Vučićev. Postoji u Srbiji svijest koja CG vidi isključivo kao politički plijen. A ta svijest neće nestati preko noći, čak ni Vučićevim porazom i silaskom sa vlasti. Takve političke ambicije može biti lišena samo evropska Srbija, posvećena sebi i sopstvenoj budućnosti. Te političke utvare već su napravile jezivu štetu i Srbiji i okolnim narodima. Onaj ko te utvare u Srbiji sahrani zaslužiće posebno poglavlje u istoriji južnoslovenskih i balkanskih naroda.

MONITOR: U Crnoj Gori  oni koji su podržavali Đukanovića sada su uz studente u Srbiji, a dio onih koji su bili protiv našeg autokrate sada podržavaju srpskog. Kako to objašnjavate?

BRKOVIĆ:U Crnoj Gori govoriti o principijelnosti i političkoj logici jednako je kao da u bordelu pričate o vrlini… Možete pokušati, ali malo je vjerovatno da će vas razumjeti.

Parodičnu prirodu ovdašnje političke scene naročito ilustruju, ja ih zovem – Vučićeve političke pudlice u Crnoj Gori. Vrhunska je perverzija učestvovati u političkom životu zemlje kojoj želite nestanak.

Ako preživi aktuelnu vlast i posebno Vučićeve akcionare u njoj, Crna Gora će dokazati da je ozbiljna država.

Vučić je u mnogu čemu učio od Mila, doslovno kopirao modele vladanja i demagoškog manipulisanja, ali, oni nisu politički isto. Đukanović je od devedesetih evoluirao na način koji je Crnoj Gori donio civilizacijski napredak, bez obzira što on sam u mnogo čemu nije bio dostojan niti na visini tog emancipatorskog projekta. Vučić nije evoluirao politički, on Srbiju vraća u devedesete na najopasniji mogući način. Vraća duhove prošlosti tako što Srbiju dijeli osnažujući onu politiku koja je donijela tako mnogo poraza i padova…

U tom duhu je i ponašanje njegovih političkih pudlica u CG: povratak svoj tami i zlu devedesetih godina. Oni političku pobjedu od 30. avgusta 2020. doživljavaju ne kao izbornu pobjedu čiji su dio bili, već kao istorijsku pobjedu svojih osnovnih ideja, koje su poražene devedesetih godina. Jedna vrsta samoobmanjivanja ali koje je vrlo skupo i opasno za Crnu Goru.

MONITOR: Tragedija u Makedoniji nas je ponovo upozorila da korupcija ubija. Do kada će nas tragedije i ljudske žrtve upozoravati na pogubnost korupcije?

BRKOVIĆ: Kao i tragedija sa padom nadstrešnice u Novom Sadu, i ova tragedija u Makedoniji mnogo je više od jedne tragične priče. To su strašne dijagnoze opasnog vremena, a svako opasno vrijeme kreiraju pokvareni ljudi. I oni koji su spremni da prećute i previde takvu pokvarenost – otvarajući širom vrata pakla. To se i ovaj put dogodilo.

Sve su ovakve tragične priče u regionu slične, posebno kada je riječ o uzrocima i jednoj široj, političkoj genezi i pozadini događaja. Uvijek u temelju imate korupciju, odsustvo elementarne kontrole i razuma, pohlepu koja ignoriše sve što nalaže razboritost.

Pohlepa je vrhovno božanstvo ovog tranzicijskog polusvijeta…

Dodajte takvim događajima i beogradsku tragediju u školi Ribnikar, dva suluda cetinjska masakra i vidjećete istu matricu, istu vrstu zapuštenosti društva i koruptivnu i nesposobnu vlast.

Ali, u određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…

MONITOR: U romanu Aurora koji je i saga o šahu opisujete Podgoricu iz 30-ih godina prošlog vijeka. Koliko je poštovanje pravila, kao u šahu, bitno za društvo i da li smo nakon sto godina bliži poštvanju pravila i logike?

BRKOVIĆ:Toliko koliko je šah veličanstvena i savršena igra, toliko su ljudi kvarljivi i nesavršeni, tako da je šah moguć samo kao metafora za ono što je nemoguće – savršeno društvo. Ali, vrijedi toga biti svjestan.

A da li smo napravili neki korak ka poštovanju pravila? To je važno pitanje, ali odgovor je, vjerujem, sumoran. Promjena koja se u CG desila u velikoj mjeri je pokazala nedostojnost onih koji su pozivali na promjenu. To su činili vođeni željom da oni budu na mjestima koja su iznad kontrole, da kreiraju stvarnost bez odgovornosti. Teško možemo govoriti o promjenama. I dalje smo daleko od istinskog poštovanja pravila. Čak i od svijesti o pravilima i njihovom značaju. Plemenska logika naprosto ne ide sa duhom pravila. Građanski duh ga nasuprot tome podrazumijeva.

Aurora je priča o zametku građanske svijesti koji je, koliko god imaginaran, istovremeno i vjerodostojan. O prvim likovima koji su imali volje i snage da se suprotstave palanačkoj gomili…

MONITOR: Aurora govori i o nadi i vjeri u bolju budućnost u predvečerju rata, revolucije, stradanja. Koliko je sadašnja globalna i naša lokalna slika slična ili različita onoj iz međuratnog perioda prošlog vijeka?

BRKOVIĆ:Veći dio moga odrastanja i života to je izgledalo gotovo nemoguće, jednako koliko danas izgleda ne samo moguće već i izvjesno. Svijet na rubu potpunog rata, bez pravila i bez principa… Likovi i atmosfera Aurore svjedoče onaj društveni optimizam koji postoji uvijek uoči velikih društvenih kataklizmi poput svjetskih ratova. I koji naravno uvijek biva poražen u odmjeravanju sa ,,većinskom” voljom koja vodi prema propasti…

Pogledajte – ruši se na naše oči sva ona međunarodna arhitektonika koja je svijet decenijama držala u nekakvom poretku. Definitivno izgleda da borci protiv Novog svjetskog poretka uvode – novi svjetski poredak. Dakle. Moguća je katastrofa neslućenih razmjera. Čak i vjerovatna. Kako, nasuprot svemu tome, zamisliti političku pamet koja bi ovaj proces mogla zaustaviti ili preokrenuti? Globalna ljevica se posljednjih decenija samouništila, u svakom slučaju danas nije u stranju ponuditi izlaz ili bilo kakvu alternativu.

Ko bi to mogao? I kako. Odgovor na to pitanje trenutno teško da je moguć izvan naivnih ličnih projekcija, iracionalnih nada i prirodnih želja. A odgovor na to pitanje bojim se da je presudan.

Naravno, književnost ne može dati taj odgovor, ali može pomoći da se do njega dođe…

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo