Vidim dva moguća rješenja za izlazak iz krize. Formalnu rekonstrukciju pojedinih resora na više ministarstava usljed jasne činjenice da se uvezivanje nesrodnih oblasti nije pokazalo funkcionalnim, a zatim otvaranje prostora za političare-eksperte, koji nijesu lideri partija, ali jesu prepoznati u oblastima u kojima djeluju. Na ovaj način privremeno bi se odgovorilo apetitima političkih subjekata i produžio „život“ Vladi
MONITOR: Opet politička kriza, nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici i smjene ministra Vladimira Leposavića. Kako vidite razgovore parlamentarne većine koji teku, ali i moguće ishode?
NENEZIĆ: Nakon posljednjih parlamentarnih izbora i smjene režima DPS-a čini se da smo nastavili živjeti iste političke krize, sa istim političkim akterima, uz rotaciju političkih pozicija. Vlast je osvojena ali, cijeneći po djelovanju političkih aktera koji su dostigli ovaj višedecenijski cilj, čini se da zatečeni ostvarenim i ne znaju šta bi sa njom.
U takvoj situaciji, potpuno očekivano, vidimo povratak najačih političkih subjekata na one pozicije koje su potvrđeno siguran i najlagodniji prostor za djelovanje, bez straha od političke odgovornosti, a to je nacionalizam i jačanje nacionalističkog izraza u političkom diskursu.
Dodatno, imajući u vidu ideološku udaljenost činilaca vladajuće većine, među kojima ne postoji ni minimun političke saglasnosti oko osnovnih političkih pravaca djelovanja u vođenju unutrašnje i spoljne politike, kriza je očekivana i neminovna posljedica. Jasno je da je za većinu političkih subjekata vladajuće većine put ka ozdravljenju crnogorskog društva, i izgradnji osnova za izlazak iz procesa decenijske tranzicije ka funckionalnoj demokratiji, preveliki zalogaj, politički neisplativ, u smislu konkretnih aktivnosti koje zahtjevaju vrijeme, znanje ali i kratkoročno žrtvovanje određenih partijskih interesa.
Demokratski front (DF), i pored toga što je pojedinačno najači politički subjekt vladajuće većine, a njen nosilac izborne liste na čelu izvršne vlasti, nije uspio da nametne svoju politiku kao dominantnu. Pokazalo se da DF nije poželjan partner ni domaćim, ni međunarodnim partnerima usljed nespremnosti da napravi otklon od prevaziđene nacionalističke retrogradne politike.
Ono što je dodatno osvijetlilo udaljenost DF-a od javno proklamovane spremnosti za jedan umjereniji politčki izraz i približavanje ka ideološkoj politici centra, koji je u jednom periodu jačao i njihov koalicioni kapacitet, je djelovanje struktura okupljenih oko njihovog nocioca izborne liste, sada crnogorskog premijera g-dina Krivokapića koji je, uvažavajući značaj istorijskog trenutka pobjede nad DPS-om nakon višedecenijske vladavine, ipak pokazao da je poželjniji partner onima čija politika djelovanja može biti prevashodno okarakterisana kao pro-građanska i pro-demokratska.
Jačanje Demokrata i URA-e, između ostalog, je posledica i ovakvog djelovanja DF-a, a dobar znak za crnogorsko društvo zato što onemogućava ustaljeno proigravanje dvije čvrsto utemeljene nacionalističke politike oličene u djelovanju DPS-a i DF-a i smanjuje im željeni manevarski prostor.
Vjerujem da je već sada jasno, kako DPS-u, tako i DF-u, da dalje djelovanje u crnogorskom političkom prostoru ne mogu ostvariti bez saradnje sa ovim političkim subjektima, čime je njihova startna pregovaračka pozicija ojačana u odnosu na predizborni period.
Međutim, u takvom odnosu snaga posljedično otvara se pitanje potencijalnog kolacionog kapaciteta obje strane, u odnosu na njihova ideološka opredjeljenja i vjerujem da će se u toj areni voditi dalje politčke „bitke“, odnosno da će od njih zavisiti rezultati političkih pregovora činilaca sadašnje vladajuće većine.
MONITOR: DF je, nakon sastanka partija parlamentarne većine, odbio mogućnost rekonstrukcije Vlade na čijem bi čelu ostao premijer Krivokapić, poručivši da, ako ne bude saglasnosti o novom kabinetu, najkasnije do kraja godine treba organizovati nove izbore. Koliko su izbori realni?
NENEZIĆ: Imajući u vidu jasan i čvrst stav premijera Krivokapića da neće odstupiti od ideje ekspertske vlade, kao ni biti na čelu Vlade političara, a sa druge strane ništa manje čvrst i legitiman zahtjev DF-a da kao najači politički subjekt direktno učestvuju u izvršnoj vlasti, vidim dva moguća rješenja. Prvo, formalnu rekonstrukciju pojedinih resora na više ministarstava usljed jasne činjenice da uvezivanje nesrodnih oblasti radi formalnog smanjenja administracije, se nije pokazalo funkcionalnim, a zatim otvaranje prostora za političare-eksperte, koji nijesu lideri partija, ali jesu prepoznati u oblastima u kojima djeluju.
Na ovaj način privremeno bi se odgovorilo apetitima političkih subjekata i produžio „život“ Vladi, dok bi DF dobio određeni manevarski prostor koji bi dalje mogao komunicirati sa svojim biračima, a koji je u konačnom za njih svakako bolji od pat pozicije u kojoj se sada nalaze. Vjerujem i da bi Demokrate i URA pokazali spremnost da podrže ovakvo riješenje.
MONITOR: Šta je po Vama put za prevazilaženje krize?
NENEZIĆ: Nacionalizam, nacionalistička ideologija ili bolje reći indentitetska politika, je sada gotovo neophodan uslov da politička stranka stekne i ojača svoj legitimitet i osigura parlamentarni status. To je nažalost referencijalni okvir koji kreira višedecenijski crnogorski politički establišment. Nemogućnot stranaka da odgovore na nagomilane probleme, nedostatak vizije i političke strategije kako riješiti ekonomsko sociijalne probleme i povećati životni standard građana vuku najače političke subjekte u ono što prepoznajemo kao nacionalizam, ili politiku indentiteta, a čije posljedice već dugo živimo. Ipak, otklon se prepoznaje kod uslovno rečeno mlađih političkih subjekata, Demokrata i URA-e, čiju politiku djelovanja dominantno oblikuju političari mlađe generacije pa je posljedično politički izraz umjereniji.
Dugoročno posmatrano, vjerujem da je upravo tu rješenje i vidim ga u smjeni generacija i zauzimanju prostora od strane nosilaca modernih i progresivnih ideja koji će napraviti otklon od retrogradnih politika koje su nas i dovele u ovu, naizgled, bezizlaznu situaciju. Ono što je u tom smislu zabrinjavajući fenomen je silina napada i otpora ka ovim promjenama od višedecenijskih političkih lidera, i sa jedne, i sa druge strane političkog spektra, čija silina i agresivnost oblikuju sadašnji politički diskurs.
Vjerujem da je vrijeme političkih uhljebljenika, i politike kao primarnog zanimanja i izvora prihoda, lidera bez ikakvih prethodnih profesionalnih rezultata, koji se kao takvi kriju iza profitnih, a razarajućih političkih ideologija i manipulacija iza nas ili bar da se nazire kraj. Ako smo u stanju učiti iz političke prošlosti, a vjerujem da nove generacije političara pokazuju jasniji senzibilitet ka tome, možemo uspostaviti kritički odnos prema pojavama koje oblikuju djelovanje sadašnjih političkih subjekata, a koje uvijek vodi u podjele, raslojavanje, pobjednike i gubitnike.
MONITOR: Podjele i nacionalne tenzije nakon avgusta rastu. Zašto?
NENEZIĆ: Ono čemu svjedočimo je rasplamsavanje nacionalizama do tačke usijanja, u cilju očuvanja ili osvajanja vlasti.
To jeste politički profitabilno jer ne zahtijeva politički program, viziju, strategiju već podrazumijevaju često neutemeljena obećanja i odgovore koji izazivaju snažne, najčešće negativne emocionalne reakcije. Ništa ne košta, a u kratkoročnom političkom smislu donosi mnogo. Bar do onog trenutka dok ne preuzmete vlast.
Međutim, ono što raduje i što pokazuju istraživanja javnog mnjenja je da kritična masa potrebna za promjenu državnopravnog statusa u Crnoj Gori ne postoji, iako je to bila nepoznanica za sve nakon održanih izbora. Ako postoji nešto što možemo nesporno okarakterisati kao uspjeh ove Vlade onda je to ovaj podatak. Raduje zato što ruši argument kojim se „sluđuje“ umorno, obespravljeno i osiromašeno crnogorsko društvo, u kostantnom strahu od „neprijatelja“. Sada, sa 70 % građana i građanki Crne Gore koji, po posljednjem istraživanju CEDEM-a, smatraju da je ovo pitanje riješeno i da ga ne treba mijenjati, i ovaj prostor je zatvoren. Očito je da DPS i DF sada moraju pronaći drugi manevarski prostor, a posljednje pomiriteljske izjave i pružena ruka saradnje koja se sve češće može čuti iz redova DPS-a potvrđuje ovu tezu.
MONITOR: Premijer je opet ponovio da očekuje da će Crna Gora biti u EU do 2024. Koliko je ta projekcija realna? Imajući u vidu i nestabilnost Vlade. Ali i mnoge ključne reforme koje izostaju.
NENEZIĆ: Da smo pratili ranija politička obećanja Crna Gora bi već odavno bila punopravna članica EU. U ekspozeu g-dina Markovića bila je zapisana 2019. godina kao krajnji rok. Ipak, nažalost, vidimo da nakon 9 godina pregovora nismo mnogo odmakli, i jasno je da je osnovni uzrok tome bio nedostatk političke volje da se tadašnje političke elite uhvate u koštac sa ključnim pitanjima korupcije i organizovanog kriminala, koja jesu ključni kočničari napretka. Pitanje je i da li je bilo za očekivati od DPS-a da sasijeku granu na kojoj sjede. Ipak, nova Vlada, i najveći dio vladajuće većine nemaju ove hipoteke te o nedostatku političke volje bilo bi neosnovano govoriti. Ipak, pitanje političke podrške vladajuće većine, nedostatak administartivnih kapaciteta i insitucionalne memorije neophodne za nastavak i ubrzanje procesa jesu pod znakom pitanja.
Činjenica da još uvijek nemamo čak ni pregovarače za ključna poglavlja 23 i 24 snažno upozoravaju, međutim ono što bih rekla da je suštinski problem je nedostatak autoriteta na poziciji ključnih nosilaca pregovaračkog procesa. Nisam siguna da u ovoj fazi, u ovoj konstalaciji političkih snaga i odnosa možemo konstatovati spremnost svih političkih subjekata vladajuće većine. Sporazum koji su potpisali lideri tri pobjedničke liste jesu dobar osnov i vodilja, i u toj strukturi prepoznajem jasnu opredijeljenost, što se ne može reći i za trećeg konstituenta vladajuće većine, DF.
Milena PEROVIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice