Dobiti mandat i formirati Vladu, dva su različita procesa. Mi ne znamo da li su interesi partija koje učestvuju u pregovorima da zaista podrže Spajića, ili dovedu do novih izbora,  dok istovremeno pružaju deklarativnu podršku

MONITOR: Lider Evropa sad Milojko Spajić izabran je za mandatara.  To je bilo očekivano, ali stvari ne izgledaju tako jasno kada je u pitanju sastav vlade. Šta će biti najveći izazovi za njeno formiranje?

NENEZIĆ:  Spajić  ima pred sobom ne samo značajne izazove, već i velika očekivanja  javnosti, koje treba da ostvari sa pozicije mladog lidera, koji se do sada nije susreo sa nivoima odgovornosti koje nosi pozicija premijera.

Dolazak do mandata bio je izvjestan nakon odluke Ustavnog suda da ukine određene članove ranijeg neustavnog Zakona o predsjedniku, čime se uloga Predsjednika Crne Gore suštinski svela na protokolarnu. Zakon jasno propisuje da je Predsjednik dužan dati mandat onom kandidatu koji ima jasnu podršku najmanje 41 poslanika, izraženu kroz potpise poslanika, ili pisane izjave lidera partija da će podržati Spajića za mandatara. Njihove izjave tokom konsultacija bile su jasan pokazatelj.

Međutim, dobiti mandat i formirati Vladu, dva su različita procesa i uspjeh jednog ne garantuje rezultat drugog. Mi  ne znamo da li su interesi partija koje učestvuju u pregovorima da zaista podrže Spajića, ili dovedu do novih izbora, koji bi uslijedili ukoliko Spajić ne uspije formirati Vladu u propisanom roku od 90 dana, dok istovremeno pružaju deklarativnu podršku. Postoji opcija i da Spajić vrati mandat  nakon određenog vremena, kako bi ostavio prostor za ostale političke lidere, ali to je zaista teško očekivati.

Zagonetka ostaje u kom pravcu će Spajić ići i ko će činiti sastav buduće Vlade. Nedostatak političkog iskustva i političke zrelosti neće mu  ići na ruku, imajući u vidu  iskustva većine lidera stranaka sa kojima pregovara. Da bi bio uspješan, mora imati jasnu dugoročnu viziju razvoja Crne Gore,uz jaku platformu, od koje neće odstupiti kako bi utolio političku žeđ drugih političkih subjekata sa kojima pregovara.

Jedan od ključnih izazova je pronalaženje zajedničkog jezika među različitim političkim strankama, različitih politika, interesa i vizija daljeg razvoja zemlje. Takođe, pitanje raspodjele ministarskih portfelja može da bude tačka razdora, jer svaka stranka želi da osigura svoje interese i da ima uticaj u ključnim sektorima.

Važno je istaći i pitanje političke stabilnosti buduće vlade. Jasno je da većina od 41 poslanika u ovim okolnostima ne znači ništa, u smislu dostizanja javno predstavljenih prioriteta. Minimum podrške koju Spajić treba je ona koja će omogućiti da se konačno odblokira pravosudni sistem i podrška planiranim reformama. Bez takve podrške, vlada  neće biti u prilici da uradi gotovo ništa, posebno jer će sa druge strane imati nikad jaču opoziciju partija koje imaju potrebno političko iskustvo da blokiraju i onemogućavaju mandatara i vladu da realizuju planirane aktivnosti.

Kako je Spajić na samom početku eksplicitno isključio mogućnost saradnje sa DPS i URA, jasno je u kojim okvirima se može kretati. Ukoliko se odluči za pravac saradnje sa partijama bivšeg DF-a, suočava se sa ne samo sa reakcijama međunarodne zajednice koja je bila eksplicitna u poruci da ove partije ne vidi kao svoje partnere, već i predstavnicima partija manje brojnih naroda, koje su jasno saopštile da neće biti dio takve Vlade. Sa druge strane, lideri ovih partija očito nijesu spremni na kompromis koji bi podrazumijevao otvaranje prostora za manje poznata nova lica, već jasno izražavaju stav da pozicije u Vladi žele za sebe. Tu se onda otvara pitanje njihovih političkih prioriteta.

Dodatno, a ništa manje važno, je i koliku podršku Spajić ima kod političkih subjekata koji su činili poslaničku listu Evrope sad, ali i same te partije. Bez pune i izvjesne podrške ovih subjekata, teško će ubijediti buduće koalicione partnere da može koordinirati ovako heterogen sastav buduće Vlade, ako ne može to učiniti u svom najbližem okruženju.

Put do formiranja vlade će biti ispunjen mnogim izazovima. Zahtijevaće mnogo diplomatije, strpljenja i spremnosti za kompromis. Nadam se da će sve strane prepoznati važnost postizanja dogovora, koji bi vodio ka politički stabilnoj vladi i da neće propustiti još jednu šansu da Crnu Goru dovedu do vrata EU.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore?

NENEZIĆ: Oni ilustruju kompleksnost političke scene i heterogenost potencijalnih koalicionih partnera.

Postoji nekoliko elemenata koji čine ovu situaciju posebno složenom. Prevashodno to je heterogenost budućih koalicionih partnera ćije interese će biti izazovno uskladiti i staviti u službu javnog interesa. Iskustva prethodne dvije Vlade pokazale su da su razlike među strankama posebno naglašene kada zajednički neprijatelj – u ovom slučaju DPS – više ne predstavlja ujedinjujući faktor. Vjerujem da će sukobi interesa onih političkih subjekata koji budu činili buduću Vladu, kao i njihovih političkih vizija, postati još očigledniji sada kada Đukanović nije na vlasti.

Situaciju dodatno komplikuju i nesporni vanjski uticaji.  EU i SAD imaju jasna očekivanja u pogledu proevropske orijentacije nove Vlade i ispunjavanja obaveza u kontekstu članstva u NATO. S druge strane, stranke poput onih iz bivšeg DF, koje su bliske vlastima u Srbiji, imaju drugačiji set prioriteta, uključujući pitanja poput priznanja Kosova i odnosa prema Rusiji. Upravo zato, formirati političku, a ne programsku Vladu, odnosno ne postaviti kao preduslov u pregovorima jasna programska opredjeljenja koja će u svom središtu imati politiku pristupanja EU, bila bi prepreka koju nije moguće prevazići u kasnijem periodu.

MONITOR: Koliko će principi, a koliko raspodjela resora biti značajni u procesu formiranja vlade?

NENEZIĆ: Jedan od glavnih izazova je, bez sumnje, pitanje raspodjele ministarskih mjesta. Svaka stranka koja ulazi u koaliciju želi da osigura svoje interese i da ima ključne pozicije koje će joj omogućiti da sprovede svoju političku agendu. Vidimo da to ide toliko daleko da stranke traže i one resore za koje je jasno da nemaju potrebno znanje i ekspertizu praveći time „političku pijacu“, dok se istovremeno građanima šalje poruka da javni interes nije prioritet.

Razočaravajuće je ali tačno zaključiti da složenost pregovora ne uslovljavaju sukobi vizija o tome kako Crnu Goru izvući iz dugotrajne društveno političke krize, približiti je Evropskoj uniji i ojačati socio ekonomski polođaj građana, već kako obezbijediti što više resora i pozicija po dubini pa čak i onda kada nemate potrebne kadrove u svojim redovima koji bi garantovali dobre rezultate.

Ništa manje važna nisu ni identitetska pitanja, koja su uvijek bila osetljiva tema u Crnoj Gori, a vjerujem da će igrati važnu ulogu u pregovorima. Odnos prema pravima manjina, crkvi, obrazovanju i jeziku biće predmet intenzivnih diskusija. Iako važna, vjerujem da fokus ipak mora biti na široj ideji koja okuplja, naspram tema koje decenijama dijele Crnu Goru. Isto tako, insistiranje na ovim pitanjima tokom pregovora i uslovljavaje podrške njima, bići pokazatelj skrivenih motiva za učešće u pregovorima, bez realne namjere da se buduća vlada Spajića zaista i podrži.

Iako se površinski može činiti da proces ide glatko, uz deklarativnu spremnost većine partija da podrže Spajića, dublja analiza pokazuje da postoji mnogo složenih pitanja koja treba riješiti prije nego što se postigne konsenzus o sastavu nove vlade.

Na to nas upućuju i dosadašnji neformalni pregovori, koji su bili ispunjeni ne samo potragom za političkim kompromisom, već i navigacijom kroz lavirint nacionalnih, etničkih i socio-ekonomskih pitanja, koja se prepliću, a koje partije ističu kao prioritetne.

MONITOR:  Postoji li mogućnost formiranja koncentracione vlade ?

NENEZIĆ: Kada govorimo o konceptu koncentracione vlade, radi se o specifičnoj formi koalicije koja se obično stvara u trenucima krize ili nacionalne potrebe, u kojem različite stranke, često sa suprotnim stavovima, dolaze zajedno, kako bi se suočile sa izazovima koji se smatraju nacionalnim prioritetima. U Crnoj Gori, s obzirom na trenutne političke prilike i promjene koje su se dogodile poslije izbora, postoji teoretska mogućnost formiranja takve vlade, u završnici pregovora, ako postane jasno da gospodin Spajić nije uspio i da su novi izbori jedina izvjesnost. Tu se onda otvara pitanje: koji će biti zajednički ciljevi oko kojih će se sve strane složiti? Ako je to evropski put Crne Gore, to može biti temelj na kojem će se graditi koncentraciona vlada, ili reforma izbornog zakonodavstva.

Vjerujem da bi i ovaj pokušaj naišao na otpor kod onih stranaka koje vjeruju da bi im novi izbori donijeli bolji rezultat, a na krilima neuspješnih pregovora i nemogućnosti Evrope sad da formiraju Vladu.

MONITOR: Može li buduća vlada biti stabilna i isporučiti rezultate koji se prvenstveno tiču pravosuđa i ključnih zadataka na evropskom putu?

NENEZIĆ: Stabilnost buduće vlade i njen uspjeh u reformama pravosuđa i na evropskom putu su od suštinske važnosti za Crnu Goru. Ali to neće biti lak zadatak. Dok postoji jasna ambicija i deklarativna spremnost prema evropskoj integraciji, put ka tome je prepun izazova.

Da bi Crna Gora uspješno implementirala reformu pravosuđa, neophodno je postići nacionalni konsenzus i obezbijediti potrebnu većinu, kako bi se konačno odblokirao pravosudni sistem, odnosno izabrali u punom mandatu čelnici ovih institucija.

Osim toga, ključni zadaci na evropskom putu uključuju i potrebu za reformama u drugim sektorima, kao što su obrazovanje, zdravstvo, infrastruktura i ekonomski razvoj. Svaki od ovih sektora nosi svoje specifične izazove i zahtijevaće konsenzus kako bi se postigao napredak.

Stabilnost vlade takođe će zavisiti od toga kako će se ona nositi s eksternim izazovima, poput odnosa sa susjedima i velikim međunarodnim akterima. Ovi odnosi mogu uticati na unutrašnju dinamiku zemlje, kao i na kapacitet vlade da sprovede reforme.

S obzirom na sve ove faktore, buduća vlada će morati da bude izuzetno vješta u navigaciji kroz ove kompleksne izazove, a za to je potreban jak lider koji ima politički autoritet. Potrebno je vođstvo koje je sposobno da pregovara i gradi mostove između različitih političkih frakcija, dok istovremeno zadržava fokus na ključnim nacionalnim prioritetima. Ukoliko uspije formirati Vladu, vrlo brzo ćemo vidjeti da li je upravo gospodin Spajić takav lider.

Milena PEROVIĆ