MONITOR: EK je u posljednjem radnom dokumentu o napretku Crne Gore u poglavljima 23 i 24. konstatovala da nema napretka kad je u pitanju borba protiv korupcije i organizovanog kriminala i bila oštrija nego ikad. Ocijenili ste da je to ,,crveni alarm”. U kom smislu?
NENEZIĆ: Ovaj dokument je jasan, objektivan i upozoravajući, i potvrđuje sve ono na što uporno upozoravamo – a to je da bez neupitne političke volje da se reformski procesi sprovedu, neće i ne može biti mjerljivih rezultata koje Evropska komisija traži i od kojih zavisi naš dalji napredak u pregovaračkom procesu.

Mislim da EK na to nikad nije eksplicitnije ukazala kao sada ocjenjujući: „Ubjedljivi rezultati preduzetih reformi će jedino biti mogući u okruženju u kojem su nezavisne institucije zaštićene od bilo kog miješanja i podstaknute da u potpunosti koriste svoja ovlašćenja”. Nema sumnje da ovo znači da i u EK vide da ovakve snažno partijski opterećene crnogorske institucije ne mogu produkovati potreban učinak i zato cijenim da je ovo svojevrstan crveni alarm za vlasti, jer se radi o najoštrijoj ocjeni koju smo u dosadašnjem procesu pristupanja mogli pročitati u bilo kojem EU dokumentu.

Mi smo došli jednostavno do faze kada nije dovoljno imati manje-više zaokružen zakonodavni okvir i uspostavljene institucije. Naime, sada se očekuje da te institucije posvećeno, neselektivno i profesionalno primjenjuju zakon, da produkuju rezultate a ne da se povinuju partijskim interesima. Jasno je da rezultate ne možemo imati bez političke volje i jakih, nezavisnih i na političke pritiske rezistentnih institucija. U ovom trenutku nemamo ni jedno ni drugo i ne postoje naznake da će se situacija u skorije vrijeme promijeniti, s obzirom na to da vlasti ne žele ovu činjenicu sagledati kao realnu prijetnju daljem napretku i da radije prate partijski interes.

MONITOR: Ako i naredni izvještaj, kako se pretpostavlja, bude oštriji i konkretniji nego što smo navikli, šta će to značiti za Crnu Goru imajući u vidu da poruke Brisela nijesu obavezujuće?
NENEZIĆ: Ne bih ja rekla da poruke Brisela nisu obavezujuće, iako ih vlasti pokušavaju minimizirati kad im se ne dopadaju. Naprotiv, napredak zemlje koja je u pregovaračkom procesu procjenjuje upravo EK, kroz kontinuirano praćenje ispunjenosti postavljanih mjerila po pojedinačnom pregovaračkom poglavlju a ocjena EK utiče na odluke Savjeta, odnosno da naš dalji put ka punopravnom članstvu EU.

Očekujem da će naredni izvještaj Evropske komisije biti kritičniji, da će sadržati jasne i precizne poruke. Ako je suditi po tonu iz ovog posljednjeg nezvaničnog dokumenta EK sve manje ćemo čitati diplomatski uvijene formulacije kakve su do sada bile karakteristične za Brisel, a koje su kao takve ostavljale prostor za tumačenja i vrlo često, od strane nosilaca procesa, bile prezentovane na način i kroz poruke koje u svojoj suštini ne korespondiraju sa činjenicama. Vjerujem da je ova praksa prepoznata i od strane Brisela te da naredni izvještaj neće ostaviti toliko prostora za ovu vrstu manipulacija.

MONITOR: Kako vidite neke ocjene da Đukanović, hajmo reći, pokazuje znake odustajanja od evropskog puta, s obzirom na njegove nedavne kritike EU i pominjanja alternativnog koncepta?
NENEZIĆ: Vjerujem da je i Đukanović svjestan da je u ovoj fazi procesa pristupanja EU teško napraviti tu vrstu zaokreta, ali nije neočekivana takva izjava pri sve većim pritiscima iz EU da se produkuju rezultati u oblastima koje urušavaju monopole moći. No, poslije takvih izjava koje bih okarakterisala kao „opipavanje pulsa”, iako su bile oštre i pomalo prijeteće prema EU, uz otvaranje alternativne mogućnosti međunarodnog pozicioniranja Crne Gore, vidjeli smo da su brzo bile revidirane. Jasno je da kako dublje zalazimo u proces integracija sve su vidljiviji nedostaci sistema vlasti u Crnoj Gori i sve je teže naći opravdanja za nesprovođenje teških ali potrebnih sistemskih reformi. To, naravno, izaziva nervozu mnogih u vlastima, uključujući i Đukanovića.

MONITOR: EK se posebno bavi rezultatima Agencije za sprečavanje korupcije, a konstatuje i potencijalni pritisak na pojedine članove civilnog sektora od strane direktora ASK. Da li u tom svjetlu vidite i procese koje vodi Agencija protiv predstavnika civilnog sektora u upravlajčkim medijskim tijelima?
NENEZIĆ: Nakon dvije godine rada ASK-a čini se da su jedinstvene ocjene o iznevjerenim očekivanjima i više nego skromnim rezultatima. Postupanje u slučaju navodnog konflikta interesa članova Savjeta RTCG osnažuje ocjenu da dosadašnji rad ASK-a karakteriše visok stepen selektivnosti u radu, politička obojenost i izbjegavanje bavljenjem suštinskim problemima, uz svjesnu podršku vladajućoj strukturi u obračunu sa kritičarima.

Opominjući je i podatak sadržan u radnom dokumentu EK da uprkos značajnim zakonskim i institucionalnim izmjenama, broj javnih funkcionera koji su otkriveni i procesuirani zbog skrivanja imovine ili konflikta interesa ostaje veoma mali, uz rijetke izrečene kazne i to izuzetno blagog karaktera, a koje ni u kojem slučaju nijesu dovoljne da odvrate javne funkcionere od kršenja zakona. Nama je potrebna ASK koja će biti profesionalna, nezavisna institucija, sposobna da na efikasan način spriječava korupciju ali sankcioniše koruptivne radnje. To sada nije slučaj.

U posljednjem istraživanju javnog mjenja, koje je za potrebe CGO-a izradila agencija IPSOS, 46% građana je negativno ocijenilo rad ASK.

MONITOR: Čini li Vam se da se sužava prostor komunikacije između civilnog sektora i vlasti kada su u pitanju integracioni procesi?
NENEZIĆ: Odnosi između Vlade i NVO sektora odavno nisu bili urušeniji, bez izgleda da se u dogledno vrijeme unaprijede. Iako je premijer Marković svoj mandat započeo sastankom sa predstavnicima civilnog društva, obećavajući unaprijeđenje odnosa i transparentnost u radu, sada vidimo da su to bila prazna obećanja a da je praksa čak te odnose unazadila u odnosu na prethodni period, a Vladu učinila netransparentnijom. Očigledna je i zatvorenost Vlade za svaki dijalog i argumentovanu kritiku, pa je i okruženje za djelovanje NVO, a posebno onih koji su kritički orijentisani, krajnje nepovoljno.

Potire se svaki doprinos NVO demokratiziji i evropeizaciji društva, i paralelno imamo primjere ministara koji forsiraju sebi bliske NVO a pokušavaju nanijeti direktnu štetu autonomnom dijelu NVO koje ima kritički izraz. U prethodnoj godini bili smo svjedoci pokušaja pojedinih ministara da iz radnih tijela odstrane kritički orijentisane predstavnike NVO, potpuno je praktično ugašen Savjet za razvoj NVO, ograničava se prostor za učešće u procesima izrade zakona i javnih politika, i dalje ostaje neadekvatno uređen sistem finansiranja NVO, a Vlada dosljedno odbija i da primijeni preporuku EU da definiše način dodjele javnih prostora za NVO. Te su prakse trebale biti davno iza nas, ali izgleda da se teško izlazi iz rigidne partijske matrice i uvodi otvorenost i inkluzivnost od strane najviših vladinih zvaničnika. Rijetki su primjeri uvažavanja argumentovanih sugestija NVO, kao što recimo imali prilikom izmjena i dopuna Zakona o visokom obrazovanju i Krivičnog zakonika u dijelu uključenja plagijata u ove zakone.

No, ono što je važno naglasiti jeste da su NVO izgradile integritet i zavrijedile visok stepen povjerenja javnosti i čini se da ih je to najveća boljka nosilaca političke moći.

MONITOR: Kako vidite rezultate tužilaštva? Govorimo li o zarobljenim institucijama generalno ovdje?
NENEZIĆ: Tužilaštvo ostaje velika slabost institucionalnog odgovora na korupciju i organizovani kriminal. Mi smo imali jedan kratak period probuđene nade, kada je Glavni specijalni tužilac pokrećući veliki broj slučajeva na početku mandata podigao očekivanja javnosti i uvjerenje da se krenulo u velike promjene, te da će crnogorsko društvo konačno svjedočiti procesuiranju svih onih koji su se okoristili o javna dobra, zloupotrebljavajući političku moć i javna ovlašćenja. Međutim, nakon prvih završenih postupaka, suočeni sa preblagom kaznenom politikom za počinioce ovih djela, i pored utvrđenih višemilionskih šteta, ova očekivanja su iznevjerena. To je dodatno ojačala i činjenica da te presude u jednom od najznačajnijih slučajeva, slučaju Marović, nijesu ni sprovedene.

Vidjećemo u narednom periodu da li će Tužilaštvo uspostaviti praksu neselektivnog pristupa radu, i kakvi će biti rezultati, ali teško je očekivati suštinske pomake, ukoliko ključne institucije nemaju dovoljno kapaciteta i nijesu oslobođene političkih uticaja i pritisaka, kako je to i konstatovano u posljednjem radnom dokumentu EK. Takođe, svima nama ostaje i nepoznanica što se desilo sa onim pritiscima vlasti i nesporazumima o kojima je nekad Glavni specijalni tužilac otvoreno govorio.

MONITOR: CGO je ove sedmice organizovao tradicionalni festival filma o ljudskim pravima. U dokumentu EK se ističe diskriminacija kao ozbiljan izazov. Koliko je ona naš problem uopšte?
NENEZIĆ: Mi sa Festivalom UBRZAJ godinama pokušavamo složenu i osjetljivu tematiku ljudskih prava komunicirati sa širom publikom i čini mi se da to predstavlja snažan doprinos senzibilizaciji javnosti, a nadam se da podstiče na akciju za odbranu ljudskih prava.

Nažalost, diskriminacija ostaje rasprostranjena u našem društvu, u najrazličitijim oblastima, a prepoznavanje diskriminacije u oblasti zapošljavanja prema kriterijumu političke pripadnosti od strane EK, potvrđuje i ranije navode NVO, nezavisnih medija i opozicionih partija da mi nismo društvo jednakih šansi već duboko partijski označeno, što ugrožava i ljudska prava. Opasnost ove pojave treba posebno izdvojiti, jer se kroz politička zapošljavanja stvara klijentelistički, direktno zavisni i duboko politizovan javni sektor, koji kao takav ne može sprovesti potrebne reformske procese, neophodne za dalji napredak na putu ka EU.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ