Povežite se sa nama

FOKUS

Ana je zakon

Objavljeno prije

na

Šta povezuje Kombinat aluminijuma, Željezaru, Telekom, HTP Boku, Jugopetrol, Miraks, Sveti Stefan, Hotel Avalu, Hipo Alpe Adrija banku, Adriatic properties, Pitera Manka, Viktora Restisa, Dragana Brkovića, Olega Deripasku, Zorana Bećirovića, Mila Đukanovića… Sve njih veže Ana Kolarević, sestra višestrukog premijera i predsjednika Mila Đukanovića. Ona je zastupala te ljude i preduzeća, od kojih su mnoga propala, neka uprkos monopolu i milionskim subvencijama i garancijama koje su Anini klijenti dobijali od države. Kolarevićeva se pominjala tek sporadično, kao moćna sestra velikog brata, uglavnom zbog mutne uloge tokom privatizacije hotela Avala, kada je kao sutkinja presudila u korist nepoznate of šor firme Beppler and Jacobson, koju je kasnije kao advokatica zastupala. U žižu interesovanja je dospjela tek krajem prošlog decembra, pošto je preko Atlantika razmršena afera Telekom. Sumnja se da je Kolarevićeva primala mito od Matava za nepostojeće konsultantske usluge tokom privatizacije crnogorskog državnog preduzeća. Time je zadat dosad najjači udarac njenom bratu. Nekadašnji miljenik Zapada uspio je da pregrmi i aferu šverca cigareta i onu S.Č. Telekom je faktički prva inostrana sudska potvrda o korupcionaškoj prirodi vlasti Mila Đukanovića.

Kolarevićeva je demantovala umiješanost u korupciju tokom privatizacije Telekoma. Nije demantovala pisanje Vijesti da je radila za Sigma inter corp, jednu od četiri of-šor kompanije preko koje je, kako su utvrdili američki istražitelji, uplaćivan mito crnogorskim zvaničnicima da bi se ugovor o prodaji Telekoma ispeglao u korist kupca. Pregovore sa Matavom vodili su ministri Mila Đukanovića, koji je kao predsjednik Vlade i Savjeta za privatizaciju direktno odgovoran za ovaj posao.

Ana Kolarević se okitila sa više međunarodnih nagrada, a posljednju je za uspjeh u advokaturi dobila u jeku afere Telekom. Tako je brat Milo, ratni premijer, nagrađen mirotvoračkim ordenjem. A kum Dragan Brković, okićen menadžerskom zvijezdom prvog reda, dok su preduzeća koja je preuzeo od države propadala.

U zemlji u kojoj je brat decenijama imao apsolutnu moć, Kolarevićeva je apsolutno dominirala advokaturom. Zastupala je, prema sopstvenoj izjavi, 80 odsto inostranih firmi. ,,Sve što sam ostvarila, ostvarila sam sopstvenim radom,” rekla je jednom. Radom ili monopolima? ,,Ja sam čovjek od zakona”, rekla je u neobaveznom TV razgovoru. Uredno plaća državi poreze, samo u jednoj godini 104 hiljade eura. Kolika je tek bila zarada?

I kako su tek dobro prošli oni koje Ana zastupa.

Kombinat aluminijuma, koji je Ana Kolarević zastupala posljednjih godina, privatizovan je na sumnjiv način. Nakon višemjesečnog pregovaranja, u direktnom dogovoru Mila Đukanovića i Olega Deripaske KAP je dodijeljen of-šor kompaniji, iza koje navodno stoji ovaj ruski tajkun.

U kiparskom registru, međutim, u kompaniji koja je preuzela KAP nema Deripaske kao direktnog vlasnika, već je upisan cijeli lanac misterioznih kompanija, od kojih su neke registrovane na Djevičanskim ostrvima. Takvim vlasnicima Vlada Mila Đukanovića dala je ogromne subvencije, električnu energiju po privilegovanoj cijeni i državne garancije. Sada nama pristižu milioni na naplatu od Dojče banke i ostalih kreditora, koji više ne mogu da čekaju. Isplata tih garancija mogla bi da ugrozi stabilnost budžeta.

Uz sve pogodnosti koje su ovi vlasnici dobili, sudbina KAP-a posve je neizvjesna, ali su sestri primanja uredna. Za sada znamo da će nas taj Đukanovićev posao, ako budemo imali sreće, koštati 130 miliona, koliko je država garantovala KAP-u. Plus kamate, i plus dugovi koji su se primakli do pola milijarde eura. Za svo to vrijeme, dok se KAP zaduživao, profit od prodaje aluminijuma išao je misterioznim vlasnicima. Fabrika nije modernizovana, kao što je bilo predviđeno ugovorom o privatizaciji.

Ana Kolarević je ostavila trag u još jednoj kriminalnoj privatizaciji njenog brata. Bila je u upravnom odboru Željezare Nikšić pošto je fabriku preuzela MNSS. Ta of-šor kompanija skrivene vlasničke strukture, po uhodanoj je šemi isisavala profit, a ubirala subvencije i garancije od države. Umjesto da ulažu u modernizaciju Željezare, vlasnici MNSS su novac deponovali u Prvu banku familije Đukanović. Konačno MNSS je napustila uništenu fabriku, nama ostavila da vraćamo milionske kredite, a državi prijete sporom pred međunarodnim sudom koji bi nas mogao koštati dodatnih stotinu miliona.

Kolarevićeva je bila i zastupnica of-šor firme Aidway Investments limited sa Djevičanskih ostrva. U ime Aidway-a osnovala je Adriatic properties, iza koje formalno stoje grčki biznismeni Viktor Restis i Petros Statis. Sa Adriaticom je Vlada Mila Đukanovića sklopila aranžman oko zakupa Svetog Stefana. Adriatic je preuzeo Sveti Stefan, nakon što je iz aranžmana o zakupu izašao Aman. I tu su se nagomilali dugovi i krediti koje bismo mogli otplaćivati svi mi.

U svim ovim poslovima formula je ista – strateška crnogorska preduzeća koja privatizuje Vlada Mila Đukanovića preuzimaju of-šor kompanije skrivene vlasničke strukture, koje personifikuje u javnosti obično neko zvučno inostrano ime. Često se ne poštuju tenderska pravila i procedura. Tako se, kao u slučaju KAP-a ili Svetog Stefana, na tender javi jedna kompanija, pregovara se sa drugom, a ugovor se sklapa sa trećom iza kojih navodno stoji isti vlasnik, kao što su Deripaska ili Adrain Zeka.

Novi vlasnici se obavezuju na ulaganja i modernizaciju. Ugovori se ne poštuju, a vlada umjesto da to kažnjava daje garancije i zadužuje državu. ,,Gdje god je ta formula, tu su interesi familije”, kaže sagovornik Monitora upućen u poslove privatizacije. Tu je i Ana da sve pravno uobliči.

Više izvora je tako tvrdilo da je kapital porodice Đukanović u firmi Beppler and Jacobson, koja je na sumnjiv način na osnovu odluke sutkinje Kolarević preuzela hotel Avalu. Beppler ima u vlasništvu ogromne nekretnine od mora do sjevera zemlje. Te tvrdnje nijesu dokazane, ali ni demantovane.

Mnoge privatizacione i investicione transakcije vršene su preko Prve banke, jedne od rijetkih institucija u kojoj porodica Đukanović otvoreno ima vlasništvo. Tu je banku država otvoreno kreditirala, dok je na čelu Vlade bio Milo Đukanović. Kolarevićeva o tim aranžmanima i svom udjelu u banci, nije htjela da govori istraživačima sarajevskog CIN-a, koji su pisali o imovini klana Đukanović.

Anina imovina, na prvi pogled nije tako impresivna, kao imovina braće Aca i Mila.

Kolarevićeva, kao što je Monitor već objavio, ima nekoliko stanova i poslovnih prostora na prestižnim podgoričkim lokacijama. Prema nekim informacijama ima nekretnine i van Crne Gore. Pominje se čak i neprijateljski Beograd, čiju dinastiju zastupa u sporu protiv domovine.

Anin sin Edin i bivši suprug Mehmed Meša Kolarević posjeduju brojne vrijedne nekretnine od Njujorka do Kotora. U britanskom registru na ime Edina Kolarevića vodi se kompanija Mne Principal Limited. Edin u Crnoj Gori ima nekoliko firmi. Na njegovo ime vode se kompanije Litmont, Sublime development i Sublime logistics.

Sublime development reklamira luksuzne apartmane u Dobroti. Tu Edin posjeduje, prema katastarskim podacima, 15 hiljada kvadrata zemlje i preko četiri hiljade kvadrata poslovnog i stambenog prostora. Dio tih nekretnina preuzeo je po osnovu odluka državnih organa.

U Kolašinu, gdje ujak Aco, Beppler and Jacobson i prijatelji familije posjeduju stotine hiljada kvadratnih metara, Edin ima 45 hiljada kvadratnih metara zemljišta. Posjeduje i stan u zgradi koju je njegov otac Mehmed gradio u Petrovcu.

Mehmed Kolarević je veliku imovinu stekao još devedesetih, kada je krenuo da se bavi građevinarstvom. Danas posjeduje, prema katastarskim knjigam,a stotine hiljada kvadrata zemlje i više stambenih jedinica. Mnogi od tih stanova koji su namijenjeni prodaji još se vode na njegovo ime. Među partnerima s kojima je gradio je i Crnogorski fond za solidarnu izgradnju Danila Popovića. U zajedničkoj zgradi u Budvi Vlada Crne Gore ima stan ,,na raspolaganje”, kako piše u katastru. Mehmed Kolarević posjeduje vrijedne nekretnine i prostranstva u Budvi, Kolašinu, Morinju, Žabljaku, Podgorici i Ulcinju, gdje je vlasnik zemljišta i u zoni Morskog dobra.

Kolarevićima je tokom vladavine Mila Đukanovića dobro išlo. Telekom je samo jedan od poslova u koji je bila uključena sestra crnogorskog premijera, koji bi najvjerovatnije prošao neprimijećen da američki istražni organi nijesu umiješali prste.

Pred crnogorskim pravosuđem, Ana je uvijek dobijala, bez obzira u kojoj je ulozi bila – kao sudija, kao advokatica ili kao osumnjičena. Njena prijateljica Vesna Medenica, pojasnila je ovih dana, da je kao državna tužiteljica ispitivala poslove Ane Kolarević, Sigme i sumnjive ugovore vezane za Telekom. I sve je bilo čisto.

Ana je zakon.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo