Negativni patrijarhalni obrasci igraju ključnu ulogu, kako u pojavi rodno zasnovanog nasilja, tako i u njegovoj normalizaciji
MONITOR: Sa kojim sve oblicima nasilja koje su žene pretrpjele ste se sreli u svojoj praksi?
JAREDIĆ: U praksi se susrijećemo sa svim oblicima rodno zasnovanog nasilja – fizičkim, psihološkim, ekonomskim, seksualnim…Fizičko nasilje je najočiglednije, pa je često povod da žena potraži pomoć. Međutim, psihičko nasilje kao što su kontrola, manipulacija, ucjene, zastrašivanje, ponižavanje je jednako razorno i može ostaviti teže posledice. Ukoliko je fizičko nasilje izostalo, žrtvi je teže da prepozna da to što joj se dešava takođe nasilja i da je nasilnik jedini koji je odgovoran. Usled izloženosti psihičkom nasilju, žena gubi osjećaj sopstvene vrijednosti i samopouzdanje, što joj otežava prilike da potraži izlaz iz te situacije. Važno je da pomenem, da je nasilje sredstvo kojim nasilnik nameće moć i kontroliše partnerku. Zbog toga, nasilnici rijetko pribjegavaju jednoj vrsti nasilja.
Žene koje nam se obraćaju za pomoć često navode da ih je partner držao u ekonomski zavisnom odnosu bilo otvorenom zabranom da se zaposli ili manipulacijama da je važnije da se ona brine o djeci i o domaćinstvu a da će on obezbijediti sve što im je potrebno. Kada dođe do toga da ona želi da izađe iz nasilnog odnosa, njena zavisnost je glavni adut kojom je zadržava, ubjeđujući je da neće dobiti starateljstvo nad djecom. Ekonomsko nasilje se obično nastavlja i nakon njihove separacije, na način što nasilnik izbjegava da učestvuje u izdržavanju zajedničke djece.
Kada je u pitanju seksualno nasilje, mnoge žene se teško odlučuju da o tome progovore zbog straha, stida ili osjećaja krivice koje im nameće društvo. Ipak, ovaj oblik nasilja je mnogo češći nego što mislimo.
Sve prisutniji oblik nasilja je i digitalno nasilje – uznemiravanje, praćenje preko društvenih mreža, objavljivanje intimnih sadržaja bez pristanka i druge vrste zloupotrebe tehnologije.
MONITOR: Koliko su patrijarhalni obrasci razlog nasilju?
JAREDIĆ: Negativni patrijarhalni obrasci igraju ključnu ulogu kako u pojavi rodno zasnovanog nasilja, tako i u njegovoj normalizaciji. Oni stvaraju društveni okvir u kojem su moć i kontrola tradicionalno rezervisani za muškarce, dok se od žena očekuje poslušnost, trpljenje i prilagođavanje. Upravo ovakav sistem vrijednosti je u osnovi nasilja jer nasilnik vjeruje da je to uloga koja mu pripada. Istovremeno, nametnuta očekivanja ženama otežavaju da se zaštite ili izađu iz nasilnih odnosa.
U poslednje vrijeme Centar za ženska prava je organizovao više događaja i predavanja za mlade ljude, srednjoškolce. Razgovori sa njima su nam pokazali da su ovako oblikovane rodne uloge i dalje veoma prisutne. Iako isprva negiraju postojanje partnerskog nasilja u svom okruženju, nakon što dobiju više informacija o oblicima nasilja, njegovoj dinamici, ukorijenjenosti u rodnim ulogama…razgovor dobija novi pravac. Tada čujemo da se u velikom broju slučajeva od djevojke očekuje, da kada uđe u vezu suzi krug prijateljica, smanji aktivnosti na socijalnim mrežama, podijeli šifru sa momkom ili da čak potpuno ugasi naloge. Od nekih srednjoškolki smo čuli ,,to je prosto tako. To se očekuje kad uđeš u vezu, pa i ako znaš da to nije u redu, ti se tome prilagodiš”. One su možda prvi put čule da je takav nivo kontrole sam po sebi nasilje i da će se vjerovatno tokom vremena pogoršati.
Zbog toga je važno i dječake i djevojčice edukovati od najranijeg uzrasta, kako bi se razbijali ovi rodni stereotipi i preveniralo nasilje.
Edukacije u cilju promjene društvenih normi su potrebne na svim nivoima, jer štetni rodni stereotipi i negativni patrijarhalni obrasci često oblikuju i odgovor institucija na rodno zasnovano nasilje gdje žene često ne dobijaju adekvatnu zaštitu, a nasilnici ostaju nekažnjeni ili dobijaju minimalne sankcije. Na ovo je skrenuta pažnja i u GREVIO izvještaju nezavisne grupe eksperata Savjeta Evrope koji je objavljen u novembru 2024. godine.
MONITOR: Da li se ti obrasci mijenjaju?
JAREDIĆ: Promjene su spore, ali ih ima. Sve više se govori o nasilju, podrška postaje dostupnija i žene se češće odlučuju da prijave nasilje. Međutim, suštinska promjena će nastupiti tek kada se vrijednosni sistem promijeni – kada devojčice budu odrastale u uvjerenju da imaju pravo na autonomiju i sigurnost, a dječaci budu učeni empatiji i poštovanju granica. Nažalost, još uvek postoje snažni otpori promjenama, posebno u manjim sredinama gdje su ovi obrasci još uvijek jaki.
MONITOR: Šta je neophodno da se uradi kada žrtva odluči da prekine krug nasilja?
JAREDIĆ: Prvi i najvažniji korak je osigurati njenu bezbjednost. To znači da je važna koordinisana akcija institucija, kojoj prethodi pažljivo urađena procjena rizika. Nakon što je osigurana njena bezbjednost, važno je da dobije sveobuhvatnu podršku koja uključuje i pravnu i psihološku pomoć. Ove vrste podrške su ključne za njen oporavak i sigurnost. Bez pravne pomoći, često se suočava s preprekama koje je mogu vratiti u začarani krug nasilja. Sudski postupci mogu predstavljati novi izvor stresa pa je važno da žena za to vrijeme dobija i psihološku podršku. Osim toga, psihoterapija joj pomaže da se oslobodi osjećaja straha, krivice i niskog samopouzdanja, koje su posljedice dugotrajnog zlostavljanja.
Jedan od najvećih izazova u ovom procesu jeste ekonomska samostalnost. Mnoge žene su ekonomski zavisne od nasilnika, što im otežava odlazak. Zbog toga je važno da država unaprijedi sistem rehabilitacije i reintegracije koji bi, osim prethodno navedenog, uključivao privremeno socijalno stanovanje, materijalnu pomoć, pomoć pri zapošljavanju.
MONITOR: Da li postoji dobra institucionalna podrška za žene žrtve nasilja?
JAREDIĆ: Kada je u pitanju početno osiguravanje bezbijednosti žrtve i procjena rizika, možemo reći da se institucionalni odgovor unaprijedio donošenjem obavezujućeg Uputstva za postupanje u slučajevima nasilja u porodici ili u porodičnoj zajednici, za tužioce, a koje je stupilo na snagu u oktobru 2024. godine. Centar za ženska prava je dao doprinos pisanju ovog uputstva, i ono je prilagođeno međunarodnim standardima. Takođe su i izmjene krivičnog zakonika iz 2023. godine doprinijele tome da se više slučajeva procesuira kao krivično djelo što će rezultirati strožim sankcijama po počinioce.
Međutim, međusektorska saradnja i dalje nije na nivou na kom bi trebala da bude, pa specijalizovani servisi koje pružaju ženske nevladine organizacije ostaju najznačajniji vid podrške.
MONITOR: Šta su najčešći institucionalni propusti prema vašoj praksi kada je u pitanju femicid?
JAREDIĆ: Kao početni i ključni propust, navela bih neadekvatnu procjenu rizika od strane insitucija. Ovaj propust povukao je za sobom neadekvatnu zaštitu i u slučajevima gdje su preduzete neke mjere. Tako smo imali situaciju da u slučajevima gdje su za prijavljeno nasilje, prije femicida, počinioci bili procesuirani kroz prekršajni postupak i za to djelo bili ili oslobođeni ili dobili opomenu. Na taj način su žrtve ostale nezaštićene u tom najkritičnijem periodu, kada su odlučile da izađu iz nasilja.
U jednom slučaju su i nasilnik i žrtva od strane tužioca saslušani više dana nakon prijave. To je bilo dovoljno vremena da nasilnik zastraši žrtvu i da ona negira nasilje. I pored postojanja drugih dokaza kao što je medicinska dokumentacija i svjedočki iskaz, tužilaštvo je zatvorilo proces, zbog tadašnje prakse da se postupak oslanja na iskaz žrtve.
MONITOR: Kako komentarišete odluku da se femicid propiše kao posebno krivično delo?
JAREDIĆ: To je važan korak, posebno krivično djelo znači da se femicid prepoznaje kao zločin koji je zasnovan na rodnoj netrpeljivosti i sistemskoj neravnopravnosti. Na taj način se omogućavaju strože kazne za počinioce, ali i bolja prevencija, jer se šalje jasna poruka da je nasilje nad ženama ozbiljan problem koji neće biti tolerisan. Takođe, olakšava prikupljanje podataka i praćenje statistike, što pomaže u kreiranju efikasnijih politika zaštite žena i njihove djece.
MONITOR: Šta biste poručili ženama koje trpe nasilje?
JAREDIĆ: Moja poruka je uvijek da treba potražiti pomoć, svi zaslužuju život bez nasilja. Mogu se obratiti našoj organizaciji kako bi dobile informacije o svojim pravima i dostupnim mehanizmima zaštite i podršku kroz postupak, ukoliko ukoliko odluče da prijave nasilje.
Predrag NIKOLIĆ
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice