Povežite se sa nama

MONITORING

ŠAMPIONI STEČAJA: Recept za brzo pravljenje miliona

Objavljeno prije

na

Dok se ovih dana pred skupštinskim odborima raspravlja o zloupotrebama instituta stečaja, još jedna nekada uspješna kompanija koju su privatizovali pobjednici tranzicije pošla je u stečaj. Radi se o Vektra Boki, u vlasništvu Dragana Brkovića, prijatelja i kuma crnogorskog premijera Mila Đukanovića.

Brković je tako dao (ne)skromni doprinos alarmantnoj brojci preduzeća u stečaju u Crnoj Gori koja se iz godine u godinu povećava. Prošle godine u stečaj je uvedeno 630 kompanija, što je u odnosu na 2013. godinu – za trećinu više.

Iz opozicije je više puta upozoreno da ta astronomska brojka može govoriti o korupciji i zloupotrebi stečaja kako bi se izbjegli dugovi, ili namjernom guranju tek privatizovanih preduzeća u propast kako bi se iz njih isisao kapital: rasprodala imovina i(li) na njen račun uzele stotine miliona eura kod banaka.

Možda će neko novo pravosuđe moći da odgovori ko je od vlasnika brojnih firmi u stečaju u stvari pokušavao da zaradi preko noći. Za sada, očito je ko su rekorderi u broju firmi koje su uveli u stečaj.

DRAGAN BRKOVIĆ: Vektra Boka, nekadašnja HTP Boka samo je jedno u nizu preduzeća koje je nakon što ga je kupio Brković završilo u stečaju.

„Svi će hoteli imati pet zvjezdica, jer Vektra ne umije drugačije”, obećavao je najavljujući investiciju od pola milijarde u HTP Boku. Nijesmo dobili hotele s pet zvjezdica, a Brković jeste stotine hiljada kvadrata na najboljim lokacijama. Vektra Boka u Herceg Novom ima 128.167 kvadrata zemljišta i 25.402 kvadrata poslovnog i stambenog prostora.

Stečaj u toj kompaniji pokrenula je CKB zbog kreditnog duga od četiri miliona eura. To je mali dio zaduženja Brkovićeve Vektre. Procjenjuje se da ovaj tajkun ima preko 189 miliona eura duga po osnovu kredita, uzetih na račun vrijedne imovine koju mu je Vlada ustupila u bescjenje.

Brković je u stečaj uveo i Vektru Montenegro, Horizont logistics (bivše Rumijatrans i Moračatrans), Vektru Jakić, Vektra Vodu, Vektra investments…U stečaj je prošle godine ušla i kompanija Vektra aviation, kojom je rukovodio Brkovićev sin. Iz stečaja je uspjela da izađe samo Vektra Jakić, lani.

U toj kompaniji stečaj je proglašen 2012, zbog kredita od 77 miliona eura OTP banci. Radnicima je u tom trenu Brković dugovao 12 plata. Nekadašnje državno preduzeće Korporacija Jakić Brković je dobio veoma povoljno. Za 1, 6 miliona eura kompaniju i koncesije na 30 godina. Pored privilegija, ustupaka, i velikih resursa Brković je uspijevao da bude non stop u minusu.

Umjesto ,,najveće industrije na Balkanu”, kako je obećavao, iza Brkovićevih privatizacija ostali su dugovi veliki k’o Balkan.

VESELIN BAROVIĆ: I on premijerov prijatelj, poznat kao kralj stečaja.

Barović je jedan od najvećih poslodavaca u Crnoj Gori, zbog ogromnog broja kompanija koje kontroliše njegov Eurofond – Solana Bajo Sekulić, Izbor Bar, Montepranzo, Fjord, HTP Mimoza, Jugopetrol, Bjelasica Rada… Nekada je posjedovao i udio u velikim crnogorskim kompanijama Elektroprivredi, Rudniku ugla iz Pljevalja, ali to je prodato za 44 miliona italijanskoj A2A, koja je preuzela dio EPCG.

Barović istovremeno zapošljava nesrazmjerno mali broj radnika. Razlog je jednostavan: najveći broj preduzeća odmah nakon privatizacije uvodi u stečaj, a radnike šalje na Biro rada.

Radnici ulcinjske Solane, njegove najvrjednije kompanije,odavno upozoravaju da Barović i njegovi i za tu firmu planiraju isti scenario, dok uprava tvrdi da je ulagala u Solanu i da joj to nije namjera.

Barović je Solanu kupio za svega 800.000 eura. Vrijednost kompanije je nakon što ju je preuzeo, zahvaljujući izmjenama namjene njenog zemljišta od strane vlasti, skočila na milijardu eura, kako je svojevremeno obračunao MANS. Umjesto obećanih milionskih investicija, u Solanu je uveden programirani stečaj još 2003. zbog duga od 13.000 eura. Stečajna uprava je u junu ove godine bezuspješno po ko zna koji put pokušavala da putem licitacije proda imovinu Solane procijenjenu na oko 180 miliona eura.

Članovi skupštinske Komisije za praćenje i kontrolu privatizacije prošle godine su jednoglasno usvojili zaključke da je privatizacija bila neuspješna. Komisija je predložila Vladi i Savjetu za privatizaciju da pokuša da vrati većinski paket akcija preduzeća uz poravnanje sa Eurofondom.

Barović je uveo stečaj i u jedinu fabriku mineralne vode Bjelasica Rada, u aprilu 2007. godine na predlog kompanije Galeb grupa koja je potraživala 118.000 eura. Kompanija je izašla iz stečaja prošle godine, ali ta pobjeda može biti kratkog daha. Radnici Rade protestovali su cijelo proljeće zbog odluke menadžmenta da oko 60 radnika uputi na prinudni odmor i prekine proizvodnju. Duguju im se tri plate, a staž im nije uplaćivan nekoliko godina.

Stečaj je uveden i u Izbor iz Bara i Cetinjeturist. Obje kompanije imaju vrijedne nekretnine koje Barović namjerava da proda. Kada je uveo stečaj u Grand, jedini cetinjski hotel, zbog duga od 45 hiljada eura, Barović je radnicima dugovao 20 plata. Oni su prijetili krivičnim prijavama zbog lažnog stečaja.

Nije to jedini renomirani hotel koji je Barović usrećio. U stečaj poslao i AD Fjord u Kotoru, još u martu 2003. godine. Kasnija prodaja hotela kontroverznom irskom bankaru Majkl Fingletonu i dešavanja vezana za hotel predmet su tužilačke istrage.

PANTO VUČUROVIĆ: Vlasnik Pantomarketa uveo je stečaj u 17 firmi u Crnoj Gori i Srbiji.

Taj podatak iznio je predsjednik sindikata PKB Zelenika Aleksandar Milović na sjednici skupštinske Komisije za kontrolu i tok postupka privatizacije, u aprilu ove godine: ,,Pantomarket je u stečaju od 12. septembra 2013. godine, PKB Herceg Novi od 18. juna prošle godine, Plus komerc je u stečaju od 22. oktobra 2013. godine, a prodata je cjelokupna imovina, Fabrika stočne hrane Danilovgrad u stečaju od 29. septembra prošle godine, Koni konfekcija Nikšić u stečaju od 28. decembra 2012″, saopštio je on.

Stečaj u Pantomarketu pokrenula je Hypo Alpe Adria banka zbog nevraćenog kredita od 19,5 miliona eura

PzP je još ranije objavio da Pantomarket ima preko 100 milona kreditnog duga, od čega je više od 70 miliona podigao na račun hipoteka na nekretnine PKB Zelenika iz Herceg Novog.

„Radi se o organizovanom kriminalnom poduhvatu koji je imao za cilj da se izvuče novac od banaka i umjesto u investicije, uloži u akcije, nekretnine i ostale oblike kapitala, za ko zna čiji interes”, kazao je Nebojša Medojević, lider Pokreta. ,,Slučaj Pantomarket je slučaj države Crne Gore”, zaključio je.

Komisija za privatizaciju, kojom predsjedava Janko Vučinić , lider Radničke partije, saopštila je da će uputiti državnom tužilaštvu inicijativu da se ispita i ubrza izviđaj po više krivičnih prijava koje su podnijeli manjinski akcionari PKB-a. ,,Većinski vlasnik Pantomarketa donosio je nezakonite odluke koje su išle na štetu zaposlenih i države. Desila se otimačina tog preduzeća koje je imalo veliku imovinu”, konstatovao je Vučinić.

U novembru 2013. godine Vučurović je uhapšen na beogradskom aerodromu zbog pronevjere 2,4 miliona eura.

ĐUKANOVIĆEVA VLADA: Jedan od najgorih poslodavaca kad je u pitanju uvođenje nekada perspektivnih preduzeća u stečaj je Vlada premijera Mila Đukanovića.

Na listi nekada velikih preduzeća koje je Vlada direktno, ili kroz nedomaćinsko poslovanje, lošu privatizacionu politiku, nijemo posmatranje kršenja privatizacionih ugovora ili štetne aranžmane dovela do propasti su: Duvanski kombinat, Rudnici boksita, Pobjeda, KAP…

Duvanski kojim je upravljala Vlada gurnut je u stečaj na osnovu duga od 100 hiljada eura prema EPCG, iako su mnogo veći dužnici nastavljali da posluju . Tokom stečaja Duvanski je proizvodio stotine tona egipatske kleopatre i drugih brendova, a optuživan je da nelegalno proizvodi te cigarete. Iako se procjenjuje da je od te proizvodnje morao ostvarivati veliki profit, fabrika je bilježila samo dugove. Ovih dana čeka odluku o likvidaciji.

Predsjednik manjinskih akcionara koji su ostali bez vlasništva, nakon što su ih Vlada i Opština Podgorica izgurale iz igre formirajući novo preduzeće Novi duvanski, Žarko Knežević ranije je za Monitor saopštio da su gubici DKP fiktivni. Da su dio scenarija duvanskog lobija da na štetu manjinskih akcionara i uz pomoć vlasti DKP gurne u likvidaciju, a sa njegovom opremom i imovinom nastavi unosni posao u Novom duvanskom.

KAP je još jedna velika priča o Vladinoj krivici. Ministarstvo finansija zatražilo je uvođenje stečaja u KAP 14. juna 2013. zbog skoro 25 miliona eura garancija izdatih fabrici koje je Vlada na kraju platila Deutsche banci.

Nakon uvođenja stečaja, Kombinat je preuzeo Veselin Pejović, koji još nije isplatio punu cijenu od 24 miliona eura, a Crnoj Gori prijete ogromne odštete pred međunarodnim sudovima koje je pokrenuo bivši partner Vlade u KAP-u Oleg Deripaska koji tvrdi da ga je Đukanović opljačkao. O štetnim aranžmanima sa Deripaksom i decenijama isisavanja kapitala iz KAP-a Monitor je više puta pisao. Ruski oligarh je dio priče Boksita u stečaju, čiji je većinski paket kupio 2005. godine za desetak miliona eura. Stečaj je uveden na zahtjev CKB koja je potraživala milijardu i šesto miliona eura. Vlada je svo vrijeme mirno posmatrala taj, ali i druge privatizacione aranžmane koji su preduzeća gurali u propast.

Istovremeno Vlada je od 2011. do 2014. godine platila 181 milion eura po osnovu izdatih garancija za kredite KAP-a, Željezare, Pobjede, Rudnika boksita, FEP-a, Melgonije, Mi rai grupe i Lenke, odnosno preduzećima koja su otišla u stečaj.

Možda će broj brkovića i barovića biti smanjen ukoliko se u zakone uvrste amandmani opozicije da oni koji uvedu firme u stečaj moraju odgovarati svojom imovinom koju su stekli kroz sumnjive aranžmane i koja bi po novom ulazila u stečajnu masu. Jedno ostaje van dometa tog zakona – Vlada koja čini sve da otjera investitore koji umjesto brze zarade i pranja novca žele da – stvarno investiraju.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo