Dok se ovih dana pred skupštinskim odborima raspravlja o zloupotrebama instituta stečaja, još jedna nekada uspješna kompanija koju su privatizovali pobjednici tranzicije pošla je u stečaj. Radi se o Vektra Boki, u vlasništvu Dragana Brkovića, prijatelja i kuma crnogorskog premijera Mila Đukanovića.
Brković je tako dao (ne)skromni doprinos alarmantnoj brojci preduzeća u stečaju u Crnoj Gori koja se iz godine u godinu povećava. Prošle godine u stečaj je uvedeno 630 kompanija, što je u odnosu na 2013. godinu – za trećinu više.
Iz opozicije je više puta upozoreno da ta astronomska brojka može govoriti o korupciji i zloupotrebi stečaja kako bi se izbjegli dugovi, ili namjernom guranju tek privatizovanih preduzeća u propast kako bi se iz njih isisao kapital: rasprodala imovina i(li) na njen račun uzele stotine miliona eura kod banaka.
Možda će neko novo pravosuđe moći da odgovori ko je od vlasnika brojnih firmi u stečaju u stvari pokušavao da zaradi preko noći. Za sada, očito je ko su rekorderi u broju firmi koje su uveli u stečaj.
DRAGAN BRKOVIĆ: Vektra Boka, nekadašnja HTP Boka samo je jedno u nizu preduzeća koje je nakon što ga je kupio Brković završilo u stečaju.
„Svi će hoteli imati pet zvjezdica, jer Vektra ne umije drugačije”, obećavao je najavljujući investiciju od pola milijarde u HTP Boku. Nijesmo dobili hotele s pet zvjezdica, a Brković jeste stotine hiljada kvadrata na najboljim lokacijama. Vektra Boka u Herceg Novom ima 128.167 kvadrata zemljišta i 25.402 kvadrata poslovnog i stambenog prostora.
Stečaj u toj kompaniji pokrenula je CKB zbog kreditnog duga od četiri miliona eura. To je mali dio zaduženja Brkovićeve Vektre. Procjenjuje se da ovaj tajkun ima preko 189 miliona eura duga po osnovu kredita, uzetih na račun vrijedne imovine koju mu je Vlada ustupila u bescjenje.
Brković je u stečaj uveo i Vektru Montenegro, Horizont logistics (bivše Rumijatrans i Moračatrans), Vektru Jakić, Vektra Vodu, Vektra investments…U stečaj je prošle godine ušla i kompanija Vektra aviation, kojom je rukovodio Brkovićev sin. Iz stečaja je uspjela da izađe samo Vektra Jakić, lani.
U toj kompaniji stečaj je proglašen 2012, zbog kredita od 77 miliona eura OTP banci. Radnicima je u tom trenu Brković dugovao 12 plata. Nekadašnje državno preduzeće Korporacija Jakić Brković je dobio veoma povoljno. Za 1, 6 miliona eura kompaniju i koncesije na 30 godina. Pored privilegija, ustupaka, i velikih resursa Brković je uspijevao da bude non stop u minusu.
Umjesto ,,najveće industrije na Balkanu”, kako je obećavao, iza Brkovićevih privatizacija ostali su dugovi veliki k’o Balkan.
VESELIN BAROVIĆ: I on premijerov prijatelj, poznat kao kralj stečaja.
Barović je jedan od najvećih poslodavaca u Crnoj Gori, zbog ogromnog broja kompanija koje kontroliše njegov Eurofond – Solana Bajo Sekulić, Izbor Bar, Montepranzo, Fjord, HTP Mimoza, Jugopetrol, Bjelasica Rada… Nekada je posjedovao i udio u velikim crnogorskim kompanijama Elektroprivredi, Rudniku ugla iz Pljevalja, ali to je prodato za 44 miliona italijanskoj A2A, koja je preuzela dio EPCG.
Barović istovremeno zapošljava nesrazmjerno mali broj radnika. Razlog je jednostavan: najveći broj preduzeća odmah nakon privatizacije uvodi u stečaj, a radnike šalje na Biro rada.
Radnici ulcinjske Solane, njegove najvrjednije kompanije,odavno upozoravaju da Barović i njegovi i za tu firmu planiraju isti scenario, dok uprava tvrdi da je ulagala u Solanu i da joj to nije namjera.
Barović je Solanu kupio za svega 800.000 eura. Vrijednost kompanije je nakon što ju je preuzeo, zahvaljujući izmjenama namjene njenog zemljišta od strane vlasti, skočila na milijardu eura, kako je svojevremeno obračunao MANS. Umjesto obećanih milionskih investicija, u Solanu je uveden programirani stečaj još 2003. zbog duga od 13.000 eura. Stečajna uprava je u junu ove godine bezuspješno po ko zna koji put pokušavala da putem licitacije proda imovinu Solane procijenjenu na oko 180 miliona eura.
Članovi skupštinske Komisije za praćenje i kontrolu privatizacije prošle godine su jednoglasno usvojili zaključke da je privatizacija bila neuspješna. Komisija je predložila Vladi i Savjetu za privatizaciju da pokuša da vrati većinski paket akcija preduzeća uz poravnanje sa Eurofondom.
Barović je uveo stečaj i u jedinu fabriku mineralne vode Bjelasica Rada, u aprilu 2007. godine na predlog kompanije Galeb grupa koja je potraživala 118.000 eura. Kompanija je izašla iz stečaja prošle godine, ali ta pobjeda može biti kratkog daha. Radnici Rade protestovali su cijelo proljeće zbog odluke menadžmenta da oko 60 radnika uputi na prinudni odmor i prekine proizvodnju. Duguju im se tri plate, a staž im nije uplaćivan nekoliko godina.
Stečaj je uveden i u Izbor iz Bara i Cetinjeturist. Obje kompanije imaju vrijedne nekretnine koje Barović namjerava da proda. Kada je uveo stečaj u Grand, jedini cetinjski hotel, zbog duga od 45 hiljada eura, Barović je radnicima dugovao 20 plata. Oni su prijetili krivičnim prijavama zbog lažnog stečaja.
Nije to jedini renomirani hotel koji je Barović usrećio. U stečaj poslao i AD Fjord u Kotoru, još u martu 2003. godine. Kasnija prodaja hotela kontroverznom irskom bankaru Majkl Fingletonu i dešavanja vezana za hotel predmet su tužilačke istrage.
PANTO VUČUROVIĆ: Vlasnik Pantomarketa uveo je stečaj u 17 firmi u Crnoj Gori i Srbiji.
Taj podatak iznio je predsjednik sindikata PKB Zelenika Aleksandar Milović na sjednici skupštinske Komisije za kontrolu i tok postupka privatizacije, u aprilu ove godine: ,,Pantomarket je u stečaju od 12. septembra 2013. godine, PKB Herceg Novi od 18. juna prošle godine, Plus komerc je u stečaju od 22. oktobra 2013. godine, a prodata je cjelokupna imovina, Fabrika stočne hrane Danilovgrad u stečaju od 29. septembra prošle godine, Koni konfekcija Nikšić u stečaju od 28. decembra 2012″, saopštio je on.
Stečaj u Pantomarketu pokrenula je Hypo Alpe Adria banka zbog nevraćenog kredita od 19,5 miliona eura
PzP je još ranije objavio da Pantomarket ima preko 100 milona kreditnog duga, od čega je više od 70 miliona podigao na račun hipoteka na nekretnine PKB Zelenika iz Herceg Novog.
„Radi se o organizovanom kriminalnom poduhvatu koji je imao za cilj da se izvuče novac od banaka i umjesto u investicije, uloži u akcije, nekretnine i ostale oblike kapitala, za ko zna čiji interes”, kazao je Nebojša Medojević, lider Pokreta. ,,Slučaj Pantomarket je slučaj države Crne Gore”, zaključio je.
Komisija za privatizaciju, kojom predsjedava Janko Vučinić , lider Radničke partije, saopštila je da će uputiti državnom tužilaštvu inicijativu da se ispita i ubrza izviđaj po više krivičnih prijava koje su podnijeli manjinski akcionari PKB-a. ,,Većinski vlasnik Pantomarketa donosio je nezakonite odluke koje su išle na štetu zaposlenih i države. Desila se otimačina tog preduzeća koje je imalo veliku imovinu”, konstatovao je Vučinić.
U novembru 2013. godine Vučurović je uhapšen na beogradskom aerodromu zbog pronevjere 2,4 miliona eura.
ĐUKANOVIĆEVA VLADA: Jedan od najgorih poslodavaca kad je u pitanju uvođenje nekada perspektivnih preduzeća u stečaj je Vlada premijera Mila Đukanovića.
Na listi nekada velikih preduzeća koje je Vlada direktno, ili kroz nedomaćinsko poslovanje, lošu privatizacionu politiku, nijemo posmatranje kršenja privatizacionih ugovora ili štetne aranžmane dovela do propasti su: Duvanski kombinat, Rudnici boksita, Pobjeda, KAP…
Duvanski kojim je upravljala Vlada gurnut je u stečaj na osnovu duga od 100 hiljada eura prema EPCG, iako su mnogo veći dužnici nastavljali da posluju . Tokom stečaja Duvanski je proizvodio stotine tona egipatske kleopatre i drugih brendova, a optuživan je da nelegalno proizvodi te cigarete. Iako se procjenjuje da je od te proizvodnje morao ostvarivati veliki profit, fabrika je bilježila samo dugove. Ovih dana čeka odluku o likvidaciji.
Predsjednik manjinskih akcionara koji su ostali bez vlasništva, nakon što su ih Vlada i Opština Podgorica izgurale iz igre formirajući novo preduzeće Novi duvanski, Žarko Knežević ranije je za Monitor saopštio da su gubici DKP fiktivni. Da su dio scenarija duvanskog lobija da na štetu manjinskih akcionara i uz pomoć vlasti DKP gurne u likvidaciju, a sa njegovom opremom i imovinom nastavi unosni posao u Novom duvanskom.
KAP je još jedna velika priča o Vladinoj krivici. Ministarstvo finansija zatražilo je uvođenje stečaja u KAP 14. juna 2013. zbog skoro 25 miliona eura garancija izdatih fabrici koje je Vlada na kraju platila Deutsche banci.
Nakon uvođenja stečaja, Kombinat je preuzeo Veselin Pejović, koji još nije isplatio punu cijenu od 24 miliona eura, a Crnoj Gori prijete ogromne odštete pred međunarodnim sudovima koje je pokrenuo bivši partner Vlade u KAP-u Oleg Deripaska koji tvrdi da ga je Đukanović opljačkao. O štetnim aranžmanima sa Deripaksom i decenijama isisavanja kapitala iz KAP-a Monitor je više puta pisao. Ruski oligarh je dio priče Boksita u stečaju, čiji je većinski paket kupio 2005. godine za desetak miliona eura. Stečaj je uveden na zahtjev CKB koja je potraživala milijardu i šesto miliona eura. Vlada je svo vrijeme mirno posmatrala taj, ali i druge privatizacione aranžmane koji su preduzeća gurali u propast.
Istovremeno Vlada je od 2011. do 2014. godine platila 181 milion eura po osnovu izdatih garancija za kredite KAP-a, Željezare, Pobjede, Rudnika boksita, FEP-a, Melgonije, Mi rai grupe i Lenke, odnosno preduzećima koja su otišla u stečaj.
Možda će broj brkovića i barovića biti smanjen ukoliko se u zakone uvrste amandmani opozicije da oni koji uvedu firme u stečaj moraju odgovarati svojom imovinom koju su stekli kroz sumnjive aranžmane i koja bi po novom ulazila u stečajnu masu. Jedno ostaje van dometa tog zakona – Vlada koja čini sve da otjera investitore koji umjesto brze zarade i pranja novca žele da – stvarno investiraju.
Milena PEROVIĆ KORAĆ