Povežite se sa nama

MONITORING

Šampion tajni

Objavljeno prije

16 godina

na

U jeku izborne kampanje – uoči koje su dvije najjače opozicione partije (Pokret za promjene i Nova srpska demokratija) jedna za drugom naprečac pukle unutrašnjim raskolima – optužbi na račun tajne službe nikad manje. Vjeruju li opozicioni lideri u bezgrešno začeće svojih i novih raskolničkih partija, ili u iznenadna posjednuća nekih iz opozicionog bratstva koji, tokom početnih debata o jedinstvenoj listi, raspaljuju paklene vatre svađa?
Na distanci od ovakvih teoloških problema, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) ušao je u 11 godinu šefovanja. Oktobra 1998. Duško Marković je postao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za Službu državne bezbjednosti (SDB), preteču ANB-a. Od 1945. na kormilu crnogorske tajne službe ne pamti se tolika dugovječnost. Kao šef SDB/ANB-a Marković je promijenio: tri premijera, pet vlada i pet ministara unutrašnjih poslova. Njegov sadašnji mandat ističe 2010. godine. Uz to, po propisima, za direktora ANB uvijek postoji mogućnost neograničenog reizbora. Kada je 2005. usvojen Zakon o ANB Marković se nećkao; tvrdio je da nema želju da opet bude šef tajne službe. Ali, imenovan je neopozivom odlukom premijera Mila Đukanovića. Istorija njihove saradnje seže dvije decenije unazad.

BAZA: Marković je u visoku politiku lansiran početkom 1991. godine. U biografiji, objavljenoj na sajtu ANB-a, pogrešno piše kako je Marković ,,u prvoj višestranačkoj Vladi Crne Gore imenovan za njenog generalnog sekretara”. Đukanovićeva Vlada iz 1991. nije bila višestranačka, već jednopartijska – Savez komunista (SK) je na prvim višestranačkim izborima trijumfovao. Greške su, dakle, moguće, ali ne i da Marković bezmalo dvije decenije bude najlojalniji Đukanovićev saradnik.

Od 1983, kada je diplomirao pravo u Kragujevcu, do 1986. Marković je radio u Rudniku olova i cinka Brskovo. Bio je član i aktivista SK. Teško je utvrditi kojoj je od partijskih struja unutar SK januara 1989. Marković pripadao. Kao generalni sekretar SO Mojkovac od 1986. do januara 1989. logično je zaključiti da je bio u ,,starom rukovodstvu”; ali, alhemijom unutarpartijske diferencijacije, izašao je kao predsjednik SO Mojkovac, dakle, osoba od povjerenja ,,novog rukovodstva”.

Istini za volju, u procesu diferencijacije, januara 1989. nekako je ispalo da u Mojkovcu i niko nije bio uz ,,staro rukovodstvo”. Dotadašnji crnogorski premijer, Mojkovčanin Vuko Vukadinović, koji je podnio ostavku oktobra 1988, navodno je preko noći ostao bez baze i laskavih zavičajnih sljedbenika.

I tako, kao kadar ,,novog rukovodstva”, sa svega šest godina radnog iskustva, Marković je novi mojkovački gradonačelnik. Dvije godine kasnije, Marković je generalni sekretar Đukanovićeve vlade. Što ga je preporučilo za to mjesto? Nekoliko mojkovačkih fabrika je već bilo u samrtnom ropcu. Međutim, rezultat SK-a je u Mojkovcu na izborima 9. decembra 1990. bio fascinantan – ubjedljivo su osvojena dva predviđena poslanička mandata.

Selidba iz Mojkovca u Podgoricu za Markovića nije prošla glatko. Markovića je na gradonačelničkom mjestu 1991. zamijenio Obrad Stanišić – Mišo, sada poslanik i važan operativac Demokratske partije socijalista (DPS). Njegov mandat je potrajao kratko, do 1993, kada je gradonačelnik postao Radenko Bošković – Mrki, takođe iz jedinstvenog DPS-a, kasnije glavni lokalni sljedbenik Momira Bulatovića.

Palanačke netrpeljivosti u Mojkovcu tek će u nekoliko narednih godina biti profilisane u ,,visoku politiku”. Naime, za Markovićem je 1994. iz zavičaja ispaljena afera s radijatorima. Uz namještaj, iz mojkovačkog stana Marković je u Podgoricu ponio i – fiksne radijatore za centralno grijanje. Ovaj bizaran događaj dobio je na značaju kada je lokalna mojkovačka vlast, u nedostatku pametnijeg posla, formirala istražnu komisiju koja je utvrdila kako ,,radijatori nijesu sastavni dio stana, te se zbog toga ne mogu otuđivati”.

ŠEF: Do 1996. Marković je i član Glavnog odbora DPS-a. Na izborima te godine je izabran za poslanika. Nakon raskola DPS-a, bio je jedan od šestorice prvoboraca, članova Glavnog odbora, koji su odmah podržali Đukanovića. Ali, do mjesta načelnika SDB-a 1998. Marković je, uprkos Đukanovićevoj non plus ultra preporuci, stigao i tamo opstao teže nego što se obično misli.

djukanovic-veljovic,,Đukanović povlači neuobičajen potez: vrhunskog policajca Vukašina Maraša promoviše u prosječnog političara, a perspektivnog političara Markovića ‘gura’ u bezbjednjaka – početnika”, zapisao je Šeki Radončić u knjizi Iza maske.

Marković nije dolazio iz policijskih struktura što je, za skeptično udbaško bratstvo, bio presedan. Ministar policije, Maraš, mjesecima je, prije imenovanja Markovića, u Vladi Filipa Vujanovića paralelno bio i šef SDB-a. I nakon toga, Maraš je, kao školovani obavještajac s višedecenijskim iskustvom (uključujući rad pri Savjetu za zaštitu ustavnoga poretka SFRJ, Titovoj ,,službi u službi”) nadzirao operacije  SDB-a. Marković je bio šegrt kod majstora; optužbe opozicije na račun SDB-a su bile uglavnom adresirane na Maraša. Tokom izvjesnih misija, Maraš je za pouzdanog prevodioca izabrao Andriju Jovićevića, tadašnjeg službenika Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja. Nakon što je Maraš 2001. postao Đukanovićev savjetnik za bezbjednost, favorizovan je za novog ministra Jovićević. Krajem 2002, izbijanjem afere s Moldavkom S.Č. u kojoj je svoje zavjereničke prste umiješao i ministar Jovićević, ispostavilo se da je on za Đukanovića bio pogrešan izbor.

Đukanović je januara 2003. opet postao premijer a novi ministar policije, Milan Filipović, nestranačka ličnost, bio je lišen vjerodostojnog uticaja na SDB. Marković je dobio odriješene ruke, imao oštar sukob s Radojem Martinovićem, šefom operative (agenturna mreža), koji je napustio SDB i jedno vrijeme bio ekspert NVO Grupa za promjene Nebojše Medojevića.  I desilo se – igrom sudbine? – da su porodični problemi bivšeg ministara Jovićevića završili njegovim privođenjem u podgoričku policiju zbog navodnog maltretiranja supruge. Što se Martinovića tiče, brat mu je uhvaćen u švercu cigareta, pa je Grupa za promjene za njega postala prošlost.

DEPARTIZACIJA: Kada je trebalo tajnu službu izmjestiti iz resora MUP-a, novi Zakon o ANB pisan je polagano, slovo po slovo od 2001. i nekoliko je puta probijan rok za usvajanje. Ministar Filipović – čovjek je zaista držao do javno date riječi – zbog toga je 2004. podnio ostavku. Novi ministar policije, Dragan Đurović, bio je za SDB nebitna epizoda. Kao posljednja od bivših jugoslovenskih službi, SDB Crne Gore 2005. konačno mijenja ime, nominalno se ,,departizuje” i izmješta iz MUP-a. Za novo sjedište ANB-a, zgradu propale državne Montenegrobanke u Podgorici, plaćeno je pet miliona eura, još tri miliona za njenu adaptaciju. ,,Od portira do direktora ANB-a”, izvještavaju Vijesti, ,, svi imaju specijalne identifikacione kartice. Neke prostorije u novoj zgradi neki od zaposlenih nikada neće vidjeti. Sistem kontrole bilježiće kretanje unutar zgrade i u svakom trenutku je moguće znati ko je imao uvid u određeni dokument”.

Tek u protekle tri godine javnost je stekla makar maglovitu predstavu o formatu tajne službe. I to ne bez porođajnih muka; kada je Vanja Ćalović ispred NVO MANS zatražila slobodan pristup informacijama o broju prisluškivanih i praćenih građana, na kućnu adresu je oktobra 2006. dobila emotivno Markovićevo pismo u kome se ukazuje da njeni javni nastupi ,,dovode u pitanje povjerenje građana u ANB”!

I obrnuto, povjerenje ANB-a u građane je veliko, jer iz ANB-a tvrde da nadziru svega par desetina građana. Izgleda kako svaki dan (prema podacima iz 2007) 365 aktivnih operativaca i 89 drugih službenika ANB-a valjda još samo zbog navike dolaze na posao i evociraju uspomene iz starih udbaških vremena. ,,Nema sprege državnih institucija i organizovanog kriminala. Crna Gora je bezbjednosno potpuno stabilna”, tvrdi Marković. Čemu onda toliko ANB ljudstvo?

Vladimir JOVANOVIĆ

 

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

ZORAN ĆOĆO  BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove

Objavljeno prije

2 dana

na

22 Novembra, 2024

Objavio:

Kako je Zoran Bećirović postao toliko važan, bogat i, izgledalo je do prošlog ponedjeljka, nedodirljiv? Potraga za tim odgovorom vraća nas više od dvije decenije unazad. Počinje u Moskvi, nastavlja se u Budvi pa doseže, preko Kolašina, do obronaka Bjelasice. Konstanta u priči je Milo Đukanović

 

 

Nakon nedavnog, verbalnog i fizičkog, napada na novinarku Pobjede Anu Raičković, kontroverzni kolašinski biznismen Zoran Bećirović nalazi se u pritvoru, skupa sa Mladenom Mijatovićem. Njegovi poslovi ne stoje. Država nastavlja da ih pomaže.

U  predloženom zakonu o budžetu za narednu godinu, u dijelu kapitalnog budžeta, imamo najavu više planiranih državnih investicija u poslove koji se direktno dotiču i Bećirovićevih poslovnih interesa na Bjelasici. Za izgradnju garaže za potrebe skijališta Kolašin 1450 i 1600, koja se gradi u podnožju Bećirovićevog skijališta (Ski centar Kolašin 1450), na zemlji koju je država otkupila od njega, nakon što je on postao njen vlasnik u sumnjivom stečajnom postupku (vidjeti dalje u tekstu), država će naredne godine uložiti milion, deset hiljada i jedan euro (podatak iz prijedloga zakona o budžetu za 2025: 1,010,001.00 eura).

Dodatno, izgradnja hidrotehničke infrastrukture za potrebe Ski centra Kolašin 1600 i Kolašin 1450 sa osnježavanjem  mogla bi nas koštati 2.000.001eura. Pod uslovom da se prethodno riješi spor sa mještanima koji se protive ideji da, potencijalno, ostanu bez vode da bi skijališta sa njihovih izvorišta punila akumulacije za vještačko osnježivanje staza. Na popisu kapitalnih investicija koji će se realizovati naredne godine nalazi se i projekat “glavni kolektor i fekalna kanalizacija Ski centar Kolašin 1400” vrijedan pola miliona eura. Okruglo.

Ima još. Opština Kolašin i kompanije Ski rizort Kolašin 1450 i 1600 (Bećirović je suvlasnik u obije) potpisali su ljetos Ugovor o regulisanju međusobnih prava i obaveza u vezi sa komunalnim opremanjem građevinskog zemljišta na lokacijama u neposrednoj blizini dva skijališta. Suština Ugovora, objašnjavaju verzirani, je ta da Bećirović gradi infrastrukturu koju je trebalo da finansira i izgradi Opština, a da zauzvrat bude oslobođen plaćanje komunalnih naknada za planirane objekte na Bjelasici. Prema važećim planskim dokumentima tamo će se graditi oko 50 hotela i nekoliko desetina vila, a Bećirović se  pomenutim Ugovorom zaštitio i od eventualnog povećanja cijene komunalija u budućnosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže

Objavljeno prije

2 dana

na

22 Novembra, 2024

Objavio:

Građani Budve na biračkim mjestima nisu kaznili vinovnike političke krize u svom gradu, odgovorne za nefunkcionalnu administraciju, blokirane institucije, komunalni haos, saobraćajni kolaps, koketiranje sa kriminalom, atmosferu straha i prostakluka svake vrste

 

 

Ni ponovljeni lokalni izbori u Budvi, po svemu sudeći, neće doprinijeti prevazilaženju dramatične političke krize koja potresa ovaj grad u poslednje dvije godine. Na proteklom izjašnjavanju preko 19.000 Budvana sa pravom glasa, u nedjelju 17. oktobra, za izbor odbornika , nije se desio obrt koji bi razriješio pat poziciju sa prethodnih izbora odrzanih u maju ove godine.

U maju je vladajuća koalicija u Budvi izašla na izbore u dvije kolone. Nadmetale su se dvije grupacije, nastale iz jedistvenog Demokratskog fronta, lidera Mila Božovića:  lista Za budućnost Budve koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro i lista Za naš grad, na čelu sa Nikolom Jovanovićem, tadašnjim predsjednikom SO Budva. Osvojile su  po 9 mandata. Imale su kvalifikovanu većinu od 33 odbornička mjesta, potrebnu za formiranje vlasti, ali se tokom dvomjesečnih pregovora nisu mogli dogovoriti oko podjele vlasti, niti napraviti samostalne koalicije sa drugim strankama koje su izašle na izbore. Pregovori ove dvije grupacije bili su mučni, obilovali su najprizemnijim međusobnim  optužbama i uvredama, ostavivši daleko ispod radara brigu za funkcionisanje grada tokom turističke sezone. Jedino rješenje bilo je ponavljanje izbora.

Na novembarskim izborima rezultati su se, kao preslikani, poklopili sa onima iz maja. Lista Mladena Mikielja je osvojila najveći broj glasova birača, 2.979 koji su donijeli istih 9 mandata. Lista koju predvodi Nikola Jovanović, dobila je povjerenje 2.907 gradjana Budve i ponovo 9 odborničkih mjesta.

Treća po snazi politička partija u Budvi Demokratska partija socijalista ponovila je majski rezultat od 7 mandata, sa nešto više glasova birača. Četvrta od osam prijavljenih lista, izborne koalicije Demokrata Crne Gore i Pokreta Evropa Sad –PES, koju je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić, jedina žena na budvanskoj izbornoj utrci, osvojila je 3 odbornička mjesta i zabilježila dupli pad u roku od samo 6 mjeseci.

Ni preostale dvije liste nisu značajno promijenile skor iz maja. SDP u koaliciji sa SD i LP, nosilac liste Petar Odžić,  osvojio je mandat više:  umjesto jednog sada raspolaže sa dva.  URA sa Blažom Rađenovićem, jedva je zadržala svoj uobičajeni jedan mandat.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi

Objavljeno prije

1 sedmica

na

15 Novembra, 2024

Objavio:

Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su  međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj naležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno.  Doduše i kod kuće nas koštaju

 

 

Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi.  U odjeljku Kalendar aktivnosti,  u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu,  mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija.  Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore.  Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.

Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.

Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunovićće u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra.  Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će  u Baku. Na sedam dana.

Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se  tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.

“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu.  Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom,  kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.

U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije.  “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.

Radunović je jedini procijenio koliko će nas koštati ovaj njegov službeni put. Za razliku, u ostalim novembarskim predlozima platformi putovanja, takvih podataka – nema.  Sigurno je, međutim, da će građane Boga oca koštati odlazak naše četrnaestočlane delegacije u Baku.

Delegacija Vlade putuje 17. novembra na  29. Konferenciju Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama. Njih 14. Osim ministra ekologije Damjana Ćulafića i Radunovića, u Baku idu i ministarka turizma Simonida Kordić i ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić.

Spisak onih koji ih prate je podugačak. Sve u svemu: dva državna sekretara ministarstva turizma, po jedan iz drugih ministarstava, pravni savjetnici, piarovi, koordinatori, samostalni savjetnici…Koliko će ovo masovno putovanje koštati građane, posebno je pitanje, na koje za sada nema odgovora. U Platformi se samo navodi da će troškovi puta pasti na teret ova četiri ministarstva.

Interesantno je, takođe, da se detaljno preciziraju aktivnosti troje ministara/ki – sa kim će se susresti, kojim će panelima prisustvovati i slično,  dok u slučaju ministarke Nišić,  pisac Platforme pokazuje posebnu kreativnost. Osim što nema podataka o tome šta će tačno ministarka raditi u Bakuu, konstatuje se: „Ova posjeta predstavlja korak ka osiguravanju da Crna Gora bude dio globalnih napora u stvaranju radne snage spremne za izazove klimatskih promjena i razvoja tržišta rada usklađenog sa ciljevima održivog razvoja”.  Baš.

Nije tu kraj novembarskim putovanjima. Ministarka prosvjete Anđela Jakšić Stojanović i ministar pravde Bojan Božović, istog su dana, 10. novembra, napustili zemlju. Svako svojim putem.

Ministar Božović, sa dvojicom direktora direktorata, u Budimpšetu na  međunarodnu konferenciju pod nazivom Pravna konkurentnost – instrument prava za konkurentniju Evropu. Zvanično pojašnjenje: “Konferencija ima za cilj da analizira dva odlučujuća aspekta pravne konkurentnosti, a to su unaprijeđeno zakonodavstvo i deregulacija, te odnos novih tehnologija i građanskog prava”.  Zvuči interesantno.

Ministar će se  tom prilikom “na marginama događaja“, sastati sa  ministrom pravde Mađarske, Bencom Tuzsonom i ministrom evropskih poslova Mađarske, Jánosem Bókom.“ Sastanci će biti dobra prilika za razmjenu mišljenja sa zvaničnicima evropskih institucija i drugim partnerima, koji će biti od značaja za osiguranje dalje podrške pregovaračkom procesu Crne Gore s EU“,  navodi se. Šta će raditi dva direktora direktorata ne piše. Ni koliko nas  koštaju.

Ministarka Jakšić Stojanovć odlazi u Italiju da potpiše  Sporazum o naučnoj saradnji između  Ministarstva  i Nacionalnog istraživačkog savjeta Italije (CNR). U Platformi se navodi da smo takav sporazum  potpisali u julu  2013. godine u Podgorici.“Od 2015. godine, zaključno sa 2020. godinom realizovano je 16 projekata”, navodi se. I taj je put o trošku građana, ali možda donese neku dobrobit.

U Budimpešti će se ukrstiti putevi ministra pravde i minstra policije Danila Šaranovića, koji je 12. novembra na VII Ministarskoj konferenciji Budimpešta procesa.

“ Učešće na konferenciji je prilika da se  razmijene mišljenja i iskustva u oblasti migracione politike, i trenutne situacije po pitanju migratornih tokova,” navodi se u Šaranovićevoj Platformi.  Ministru su u Budimpešti srpske vlasti saopštile i da ubica Alija Balijagić, bjegunac za kojim se duže od dvije sedmce bezuspješno traga,  trenutno “migrira” iz Srbije nazad u Crnu Goru. Sad zna.

Ministar odbrane Dragan Krapović biće u radnoj posjeti državi Mejn od 18 do 24. novembra na međunarodnom bezbjednosnom forumu Halifax.

Kad ovaj broj Monitora bude na kioscima, većina ministara biće kod kuće. Vratio se i premijer Spajić iz Bahreina. Gdje je potpisao „Memorandum o razumijevanju između Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore i Fonda rada (Tamkeen) Kraljevine Bahrein”. Morao je neko. Ministarka je bila u Italiji. U Spajićevoj Patformi navodi se i da je premijer predstavnicima Bahreina predstavio “aktivnosti Crne Gore na planu evropskih integracija”. Na pravu adresu.

S premijerom su bili i Branko Krvavac, njegov šef kabineta, Milena Milović, savjetnica za ekonomsku politiku i Jovana Bojović, savjetnica  i rukovoditeljka službe za odnose s javnošću. Koliko nas je koštao Bahrein, opet – ne znamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo