Opet se kuva oko Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Anonimni izvor iz Vlade za Vijesti, naime, tvrdi da rad direktora Bora Vučinića nije po ukusu premijera i njegovog de facto zamjenika, Mila Đukanovića i Duška Markovića.
Tražili su povlačenje onih načelnika u ANB-u koji „nijesu dovoljno sposobni”, a da „za neke navodno ima indicija da su povezani sa kriminalnim krugovima”. Razmišljali su i o smjeni Vučinića. No, prema toj verziji, sadašnji šef tajne službe je dobar sa američkom ambasadom, pa su odustali – jer bi se „rizikovali odnosi sa Vašingtonom”.
Vijesti pišu da su „ti odnosi bili poremećeni, a razmjena tajnih podataka jedno vrijeme je prekinuta, nakon što su službenici ANB-a od 2009. – dok je Marković bio na njenom čelu – pratili strane diplomate, uključujući i američke; kada su o tome Vladi pruženi dokazi, bivši direktor službe Vladan Joković i njegova saradnica Lidija Mijović su krajem 2011. otišli sa svojih pozicija”.
„Dobra saradnja sa američkom ambasadom i „odnosi sa Vašingtonom”, po liniji rada ANB-a, zapravo je eufemizam za „partnerstvo” sa Central Intelligence Agency, skraćeno CIA. Zimus je Nebojša Medojević, predsjednik Pokreta za promjene i veteran skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine, kao ovdašnjeg rezidenta CIA-e – „legendarnog” statusom prvog sekretara (First Secretary) Ambasade SAD u Podgorici – identifikovao Andreja B. Popova.
Na Medojevićeve ekstenzivne tvrdnje da je Popov „kreirao Đukanovićevu vladu”, zatim da je u vezi „sа lokаlnom mаfijom, druži se sа nаjkorumpirаnijim аgentimа ANB-a iz Grаnda” i „smjenjuje direktora ANB-a”, američka ambasada je reagovala objašnjenjem kako „komuniciraju sa Vladom putem zvaničnih kanala i nijedna od aktivnosti opisanih u medijskim izvještajima nije tačna”; ipak, da naglasimo, nije izričito negirala da Popov radi za CIA-u.
Medojević je, nakon toga, najavio da će od ANB-a, preko Odbora za bezbjednost i odbranu, iskoristiti ovlašćenja po Ustavu i Zakonu o parlamentarnom nadzoru službi bezbjednosti i zatražiti: „odgovore o postupanjima, aktivnostima i djelovanju izvjesnog Andreja Popova u Crnoj Gori”; epilog takve namjere javnosti nije poznat.
Međutim, vjerodostojost Medojevićevih optužbi je na neki način ili u jednom dijelu kasnije možda potvrđena: Vladan Joković je naprečac odustao od već podnijete kandidature za direktora Uprave policije (UP) jer su – glase medijska tumačenja – „diplomatski predstavnici nekoliko NATO članica, posebno Amerikanci” signalizirali da „Joković nije dobrodošao na tu funkciju zbog afere praćenja diplomata”.
Jesu li pomenuti Popov, CIA i-ili Ambasada SAD, zaista u tolikoj mjeri uključeni u ovdašnje zakulisne igre?
Američka ambasada delegira svoje službenike kao „stalne savjetnike” u neke od najznačajnijih segmenata crnogorskih vlasti- Džefri L. Palmer je kod v.d. direktora UP-a, dok je Sesilija E. Braten zadužena za Vrhovno državno tužilaštvo (VDT), vojni ataše i prateći personal da ne računamo. Ne bi, dakle, bilo neuobičajeno – čak je vrlo vjerovatno – da Popov ili neki drugi „cijaš” savjetuje i direktora ANB-a. Ali, generalno uzevši, učinak američkih savjetnika je pod hipotekom ekstremno sumnjivog nedostavljanja spisa u posjedu Ministarstva pravde SAD . U postupku pred njujorškim okužnim sudom protiv trojice bivših direktora Magyar Telekoma (MT), a u vezi i sa privatizacijom Crnogorskog Telekoma (CT), među spisima je i ugovor za isplatu „namijenjen sestri visokog vladinog funkcionera koja se bavi advokaturom”.
Taj proces je u međuvremenu usporen; aktivirani su mehanizmi odbrane za ispitivanje sudske nadležnosti ili za vansudsko poravnanje ili za odlaganje završnih riječi, dok su iz Ambasade SAD nedavno poručili da „Crna Gora može istražiti slučaj CT-a direktno kontaktirajući njemačke i mađarske vlasti i od njih zatražiti iste dokumente”. Prevedeno – ne računajte na nas.
U svakom slučaju, VDT bez „njujorških” spisa neće biti pod djelotvornim pritiskom da istragu korupcije u privatizaciji CT-a pokrene sa programirane mrtve tačke – dok protokom vremena ne bude stavljen ad acta. Kako ti spisi oko godinu od podnošenja zahtjeva nijesu dostavljeni, bivša državna tužiteljka Ranka Čarapić je – jedva skrivajući zadovoljstvo – kazala da „ na osnovu dosad prikupljenih informacija VDT nema osnova za krivično gonjenje pojedinaca u Crnoj Gori”.
Informacije o sudbini afere CT-a na njujorškom sudu su takve prirode da bi po logici stvari morale da zainteresuju direktora ANB-a; naime u zakonskom mu je opisu posla kontraobavještajna zaštita premijera – za čiju se sestru i za neke iz ekipe sada okupljene oko Prve banke tvrdi da su isplaćeni korupcionaškim novcem.
Milo Đukanović i Duško Marković, pišu Vijesti, zadovoljni su radom Bora Vučinića „samo u jednom segmentu: razmjeni tajnih informacija sa inostranstvom”. A i kada Vučinić 24. maja kaže da su iz ANB-a „u stalnoj komunikaciji sa kredibilnim partnerskim službama”, nije van pameti pretpostaviti da im je američka služba dostavila podatke o identitetu „sestre”.
Držati tu informaciju zaključanu na relaciji CIA – ANB, a po zahtjevu za međunarodnu pravnu pomoć sporni ugovor uz neki maštoviti izgovor nikada zvanično ne dostaviti VDT-u ? Ukoliko zaista tako bude, eto šifre za odgonetanje rebusa da li neki Amerikanac, sa ili bez insigija Ambasade u Podgorici i-ili CIA-e, „kreira Đukanovićevu vladu”, „smjenjuje direktora ANB-a”; ili, zbog čega je moguće suspendovan čl. 25 st. 2 Zakona o ANB-u da „direktora Agencije imenuje i razrješava Vlada na prijedlog predsjednika Vlade”.
Mandat šefa tajne službe traje pet godina. Bora Vučinića za sadašnju dužnost nije predložio Milo Đukanović, već Igor Lukšić.
Koliko je poznato, Vučinić je jedini DPS javni funkcioner – od svih pomoćnika ministara, direktora uprava, direkcija, javnih preduzeća, ustanova, itd. – koji nije kovertirao ostavku uoči ponovnog Đukanovićevog izbora za premijera.
Kadrovi i kriminal
Na pitanje da li su neimenovani službenici ANB-a nesposobni i-ili povezani sa kriminalcima, Boro Vučinić je za Vijesti kazao da „strateški važne partnerske službe” ne bi „imale posla sa nekompetentnim ili, što je mnogo gore, ljudima koji su povezani sa kriminalnim miljeom; to bi bilo obostrano diskreditujuće”.
Iako je vođenje imovinskih kartona službenika zaduženih za borbu protiv kriminala počelo tek prije dvije godine, ANB je nedavno ocijenila kao „zlonamjerne insinuacije” da se neko od njenih pripadnika nalazio na platnom spisku mafijaša „u bilo kom periodu”
ANB je 2009. za Darka Šarića, sada vjerovatno najtraženijeg kriminalca sa ovih prostora, izdala pismenu potvrdu da „ne ugrožava nacionalnu bezbjednost”. Te godine su njegovi poslovi sa narkoticima bili na vrhuncu.
Na drugoj strani, značaj dokaza, video-snimka da su Zoran Lazović i Ljubiša Mijatović kontaktirali sa Safetom Kalićem, te drugima iz branše, negiran je pod egidom da su bili na „zadatku”.
Za Duška Golubovića, dok je vjerovatno bio jedan od šefova operative ANB-a, službeno je potvrđeno da je bio u kontaktu sa Naserom Keljmendijem. Ali, saopšteno je, to je bio „sastavni dio njegovog posla”.
Mijatović je kasnije bio šef obezbjeđenja Mila Đukanovića, dok su Lazović i Golubović odbili javno izrečenu sugestiju tadašnjeg premijera Igora Lukšića da se penzionišu; još uvijek su u ANB-u.
Koliko je poznato, od utemeljenja Udbe do danas – liše procesa deportacija – niti jedan aktivni pripadnik službe nije optužen za bilo koje krivično djelo.
Članovima Odbora za bezbjednost i odbranu je Boro Vučinić sada saopštio da je „broj kriminalnih grupa u Crnoj Gori smanjen”.
Koliko tačno, šta su parametri za izvođenje takvog zaključka? – nije poznato; poslanici su zavjetovani čuvanjem „službene tajne”.
Osnovanost razloga za sumnju glasi: nije logično da su se kriminalne grupe svojevoljno razišle, dok za tvrdnje da su razbijene djelovanjem države, uključujući ANB, nema potvrde u Izvještaju o radu VDT-a za 2012, jer je broj optužnica u predmetima protiv organizovanog kriminala manji nego prethodne godine.
Vladimir JOVANOVIĆ