SVIJET
AMAZON U PLAMENU: Zločin koji se mirno posmatra

Objavljeno prije
6 godinana
Objavio:
Monitor online
Ekolozi su za situaciju u Amazonu, koja može negativno uticati na cijeli svijet, okrivili smanjenje mehanizama zaštite okoline, koje je usledilo pod predsjednikom Bolsonarom, koji je u januaru stupio na dužnost sa populističkom podrškom koju je dobio tokom svoje kampanje za borbu protiv korupcije
Brazilske tropske šume u regionu Amazona su u plamenu i oči sveta su već nedeljama uprte u njih. Oglasio se i generalni sekretar UN Antonio Gutereš: „Zaštita prašume je od odlučujućeg značaja i za našu borbu protiv klimatskih promena“, poručio je prvi čovek svetske organizacije preko svoje portparolke.
„Naša kuća je u plamenu. Doslovno. U plamenu je prašuma Amazona, pluća naše planete, a ona stvara 20 odsto kiseonika. To je svetska kriza. Učesnici samita G7, odmah razgovarajmo o toj krizi ove subote“, poručio je francuski predsednik.
Ali reakcija predsednika Brazila, Žaira Bolsonara bila je neočekivana. On je najoštrijim recima napao francuskog predsednika i taj „kolonijalni mentalitet“ kojeg još uvek neguju i Francuska i najrazvijenije zemlje iz grupe G7. Bolsonaro optužuje Makrona kako se „meša u unutrašnje poslove Brazila“ i instrumentalizuje požar u njegovoj zemlji kako bi se „politički profilisao“.
Francuski lider je pak optužio Bolsonara da mu je lagao u vezi sa obavezama koje preuzima u borbi protiv klimatskih promena. On i ostali lideri iz G7 su dogovorili fond od 22 miliona dolara zemljama Amazonije.
Bolsonaro je, međutim, u prvi mah odbio finansijsku pomoć zahtevajući da Makron povuče “uvrede” na njegov račun prije nego što prihvati ponudu od G7. Šef osoblja brazilskog predsjednika rekao da Makron treba da vodi računa “o svojoj kući i svojim kolonijama”. Kolonijalni posed Pariza, Francuska Gvajana je deo Amazonije.
Ipak je Bolsonaro posle prespavane noći sugerisao da je otvoren za primanje strane pomoći. “Suštinska tačka je da ovaj novac, po ulasku u Brazil, bude pod kontrolom brazilskog naroda”, rekao je jedan zvaničnik predsednikove administracije.
Ne pamti se da je takav požar besneo prašumama Amazona. U poređenju sa prošlom godinom, broj požara se od januara do avgusta povećao za 82 procenta. Samo u avgustu je registrovano gotovo 26.000 požara.
Brazilski nacionalni Institut za istraživanje svemira na osnovu satelitskih snimaka konstatuje da je ove godine bilo ukupno gotovo 73.000 požara. Na desetine hiljada plamti i u ovom trenutku. Zabeleženo je da je za 48 sati znalo da izbije gotovo 2.500 novih požara – pre svega u podrucju prašuma Amazona, često u teško dostupnim predelima i zašticenim područjima prirode.
Ministar odbrane Brazila je izjavio da su požari u Amazoniji pod kontrolom. Predsednik Brazila Žaim Bolsonbaro je odoborio u petak angažovanje armije zbog rastućeg pritiska medunarodne zajednice. Uključeno je 44 hiljada vojnika u gašenju požara te borbi protiv kršenja pravila u zaštiti životne sredine. Operacije armije su u toku u sedam brazilskih država na poziv lokalnih vlada za pomoc.
Svedoci su međutim ranije tvrdili da se protiv vatre bori veoma mali broj vatrogasaca i dobrovoljaca, i da jedva da su opremljeni za požar ovih razmera. Ugroženo je lokalno stanovništvo. Ne samo da im je život ugrožen od vatre, već požar uništava i životni prostor od kojeg su živeli.
Amazonska prašuma proizvodi ogromne količine vode, ne samo za Brazil, već za citavu Južnu Ameriku. Takozvane „leteće reke“ prenose vlažnost u velike delove Brazila. Ti ogromni kišni oblaci utiču na padavine u Boliviji, Paragvaju, Argentini, Urugvaju, čak na krajnjem jugu Čilea.
Očuvanje amazonske prašume neophodno je za poljoprivredu, proizvodnju prehrambenih proizvoda i proizvodnju struje u Brazilu. Pored toga, amazonska prašuma je zaslužna za jednu petinu slatke vode koja dospeva u svetska mora.
Amazonska prašuma i druge tropske šume upijaju izmedu 90 i 140 milijardi tona ugljenika i tako doprinose stabilizaciji svetske klime. Samo amazonska prašuma čini 10 odsto biomase naše planete.
Prokrčene šume su, naprotiv, najveći izvor gasova koji izazivaju efekat “staklene bašte”. Sečom šume zarad dobijanja zemljišta za poljoprivredno korišcenje dolazi do emitovanja tih gasova u atmosferu, a to destabilizuje klimu.
Pariskim sporazumom o klimatskim promenama iz 2015. zadat je cilj da se globalno otopljenje ograniči na ispod dva stepena Celzijusova ( C ), u poređenju sa predindustrijskim vremenom. Taj plan u sebi nužno sadrži i očuvanje šuma.
Podaci UN iz 2015. pokazuju da je Brazil jedna od 10 zemalja na svetu u kojima je emitovanje gasova koji izazivaju efekat “staklene bašte” na najvišem nivou. Zato se Brazil obavezao da će smanjiti emitovanje tih gasova do 2030. za 43 odsto u poredenju sa stanjem iz 2005. godine. Kako bi taj cilj bio postignut, Brazil se obavezao da će povećati udeo održive bio-energije te da ce, izmedu ostalog, ponovo pošumiti 12 miliona hektara zemlje.
Očuvanje bioraznolikosti važno je zbog toga što ona garantuje održivost za sve žive organizme. Zdravi i raznoliki eko-sistemi se, osim toga, bolje oporavljaju od katastrofa poput požara. Očuvanje biološke raznolikosti takode doprinosi stabilizaciji drugih eko-sistema u regionu.
Biljke iz amazonske prašume važne su i za proizvodnju lekova, prehrambenih i drugih proizvoda. Više od 10.000 biljnih vrsta tog regiona pruža materijal za medicinsku upotrebu, kozmetiku ili biološka sredstva za suzbijanje štetočina.
Do kraja sušnog perioda, šumski poari u Brazilu bi mogli da se prošire na još netaknute površine tropske šume i dovedu deo definitivnog izumiranja pojedinih vrsta drveća. Prave razmere štete još se ne mogu sagledati.
„Ne znamo koliko će vatrenih žarišta sa njiva preći na šume“, kaže Paulo Brando, stručnjak nezavisnog brazilskog instituta za istraživanje regiona Amazonije IPAM. „Trenutno sateliti samo mogu da ustanove postojanje požara.“
Najveći broj šuma gori u saveznoj državi Para. Tamo se vodi istraga protiv osumnjičenih podmetača požara. Ratari su osumnjičeni da su u okviru tzv. „Dana vatre“ 10. avgusta počeli da pale šume da bi osvojili obradivo zemljište – akcija navodno u znak podrške predsedniku Brazila Bolsonaru. Ubrzo zatim su satelitske slike pokazale da se požari šire.
Prema informacijama tužioca koji vodi istragu Paula de Tarsa, najveći deo požara besni baš na prirodnim područjima pod zaštitom države. Na ta područja stalno upadaju veleposednici, špekulanti ili vlasnici rudnika koji bi tu da razviju posao. Tužilaštvo istražuje i manjkavosti na planu državne kontrole i opreme i sredstava kojima raspolaže brazilska agencija za zaštitu životne sredine IBAMA.
Na područjima na kojima se flora posle požara unekoliko oporavila, pokazalo se da je potrebno najmanje sedam godina dok ne počne ponovna apsorpcija ugljenika i isparavanje vode u atmosferu. Istraživanja u regonu su pokazala i da je posle svakog šumskog požara ugrožen biodiverzitet. Čak i ukoliko se deo šume oporavi, broj vrsta drveća nikada ne dostiže raniji nivo.
Uništavanje Amazonije, međutim, traje godinama, nekad sporije, nekad brže, ali – stalno. I ne radi se tu samo o krčenju prašume zarad poljoprivrednih površina za držanje goveda i sadnju soje.
Godinama se povećava broj ilegalnih rudnika zlata. Zatim, poslednjih godina usred prašume nastaju ogromne akumulacione brane. Do 2023. bi trebalo da ih bude više od 20 – a to su projekti koji su počeli još pod vladom levičarskog predsednika Lule da Silve. U pitanju su brane ciji je doprinos elektroprivredi upitan, ali su zato posledice po ekosistem izvesno razorne. Čitava područja se poplavljuju, a akumulaciona jezera u takvoj tropskoj klimi postaju pravi rasadnici metana. Metan je, pak, daleko štetniji po klimu od ugljen-dioksida.
Prema predseniku Bolsonaru, „postoje snažni pokazatelji“ da su za požar krive – nevladine organizacije (NVO) koje protestuju protiv uništavanja prašume, kako u Brazilu, tako i u svetu. On optužuje da su NVO eventualno izazvale požare kao reakciju na to što im je Bolsonarova vlada smanjila ili cak potpuno ukinula finansijsku pomoć. Bolsonaro je ipak priznao i da bi bilo moguće da su poneki požar podmetnuli farmeri koji na taj način žele da raskrče prašumu kako bi tamo proširili svoja polja.
Ta reakcija predsednika Brazila može da se objasni ukoliko se zna da on snažno podržava i farmere koji na prostoru prašume šire svoje plantaže i još više, rudarske kompanije koji žele da dopru do ogromnih rudnih bogatstava koje se nalaze na tom prostoru. I jednima i drugima „smeta“ jedino – prašuma i tamošnje indogeno stanovništvo, a Bolsonaro je već više puta sasvim jasno stavio do znanja na cijoj je strani.
Bivša minisarka prirodne sredine i predsednicka kandidatkinja Marina Silva rekla je kako su požari koji bukte Amazonom “zločin protiv čovječnosti”, te je okrivila aktuelnu politiku za podsticanje požara. “Čitav svet gleda situaciju koja je van kontrole u smislu seče šuma i požara u brazilskom Amazonu”, izjavila je.
Silva, ali i drugi ekolozi, su za situaciju u Amazonu okrivili smanjenje mehanizama zaštite okoline koje su usledile pod Bolsonarom, koji je u januaru stupio na dužnost sa populističkom podrškom koju je dobio tokom svoje kampanje za borbu protiv korupcije.
Bolsonaro je poznat kao skeptik u pogledu klimatskih promena. Desničarski brazilski predsjednik je nagovestio da bi se Brazil mogao povući iz Pariškog klimatskog sporazuma iz 2015. godine, uz obrazloženje da njegovi uslovi ugrožavaju brazilski suverenitet nad regionom Amazona.
Bolsonaro se zalaže za otvaranje zaštićenih dijelova Amazona za komercijalne aktivnosti, što će prema upozorenjima ekologa dodatno ohrabriti drvosječe, rizične rudarske poduhvate i rancere koji žele profitirati od deforestacije. Šef države važi i za osobu blisku poljoprivrednom lobiju. On je tako predložio da se i zaštićena područja džungle ukljuce u razvoj poljoprivrede. Veliki deo ogoljene površine koristi se za uzgoj goveda kao i za plantaže soje. Najavio je i da se u Amazonu neće proglašavati nikakva nova zaštićena podrucja.
Uništenje Amazonije deluje nezaustavljivo. Sankcije nece ništa doneti, naprotiv. Bolsonaru i lobistima brazilske poljoprivrede ide u prilog ako se zamrznu međunarodna sredstva za zaštitu klime i prašume, kako to sada traže Nemačka i Norveška.
To bi samo ugrozilo mnoge angažovane ljude i njihove projekte na licu mesta. Oni od svoje vlasti ništa ne ocekuju. Budžetska sredstva za životnu sredinu su još prošle godine znatno umanjena.
Medunarodna zajednica mora da dela upravo suprotno – da dugorocno izdvoji mnogo više novca. Globalni fond, obeštecenja, planetarna obaveza da se ekonomski interesi u Amazoniji ostave u drugom planu. Konferencija UN u septembru kada ce klima biti glavna tema pravi je okvir da se o ovome razgovara. Tu ce svet pokazati da li je u stanju da dela.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
SLUČAJ MIHAILA BANJEVIĆA – KOLATERAL U OBRAČUNU SDT SA VLASNIKOM ATLAS GRUPE: Prebrojavanje pravde
-
BERANE, BORBA SA KRIMINALOM: Ćerajte ih sami
-
Sve se može kad te hoće
-
NACRT ZAKONA O VODNIM USLUGAMA: Centralizacija i privatizacija
-
DRŽAVNA I OPŠTINSKA VLAST PALE NA ISPITU UREĐENJA KOLAŠINSKIH ULICA: Zakašnjelo krpljenje rupa i promašaja
-
DŽEMAL PEROVIĆ, POKRET ODUPRI SE: Sporazum i dalje jedina šansa
Izdvojeno
HORHE MARIO BERGOLJO – PAPA FRANJO (1936 – 2013 – 2025.): Golemo nasljedstvo čovjeka iz naroda

Objavljeno prije
4 danana
25 Aprila, 2025
Noći 13. marta 2013. papa Franjo je ušao u globalnu svijest sa skromnošću, pognute glavu u molitvenom stavu, tražeći blagoslov od srećne mase na Trgu Svetog Petra i miliona koji su ga pratili putem televizije i interneta. Napustio je ovaj svijet sa istom skromnošću 21. aprila, ali ne prije nego što je pokazao da je jedan od najsvjetlijih primjera čovječnosti u ovom mučnom vijeku
Tužna vijest uskršnjeg ponedjeljka stigla je iz Vatikana.„ Jutros u 7:35, biskup Rima, Franjo, vratio se u kuću Oca. Učio nas je da živimo vrijednosti Jevanđelja s vjernošću, hrabrošću i univerzalnom ljubavlju, posebno u korist najsiromašnijih i najisključenijih“, obišlo je svijet. Vijest nije uzdrmala samo katolike, već sve one širom planete koji su njemu vidjeli istinskog pomiritelja.
Na tron Svetog Petra zasjeo je ovaj Jezuita iz Argentine 2013. Bilo je to nakon što je papa Benedikt podnio ostavku. Bila je to prva ostavka u Vatikanu u posljednjih 600 godina. Sastanak kardinala radi izbora njegovog nasljednika – poznat kao konklava – počeo je brzo, a već 13. marta spaljeni su glasački listići. Hemikalija kojom su poliveni proizvela je bijeli dim koji je ploveći iznad katedrale Svetog Petra obavještavao o novom poglavaru. Zvona sa bazilike i čuveno Habemus Papam toga martovskog dana najavila su dolazak Horhe Maria Bergolja.
Skromni Argentinac je postao 266. poglavar Rimokatoličke crkve i prvi papa iz Latinske Amerike, prvi jezuita, prvi koji je uzeo ime Franjo, po svetom Franji Asiškom, svetitelju koji se odrekao bogatstva da bi pomogao siromašnima. Dodatno, prvi je papa van područja Evrope više od milenijuma.
Sjetiće se mnogi nevjerice nakon proglašenja Franja za papu i brojnih kladioničarskih kvota koje mu nijesu išle u korist. Nevjerica je dobrim dijelom bila vezana i za percepciju Vatikana i njihove politike u očima svijeta. Malo je onih koji su vjerovali u toliku promjenu u srcu papske palate i politike. Nakon izbora, znalo se da se radi o istoriji u nastajanju.
Te noći 13. marta, papa Franjo je ušao u globalnu svijest sa skromnošću, pognuvši glavu u molitvenom stavu, tražeći blagoslov od srećne mase na Trgu Svetog Petra i miliona koji su ga pratili putem televizije i interneta. Papa Franjo je napustio ovaj svijet sa istom skromnošću 21. aprila, ali ne prije nego što je pokazao da je jedan od najsvjetlijih primjera čovječnosti koji je obilježio 21. vijek.
Brzo nas je navikao da povlači slobodoumne reformatorske poteze za kakve ni pape ni državnici nijesu imali hrabrosti. Svijet je pričao o njemu kao o ličnosti godine. Zvanično tu titulu su mu između ostalih dodijelili američki magazin Tajm i najstariji časopis za gej populaciju u SAD – Advokat. I Monitor. 2015. godine.
Oni koji su ga poznavali prije preuzimanja konaca u Vatikanu, znali su šta se može očekivati. Znali su ga po skromnosti i zalaganju za socijalnu pravdu. Njegov maleni stan u Buenos Airesu, u kom je kuvao sam za sebe i onoga ko svrati, te gradski prevoz koji je koristio bili su znaci jednog drugačijeg papinstva. Odrekao se papske limuzine. Noć nakon izbora odbio je vožnju famoznim papamobilom i putovao autobusom sa kardinalima koji su ga izabrali. Ovaj gest brzo je postao simbol. Kasnije će se voziti u Renou 4 koji je prešao 300.000 kilometara.
Njegov pontifikat bio je fascinantno poglavlje o tome šta treba da predstavlja crkva. Pozivao je crkvu da postane bolnica na bojištu za ranjene u srcu, duši i tijelu; donosilac radosti onima kojima je očaj ukrao osmijeh; kanal milosrđa za one koji su potisnuti na marginu.
Svoj 77. rođendan, prvi koji je dočekao kao papa, proslavio je na doručkujući u društvu četvorice beskućnika u hotelu Sen Mart unutar Vatikana. Ovim gestom podcrtao je svoje nakane i svoju bliskost sa marginalizovanima i posvećenost jevanđeoskim vrijednostima skromnosti, solidarnosti i milosrđa.
„Kad sretnem nekog klerikalca, u trenu postajem antiklerikalac”, govoriće kasnije papa Franjo. Možemo zamisliti kojom jekom su odzvanjale ove riječi hodnicima Vatikana. Ili: ,,Poglavari Svete stolice su često bili narcisoidni te podložni laskanju dvorjana, a dvorjani su papska kuga…” ili „Ponekad se vjerom u Boga, nažalost, manipuliše kako bi se potaknule podjele i povećala mržnja umjesto da se promiče mir, zajedništvo, dijalog, poštovanje, saradnja i bratstvo”. Zbog ovakvih stavova često su ga optuživali da je komunista u crkvenim redovima, na šta je na prvu odgovarao: „Ono što govorim nije komunizam nego Jevanđelje“.
Optužbama o ,,komunizmu” pape pozabavio se i dugogodišnji dopisnik lista Bild iz Vatikana Andreas Engliš u knjizi Franja – Znaci nade. U Južnoj Americi još ima bijede kakve se u Evropi više niko ne može sjetiti. Tu govoriti o nekakvoj ideologiji Karla Marksa – je besmislica, poručio je Engliš. U Evropi smo zaboravili što to znači kad se jedino ,,crna zemlja” može dati svojoj djeci za jelo. Sveštenik koji je radije odlazio u naselja siromašnih nego sjedio za bogatom trpezom još bogatijih sunarodnika, jedva da se i može mjeriti evropskim ideološkim mjerilima, pisao je Engliš.
A onda su mračna vremena zadesila cijelu Evropu. Baš ona kakvih se ne sjećaju generacije nakon Drugog svjetskog rata. Preko dva miliona Evropljanki i Evropljana pokosio je COVID-19. Padale su vlade i državnici širom svijeta kao domine zbog lošeg vladanja situacijom, pogrešnih odluka, represije, neznanja, osionosti… Ni većina vjerskih poglavara nije se pokazala. I u tu prazninu zakoračio je ovaj Jezuita. Jasno je svima pokazao suštinu trenutka: „Gusta tama nadvila se nad našim trgovima, ulicama i gradovima; obuzela je naše živote, ispunivši sve zaglušujućom tišinom i tjeskobnom prazninom koja sve zaustavlja“. Možda se neko i sjeti praznog i kišom oblivenog trga Svetog Petra sa kraja marta 2020. godine na kom je predvodio Urbi et Orbi molitvu. Odjekivale su riječi jezivom šupljinom usred Berninijevih kolonada zamišljenih da kao ruke majke crkve obgrle vjernike: „Nalazimo se u istoj oluji, svi mi krhki i dezorijentisani, ali u isto vrijeme važni i potrebni, svi pozvani da veslamo zajedno”.
Nije stao na riječima. Svojim primjerom, pozvao je vjernike na vakcinaciju. Taj čin je nazvao činom ljubavi prema svom bližnjem. Pozivao je na molitve unutar porodičnog okruženja i liturgije koje su održavane online. Poštovao je mjere opreza i otkazao većinu putovanja i javnih okupljanja tokom najtežih faza pandemije. Tako rijetka scena u religioznim krugovima širom svijeta. Rijedak je još u nečemu. Shvatio je podmuklost momenta i pozivao na ravnopravnu raspodjelu vakcina. Kritikovao nacionalni pristup tom procesu i zalagao se za zaštitu siromašnih zemalja.
Nije ovo prvi put da njegov pristup uzdrma bogate. Znao je on i ranije reći: ,,Idol današnjeg vremena je novac, a mi moramo u centar vratiti čovjeka. Gospode, pomozi nam da obuzdamo egoizam”.
I kako dolikuje, prvo je krenuo od svoje kuće. Primjerom. Prvi organizacioni potez pape Franja u Vatikanu bilo je temeljno restruktuiranje Istituto per le Opere di Religione, poznatije kao Božija banka. Sem što je promijenio rukovodstvo institucije uvodeći u upravu i stručnjake laike, koji su zamijenili raniju isključivu praksu da se radi o klericima, naredio je da banka mora transparentno poslovati po svim pravilima finansijskih ustanova. Reviziju poslovanja naredio je da izvode za to ovlašćene agencije van aparata crkve. Poslije 125 godina finansijskih zakulisnih radnji koje su podrazumijevale, kako tvrde italijanski mediji, i pranje novca (navodno i za račun mafije), Banca di Dio je prvi put u svojoj istoriji objavila bilans.
Papa Franjo je, zalažući se za socijalnu pravdu, povodom Prvog maja apelovao na političke lidere svijeta da učine sve što je u njihovoj moći da se otvore nova radna mjesta. Tih dana u jednoj fabrici tekstila u Bangladešu kada se urušila osmospratnica smrt je susrelo više od od 400 ljudi. ,,Naslov koji me je posebno pogodio na dan tragedije bio je Živjeti sa 38 eura mjesečno. Toliko su bili plaćeni oni koji su umrli. To je ono što zovemo robovskim uslovima rada”, rekao je papa tih dana pred hiljadama vjernika u Rimu. Znao je dobro da bez posla i zarade, nema dostojanstva i života vrijednog čovjeka. „Idemo protiv Boga ako ne platimo ljude pošteno, ne damo im posao zato što isključivo vodimo računa o finansijskim rezultatima i zaradi”, upozoravao je i osvještavao da ako u javnom životu i u politici nema etike, sve je moguće. Kada ovakve poruke dođu sa takvog mjesta stvari postaju neugodne. Naravno, svijet je nastavio da se vrti.
Imala je Franjova crkva tokom proteklih dvanaest godina razumijevanja i za prokazane, nevjernike, homoseksualce i transrodne… „Potrebno je da se upoznajemo, da slušamo jedni druge, da proširujemo obim mišljenja…” – u ovu rečenicu mogao bi se sumirati taj dio njegove misije. „Ne mogu se osuđivati osobe zato što su homoseksualne. Treba uvijek cijeniti osobu, čovjeka. Ko sam ja da im sudim?”, govorio je prvi čovjek katoličanstva. Još jedan citat iz nepresušne zbirke njegovih govora: ,,Moramo razumjeti one koji se razvedu. Moramo razumjeti ženu koju je muka natjerala da posegne za abortusom. Moramo proširiti prostor ženama u Crkvi. Izazov je pokazati više rezumijevanja za specifično mjesto žena i njihovih genijalnih sposobnosti. Žena Marija vrjednija je od biskupa. Uostalom i Crkva je riječ ženskog roda”.
Povrh svega i ovo. U vremenima sveprisutne mržnje i nacionalizma svaki vjernik, ne samo onaj koji je makar po položaju iznad svih – dužan je da ruši zidove. I opet je to radio primjerom! Vrhovni predstavnik katoličke crkve prvi put je posjetio Arapsko poluostrvo, kolijevku islama. To putovanje ulilo je makar na trenutak nadu u napredak u dijalogu religija. Te 2019. godine Franjo je u Abu Dabiju služio misu pred oko 180.000 ljudi. Bila je to najveća javna hrišćanska ceremonija u istoriji UAE.
Usred turbulentnih vremena i nebrojenih improvizovanih plovila koja su prenatrpana lutala Sredozemnim morem prevozeći nevoljnike iz ratom opustošenih zemalja, govorio je da bi hrišćani trebalo da islamske doseljenike primaju s naklonošću i poštovanjem. Onako kako bismo se i mi nadali da budemo primljeni u njihovim zemljama. Istovremeno je uputio i poziv da i te zemlje zagarantuju hrišćanima onu i onakvu slobodu kakvu muslimani imaju na Zapadu.
Jasno se oglasio i povodom stradanja u ratovima posljednjih decenije. Molio za mir u Ukrajini i Palestini, a svijet je znao da to nijesu samo riječi. Nedeljnik Vreme zabilježio je da je svake večeri, godinu i po dana, zvao jedinog preostalog katoličkog sveštenika u Gazi da ga pita kako može da pomogne ljudima tamo. U jednom intervjuu, novinarka ga pita – pa šta mu kažete svaki dan, a Franja odgovara: „Ja slušam“.
Usudio se da se uhvati u koštac i sa najvećim žigom katoličke crkve. Pedofilijom. Javno je priznao da je Crkva predugo ignorisala i prikrivala zlostavljanja. Više puta se izvinio žrtvama, govorio da osjeća bol i sramotu zbog toga. Donio je važne reformske korake, uključujući dekret koji obavezuje sve biskupe da prijave sumnju na zlostavljanje, bilo od strane sveštenika ili biskupa. Ukinuo je pontifikalnu tajnu u slučajevima seksualnog zlostavljanja. Stvorio Komisiju za zaštitu maloljetnika. Podržao istrage protiv biskupa, pa čak i izbacivanje pojedinih iz svešteničkog reda. Kritikovan je da je spor u ovim akcijama. No, napravio je više konkretnih koraka protiv seksualnog zlostavljanja od većine svojih prethodnika. Pokazao je spremnost da sluša, traži oproštaj i mijenja sistem – ali ovaj problem i dalje leži ukorijenjen u strukturi Crkve.
Ovoga aprila, baš na blagdane svijet je izgubio Čovjeka. Onog koji se u životu bavio različitim poslovima, od pranja podova i izbacivača u noćnom klubu do rada u laboratorijama. Onog koji je svim srcem navijao za fudbalski klub San Lorenzo de Almagro. Onog koji je svo to iskustvo ponio sa sobom u Vatikan, odbio papinsku palatu i obuo obične crne cipele umjesto onih crvenih papinskih. Poniznost, autentičnost, čovječnost!
Možda je jedan od njegovih uspjeha i to što se među najvjerovatnijim kandidatima za njegovog nasljednika nalazi dosta onih koji su mu slični po svjetonazoru. Možda Vatikan nastavi njegovim stopama. Ipak! Obične crne cipele su golemo nasljedstvo.
Dragan LUČIĆ
Komentari

Svijet nemoćno gleda dok izraelski bombarderi ravnaju palestinsku rivijeru uz blagoslov prekoatlantskog saveznika. Bombe padaju po Deir el-Balahu, al-Mavasiu i neizostavnoj Gazi. Zato je Generalni sekretar UN-a Antonio Guterres nazvao Gazu „poljem smrti“. Izrael je, prema lokalnim zdravstvenim vlastima, ubio više od 50.000 Palestinaca
Naočigled svijeta, pakao u Gazi se nastavlja. Nakon primirja i njegovog neslavnog, ali očekivanog kraja, više od mjesec dana nijedna komercijalna niti humanitarna pomoć nije uspjela da posjeti taj prostor.
Više od 2,1 milion ljudi je zarobljeno, bombardovano, gladuje… Na dohvat ruke, na graničnim prelazima gomilaju se zalihe hrane, ljekova, goriva… Ključna oprema i namirnice blokirani su od strane Tel Aviva.
Nakon skoro 20 mjeseci masakra, ne postoje dovoljno snažne riječi koje bi opisale stanje na ovom komadu zemlje. Najnoviji podaci UNRWA kažu da je preko 1000 djece ubijeno ili ranjeno samo tokom prve sedmice nakon kraja primirja. To je najveći broj dječjih žrtava u jednoj sedmici u Gazi tokom posljednje godine.
Zločin traje. Nove izraelske naredbe o preseljenju natjerale su stotine hiljada Palestinaca da ponovo bježe, bez sigurnog skloništa. Ni humanitarci nijesu bezbjedni. Do sada ih je stradalo preko četiri stotine. Svijet gleda dok izraelski bombarderi ravnaju palestinsku rivijeru uz blagoslov prekoatlantskog saveznika. Bombe padaju po Deir el-Balahu, al-Mavasiu i neizostavnoj Gazi. Zato je i Generalni sekretar UN-a Antonio Guterres nazvao Gazu „poljem smrti“. Izrael je, prema lokalnim zdravstvenim vlastima, ubio više od 50.000 Palestinaca.
Pozivajući se na Ženevske konvencije koje regulišu postupanje prema ljudima tokom rata, Gutereš je naglasio obavezu okupacione sile da obezbijedi isporuku hrane i medicinskih potrepština stanovništvu. „Ništa od toga se danas ne dešava. Humanitarna pomoć ne može da uđe u Gazu,“ rekao je Gutereš.
Prema navodima AFP-a, portparol izraelskog ministarstva spoljnih poslova Oren Marmorstein odbacio je optužbe, rekavši da „nema nestašice humanitarne pomoći u Pojasu Gaze“. Marmorstein je dalje tvrdio da je Hamas iskoristio nedavnu pomoć Gazi da ponovo izgradi svoju ratnu mašinu.
Gutereš se osvrnuo i na nedavne izraelske prijedloge o kontroli pomoći za Gazu, za koje je izvor iz UN-a rekao AFP-u da uključuju i praćenje unosa kalorija kako bi se spriječila zloupotreba od strane Hamasa.
„Novopredloženi izraelski ‘mehanizmi odobravanja’ za dostavu pomoći prijete da dodatno kontrolišu i bezdušno ograniče pomoć – do posljednje kalorije i zrna brašna,“ rekao je Gutereš novinarima u sjedištu UN-a u Njujorku.
U međuvremenu haos se širi i dalje od Gaze. Vazdušne snage SAD-a u Jemenu pojačavaju smrtonosni bilans. Mediji prenose da je tamo među metama bio i jedan stambeni objekat u Hodeidi.
Sve ovo dolazi u danima tokom posjete i nakon povratka Benjamina Netanjahua iz Vašingtona. On je sa Donaldom Trampom u Bijeloj kući razgovarao o prisilnom protjerivanju Palestinaca iz Gaze i drugim pitanjima, uključujući i ono iransko.
Iranska priča je važan dio bliskoistočne slagalice. Predsjednik SAD-a je u ponedjeljak iznenada najavio da su njegova zemlja i Iran spremni da započnu direktne pregovore o nuklearnom programu Teherana, ali je iranski ministar spoljnih poslova odgovorio da će razgovori u Omanu ipak biti indirektni. Kao dodatni znak koliko je put ka bilo kakvom dogovoru između ova dva geopolitička suparnika težak, Tramp je izdao oštro upozorenje da će, ukoliko pregovori ne uspiju, Iran biti u velikoj opasnosti. Već viđeno.
Predsjednik SAD-a izjavio je tokom ove posjete da bi volio da se rat u Gazi završi, te da vjeruje da će se to desiti relativno uskoro. Na novinarsko pitanje da li će ispuniti predizborno obećanje i okončati rat u Gazi, Tramp je rekao: “Volio bih da vidim kraj rata, i mislim da će rat stati u nekom trenutku, koji nije tako daleko”.
Nakon primirja u januaru tokom kojeg su neki taoci oslobođeni, Netanjahu je rekao: „Izrael radi na novom dogovoru za koji se nadamo da će uspjeti. Posvećeni smo oslobađanju svih talaca, ali i eliminisanju zle tiranije Hamasa u Gazi i omogućavanju narodu Gaze da slobodno odluče kuda žele da idu”. “Kuda žele da idu”, ostalo je da odzvanja etrom i priziva Trampovi AI vizuelizaciju budućeg odmarališta za bogate. Mediji su podvukli ovu velikodušnu ponudu izrečenu tokom sastanka dvojice lidera i partnera u zločinu.
Netanjahu je rekao da je s Trampom razgovarao i o hrabroj viziji američkog predsjednika za budućnost Gaze, aludirajući na prijedlog da SAD preuzmu kontrolu nad enklavom – ideju koju je Tramp više puta iznio u ranim nedjeljama svoje administracije. Trampov plan je globalno osuđen kao prijedlog etničkog čišćenja. On je, ne hajući za osude, opet u ponedjeljak izjavio da bi mirovne snage poput SAD-a koje bi kontrolisale i upravljale Pojasom Gaze bile dobra stvar i ponovo predložio da se Palestinci iz Gaze preseljavaju u druge zemlje.
Odnosi ove dvije zemlje ulaze u novu fazu. Izraelski mediji javljaju da će Itamar Ben-Gvir, krajnje desni ministar nacionalne bezbjednosti, otputovati u SAD nakon praznika Pesah koji se završava 20. aprila. Ben-Gvir, poznat po rasističkim izjavama i podsticanju mržnje protiv Palestinaca, planira sastanak sa američkom sekretarkom za unutrašnju bezbjednost Kristi Noem. Znakovito je da će ovo biti njegova prva posjeta SAD-u u svojstvu ministra. Administracija bivšeg predsjednika Džo Bajdena ga je ranije kritikovala, a spekulisalo se čak i o sankcijama.
Ima u Izraelu i drugačijih glasova. Mediji su zabilježili da su stotine izraelskih rezervista, uključujući pripadnike Ratnog vazduhoplovstva, potpisali pismo protiv nastavka borbi u Gazi, smatrajući ih politički motivisanim.
Na bojnom polju drugačija priča. CNN je prenio, pozivajući se na izvore iz izraelske vojske, ali i satelitske snimke, da je u toku čišćenje terena. Širi se tampon zona uz izraelsko palestinsku granicu. Izraelska vojska je pretvorila svaki pedalj teritorije Gaze, unutar otprilike pola milje od izraelske granice, u pustoš, piše ovaj medij. CNN je od svojih izvora saznao da vojnici pod komandom Tel Aviva imaju odriješene ruke, te da mogu pucati na svakoga ko bi se usudio da zakorači unutar ovog neoznačenog perimetra..
Oklopni buldožeri su sistematski rušili jednu po jednu kuću. Vojni inženjeri su postavljali eksplozive i izvodili kontrolisane detonacije unutar nekada živih fabrika. Vojnici su uništili i onemogućili Palestincima pristup plodnoj zemlji koja je nekada hranila porodice i podržavala njihovu egzistenciju. Naravno, Tel Aviv ovo nije službeno priznao. O ovim i sličnim akcijama Izraela često smo pisali na našim stranicama.
Izrael je agresivno proširio svoje prisustvo u Pojasu Gaze otkako je prošlog mjeseca ponovo pokrenuo rat. Mediji navode da trenutno kontroliše više od 50 odsto teritorije i potiskuje Palestince u sve manja područja.
Najveća povezana oblast pod kontrolom izraelske vojske, već smo rekli, nalazi se oko granice Gaze, gdje je vojska sravnila palestinske kuće, poljoprivredno zemljište i infrastrukturu do tačke neupotrebljivosti. Ova vojna tampon zona se udvostručila u posljednjim sedmicama.
Izrael predstavlja svoje pojačano prisustvo kao privremenu mjeru kojom želi izvršiti pritisak na Hamas da oslobodi preostale taoce zarobljene tokom napada 7. oktobra 2023. godine. Svjetska kavnost ne vjeruje ovim pričama. Na kraju krajeva i premijer Netanjahu je prošle sedmice izjavio da će Izrael, čak i nakon poraza Hamasa, zadržati bezbjednosnu kontrolu u Gazi i podsticati Palestince da napuste teritoriju.
Dragan LUČIĆ
Komentari

Marin Le Pen je prije par dana diskvalifikovana iz trke za predsjedničke izbore 2027. godine. Kako se radi o predsjednici najbrojnije stranke, istaknutoj figuri krajnje desnice, ali i vodećoj kandidatkinji u anketama za predsjedničke izbore, ova sudska odluka bi mogla značajno uticati na francusku, ali i globalnu politiku
Marin Le Pen i još 24 osobe iz RN-a, uključujući stranačke zvaničnike, zaposlene, poslanike EP i asistente, osuđeni su za pronevjeru miliona eura iz fondova Evropskog parlamenta u sklopu afere „fiktivnih poslova“. Suđenje je otkrilo da je stranka koristila novac iz EP kako bi plaćala osoblje u Francuskoj.
Francuska liderka krajnje desnice prije par dana je diskvalifikovana iz trke za predsjedničke izbore 2027. godine. Kako je predsjednica stranke Nacionalno okupljanje (RN), istaknuta figura evropske krajnje desnice i vodeća kandidatkinja u anketama za predsjedničke izbore u Francuskoj 2027. godine, ova sudska odluka bi mogla značajno uticati na francusku, ali i globalnu politiku.
Le Pen je osim zabrane bavljenja politikom, dobila petogodišnju zabranu obavljanja javne funkcije, koja ne može biti suspendovana žalbom, ali će zadržati svoje mjesto u parlamentu do kraja mandata. Takođe joj je izrečena četvorogodišnja zatvorska kazna – dvije godine uslovno i dvije kućnog pritvora, te novčana kazna od 100.000 eura. Na ove kazne ima pravo žalbe.
„Oni žele moju političku smrt“, tvrdila je Le Pen još u novembru. Šta se krije iza ovog procesa piše se naveliko po medijima, ali još više u komentarima i na mrežama. Nekako se čini da se većina slaže da će to oslabiti ionako poljuljanu viziju Emanuela Makrona, i pojačati globalni bijes desničarskih lidera, te dodati goriva u njihove motore. U konačnici ovo bi osim toga što će desnicu prikazati kao žrtvu i dati vjetar u njena leđa, moglo očistiti Francusku od balasta porodice Le Pen.
Višedecenijsko prisustvo Marin i njenog nedavno preminulog oca u strukturama ultra desnice je možda poslednja kočnica koja te ideje drži dalje od preuzimanja vlasti u ovoj zemlji.
Ne treba zaboraviti – Le Penin uspjeh je ogroman. Nacionalni front je najveća stranka u fragmentiranom francuskom parlamentu. Ovakvom razvoju situacije se pomalo vesele upravo oni na desnom kraju političkog spektra. Politički analitičar Dominik Moizi za CNN sugeriše da bi neki unutar RN-a mogli čak i tiho slaviti ovu odluku. „U javnosti će vrištati, osuđivati, govoriti ‘kakva strašna nepravda’. Ali duboko u sebi, mnogi će možda biti zadovoljni, misleći: ‘Ovo je mlađi kandidat. Privlačniji je široj publici. I što je najvažnije – ne nosi prezime Le Pen.’“, konstatovao je on ove moguće promjene na francuskoj desnici misleći na Le Peninog kolegu Žordana Barelu.
„Ovo je ludo. Pravna borba je pogrešna bez obzira koga cilja“, napisao je grčki ekonomista i bivši političar Janis Varufakis na X. I dodao: „Francuski neo-fašisti će samo imati koristi od ovoga“.
Među prvima u njenu odbranu se oglasio milijarder Ilon Mask, koji je ranije pozivao na opoziv američkih sudija koji blokiraju agendu Donalda Trampa i otvoreno podržavao evropske krajnje desničare. Prisjetimo se favorizovao je njemačke desničare iz redova AfD i privatnim pozivom čestitao njihovoj liderki na nedavnim uspjesima. Iza diskvalifikacije Le Penove, tvrdi Trampov vojnik stoji zavjera establišmenta. “Kada radikalna ljevica ne može pobijediti demokratskim putem, zloupotrebljava pravni sistem da zatvori svoje protivnike. Ovo je njihov standardni metod širom svijeta”, napisao je Mask na mreži X.
Bivši brazilski predsjednik Žair Bolsonaro, koji je do 2030. diskvalifikovan iz političke trke zbog zloupotrebe moći, nazvao je presudu lijevim pravosudnim aktivizmom. “Je suis Marine!” napisao je Viktor Orban na mreži X.
Belgijski političar Tom Van Griken, lider flamanske krajnje desničarske stranke Vlaams Belang, komentarisao je presudu riječima: „Kada nacionalistički političari steknu popularnost, sistem pronalazi druge, nedemokratske načine da ih ućutka“.
Španski lider stranke Vox, Santjago Abaskal, takođe je pružio podršku: „Nikada neće uspjeti da ućutkaju glas francuskog naroda.“ Pisali smo na ovim stranama da je Abaskal u februaru ugostio Le Pen, Orbana i druge krajnje desničarske lidere na političkom skupu u Madridu.
Zanimljivo i u regionu. Lider bosanskih Srba, Milorad Dodik, uporedio je presudu protiv Le Pen sa sopstvenom situacijom: „Baš kao u mom slučaju, presuda nije donesena zbog zakona – već zbog politike.“
Naravno, dosta je onih koji misle drugačije, a koje sumira izjava Nik Aiosa, direktora Transparensi Internešnela; „Pravda je ispravno sprovedena u ovom slučaju, gdje je francuska krajnja desnica bezobrazno pronevjerila sredstva“.
Vijesti su stigle i do Kremlja, pa je Dmitrij Peskov, portparol Vladimira Putina, izjavio da “slučaj Marin Le Pen predstavlja kršenje demokratskih normi”. Peskov je ustvrdio još jednom ono što je odavno narativ Moskve i njoj naklonjenih sistema, vlada i pojedinaca: „sve više evropskih prijestonica krši demokratske norme“. Slične riječi podrške stigle su i od holandskog populiste Gerta Vildersa i lidera italijanske Lige Matea Salvinija. On je izjavio: „Ovo je loš film koji gledamo i u drugim zemljama, poput Rumunije. Ali nećemo se dati zastrašiti, nećemo stati: punom brzinom naprijed, prijateljice moja!“
Osvrnimo se kratko na Rumuniju. U martu je rumunska izborna komisija odbila kandidaturu desničarskog političara Kalina Georgeskua za predsjedničke izbore u maju. Georgescu, poznat po oštroj kritici EU i NATO-a, iznenada je osvojio najviše glasova u prvom krugu izbora u novembru, a onda je Ustavni sud poništio glasanje zbog navodnog „ruskog miješanja“ i masovne propagande na društvenim mrežama. Georgesku je poništenje izbora nazvao formalizovanim državnim udarom, a zabranu kandidature direktnim udarcem u srce demokratije. “Evropa je sada diktatura, Rumunija je pod tiranijom!” poručio je on.
Iako su stotine protestanata izašle na ulice nakon što je Georgescu diskvalifikovan iz trke za predsjednika, masa nije ni izbliza dostigla broj prikazanih u online video zapisima i fotografijama među kojima je , tvrde upućeni, bilo i slika iz Beograda.
Georgescu se predstavljao kao ultra podržavalac Donalda Trampa. Visoki članovi administracije SAD javno su ga podržali. Potpredsjednik te zemlje JD Vens kritikovao je ustavni sud zbog odluke da poništi predsjedničke izbore, optužujući rumunsku vladu da otkazuje izbore jer im se ne sviđa rezultat i optužujući ih da su toliko uplašeni od svog naroda da ih ućutkuju. Osim Georgeskua, zabranjena je i kandidatura desničarke Diane Sosoaka iz S.O.S. partije.
I nakon uklanjanja desnih kandidata, jedan od glavnih takmaca, opet je desničar. Rumunski mediji na novim predsjedničkim izborima velike šanse daju George Simionu. Ovaj političar je rekao: „Ciljanje ili uništavanje vašeg političkog protivnika bilo kojim sredstvima je iz uputstava totalitarnih režima“. Zanimljivost vezana za njega je da mu je još od 2018. godine zbog radikalnih stavova zabranjen ulazak u Moldaviju. Jedna od ključnih stavki njegove politike je unifikacija Rumunije i Moldavije.
Mnogi vjeruju da je priča o sukobu uticaja u rumunskoj politici naduvana. Ipak, granice koje ova zemlja ima sa Ukrajinom i Orbanovom Mađarskom pričaju drugu priču. U susjedstvu je i Slovačka koja je na istim talasima. Stvaranje ovog koridora na čijem čelu bi bili ljudi koji u Putina i Trampa gledaju sa oduševljenjem bi dodatno pocijepalo ionako uzdrmanu Evropu.
Upravo zato sa pažnjom treba pratiti retoriku Vašingtona. „Isključenje ljudi iz političkog procesa je naročito zabrinjavajuće, s obzirom na agresivnu i korumpiranu pravnu borbu protiv predsjednika Donalda Trampa ovdje u Sjedinjenim Državama,“ rekla je Tami Brus, glasnogovornica Stejt dIpartmenta aludirajući na pravne procese protiv bivšeg američkog predsjednika. Brus je dovela u pitanje i karakterizaciju Le Pen kao krajnje desničarke. Le Pen je, inače, godinama odbacivala etiketu krajnje desnice, pokušavajući da normalizuje svoju stranku i poveća izborne šanse. Rebrendiranje stranke očigledno nije uradilo mnogo na maskiranju ideologija, ali jeste na masovnosti biračkog tijela.
Podsjećajući na minhenski govor američkog potpredsjednika JD Vensa od prije par mjeseci, Brusova je istakla: „Moramo da činimo više od pukog pričanja o demokratskim vrijednostima – moramo ih i živjeti“. Vens je, sjetimo se, u Minhenu osudio evropske stare, ukorijenjene elite, optužujući ih da se kriju iza ružnih, sovjetskih izraza poput dezinformacija i dezinformisanja kako bi ugušile alternativne stavove i spriječile autsajdere da pobijede na izborima. „Podržavamo pravo svih da izraze svoje mišljenje u javnom prostoru, bilo da se slažemo ili ne,“ rekla je Brus, ponavljajući Vensovu retoriku.
Mediji prenose da je Trampova administracija vršila pritisak i na Rumuniju da dozvoli pro-ruskom političaru krajnje desnice da se kandiduje na predsjedničkim izborima. Pomenuli smo njihov upliv i u njemačku politiku, a zabilježena je i nedavna podrška Konoru MekGregoru, UFC borcu, da postane predsjednik Irske. Elon Musk otvoreno podržava Tomija Robinsona u Britaniji. Valjalo bi imati lojaliste svuda.
Cilj desnih struktura svakako je napraviti od Le Penove žrtvu. Neku vrstu totema oko kojeg će se okupljati njihove snage u ratu za tradicionalne vrijednosti, slobodu govora… Onakve kakvima ih oni vide.
Dragan LUČIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

SRPSKI PATRIJARH I USKRS SRPSKO – RUSKOG SVETA U KREMLJU: Za vrh SPC-a Crna Gora je otvoreno pitanje

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija
Izdvajamo
-
IN ENGLISH2 sedmice
Government Summons Ambassadors for Consultations and Instructions: A Foreign Policy Tightrope
-
IN ENGLISH2 sedmice
TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy
-
DRUŠTVO4 sedmice
MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva
-
SVIJET4 sedmice
SLUČAJ MARIN LE PEN: Za desnije sjutra
-
INTERVJU3 sedmice
SANJA RAONIĆ, SLIKARKA: Događanje umjetnosti kao čin otpora
-
INTERVJU2 sedmice
SANJA DAMJANOVIĆ, NAUČNICA, BIVŠA MINISTARKA NAUKE: Šansa koja ne smije biti izgubljena
-
DRUŠTVO3 sedmice
SJEVER I ULAGANJA IZ UAE: Kolašin nudi Bjelasicu i Sinjavinu
-
FOKUS4 sedmice
ZARADE U PRAVOSUĐU: Vrh i preko četiri hiljade, ostali duplo manje