Povežite se sa nama

FOKUS

Amanov ili Šinavatrin

Objavljeno prije

na

Grad-hotel Sveti Stefan, neće ni ovoga ljeta biti otvoren za turiste i posjetioce. Turistima je nedostupna i čitava oblast oko Svetog Stefana, vile, restorani, najljepše plaže Kraljičina i Kraljeva, sa parkovima i borovom šumom oko Miločera. Sve je to Aman rizorts, formalni zakupac Svetog Stefana, ogradio žičanom ogradom. Štete za Crnu Goru su ogromne. Ruinirane i u divlje zelenilo obrasle kuće Svetog Stefana tri sezone nakon davanja u tridesetogodišnji zakup singapurskom hotelskom lancu Aman rizorts svjedoče o pogrešnoj odluci crnogorske Vlade – lošem partneru dala je u ruke biser crnogorskog turizma. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, a koje nije bilo moguće provjeriti u zvaničnim institucijama, novi gazda Svetog Stefana mogao bi biti, skriven iza neke of-šor kompanije, Taksin Šinavatra, odbjegli bivši premijer Tajlanda, osuđen u toj zemlji na dvije godine zatvora zbog korupcije.Bivši vlasnik Aman rizortsa Adrian Zeka navodno je prodao svoj udio u zakupu u tri vodeća crnogorska hotela – Svetom Stefanu, Miločeru i Kraljičinoj plaži, sa većim brojem vila i restorana, grčkom partneru Gregu Siroisu, osnivaču Ejdvej investmenta i kontroverznom Taksinu Šinavatri. Ejdvej investment je druga kompanija potpisnik ugovora o zakupu, registrovana za investicije na Britanskim Djevičanskim ostrvima, čiji se udio odnosio na izgradnju novog hotela Kraljičina plaža, nove apartmanske kapacitete i druge sadržaje u Miločerskom parku i u zaleđu male Kraljičine plaže. ZA OBNOVU NEMA PARA: Monitor je i ranije pisao da je Aman u velikim finansijskim nevoljama. Ta firma, nekada zvučnog imena i elitnih hotela, bankrotirala je i prodala kontrolni paket akcija indijskoj kompaniji DLF. O tome su pisali i drugi svjetski mediji, ali je vijest o bankrotstvu naša Vlada demantovala.

Činjenica je da Aman nije ni počeo temeljnu rekonstrukciju Svetog Stefana i ispunjavanje investicionih obaveza vezanih za to ostrvo iz ugovora o zakupu. Sudbina Svetog Stefana je nerješiva bez velikih ulaganja. Za temeljnu rekonstrukciju i obnovu grada-hotela, u kome je nakon tri godine nebrige sve satrulo i uništeno, u kome se mora mijenjati kompletna infrastruktura, vodovod i kanalizacija, potrebno je više od 150 miliona eura, računaju stručnjaci. Riječ je o izgradnji posve novog malog grada uz preuzetu obavezu zakupca da se zatečena ambijentalna arhitektura ne mijenja.

Tako velika investicija za grad-hotel koji će raspolagati sa svega 47 apartmana i soba isplativa je samo na duge staze. Zakupac, vlasnik Amana, Zeka taj novac nema. Amanu je ostalo samo ime sa kojim se, to je već izvjesno, ne može renovirati i dovesti u upotrebu najljepše crnogorsko ljetovalište.

Da li je nevesela situacija oko zakupa Svetog Stefana bila glavni razlog majske posjete premijera Mila Đukanovića Singapuru? Da li je bilo govora o raskidanju ugovora zbog drastičnog kršenja preuzetih obaveza? To su za sada dobro čuvane tajne.

Ipak, javno je saopšteno da se Đukanović na Dalekom istoku sreo sa Adrianom Zekom. Iz Singapura je stigla i vijest da se saradnja sa Amanom nastavlja. „Boravak u Singapuru ćemo iskoristiti da sa ključnim ljudima te kompanije razgovaramo o stvaranju nužnih pretpostavki da se u dogledno vrijeme realizuju planirane investicije i da Aman da taj važan dio pečata budućem turističkom imidžu Crne Gore”, kazao je Đukanović.

To dogledno vrijeme prilično je daleko. Ni kada bi ovog mjeseca započeli radovi, zbog ozbiljnosti zahvata i njihovog obima, dovršetak se ne može očekivati ni za sezonu 2011, iako je prema ugovoru trebalo da Sveti Stefan rekonstruišu i otvore već ove 2009. godine, a Kraljičinu plaža naredne sezone. Do sada je, međutim, rekonstruisan samo hotel Miločer.

MUKE HRVATA SA AMANOM: Slično iskustvo sa Amanom imali su i komšije Hrvati. Aman rizorts je u maju 2006. godine kupio hotel Makedonija u Cavtatu koji je bio oštećen u ratu.

Hotel je porušen a na istom mjestu započeta je gradnja novog luksuznog sa pet zvjezdica. Najavljene su bile, kao i u slučaju Svetog Stefana, milionske investicije. Komfor u novom hotelu trebalo je da obezbijede 24 prostrana studija od po 80-ak kvadrata, 12 apartmana sa po 166 kvadrata, kao i niz drugih zanimljivih sadržaja. Iako je otvaranje tog kompleksa bilo predviđeno za 2008. godinu, još ništa od svega, baš kao i kod nas. Gradilište hotela Makedonija mjesecima miruje. Građevinska firma Konel doo, koja izvodi radove napustila je objekat zato što im Aman nije platio ono što je dogovoreno.

Nakon svega, izgleda da se euforična priča crnogorskih državnih zvaničnika, prije svih ministra turizma Predraga Nenezića, o dovođenju renomirane kompanije poznate u svijetu po luksuzu, svele na tajnu dramatičnu potragu za novim investitorima za Sveti Stefan.

Vlada je u teškoj situaciji oko „ugovora stoljeća”, stvari se komplikuju jer je kriza pritisla zemlju. A odbjegli tajlandski premijer ima mnogo novca, koji zbog Interpolove potjernice nema gdje da uloži. Američki The Nation objavio je 12. maja da je Šinavatra zainteresovan za kupovinu ostrva Sv. Nikola kod Budve, potvrđujući tako i Monitorove ranije napise.

NAJSKUPLJI PASOŠ: Da li je Šinavatra, koji je nesumnjivo jedan od bogatijih političara sa potjernice Interpola protiv kojeg se u njegovoj zemlji vode brojni sudski postupci za zloupotrebe službenog položaja, pasoš kupio zajedno sa popularnim budvanskim Havajima i udjelom u zakupu Svetog Stefana? Javnost Crne Gore čekaće još odgovor i na ova pitanja.

Sveti Stefan i ostrvo Sveti Nikola su blizu, razdvojeni uskim morskim pojasem. A i sudbina im je slična. Zbog izuzetnih prirodnih ljepota, plaža i bistrog mora koje ih okružuje, uvijek su bili predmet želja tajkuna i novobogataša, sa jedne strane i zlatna moneta za potkusurivanje DPS interesa, sa druge.

Ko se god naprasno obogatio u ondašnjoj zajedničkoj državi, poželio je da makar privremeno bude vlasnik onoga što ima najvišu cijenu – Svetog Stefana, Miločera ili Svetog Nikole. Ti kontroverzni bogataši, koje potražuje pravosuđe iz sredina iz kojih dolaze, obično su raširenih ruku dočekivani u siromašnoj Crnoj Gori.

Gazda Jezda, nekadašnji vlasnik piramidalne banke Jugoskandik, bio je prvi zakupac Svetog Stefana i Miločera. Jezda je ojadio građane SRJ, ali je dio svog bogatstva ostavio eliti na vlasti u Crnoj Gori.

Sličan je i slučaj Nenada Đorđevića, funkcionera JUL-a, koji je devedesetih novcem, kako su ga sumnjičili pokupljenim od srpskog Fonda za zdravstvo, pobjegao iz Beograda. Utočište je našao u Crnoj Gori. Parama od pronevjera u Budvi je sazidao hotel Admiral i kupio 37.000 kvadrata zemlje na ostrvu Sveti Nikola, na kome je godinama bespravno zidao objekte.

OZBILJNE STVARI: Ostrvsko imanje kasnije Đorđević prodaje biznismenu slične provenijencije, Stanku Subotiću Canetu, koga potražuje pravosuđe Srbije, zbog optužbi da je rukovodio kriminalnom grupom koja je krijumčarila cigarete i oštetila budžet Srbije za ogromne novce.

Ukoliko vlasnik dijela budvanskog ostrva i zakupac dragulja Crne Gore postane Taksin Šinavatra, biće to zavidna plejada strateških partnera crnogorske vlasti sa Interpolovih potjernica.

Da je stvar oko okolnosti pod kojima je Taksin Šinavatra dobio crnogorski pasoš veoma ozbiljna ukazuje i ponašanje ministra unutrašnjih poslova Jusufa Kalamperovića.

Odlazak u najavljenu penziju ovog političara bogate karijere biće obilježen aferom Šinavatra. Iako više ne bi trebalo da se boji za sopstvenu karijeru, Kalamperović predano ćuti, pozivajući se na još nevažeće zakone. On ne želi ili ne smije da iznese podatke o tome kako je i po čijem nalogu mimo zakonske procedure Šinavatra postao vlasnik crnogorskog pasoša.

Koji je to interes Crne Gore da osobi optuženoj za korupciju izda putnu ispravu? Da li se taj interes ogleda u spašavanju propalog ugovora oko Svetog Stefana i partnera koji su se zadužili za Svetog Nikole.

Premijer Đukanović pak ne ćuti. On je svu odgovornost za izdavanje pasoša prebacio na svog koalicionog partnera iz SDP-a, ministra Kalamperovića. Kaže da ,,ne vidi ništa sporno u tome” što je ministar policije izdao pasoš Taksinu Šinavatri, za kojim je izdata međunarodna potjernica.

A oni koji kritikuju što se crnogorski pasoši daju bjelosvjetskim kriminalcima moći će, kaže premijer, da isprave stvar kada budu na vlasti, kada preuzmu Ministarstvo policije. Do tada, Šinavatri su otvorena naša vrata. Ako je dobio pasoš, što ne bi i ostrva.

Branka PLAMENAC)

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo