Crna Gora ima veći problem od toga što njen premijer koristi funkciju da ispunjava amanete pokojnog mitrpolita Amfilohija, predstavljajući se kao da je na tlo Crne Gora bačen da ispuni zahtjeve Isusa Hrista, a ne mitropolita koji je huškao na mržnju i negirao nacije. Njen najveći problem je što je zarobljena između pogubnih politika. Aktulenih i bivših
Na trenutak se učinilo da je Krivokapić shvatio. Gostujući u emisiji na Radio-televiziji Srbije (RTS), a tokom zvanične posjete Beogradu, premijer Crne Gore kazao je novinaru da „moraju da se razlikuju dva dijela – ono što nosi u sebi kao vjernik i ono što mora da radi kao državnik“. Pa se požalio: „Te dvije uloge su prirodne, ali za naš ambijent u kome vjera nije utemeljena, nego je bila zapostavljena, uvijek imate problem”.
Iako je premijer pokušao da ,,problem”, prebaci na istorijsko-društvenu klimu, samo koji minut kasnije, u istoj emisiji, opet je dokazao da je problem u – njemu. I ne zbog toga što je vjernik, već zato što je, kako je i na RTS-u potvrdio, u politiku ušao da bi ispunio amanete velikodstojnika jedne vjerske zajednice – SPC-a.
,,Ja nisam imao nijedan politički motiv. Moj motiv je bila zaštita crkve, njene imovine i četiri eparhije”, objasnio je Krivokapić, objašnjavajući kako je od avgusta ispunjavao amanet pokojnog mitropolita Amfilohija. „Meni je cilj bio zaštita pravoslavnog življa, tako što će se promijeniti Zakon o slobodi vjeroispovijesti, što je i učinjeno”, objasnio je. Od obaveza koje mu je u amanet ostavio mitroplit Amfilohije, ostalo mu je, kazao je, ,,samo ona vezana za socijalnu pravdu”. Nije pojasnio da li se i taj Amfilohijev zadatak odnosi samo na poklonike SPC-a. U tom slučaju je Krivokapić na dobrom putu.
„U Vladi Crne Gore prvi put od Drugog svjetskog rata ima najviše Srba“, pohvalio se premijer. Odlično. Kad se uračunaju i uhljebi po ,,dubini” koji se od avgusta prošle godine popunjavaju na osnovu istog kriterijuma, eto, bože, „pravde“. Popravljeno socijalno stanje „njihovih“.
No, Crna Gora ima još veći problem od toga što je na njenom čelu premijer koji ispunjava amanete pokojnog mitrpolita Amfilohija, predstavljajući ih kao da je na tlo Crne Gora bačen da ispuni zahtjeve Isusa Hrista, a ne mitropolita koji je huškao na mržnju i negirao nacije.
Problem je što je zarobljena između pogubnih politika. Aktulenih i bivših. Dok je maratonska priča o rekonstrukciji Vlade, iza koje stoji glad za funkcijama, i dalje na stolu, blokirajući sve refomske procese u zemlji, reforme se ne dešavaju ni u opozicionom bloku. Demokratska partija je ista ona s kraja prošle godine. Njen predsjednik i dalje se oglušuje o pozive da napusti političku scenu i omogući neku normalniju alternativu. I svojoj partiji i zemlji.
A i što bi išao. Njegovi sumnjvi poslovi, koji su mu tri decenije bili preči od Crne Gore i javnog interesa, nijesu briga ne samo nereformisanom tužilaštvu, nego ni mnogima u parlamentarnoj većini.
Mjesec nakon izbijanja afere Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) još ispituje činjenice oko afere Pandorini papiri, najnovije u kojoj se pominje Đukanovićevo ime. O namjerama Specijalnog tužilaštva da se ozbiljno pozabavi ovom istragom, dovoljno govori i to da je ove sedmice u tužilaštvo stiglo Đukanovićevo pisano izjašnjenje o aferi Pandorini papiri. Istovremeno, iz Skupštine nema najave da će se baviti sumnjivim poslovima predsjednika države i pitanjem šta je pokušavao da sakrije iza mreže of-šor kompanija koje je osnivao sa svojim sinom Blažom. Parlamentarna većina, naime, ni mjesec dana nakon afere ne pominje niti pokreće parlamentarnu istragu, kontrolno ili konsultativno saslušanje predsjednika. Kao ni pitanje Tužilačkog savjeta i reforme tužilaštva.
I tako. Državnici rade za svoje interese. Lične, crkvene, svejedno. A Crna Gora čeka i čeka izabranike koji će raditi u javnom interesu.
Milena PEROVIČ