Povežite se sa nama

OKO NAS

ALIPAŠINI IZVORI: Ništa osim obećanja

Objavljeno prije

na

Novi put dug svega 60 kilometara kojim je, kroz Albaniju, Gusinje spojeno sa Podgoricom, doveo je goste. Državne i lokalne vlasti to ne znaju da iskoriste

 

Restoran Vodenica na Alipašinim izvorima, prepozantljivost Gusinja, nalazi se na meti više zainteresovanih koji bi da se domognu tog atraktivnog objekta.

Šta će od svega biti zavisi i od idejnog projekta za valorizaciju Alipašinih izvora kao dijela prirodnih turističkih potencijala Prokletija. Iz lokalne uprave u Gusinju najavljuju skoro raspisivanje međunarodnog konkursa za izbor projektanta koji bi imao zadatak da osmisli uređenje izletišta Alipašini izvori.

Alipašini izvori su najveće kraško vrelo u Crnoj Gori, gdje voda izvire iz zemlje na površini od preko 300 kvadratnih metara. Mjesto gdje, u prosjeku, izvire oko četiri kubna metra vode u sekundi, tokom godine posjeti veliki broj ljudi iz zemlje i inostranstva. Tu se svakog 2. avgusta na Ilindan, na čuvenom Saboru, pored mještana i njihovih gostiju, okupljaju brojni Gusinjani koji žive u inostranstvu. Ipak, na Alipašinim izvorima još uvijek ne postoje odgovarajući sadržaji koji bi upotpunili ponudu tog izletišta, koje se nalazi na preko 900 metara nadmorske visine.

Tu je samo jedna malena kafana koja ne radi tokom zime, ali je mnogo zanimljivija priča o tome kako i zbog čega ne radi i nekada čuveni restoran Vodenica, koji je poslovao u okviru preduzeća Plavsko jezero.

“Hotel Plavsko jezero je na čudnovate načine privatizovan i išao iz ruke u ruku. Odmah je zatvoren, a tada je zatvoren i restoran Vodenica. Sada, kako čujem, neki sumnjivi privatnici pokušavaju da se domognu atraktivnog objekta sa prirodnom vodenicom po kojoj je restoran dobio ime”, kaže jedan od Monitorovih sagovornika.

Oko Alipašinih izvora ne postoje čak ni klupe za odmor. Pored puta koji od Gusinja vodi do Alipašinih izvora nema pješačkih staza, kao ni rasvjete, ali ni jasnih putokaza koji bi usmjeravali goste da stignu do mjesta koje mještani nazivaju i izvorima života.

“Put od Gusinja do ovog izletišta je posebna priča, i teško bi se ko mogao sjetiti kada je poslednji put presvučen asfaltom. Zapravo, svako ko dođe vidjeće da je ovaj lokalitet devastiran. Nadamo se da će nadležni i u lokalnoj upravi i u državi konačno shvatiti da ova ljepota zaslužuje ozbiljniji pristup i više pažnje”, nadaju se mještani Gusinja.

Većina smatra da je jedan od razloga neadekvatne valorizacije i to što se narod u velikom broju odselio sa ovog područja. “Ljudi dođu, pogledaju i odu, a da ih tu niko ne dočeka. To nije dobro, jer gostima su potrebni sadržaji da bi se proveli i ostavili novac. Kuće su ovdje uglavnom sagrađene od novca kog su naši ljudi zaradili u drugim državama. Međutim, te kuće su uglavnom prazne, i služe samo za odmor tokom ljeta”, kažu u Gusinju.

Mještani ističu da se odavno najavljuje izgradnja fabrike vode na Alipašinim izvorima, ali da ni od toga nema ništa. Prema nekim informacijama, jedan od bivših predsjednika opštine Plav, još prije izdvajanja Gusinja u samostalnu opštinu, navodno je već bio sve pripremio za otvaranje privatne fabrike za vodu.

“Čuo sam za ranije ugrađene cijevi koje sa Alipašinih izvora odvode vodu nekoliko kilometara do jedne lokacije, na kojoj je trebalo da se ta fabrika gradi. Onda su se dogodila politička previranja, taj predsjednik je smijenjen, i od tog posla nije bilo ništa. Da se razumijemo, to nije bio projekat Opštine Plav, već njegov privatni projekat koji je praktično radio u tajnosti”, kaže jedan od naših sagovornika.

Mještani Gusinja, makar oni koji su još uvijek opredijeljeni da ovdje žive, smatraju da treba učiniti nešto da taj prelijepi kraj ne živi samo tri ljetnja mjeseca.

Novi put dug svega 60 kilometara kojim je, kroz Albaniju, Gusinje spojeno sa Podgoricom doveo je goste. Državne i lokalne vlasti to ne znaju da iskoriste. Još jedna godina je prošla samo u obećanjima.

                                                                                   Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo