Povežite se sa nama

INTERVJU

ALIJA BEHRAM, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR, MOSTAR: Mostar prvi put dobio neku vrstu alternative

Objavljeno prije

na

Ukoliko SDP, Naša stranka i PMP budu dosljedne da će insistirati na velikoj inventuri i reviziji trošenja narodnog novca u proteklim godinama, već takav zahtjev potvrđuje koliko je Mostar na dobitku njihovim izlaskom na političku pozornicu

 

MONITOR: U  Mostaru su  20-og decembra održani  lokalni izbori, poslije   12 godina. Ipak, bilo je dosta onih koji su imali zamjerke na dogovor iz juna 2020, kao i na reprezentativnost onih koji su u njemu učestvovali u ime Mostara?

BEHRAM:  Mostar je izbore  gledao sa nadom i očekivanjem da će, konačno, poslije dugih 12 godina pokradene demokratije na obalama Neretve, prodisati punim plućima i da će se  konačno početi oslobađati surovih sintagmi ,,vječitog grada slučaja” i ,,bauka mostarizacije” koji prijeti cijeloj BiH a koje ga prate, bezmalo, četvrt vijeka. Na mostarske izbore se gledalo i kao na odabir između kontinuiteta vlasti i novih mogućnosti koje nude novoprobuđene građanske političke opcije. Nažalost, birači u Mostaru su se premoćnom većinom priklonili istim nacionalnim strankama i nacionalisitčkim politikama koje Mostar drže taocima zamrznutog konflikta još od 90-ih. Mostar je na kraju rata 90-ih godina ostao bez najmanje 30 hiljada svojih prijeratnih stanovnika koje je talas agresije razjurio po svijetu. Iz ciklusa u ciklus, sve ih je manje, veliki broj njih tek nominalno žive u Mostaru i imaju lične karte, a  godinama žive u zemljama izvan BiH sa dolascima u Mostar jednom godišnje. Nema sumnje da se radi o truloj političkoj nagodbi između dvije stranke da su (konačno) saglasni za održavanje lokalnih izbora u Mostaru.

MONITOR:  Prema konačnim rezultatima HDZ je ostao prvorangiran  sa 13 mandata u Gradskom vijeću. Kakve su šanse da njihov kandidat za gradonačelnika Mostara, Mario Kordić, to i postane?

BEHRAM: Mostar primjenjuje izborna pravila koja je 2004. godine, zajedno sa nametnutim Statutom grada, instalirao Pedi Ešdaun, tako da niti jedna etnička grupacija – čak bez obzira na izbornu volju birača, nema prevagu u strukturi Vijeća. Od ukupno 35 vijećnika u Gradskom vijeću, po 15 mjesta zauzimaju izabrani vijećnici iz reda Hrvata i Bošnjaka, četiri mjesta popunjavaju vijećnici iz reda Srba, dok jedna stolica pripada vijećniku iz reda ostalih. Rezultati ovih izbora su, uglavnom, potvrdili takve principe. Niti jedna etnička grupa neće imati priliku da sama izabere gradonačelnika, imajući u vidu da su u prva dva kruga glasanja za izbor potrebne 24 ruke. Tek u trećem krugu glasanja, biće potrebna samo prosta većina vijećnika – 18 ruku vijećnika, na što sada ciljaju i HDZ i SDA. To praktično znači da ni HDZ, a niti SDA sa Koalicijom za Mostar, nisu u prilici da same odlučuju o gradonačelniku. U Mostaru je mnogo onih koji misle da je realnija obnova nekog pomirljivog saveza HDZ-SDA.

MONITOR:  Da li je Mostar  toliko podijeljen kao što pokazuju izborni rezultati? Šta  mislite o rezultatu BH bloka i Prve mostarske partije kao „građanske opcije“, koji zajedno imaju sedam odbornika?

BEHRAM: Mostar jeste podijeljen grad – dijelili su ga iza rata interesno i HDZ i SDA, utemeljujući paralelne institucije i strukture gdje je god to bilo moguće. Od 90-ih naovamo, pod istim – mostarskim nebom, praktično, funkcioniraju i razvijaju se zasebno dva paralelna grada sa svim pratećim funkcijama. Kada je riječ o BH Bloku (SDP i Naša stranka), podržanom još od Prve mostarske partije (PMP), sa 7 viječničkih mandata u Gradskom vijeću mogu biti i te kako glasan, autentičan i koristan korektiv vladajućoj garniture. Ovo je prvi put da je Mostar dobio neku vrstu alternative dajući podršku strankama liberalno-građanske provenijencije. Hoće li se BH Blok uzdržati od ponuda da uđu u vlast, tek treba vidjeti, ali bi njihova opoziciona uloga mogla pomoći ozdravljenju i unapređenju mostarske izborne scene. Ukoliko SDP, Naša stranka i PMP budu dosljedne, pa ostanu pri stavu da će bez oklijevanja i odmah po utemeljenju Gradskog vijeća insistirati na velikoj inventuri i reviziji trošenja narodnog novca u proteklim godinama, već takav zahtjev potvrđuje koliko je Mostar na dobitku njihovim izlaskom na političku pozornicu.

MONITOR:  Kakav je položaj „trećeg konstitutivnog naroda“ u gradu Mostaru danas i ima li Srba i u „građanskom bloku“ mostarskih stranaka?

BEHRAM: Priča o mostarskim Srbima zaslužuje posebnu pažnju, imajući u vidu da ih danas u Mostaru živi tek između 5-6 hiljada, od 20 i više hiljada koliko ih je bilo prije rata i oni danas trpe različite nepravde, počev od toga da od rata naovamo u Mostaru i Hercegovini (HNK) nisu definirani kao konstitutivan narod, čemu se sve protekle godine protivi Čovićev HDZ. U toku predizborne kampanje prošle jeseni, slušali smo o formiranju autentične Srpske liste koja je trebala okupiti ne samo autentične stanovnike, nego i zainteresovati mostarsku dijasporu rasutu diljem Srbije i svijeta. Nažalost, izborni rezultat (jedna pozicija u Gradskom vijeću, od četiri moguće) bio je puno skromniji od očekivanog i objektivno mogućeg. Dijelim mišljenja mojih sugrađana, pa i među Srbima, da se izborni sunovrat dogodio poslije neočekivanog dolaska i to u tandemu Milorad Dodik – Mirko Šarović, koji su mostarske Srbe privolili da se priklone zajedničkoj listi pod okriljem SNSD-SDS. To je obilato podržala mostarska Eparhija i starješinstvo SPC-a. Mislim da je dobro što su mostarski Srbi zauzeli sve četiri pozicije, a tri vijećnička mandata za njih osvojena su na listama SDP-a, Naše stranke i Koalicije za Mostar. Čestitka premijerke Brnabić, uz  vatromet kojim je u dvorištu Saborne pravoslavne crkve proslavljena pobjeda ,,autentične srpske liste”, i nije baš za posebno isticanje i aplauze. A od  Dodika i Šarovića, o izbornom debaklu njihovih stranaka u Mostaru i činjenici da nisu uspjeli animirati ni mostarske, a kamoli Srbe u raseljanju, još nismo čuli objektivno tumačenje.

MONITOR:  Neki od posmatrača ovih izbora smatraju da je od teksta sporazuma iz juna do rezultata izbora, sve išlo u prilog političke opcije Dragana Čovića i nastavka pritisaka u pravcu formiranja trećeg entiteta, čak i „ćutanje“ Milorada Dodika. Koliko će to imati uticaja na planirane reforme Ustava BiH?

BEHRAM: Svi potezi koje vuku Dragan Čović i HDZ, podržani od HNS-a (Hrvatski narodni sabor), imaju otvorenu podršku Milorada Dodika i SNSD-a. Njihov savez je čvrst i neupitan, po jasnom, objelodanjenom programu. Pojednostavljeno, to znači – nemojmo govoriti o povratku Hrvata u Banjaluku i RS, nemojte dovoditi u pitanje RS, a mi ćemo podržavati izmjene Izbornog zakona BiH i sve vaše zahtjeve na način da HDZ izbori treći entitet. SDA na čelu sa Bakirom Izetbegovićem svojim stavovima i potezima tjera vodu na HDZ-ov mlin. Godinama je hranio  Čovićevu imaginaciju i opsjednutost trećim entitetom ovjeravajući sve njegove poteze u Mostaru u kome su, voljom i naklonošću SDA, čak i svi detašmani i predstavništva državnog i federalog značaja prepuštena HDZ-u.  Pod pritiskom bh-javnosti koja vidi nove korake ka rasturanju države, Izetbegović je u zadnjih godinu dana reterirao. Odbrana evropskih načela, kontra prevaziđenih i retrogradnih pristupa, mogao bi biti prvi veliki ispit Mostaraca.

 

Ozbiljna krađa izborne volje

MONITOR:  Konačni rezultati CIK BIH stigli su tek 19.januara, pred sam kraj zakonom propisanog roka. Neki od učesnika izbora su i dalje nezadovoljni. Kako je moguće da dođe do toliko nepravilnosti uprkos velikom broju posmatrača?

BEHRAM: Dogodila se ozbiljna krađa izborne volje Mostaraca. To se događalo nakon  zatvaranja birališta, nakon čega su na scenu stupili vješti maheri iz lokalnih i gradskih izbornih komisija dopisujući privilegovanim pojedincima čak stoprocentan učinak u preferencijalnim glasovima: čelnici SDA i SBB u Mostaru (Salem Marić i Anel Kljako), dok je HDZ-ova struktura u izbornim komisijama sa dopisivanjem preferencijalnih glasova ,,pogurala” dr Maria Kordića, HDZ-ovog nosioca stranačke liste i kandidata za gradonačelnika Mostara. Sve o izbornim krađama bilo je bjelodano, službeno registrovano, te potom prijavljeno CIK-u, uz krivične prijave i traženja da se u cijelu priču uključe policijske agencije i istražna tužilaštva. Mediji su citirali odredbe Krivičnog zakona. Međutim, priča o teškim mostarskim izbornim prevarama brzopotezno je zataškama i ugašena. Istina, pod pritiskom stranaka koje su smatrale da su kod prebrojavanja glasova oštećene, kao i propitkivanju medija i javnosti, CIK je čak naložila novo brojanje glasova. Nakon što su sumnje i prigovori potvrđeni, manje-više na svakom od biračkih mjesta, i kad su uslijedili energični zahtjevi da se izvrši ponovno brojanje glasova na svim biračkim mjestima, uslijedila je vrlo upitna odluka CIK-a, ,,ovjerena” prethodno zaključkom Suda BiH: odbacuju se prigovori čak tri političke stranke i neće biti ponavljanja brojanja glasova na svim biračkim mjestima. Na primjeru Mostara svjesno je ignorisan ranije spominjani princip ,,plodova otrovnog stabla” i sve su prilike da će ti plodovi nakon prerade dovesti do ,,još većeg trovanja” u bliskoj budućnosti.

 

Možda možemo govoriti o okretanju stranice  za BiH i  Balkan

MONITOR:  Visoki predstavnik, Valentin Incko, kritikuje ponašanje stranaka i lidera, ali ne koristi svoja ovlašćenja. Ipak, on je skoro naveo da su SAD i Nemačka tražile da se pribjegne i Bonskim ovlašćenjima. Ako je tačno da se međunarodna zajednica priprema da upotrijebi svoja ovlašćenja u BiH, koliko će to uticati na izbor novog visokog predstavnika?

BEHRAM: Ukoliko su tačne informacije da bi Valentin Incko mogao prepustiti poziciju visokog predstavnika u BiH, navodno njemačkom diplomati Kristjianu Šmitu, to bi trebalo pozdraviti. Incko je  godinama u BiH prisutan kao posmatrač i izvjestitelj međunarodne zajednice o stanju više nego što je pokazivao ozbiljniju ulogu autentičnog zaštitnika Dejtonskog mirovnog projekta i Ustava. On je u više navrata objašnjavao zbog čega ne koristi takozvane Bosne ovlasti. ,,Nemam podršku PIK-a”, otvoreno je rekao prije neki dan, pri čemu je sada bjelodano da Rusija nije jedina u Vijeću za implementaciju mira koja se protivi posezanju za takvom mjerom. Incko je rekao i da ima osjećaj da se – na neki način, raniji generalni stav međunarodne zajednice promijenio i da se stvari u BiH moraju odvijati prema jasnom kursu. Ukoliko Njemačka  želi predvoditi procese u BiH i na Balkanu, a čini se da želi, trebali bismo znati u kom smjeru, sa kakvim zadatkom, ciljevima i ovlaštenjima dolazi novi čovjek na poziciju visokog predstavnika. Koliko sam mogao da shvatim, u telefonskom razgovoru kancelarke Merkel koji je prije par dana obavila sa američkim predsjednikom Bajdenom, među prioritetnim pitanjima koje Amerika izdvaja na svjetskoj razini je i Balkan. Ukoliko takav pristup prihvati i Evropa, možda bismo mogli govoriti i o okretanju nove stranice, ne samo u BiH i za BiH, nego i za region Zapadnog Balkana u cjelini.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo