Malicioznost se danas širi svijetom. Brže nego bilo koja zaraza. Reći ćete: malicioznost je stara koliko i ljudski rod. Da se uistinu tako brzo prenosi sa čovjeka na čovjeka, kao zaraza i brže od svake zaraze, već odavno bi na zemlji carovali oni najmaliciozniji nad manje malicioznima, a svi pod zemljom bi jadikovali od muke što su pomrli pa više ne mogu zlo snijevati drugima.

Dobro, uzećemo u obzir taj argument, ali ne prije nego što vas podsjetim da sam rekao “danas”. Danas se malicioznost širi brže od svake zaraze! Dakle, iako je, složićemo se, malicioznost stara koliko i ljudski rod, nije se oduvijek mogla širiti tako brzo kao danas. Ljudi su živjeli u svojim malim svijetovima. Tu su imali uvid u svoje zloguke ptice. Držali su ih u karantinu. Zatvarali su im usta da ne slušaju njihovo kriještanje. Ni glas iz susjedne kuće nije se mogao čuti. Danas više ne mogu da im zatvore usta. Ne mogu čak ni da zatvore sopstvene uši! Kriještanje danas dopire i iz najveće daljine; čim se oglasi, gotovo istog trenutka kriještanje odjekne u cijelom svijetu. I dopire od svuda, sa svih strana, stiže do svakoga! Nema granica širenju malicioznosti. Ili što je isto, a možda i bolje – zluradosti! Jer maliciozan je onaj koji se zlu raduje! Tuđem zlu. Ako nema tuđih, zluradi se raduje zlu koje snađe njegove. Makar i najbliže. Pogovoto najbliže!

A zatim, zar niste tačno opisali ono što se danas događa u svijetu!? Pogledajte pažljivije: najprije oko sebe, pa onda malo dalje. Na kraju, zagledajte se u daljine, pogledajte šta se dešava u bilo kom dijelu svijeta – u cijelom svijetu! Zar ne caruju oni koji su najviše zla počinili, i zar ne čine najveća zla oni koji caruju. A o mrtvima – sve najbolje, ali i među njima ima mnogo onih koji su bili zluradi; dok su bili!

Na šta mislim, pitate me?

,,Dobrim namjerama popločan je put u pakao!” ova Danteova rečenica jedna od najcitiranijih i najšire prihvaćenih malicioznosti!

Povodljivost ljudi je, ironično rečeno, njihova jača strana. Jača od razuma. Inače bi se morali pitati: šta reče jadan ne bio Aligieri Dante!? Ako je put u pakao popločan dobrim namjerama, onda je put u raj popločam zločinačkim spletkama! A jeste, baš je to i rekao! Samo što mi to nismo shvatili.

Ili onaj drugi čuveni zluradi afortizam; ,,Napad je najbolja odbrana!” I na ovoj, kažu Napoleonovoj, otrovno maliciznoj dosjetci, okliznuli su se mnogi inače sasvim pametni ljudi. Opet se niko nije uspio odhrvati povodljivosti. Niko nije uzvratio logičnim pitanjem: Ako je napad najbolja odbrana, šta je onda odbrana? Najbolji napad? I noć je onda za Napoleona nabolji dan, laž je najveća istina, mržnja je najveća ljubav, smrt je najbolji život?

Zar ćemo zaista povjerovati da je glupost najveća mudrost?

A nije nimalo bezazlena ovo pervertiranje dobra u zlo, ova transmutacija smrti u život, ta skandalozna promocija smrti u život.

Koga sve Dante nije poslao u pakao?! U ralje pakla nije bacio samo one kojih se nije sjetio! Prosto se vidi koliko se trudio da ne propusti nijednog od onih kojima su vjerovali, u koje su se uzdali milioni dobrih ljudi. Potrudio se da im ogadi i samu ljudsku dobrotu! Natjerao ih je da se zastide svake svoje dobre namjere! A zar Napoleon, tvrdeći da je napad najbolja odbrana, nije poslao u smrt milione mladih ljudi koji su se drznuli da sanjaju o sopstvenoj sreći!? Umjesto da se svega toga odreknu zbog njegove slave i veličine!!? Svijet je danas pun Dantea i Napoelona. Jedni pravdaju svako zlo, drugi ga čine pozivajući se na ove apologete zluradosti. Pa onda promijene redoslijed: jedni čine zlo, a drugi ga opravdavaju. Daju alibi malicioznosti!

Ne odričite se svojih dobrih namjera! Čovjek se prepoznaje po svojim namjerama. Po svom nijetu! I ne napadajte nikoga pravdajući se da se tako branite od njega! Alibi malicioznosti je izgovor koji dolikuje samo podmuklim nitkovima.

Ferid MUHIĆ