Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDRA JOKSIMOVIĆ, PREDSJEDNICA CENTRA ZA SPOLJNU POLITIKU: Sve oči uprte u Brisel

Objavljeno prije

na

MONITOR: Ovih dana ponovo smo čuli da će Njemačka biti ,,stroga ali fer” kada je riječ o određivanju datuma za otpočinjanje pregovora Srbije i EU. I da se neće odstupiti od odluka Bundestaga s tim u vezi. Kako vi to razumijete?

JOKSIMOVIĆ: Već duže u našoj se javnosti vodi besmislena rasprava da li će pregovori s EU, odnosno međuvladina konferencija biti održani u decembru ili januaru. Ne vidim neku suštinsku razliku između ta dva datuma – najbitnije je da konferencija bude održana. Ne valja lestvicu dizati na pitanjima koja nisu od suštinskog značaja. Dakle, razlika od nekoliko nedelja ne postoji u okvirima ovog postupka. Najvažnije je da se Srbija kreće napred.

MONITOR: Što se tiče Srbije, Kosovo je i dalje glavni politički izazov, ali po riječima glavne pregovaračice Tanje Miščević, postoje i tehnički problemi u vezi s pregovaranjem?
JOKSIMOVIĆ: Od juna, otkako je Evropski savet doneo odluku o zelenom svetlu u vezi s datumom otvaranja pregovora s EU, fokus i domaće i međunarodne javnosti usmeren je prema lokalnim izborima na Kosovu, kao bitnom segmentu ispunjavanja uslova iz Briselske agende. Potreba da se izborni proces uspešno okonča za sve je strane u procesu nesporna – koliko za Prištinu i Beograd, toliko i za EU i SAD, s obzirom na to da su sve strane imale aktivnu ulogu u kreiranju nove kosovke arhitekture. Nemam dilemu da će lokalni izbori na Kosovu od strane svih aktera biti proglašeni za veliki, uspešan iskorak u normalizaciji odnosa Beograda i Prištine.

Međutim, uspešno okončanje lokalnih izbora bio je samo jedan od uslova za dalji napredak Srbije u integracionim procesima. Odluka o terminu za održavanje međuvladine konferencije približava se i samim tim raste i tenzija na koji način će biti vrednovano do sada postignuto. Ukoliko bi se vratili na čuvenih sedam uslova koje je isporučila kancelarka Merkel, strogo posmatrano Nemačka je sebi ostavila dovoljno prostora da uvek može prigovoriti da kriterijumi nisu ispunjeni do kraja. Dodatni pritisak se stvara i kroz polemiku u vezi sa sadržajem Okvira za pregovore o kojem će Evropski savet diskutovati 17. decembra. Pregovarački okvir je prethodnica međuvladine konferencije. Nemačka i Velika Britanija već su izazvale zebnju pojavom non-papera tokom jeseni. Zebnje su se multiplikovale kroz pojedine predloge iz pregovaračkog okvira, o kojima javnost ima saznanja samo kroz izjave zvaničnika. Čak je jasno stavljeno do znanja da pregovarački okvir neće biti javni dokument, već da će se njegov sadržaj držati u tajnosti. Nije nikada postojala dilema da će normalizacija odnosa s Kosovom i dalje predstavljati ozbiljnu temu u okviru pregovaračkog procesa s Briselom. Ako tako posmatramo nebitno je kako će se formalno postaviti tema u pregovarački okvir. Do sada najčešće pominjani modalitet bio je u okviru poglavlja 35. Najave su danas da postoji mogućnost da normalizacija bude deo svakog poglavlja pojedinačno. Od te forme naravno da je mnogo bitnija suština – da li će pregovori teći u duhu neophodnih reformskih procesa, što je u primarnom interesu srpskog društva, ili će konstantno biti obojeni kosovskim pitanjem. Takav pristup mogao bi dodatno poljuljati podršku javnog mnjenja evropskim integracijama, a neophodne reforme još jednom gurnuti na marginu procesa.

MONITOR: Kakav značaj za naš region ima ulazak Hrvatske u EU?
JOKSIMOVIĆ: Ulazak Hrvatske u punopravno članstvo doprineo je nastavku procesa proširenja u simboličkom smislu – Zapadni Balkan nije zaboravljen. Punopravno članstvo Hrvatske predstavlja veliki podsticaj za zemlje ZB. Istovremeno, ne treba zaboraviti ni ostale aspekte hrvatskog članstva. Od načina na koji će se Hrvatska postaviti unutar EU, od iskustava koja EU bude imala s njom kao najmlađom članicom, zavisiće i dalji tok proširenja. Onoliko koliko Hrvatska bude uspešan primer, toliko će se i ostalim državama regiona otvarati nova šansa. U suprotnom , skeptici daljeg proširenja dobiće novu argumentaciju kojom će se boriti protiv novih članica.

Procedura proširenja koja podrazumeva jednoglasno odlučivanje svih članica i ratifikaciju u državnim parlamentima, dovela je do osnaživanja ucenjivačkih kapaciteta svake zemlje pojedinačno prema budućim članicama. Srbija je već iskusila takve probleme u postupku potpisivanja SSP-a. Svi susedi pojedinačno su istupili s dodatnim zahtevima u vezi s položajem manjina. Probleme na bilateralnom nivou naročito treba očekivati u daljoj komunikaciji s Hrvatskom. Bez obzira na pozitivan stav o razmeni iskustava u procesu integracija, teško je zamisliti da Hrvatska neće upotrebiti svoj ojačani ucenjivački kapacitet na pitanjima, na primer, nerešenih granica, kao što je to i sama iskusila od Slovenije.

Uprkos poteškoćama, kada je u pitanju Zapadni Balkan treba imati svest da se radi o unutrašnjim granicama EU, da je ceo region okružen državama članicama i da će se uprkos poteškoćama proces spontano završiti članstvom čitavog regiona u EU. Pitanja „više brzina”, datuma sledećeg kruga proširenja i ostala koja se pojavljuju kao dileme, mislim da su više na teoretskom nivou. Regionu su reforme neophodne, jedini mehanizam kontrola nad reformama koji EU ima je proširenje i iz zakona spojenih sudova ne može nista drugo proisteći do buduće članstvo. I danas postoje razlike među članicama, nazovimo to višestepeni koraci unutar članstva. Danas imamo 17 članica eurouzone, na primer, u odnosu na 28 punopravnih članica EU. Dakle, niti su danas sve članice unutar EU s jednakim pravima i obavezama niti će to tako biti u budućnosti. Važno je da svaka ima jednake šanse.

Prave dileme u vezi sa proširenjem odnose se na ovih dana u javnosti veoma prisutnu Ukrajinu, zatim Tursku, dakle one zemlje koje se realno nalaze van granice EU.

EU neće biti ni bezbedna ni mirna dok se Zapadni Balkan ne integriše, što podrazumeva i potpunu pacifikaciju svih tenzija u regionu.

MONITOR: Kada je riječ o odnosima u regionu, koliko je velika ekonomska međuzavisnost dala politički pozitivnih rezultata ili su politički potencirane poslijeratne traume i staro-novi stereotipi žilavi i politički upotrebljiviji?
JOKSIMOVIĆ: Koliko god međunarodna zajednica insistirala na različitim oblicima regionalne saradnje, kao pretpostavkom za učvršćivanje međusobnih veza, suštinski oči svake države u našem regionu pojedinačno uprte su u Brisel. Ne mogu reći da regionalne inicijative nisu imale rezultate, ali hajde da kažemo da su ti rezultati bili limitiranog karaktera. Više su bili predstava za javnost nego što su davali konkretna rešenja. Ipak, makar i pod pritiskom, otvorile su regionalni dijalog i okupile aktere za isti sto. Dodatni problem u regionalnoj saradnji u dužem periodu stvaralo je pitanje učešća Kosova, zbog čega su mnoge regionalne inicijative ostale bez punog kapaciteta.

Uprkos brojnim izazovima, jedno po jedno otvoreno pitanje na Zapadnom Balkanu doživljava epilog. Odnosi Srbije sa Crnom Gorom, posle promene vlasti u Beogradu, krenuli su uzlaznim tokom. Uticaji suseda na razvoj odnosa unutar BiH značajno slabe. Sama ta činjenica neće biti dovoljna za postizanje rešenja o funkcionalnoj BiH, ali će smanjiti odgovornost i pritisak sa onih koji u procesu ne učestvuju i istovremeno pojačati odgovornost međunarodne zajednice kao kreatora dejtonske Bosne ali i unutrašnjih aktera u cilju pronalaženja prihvatljivog rešenja.

Normalizacija odnosa Beograda i Prištine kao proces je uznapredovao do tačke sa koje se vidi da rešenje postoji, da je moguće i da su strane u procesu spremne da ga sprovode.

Kao najslabiju tačku u regionu bih navela Makedoniju koja se godinama nalazi u ćorsokaku zbog spora oko imena. Ekonomska kriza u EU koja je svoju kulminaciju doživela upravo u susednoj Grčkoj, doprinela je da se danas nalazimo dalje od rešenja ovog pitanja nego što je to bio slučaj pre krize. Procvat nacionalizma kao i duboka podeljenost na linijama makedonsko-albanskog stanovništva, bez korektiva evropskog kohezivnog faktora, konstantno drže Makedoniju na granici zapaljive retorike i destabilizacije.

Promjene

MONITOR: Mogu li se očekivati veće promjene u vezi s politikom proširenja EU ukoliko se ubrza njen ekonomski oporavak?
JOKSIMOVIĆ: Proces proširenja danas nije ono što je bio posle pada Berlinskog zida. Magnetizam kojim su države Evropske unije pokušavale da privuku zemlje bivšeg istočnog bloka bio je ogroman. Bauk komuizma i dalje je lebdeo nad evropskim, ali i globalni prostorom. Takva vrsta opasnosti odavno je prošla. Bezbednosni okvir i potreba postojanja i širenja EU kao garanta mira i bezbednosti nije nestala, ali se sa pažnjom vaga svaki dalji iskorak, kako upravo ovaj segment evropske ideje ne bi bio izložen bilo kakvim rizicima. Srbija danas konačno na nivou političkih elita ima konsenzus u vezi s evropskim putem. Ali ima i visoki stepen nepoverenja evropskih partnera, gubitak kredibiliteta koji se sticao godinama za nama kroz davanje lažnih obećanja i traženjem „trećeg puta”. Uz sav entuzijazam i hrabrost koju je Srbija pokazala u rešavanju kosovskog pitanja, i dalje ostaje pod lupom nepoverenja.

 

Njemačka dominacija

MONITOR: Kada je riječ o situaciji u EU da li je predvodnička uloga Njemačke osigurana potvrđivanjem autoriteta Angele Merkel unutar zemlje i kako bi se to moglo reflektovati na odnose u EU u narednim godinama? A kako na odnose sa SAD i Rusijom?
JOKSIMOVIĆ: Nemačka je odavno preuzela vodeću ulogu po mnogim pitanjima u okviru EU. Ekonomska kriza svakako je doprinela apsolutnoj nemačkoj dominaciji. Otvorena pitanja zapadnog Balkana u potpunoj su nadležnosti Nemačke. Brisel administrira proces daljeg proširenja i razrađuje tehničke detalje zahvaljujući automatizmu. Međutim, politički proces i odlučivanje o daljoj sudbini proširenja odavno je izmeštan u Berlin. Još jedna od pogrešnih percepcija je da je Nemačka usamljena u svom načinu razmišljanja. Ne, ona samo ima dovoljnu snagu i moć da javno verbalizuje stavove onih koji je u tome gotovo bezrezervno podržavaju. Velika Britanija zasigurno se ovakvoj politici ne protivi. SAD, ukoliko bi imale dijametralno suprotno mišljenje, imale bi mehanizme i da ga nametnu.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo