Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI UREDNIK PORTALA BUKA: Ako hoćete vlast – moraćete je formirati pod uslovima Dragana Čovića

Objavljeno prije

na

Ne mogu se oteti utisku da bi Dodik želio da Izetbegović ostane na vlasti, a i da Izetbegović žali što više nije u koaliciji sa Dodikom

 

MONITOR: U fokusu javnosti u BiH je približavanje 6. aprila kada je zakonski rok za formiranje Vlade Federacije BiH. Duže je glavna prepreka bio potpredsjednik FBiH Refik Lendo iz SDA, ali odnedavno drugi potpredsjednik Igor Stojanović iz SDP-a, traži provjeru predloženih kandidata za tu Vladu. Sem deklarisanih, postoje li još neki nedeklarisani razlozi?

TRIFUNOVIĆ: U Fedraciji politička situacija djeluje dinamična – mnogo dinamičnija nego u RS. Tu postoji neka pozicija i neka opozicija – mrtva trka je… I nije baš tako jednostavno imati dominaciju kakvu Dodik ima u Banjaluci, iako vjerovatno većina sarajevskih političara bi željelo da ima takvu dominaciju i da nameće svoja rješenja. Stojanović i Lendo su pričali jednu priču pre 10-ak dana, sad pričaju sasvim drugu… Nema tu mnogo prostora za manevar: ako hoćete da formirate vlast – moraćete je formirati pod uslovima koje nudi Dragan Čović koji potpuno kontroliše hrvatski blok. Bez njega nema vlade i njemu morate ispunjavati sve želje. Svi se trude u Sarajevu – pa i SDA, da javnosti pokažu kako oni postavljaju neke uslove Čoviću. Ali ne – Čović postavlja uslove i praktično je potpuni gospodar političke situacije u Federaciji – na vrlo sličan način kako je to Dodik u RS.

MONITOR: SDA je pojedinačno najjača stranka, ali je, očigledno, ostala bez „koalicionog kapaciteta“. Nema je u Vijeću ministara BiH, a  Izetbegović je izgubio u trci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Da li je ovo kočenje u formiranju Vlade FBiH, „osveta“ SDA?

TRIFUNOVIĆ: Kad imate vlast toliko dugo kao SDA od Dejtona naovamo, dolazi do izgubljenosti u vremenu i prostoru. Tako da i to „gunđanje“ koje sada čujemo, dovodi do bizarnih situacija. Međunarodna zajednica koja je investirala u BiH ogromna sredstva i koja se uvijek zaštitnički ponašala prema političkom Sarajevu, dolazi u situaciju da SDA organizuje demonstracije ispred zgrade OHR-a gde se kliče protiv SAD, Velike Britanije, Visokog predstavnika, da imamo jedan antizapadni narativ koji, u ovom trenutku, apsolutno odgovara Miloradu Dodiku. Ne mogu se oteti utisku da bi Dodik želio da je Izetbegović ostao vlast, a i da Izetbegović žali što više nije u koaliciji sa Dodikom.

MONITOR: Dosta je kompleksna procedura za proglašenje Vlade Federacije. Ukoliko se to ne uradi do zakonskog roka, postoji, takođe, zakonska mogućnost da odluku o tome donese Visoki predstavnik Kristijan Šmit. Njegova tzv. Bonska ovlašćenja nisu mala, ali tu su i kritike da povlađuje interesima HDZ BiH?

TRIFUNOVIĆ: Svaka odluka koju donosi Kristijan Šmit je problematična, svaka odluka koju donosi Visoki predstavnik je dokaz naše političke infantilnosti i potvrđuje da mi nismo sposobni da se brinemo o sebi. To je jedna strana tog odgovora. Šmit je pokazao da vrlo nelogično donosi  rješenja. U danu kada su se održavali izbori, donio je promjenu Izbornog zakonika. Nisam siguran da zna šta radi ni da za to ima podršku međunarodne zajednice… Mislim da ga „nahuškaju“ iz pojedinih ambasada da uradi nešto, a onda peru ruke od toga i brane se saopštenjima bez ikakve konkretne akcije. Međunarodna zajednica nema više kapaciteta za BiH kakvi su bili. Prošlo je vrijeme hiljada vojnika kakvi su bili ovdje, hiljade službenika sa ogromnim ovlašćenjima, prošlo je vrijeme velikih novaca koji su dolazili u BiH…Visoki predstavnik i ta mala kancelarija su dokaz koliko je malo tog interesa međunarodne zajednice ostalo ovdje. Ne vjerujem da on u budućnosti može biti presudan za bilo koje pitanje pa i formiranje vlasti u Federaciji.

MONITOR: Dodik je uporan posebno kada se radi o pravu RS na državnu imovinu. Oglušio se o odluke Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika. Sada se „šuška“ da će iz Sarajeva biti ponuđeno kompromisno rješenje o pitanju imovine, a i Šmit je, prilikom susreta sa Peterom Sijartom, šefom mađarske diplomatije, rekao da će se naći „prihvatljivo i održivo rešenje“. Da li je Dodikov ucenjivački kapacitet dobio na značaju?

TRIFUNOVIĆ: Međunarodna zajednica ima neki dogovor sa Dodikom. I u tom očekivanju međunarodne zajednice da Dodik nešto uradi kolateralna šteta smo svi mi koji pokušavamo da radimo, zastupajući evropske vrijednosti, vrijednosti ljudskih prava… Mi smo potpuno nebitni u tim dilovima međunarodne zajednice sa Dodikom. Amerikanci su ga doveli na vlast, uložili milione dolara u obuku njegove stranke, pojedinaca, lobiranja… Milorad Dodik je imao takvu podršku Medlin Olbrajt kakvu nijedan političar sa Balkana nije imao. Tako da šta će biti sa OHR i Šmitom kojeg on uporno ignoriše, kakvu su oni vrstu dogovora postigli, to trenutno zavisi od geopolitičke situacije. Trenutno se dešavaju mnogo važnije stvari od BiH, ona je tu neki državni subjekt koji je potpuno nejasan i samim stanovnicima BiH, a kamoli međunarodnoj zajednici. Oni pojednostavljuju stvari. Oni ovde žele da imaju, prije svega, poglavice koji će upravljati plemenima, a ne neki demokratski sitem koji će svima biti koristan. Njih više ne zanima niti imaju sredstava da obučavaju ljude kako se koristi demokratija. Mnogo im je jednostavnije sa nekoliko lidera imati neku vrstu kontrole nad ovim prostorom. Kad kažem kontrole, mislim da se ne desi neka vrsta novog konflikta koji bi neki naredni talas izbjeglica poslao za Evropu. Dodik je rekao da su ljudi ginuli za tu imovinu. To su floskule jer mi danas imamo situaciju da su rijeke predate privatnicima za male hidrocentrale, šume se sijeku non-stop, a Šume Srpske su konstantno u gubitku, zemlja i rudnici se daju u koncesije bez ikakvih pravila…

MONITOR: Dodik je ponovo govorio i o otcepljenju RS u Somboru, na obilježavanju godišnjice NATO bombardovanja. Američka administracija sve češće reaguje na njegove izjave, naročito poslije odluke RS da prekine odnose sa ambasadama SAD i Velike Britanije… Entoni Blinken, šef diplomatije SAD, izjavio je da Dodik ide Putinovim  putem. Može li se pojačano interesovanje za ono što Dodik radi vidjeti i u kontekstu njegove „ruske zaleđine“?

TRIFUNOVIĆ: Dodik se jedno pedesetak puta izjasnio da će odvojiti RS, ali se to nije desilo. Nikad o tome nije održan nikakav sastanak, nikad nas o tome nije obavijestio: šta će biti dan poslije pripajanja Srbiji, da li Srbija uopšte želi da joj se RS pripoji, kakav je stav političkog vođstva Srbije – pa i Vučića o toj ideji, šta sa gradom Brčko koji dijeli RS a koji je međunarodni distrikt… Iz toga zaključujem da on to ne misli ozbiljno, već na taj način, što je nevjerovatno, diže svoju političku cijenu, mada sve manje i manje. Kad na to reaguje Blinken preko Tvitera, meni je malo muka, jer su oni i dalje u bliskim odnosima, iako je Dodik na crnoj listi SAD. Podsjetiću vas da ga je prošli ambasador dočekao u svojoj rezidenciji u Sarajevu. Osobu sa crne liste. Mislim da se to nikada ranije nije desilo. Blinken je u tvitu rekao da je Dodik sličan Putinu, što se možda neke paralele i mogu povući, ali novinari i ljudi koji se bave zaštitom ljudskih prava ostaju na milost i nemilost tog istog Dodika. Bez podrške SAD, sem virtuelne, koju ja i ne tražim. Smijurija  je kada neko iz SAD koja je pomagala Dodiku, šalje poruku da bi trebalo da se borimo protiv takvih političara. On je postao premijer zahvaljujući logističkoj podršci SAD. Helikopteri su hvatali ljude koji je trebalo da dođu na Skupštinu RS da bi on sa dva poslanika postao, prije nekih 25 godina, premijer.

 

BiH je među prvima u svijetu po korupciji

MONITOR: Kako komentarišete presude koje su donijete u vezi sa Aferom respiratori, kojima su osuđeni premijer Federacije Fadil Novalić i njegovi saradnici?

TRIFUNOVIĆ: BiH je među prvima u Evropi, a i među prvima u svijetu po korupciji. To je mala zemlja u kojoj se od korupcije godišnje zaradi preko milijardu dolara godišnje – od javnih nabavki, na raznim vrstama javnih nabavki u javnim preduzećima. Presuda Fadilu Novaliću u Aferi respiratori i njegovim poslovnim saradnicima, prva je ozbiljnija presuda u BiH tako visokom funkcioneru i prva izrečena na ovaj način. Tu se radi i o novčanim i o zakonskim kaznama. Ona može da predstavlja svojevrsnu opomenu. Pošto se radi o prvostepenoj presudi, a s obzirom da je uticaj politike na pravosuđe orgoman na svim instancama, ne bih baš bio siguran da će se osuda zadržati i na višoj sudskoj instanci. Važno je reći da je i pored svih pravosudnih organa, Aferu respiratori tešku desetine miliona eura, otkrila novinarka jednog malog portala iz Sarajeva. Bez ni blizu resursa koliko ih ima državni sistem. Hoću da kažem da je sistem u BiH – bilo u Federaciji bilo u RS, duboko korumpiran i nema te vlasti koja će popravljati političku situaciju, jer je svjesna da će tu poziciju monopolističku i korupciju moći da sadrži samo dok kontroliše i politički prostor. Svaka vrsta priključivanja nekim evropskim integracijama može samo da naruši tu idilu potpunog razaranja društveno-ekonomskog tkiva ovog društva i enormnog bogaćenja svih onih koji su već decenijama u vrhu politike.

 

U RS atrofirali unutrašnji potencijali

MONITOR: U RS nizom nacrta izmjena zakona – od kojih su neki usvojeni, suspenduju se osnovna prava i slobode. Usvojene su izmjene Krivičnog zakonika kojima se ponovo kriminalizuju kleveta i uvreda. A najavljen je i nacrt zakona o NVO, a i o zabrani pristupa LGBT osoba obrazovnim ustanovama. I Vi ste nedavno bili meta pristalica Dodikovog pogleda na ljudska prava. Kako vidite ovaj trend zakonodavnih rješenja koje inicira Dodik?

TRIFUNOVIĆ: RS prolazi kroz vrlo dramatičan period, iz više razloga. Očigledno da su atrofirali unutrašnji potencijali, opozicija praktično ne postoji, ne postoji politički prostor u kojem vlada dijalog, u kojem dolazi do zajedničkih rešenja. RS je pod vlašću jednog čovjeka Milorada Dodika. On je doslovno gospodar, tako se ponaša tako donosi odluke. Zakone donosi u situaciji u kojoj potpuno kontroliše medijski javni prostor – a to malo medija koje ne kontroliše mu ne može nanijeti štete. I on, bez obzira na to, uvodi kriminalizaciju klevete koja će tim rijetkim medijima koji još nisu pod patronatom vlasti, onemogućiti rad, i zbog visokih kazni i zbog autocenzure. I ljudi će, na kraju krajeva, birati da li da rade za medije koji su već targetovani, Buka je medij targetovan od Dodika i vlasti. Tako da se postavlja pitanje ne da li ćete htjeti da pišete o nečemu, već da li ćete imati mogućnost da plaćate kazne – jer i istina može biti proglašena za klevetu. Tako da to ostavlja mnogo prostora za maštu. Isto je tako sa zakonom o udruženjima građana. Postoji u RS možda desetak organizacija koje rade svoj posao bez upliva vlasti. Koje vlast kritikuju ne samo zato što je vlast nego što radi loše. Kada imate toliku moć a želite opet potpunu kontrolu, znači da ste svjesni laži za koju ne želite da ona bude provaljena na tako velikom nivou, da vi naredne izbore ne dobijete.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo