Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Beskonačna neizvjesnost budućnosti

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako biste ukratko prikazali aktuelnu političku situaciju u BiH?
TRIFUNOVIĆ: Ukratko, zacementirani status kvo u kom svi akteri uživaju u svojim ulogama. Političari jer su na taj način amnestirani od bilo kakvog rada, građani koji ne pokazuju spremnost da budu dio promjena i da se za njih bore i na kraju međunarodna zajednica koja je srećna što se ne puca.

MONITOR: Da li su u pravi oni koji tvrde da se sve radi na tome da BiH postane beskonačna privremenost?
TRIFUNOVIĆ: To da je BiH beskonačna privremenost rekao mi je Milorad Dodik u intervjuu koji sam radio s njim prije skoro deset godina. Bio je dio ciklusa mojih intervjua na temu „Ima li Bosne i Hercegovine”. Moram mu priznati dosljednost, on zaista radi na tome da to tako i ostane, tako da je bio u pravu, nažalost.

MONITOR: U BiH je, kako tvrde pojedini analitičari, već 25 godina sve podijeljeno na tri nacionalna principa i da se svemu, osim vazduhu daje etnički prefiks, a da je nacionalizam paravan za pljačku vlasti…
TRIFUNOVIĆ: Bosanskohercegovački političari, ako gledate njihove satnice i učinak, najbolje su plaćeni u Evropi i to od prihoda ostvarnim kroz oporezivanje najsiromašnijeg društva u Evropi. U jednom tekstu na portalu Buka smo izračunali da su po satu plaćeni bolje od Obame, koji je tada bio predsjednik SAD. Imovinski kartoni političara su nakon svakih izbora sve deblji, a istovremeno životni standard onih što ih biraju sve je lošiji. Zaista je teško shvatiti da su tako uspješni za sebe, a tako neuspješni za one o kojim brinu.

MONITOR: U nezavisnim bh medijima često se navodi da u BiH „nikada u ovolikim patološkim količinama podobni nisu bili iznad sposobnih i stručnih” …
TRIFUNOVIĆ: Demografska slika BiH pokazuje sve veću razuđenost ljudskog materijala. Hiljade ljudi godišnje napuštaju BiH, neko je napisao – ovi što sad idu nikome neće slati novac u Bosnu, jer odlaze cijele porodice. Pored većine, koja odlazi zbog puke egzistencije, odlaze i ljudi koji su i ovdje živjeli dobro, koji su imali ozbiljne karijere i poslove. Atmosfera u BiH je takva da se ti ljudi lakše odlučuju za neizvjesnost i rizik novog početka nego li za beskonačnu neizvjesnost ovdašnje budućnosti. Tako da ostaje sve manje stručnih i sposobnih nažalost, te je sukob između podobnih i nepodobnih prevaziđen. Mi imamo apsolutnu pobjedu nekompetencije, na svim nivoima društva.

MONITOR: Profesor Enver Kazaz nedavno je napisao da Bakir Izetbegović ,,umjesto otvaranja bošnjačkog političkog identiteta i prostora za moderne vrijednosti arhaizira taj identitet i vodi ga u predmoderne identitarne naracije. Zato on i razvija erdoanizam, osmanonostalgiju i turkofiliju kao nacionalne naracije…”
TRIFUNOVIĆ: Bakir Izetbegović ne pokazuje nikakav interes za bošnjački identitet, on je isključivo zainteresovan za svoju partiju i da ona ima vlast i bude u vlasti. Kompromisi koje on pravi na tom putu prave svakodnevno štetu upravo narodu koji ga je izabrao. Uvođenje bošnjačkog naroda u BiH u vazalni odnos prema sadašnjem političkom rukovodstvu Turske i Erdoganu po mom skromnom mišljenju potpuno će dotući i ovako izranjavan bošnjački identitet i povećati zbunjenost. Istorijski apsurd da su se ovdašnji potomci muslimana, Bošnjaka borili protiv turske okupacije a da ih danas u miru Izetbegović predaje Turskoj kao neku vrstu amaneta je pogrešno i na kraju potpuno nepotrebno.

MONITOR: I dalje se pregovara o izmjenama Izbornog zakona BiH. Analitičari tvrde da lider HDZ-a Dragan Čović svojim maksimalističkim zahtjevima drži u blokadi cijelu državu, a da se predstavnici opozicije i nezavisni intelektualci koji na to upozoravaju etiketiraju kao nacionalisti i ratni huškači?
TRIFUNOVIĆ: Dragan Čović je jedan od najbogatijih političara u BiH, što znači da njegova politika isključivosti njemu donosi veliku ličnu korist. Istovremeno, naši saradnici iz Hercegovine nam pišu da su gradovi u kojim HDZ ima apsolutnu vlast sve prazniji, autobuski kolodvori svakodnevno voze one manje srećne od Čovića u potragu za kruhom. Njega sudbina tih ljudi, kao i sudbina Hrvata koji su preostali u Republici Srpskoj uopšte ne zanima. Tako on banjalučkog biskupa Komaricu potpuno ignoriše, a gotovo svakih petnaest dana se sreće sa Dodikom s kojim najavljuje i postizbornu koaliciju. Hrvati jesu brojčano najmanji narod i to nažalost otvara mnogo prostora da ih se ugrožava, ali to nije izgovor da se protiv te ugroženosti bori na način koji će obezbjediti dominaciju jedne partije nad Hrvatima, već dijalogom koji nije opterećen politikom sa druga dva naroda. I ta vrsta dijaloga mimo politike u BiH, na našu sreću, mnogo bolje funkcioniše od onog partijskog i političkog.

MONITOR: Kakve su šanse da BiH postane članica EU?
TRIFUNOVIĆ: Šansa postoji dok je čovjek živ, međutim ona je u ovom slučaju limitirana sa mnogo faktora. Jedan i najveći broj njih je u samoj BiH, koja na tragično spor način kreće već godinama na svoj administrativni put prema Evropi, a drugi je u samoj Evropi, koja sada već otvoreno šalje signale da će dalje proširenje EU morati dobro da sačeka. U najboljem scenariju BiH ne može biti dio EU u narednih petnaest godina, a mi smo daleko od najboljeg scenarija.

MONITOR: Kako se živi u Republici Srpskoj?
TRIFUNOVIĆ: Ako gledate oko sebe, ako pratite statistiku i analize, ako vidite koliko ljudi odlazi onda je zaključak da se ne živi tako dobro kako vam to svakodnevno govore mediji pod kontrolom vlasti. Entitet je prezadužen i sve je manje onih koji će te kredite vraćati. Ova nesposobna vlast je spustila ovaj narod u klečeći položaj i prošnju prema svjetskim finansijskim institucijama, bez čijih kredita ne bismo mogli da funkcionišemo. Istovremeno, prozivaju sve one organizacije koje dobijaju pomoć prozivajući ih plaćenicima. Kakav tužan apsurd.

MONITOR: Kako komentarišete najave Milorada Dodika da će Srbija i RS biti jedno?
TRIFUNOVIĆ: Smatram se ozbiljnim čovjekom i gledam da ozbiljno komentarišem samo ozbiljne izjave. Gotovo mjesečne izjave Milorada Dodika na temu odvajanja RS, pripajanja Srbiji, i slično smatram neozbiljnim i ne bih da ih komentarišem sve dok god on konačno ne saopšti kako to planira da uradi. Na koji način i šta će se desiti dan nakon tog odvajanja ili pripajanja. Do tada, to su izjave neozbiljnog čovjeka o ozbiljnim i veoma opasnim potezima.

MONITOR: Početkom jula 1997. organizovali ste sa kolegama studentima sa Pravnog fakulteta u Banjaluci prve političke demonstracije u Republici Srpskoj, jer je tadašnja partija na vlasti – Srpska demokratska stranka, shvatila RS kao svoje privatno vlasništvo. Da li danas iz istih razloga treba protestovati?
TRIFUNOVIĆ: To je bio spontani čin nas nekoliko, i iako bi se moglo reći da nas je rezultat nasamario, da je sada isto, nikada nisam požalio što sam to uradio. Smatram da treba da se bunimo neprestano, jedino pobuna daje znake života i srećan sam što sam učestvovao u gotovo svim protestima koji su se opravdano dešavali kod nas. Tako da je moj odgovor da danas posebno treba protestvovati i ohrabrivati ljude da glasno govore istinu o nepravdi i laži. Tim prije što mi više nemamo šta da izgubimo, koliko je sve što su stvarale generacije uništeno i devastirano, koliko smo prezaduženi i opljačkani. Ovdašnji ološ pare koje je opljačkao ovdje sada ulaže u zemlje EU gdje će taj kapital biti sigurniji. Ne znam šta ljudima više treba od dokaza da su prevareni i nasamareni, i da se sve vrijeme branimo od onih koji nas i ne napadaju, a da stvarne pljačkaše, te beskrupolozne bitange, pozdravljamo uz pjesmu i zastave.

MONITOR: Kako kao dugogodišnji novinar ocjenjujete medije u BiH koji nisu nezavisni, da li služe isključivo za hvalospjeve vlastodršcima, a da se u nezavisnim svaka kritika upućena vlastima tretira kao izdaja i neprijateljstvo?
TRIFUNOVIĆ: O kolegama novinarima koji čestito rade svoj posao uvijek mislim najbolje. Uopšte ne moram da se slažem sa njima. O onim, pak, koji se bave propagandom ne razmišljam niti ih smatram novinarima, to su propagandisti koji se skrivaju iza časnog poziva novinara.

Protesti zbog ubistva Davida Dragičevića

MONITOR: Banjalučani više od dva mjeseca protestuju povodom brutalnog ubistva mladog Davida Dragičevića, koje su , kako tvrde, naručile kriminalne organizacije kojima pripadaju i zaposleni u institucijama RS i policije RS. Zašto je Dragičević postao sinonim borbe za istinu i pravdu?
TRIFUNOVIĆ: Vrlo je jednostavno, Davor, Davidov otac, nema šta da izgubi. Okupio je oko sebe hiljade ljudi koje je nemoguće kupiti i slomiti i koji svakodnevno izlaze ne da sruše sistem, već da ga natjeraju da radi. Sistem je zbunjen nepotkupljivošću, istrajnošću i radi jedino što zna, prijeti i zastrašuje, što na drugoj strani svaki dan povećava broj onih koji se bore za istinu i pravdu u ovom slučaju. Jednog mrtvog mladića Davida ova vlast se boji više od sve beživotne opozicije zajedno, s razlogom jer ovi ljudi neće odustati, a sve je jasnije da će kada se slučaj riješi on voditi do samog vrha sadašnje vlasti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR STEFAN SURLIĆ, FAKULTET POLITIČKIH NAUKA, BEOGRAD: Vučićev bezuspješan pokušaj umanjivanja nezadovoljstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostavka Miloša Vučevića, predsjednika vlade Srbije, neće umanjiti duboku krizu povjerenja između vlasti i različitih društvenih grupa

 

 

MONITOR: Situacija u Srbiji već više od dva mjeseca dobija i izvjesne dramatične dimenzije. Da li je ostavka  premijera Miloša Vučevića i odluke Predsjednika Srbije o pomilovanjima učesnika protesta, dobar manevar režima ili znak da on počinje da gubi kontrolu nad događajima?

SURLIĆ: Situacija u Srbiji nosi elemente ozbiljne društvene krize, koja je započela sa nezadovoljstvom studenata. Na iznaneđenje mnogih, studentske blokade su kulminirale potpunom paralizom viskoobrazovnih institucija u zemlji, a protest se prelio i na srednje škole. Ubrzo je usledila podrška iz polja nauke, umetnosti i kulture. Protesti su pokazali visok stepen nezadovoljstva, ali nisu uspeli da zahvate sve slojeve društva. Vlast i dalje ima kontrolu nad ključnim institucijama, ali su kontinuirani protesti i studentske blokade narušili njenu sposobnost da nesmetano upravlja političkim procesima i određenim institucijama. Ostavka premijera Vučevića i pomilovanja demonstranata su deo strategije deeskalacije, ali deluju kao bezusupešni pokušaji umanjivanja nezadovoljstva. Reč je o dubokoj krizi poverenja između vlasti i različitih društvenih grupa koje osećaju opravdan revolt zbog višegodišnjeg zarobljavanja institucija.

MONITOR: Studentskim blokadama se, povremeno, pridružuju i neke esnafske ili sindikalne organizacije…One se i „isključuju“ pošto sa Vladom postignu dogovor. Unija prosvjetnih radnika Srbije je to učinila pozivajući se na svoju zadatu apolitičnost, ali se ispostavilo da mnogi prosvetari i dalje učestvuju u protestima. Da li su studentske blokade nekima tek dobrodošao „kišobran“ da ispune i svoje želje?

SURLIĆ: Studentski protesti su se pokazali kao snažan mobilizatorski faktor koji je privukao različite društvene grupe, uključujući sindikate i profesionalna udruženja. Neki sindikati su se priključili protestima kako bi povećali svoj pregovarački kapacitet, ali su se nakon postizanja dogovora sa Vladom povukli. Ovo ne znači da su studenti iskorišćeni, već da su njihove blokade pružile prostor drugim nezadovoljnim grupama da artikulišu svoje zahteve. Međutim, činjenica da mnogi prosvetni radnici i dalje učestvuju u protestima pokazuje da sindikalni dogovori nisu nužno smirili celokupno nezadovoljstvo u obrazovanju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

 

 

 

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

MONITOR: Ako su partijski interesi  ključ za razumijevanja crnogorske političke scene, gdje nas to vodi?

VUKOVIĆ: Crnogorsko društvo je razoreno po više osnova i njegovi komadi plutaju po površini koju talasaju političke partije i svu energiju troše na to da što više tih plutajućih komada privuku sebi i manipulišu njima na nacionalnoj, vjerskoj ili nekoj drugoj osnovi. Kada političke partije mantraju o evropskom putu, recimo, meni to ne zvuči kao iskrena želja da od toga puta obični ljudi ovdje imaju vajde, već kao vazalno dodvoravanje i pokazivanje spremnosti da se ispunjavaju tuđe agende. Takva politika ne integriše društvo i ne skicira jasno njegovu budućnost.

MONITOR:Protesti na kojima se traže ostavke čelnika bezbjednosnog sektora, nakon masovnog zločina na Cetinju,  se nastavljaju i čini se rastu.  Kako vidite reakciju Demokrata koji rukovode bezbjednosnim sektorom na te proteste?

VUKOVIĆ: Činjenica je da su Demokrate naslijedile probleme u bezbjednosnom sektoru, ali to im se ne može uzimati kao olakšavajuća okolnost za nesnalaženje i nepokazivanje spremnosti za samokritiku i snošenje odgovornosti. Umjesto proaktivnog djelovanja u tom pravcu, oni su svojim nesamokritičnim odbrambenim gardom nalili vodu na mlinski točak opozicije. Ne ulazim u to da li je pojavu ad hoc grupe Kamo śutra pogurala opozicija ili neke sa njom interesno povezane neformalne ili formalne grupe, ali su Demokrate dodatno pogriješile što su tu grupu odmah kriminalizovale.

MONITOR: Kako vidite medijsko izvještavanje nakon zločina na Cetinju?

VUKOVIĆ:  Koliko sam uspio da ispratim, čini mi se da u ovim iole ozbiljnijim medijima nije bilo ozbiljnijeg kršenja profesionalnih standarda i etičkih principa. Agencija za audiovizuelne medijske usluge je skrenula pažnju na problematične sadržaje u programima dvije po medijskom poganstvu od ranije poznate televizije iz Srbije, a sličnog poganstva je bilo ponegdje i na nekim ovdašnjim portalima.

Saglasan sam sa onima koji misle da je u crnogorskim medijima izostalo produbljenije bavljenje pitanjima koja je aktuelizovao ovaj strašni zločin.

MONITOR: A izlive mržnje na društvenim mrežama?

VUKOVIĆ:   I najzdravija društva imaju osobe koje jedino dobro funkcionišu u simbiozi sa mržnjom. Ovakvi zločini i tragedije u nezdravim društvima, a Crna Gora je, na žalost, takvo društvo, dodatno podižu mrzilački talog sa društvenog dna.

MONITOR: Ove sedmice podnijeta je prijava protiv policijskog službenika zbog sumnje da je dostavio srpskim tabloidima privatni snimak žrtve samoubistva. Isti tabloidi su na sličan način izvještavali o zločinu na Cetinju. Šta su mehanizmi za borbu protiv tabloidizacije?

VUKOVIĆ: Tabloidizacija medija na balkanski način je rezultat spoja burazerskog kapitalizma i lokalnog primitivizma i poganluka. Bojim se da su svi raspoloživi legalni mehanizmi nedostatni za borbu koju pominješ, čak da tim mehanizmima rukuju najčestitiji ljudi.

MONITOR: Obilježava se Dan novinara. Mijenja li se nesto od jubileja do jubileja?

VUKOVIĆ: Ne vidim da se išta značajno nabolje dešava, na žalost. Imamo sada nešto bolje medijsko zakonodavstvo, ali ćemo tek vidjeti je li to nešto što će unaprijediti kvalitet novinarstva u Crnoj Gori. Nacionalni javni emiter RTCG se dodatno kompromituje pod nezakonitim menadžmentom, a kvalitetni novinari napuštaju profesiju nezadovoljni statusom i zaradama. Ne zvuči optimistično.

MONITOR: Kad premijer tvitne God bless the USA  koja se čula na inauguraciji Donalda Trampa, nakon sto mu drugi put čestita mandat, šta pomislite?

VUKOVIĆ: Lično me je bilo sramota zbog ovakvog ljuboskuta, ali nije iznenađenje da jedan crnogorski japijevac, „maneken kapitala“, odnjihan u zipci neoliberalnog doživljaja svijeta klikće imperiji koja svojim demonima opsjeda cijeli svijet.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo