Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR SAŠA ZEKOVIĆ, PREDSJEDNIK SAVJETA ZA GRAĐANSKU KONTROLU POLICIJE: Kontrola nad radom policije još nije funkcionalna

Objavljeno prije

na

MONITOR: Posjetili se pritvorene državljane Srbije optužene za pokušaj terorizma i državnog puča. Iz izvještaja u kom ste opisali posjetu stiče se utisak da se radi o neobičnim teroristima, bez finansijskih sredstava, ali i drugih kapaciteta za djelo za koje se terete. Dijelite li taj utisak?
ZEKOVIĆ: Savjet se, na izborni dan, nakon saopštenja nadležnih organa da je policija spriječila planirano terorističko djelovanje obratio javnosti da će postupati u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima na polju zaštite ljudskih prava i policijskog integriteta. Redovna je aktivnost Savjeta da vrši posjete zadržanim i pritvorenim licima kako bi se pratilo i ocijenilo postupanje policije. To je rađeno i ranije, uključujući i politički eksponirane slučajeve. Podsjećam, posjetili smo sva lica uhapšena nakon policijske operacije Orlov let i o tome je javno predstavljen sličan izvještaj. Takođe, posjetili smo i sva zadržana lica tokom oktobarskih opozicionih protesta. Posjeta konkretnim pritvorenim okrivljenim licima obavljena je na osnovu sudske dozvole, u skladu sa kućnim redom zatvora, međunarodnim standardima i uz potpuni nadzor obezbjeđenja.

Uglavnom se radi o osobama slabog imovnog stanja od kojih je većina vezana za selo. Nije zahvalno govoriti o njihovom profilu jer i međunarodna iskustva govore da se psihološki profili onih koji se odlučuju za nasilje često ne razlikuju od onih koji ne praktikuju nasilje. Ipak, stekao sam utisak, a imam, mogu reći, bogato iskustvo istraživanja kršenja ljudskih prava, da je većina u odgovorima bila iskrena i što je posebno interesantno, u ovakvim situacijama, prema policiji izuzetno dobronamjerna i korektna.

MONITOR: Obratili ste se diplomatskom predstavništvu Republike Srbije ovdje, tražeći da se ,,veća pažnja, zbog ukupnih, izuzetno loših, imovinskih prilika pritvorenih lica i njihovih porodica obrati kvalitetu njihove pravne zaštite i pravne pomoći”. Mislite da nemaju adekvatnu pravnu pomoć?
ZEKOVIĆ: Viši sud je odmah, bez nekih ograničenja, odobrio posjetu svim pritvorenim licima (14) pri čemu je omogućen susret sa njih 13. U javnosti su posebno glasne negativne diskusije o tome da li je trebalo odobriti ovu vanrednu posjetu. Savjet cijeni da je ispoljeni pristup suda u funkciji zaštite prava pritvorenih lica i privrženosti Crne Gore zaštiti od mučenja, nečovječnih i ponižavajućih postupaka. Fokus posjete uz primjedbe na postupanje policije bio je na pravima zadržanih i pritvorenih lica. Samo jedan pritvorenik nije zatražio branioca po službenoj dužnosti. Ozbiljna istraživanja i praksa potvrđuju da taj institut još nije potpuno funkcionalan. Formiran je utisak da nije u svim slučajevima obezbijeđena odgovarajuća i dovoljna pravna pomoć i zaštita. Evidentno je, kod pritvorenih lica, potpuno nepoznavanje i nerazumijevanje krivičnog postupka ali i redovnih sudskih procedura. Između ostalog, mislim i na režim posjeta članova porodice. Nekoliko pritvorenika je imalo molbu da se upute njihove porodice kako da zatraže redovnu posjetu i da se ne izlažu nepotrebnim troškovima putovanja. Registrovani su i česti međusobni otkazi zastupanja.

Iz svih tih razloga Ambasadi Srbije je ukazano da se veća pažnja, zbog ukupnih, prilika, posebno siromaštva, pritvorenih lica i njihovih porodica obrati kvalitetu i postojanosti odbrane i pravne zaštite. Pravo na usluge advokata je važno pitanje vladavine prava i poštovanja ljudskih prava.

MONITOR: Naveli ste da su pojedini od uhapšenih državljana Srbije bili predmet mogućeg prekoračenja ovlašćenja i nepotrebnog ponižavajućeg tretmana. O čemu se radi?
ZEKOVIĆ: Savjet je registrovao određene navode lica lišenih slobode da su i pored potpune saradnje sa policijom bili predmet mogućeg prekoračenja ovlašćenja i nepotrebnog ponižavajućeg tretmana. Savjet je ukazao na mogućnost pokretanja postupaka unutrašnje i građanske kontrole. Pritvorena lica koja su ukazala na pojedinačno neprofesionalno postupanje policije bila su kategorična da ne žele da se sprovode postupci protiv tih službenika smatrajući da razumiju takav pristup i ,,grubost” s obzirom da su primjenjivali ovlašćenja prema licima koja se dovode u vezi sa najozbiljnijim kriminalnim aktivnostima. Na osnovu raspoložive dokumentacije u koju je Savjet imao uvid ni kod jednog lica nisu registrovane ozbiljnije posebno ne teže povrede. Savjet je stoga, imajući u vidu i svoje iskustvo, konstatovao da je unaprijeđen kapacitet i postupanje policije u operacijama visokog rizika a posebno prema građanima koji se dovode u vezi sa izvršavanjem najtežih krivičnih djela. Prostora za dalje unapređenje svakako ima. Na to ukazuju individualne izjave pritvorenih lica. Zato smo ih objavili u završnom dijelu izvještaja što su određene strukture ocijenile nepatriotskim i antidržavnim.

MONITOR: Bratislav Dikić, osumnjičen da je bio vođa navodne terorističke akcije, saopštio Vam je da mu je policija podmetnula ključeve i telefon ispred Delta city-ja neposredno pred hapšenje. Hoće li neko ispitati te navode?
ZEKOVIĆ: Konkretno lice nije imalo primjedbi na postupanje uniformisane policije i zatvorske policije. Određene primjedbe je imao na lično ophođenje policijskog inspektora u civilu kao i na primjenu policijskih ovlašćenja prilikom sastavljanja zapisnika o oduzetim predmetima. Saopštio je da se na njemu nalaze određeni predmeti, konkretno ključevi, koji su u vozilo ubačeni neposredno prije hapšenja. Činjenica je ipak, i to je notirano u izvještaju, da je zadržano lice potpisalo taj dokument bez primjedbi.

MONITOR: U izvještaju ste podsjetili na slučaj Orlov let kada su lica albanske nacionalnosti optužena za terorizam, a kasnije sud u Strazburu dokazao da je bilo torture. Liči li Vam ovaj slučaj na Orlov let?
ZEKOVIĆ: Policijski tretman lica lišenih slobode u operaciji Orlov let u izvještaju smo pomenuli u kontekstu unapređenja određenih kapaciteta i ostvarenog napretka. Obje policijske operacije odigrale su se tokom trajanja izbornog procesa. Tačno je sasvim da briga o bezbjednosti ne treba i ne smije biti suspendovana tokom izbora ali je takođe tačno da policija, i pored snažnog insistiranja, nije puno uradila na distanciranju od loše prakse i postupaka u prošlosti. Javna debata o policijskom postupanju, koja uključuje sumnje i politizaciju, je očekivana pojava kod policija koje nisu dovoljno uradile da osnaže svoj kredibilitet, povjerenje u javnosti i profesionalno se otklone od političkih stranačkih uticaja. Tolika sumnja u policiju mora sve da nas zabrine i to govori da demokratska kontrola nad njenim radom još nije funkcionalna. Odgovornost da se to promijeni primarno je na policiji i reformskoj Vladi.

MONITOR: Pojedini zvaničnici su ovih dana isticali i Orlov let u pozitivnom kontekstu ističući da je i međunarodni sud potvrdio profesionalnost policije?
ZEKOVIĆ: Dosta je paralela povučeno između ove dvije policijske akcije. Evropski Sud za ljudska prava utvrdio je kršenje člana 3. zabrana mučenja za Pjetra Dedvukaja. Tačno je da u slučaju drugih nije ali isključivo iz proceduralnih razloga. Predstavke nisu uvažene zato jer su podnijete šest mjeseci pošto je državni tužilac odlučio da optuži policijske službenike samo zbog zlostavljanja Dedvukaja. Sud je našao da su podnosioci predstavki morali da pretpostave da tužilaštvo neće nikoga drugoga optužiti od onda kada su odlučili da optuže samo za taj slučaj. To jeste na neki način rigorozno rešenje ali je jasna poruka – ako tužilaštvo ne podigne optužnicu odmah, posebno u grupnom slučaju, onda znači da neće nikada. To je za Crnu Goru posebno interesantno ukoliko uzmemo u obzir aktuelni trenutak i prošlogodišnje oktobarske proteste. Procesuirano je samo prebijanje građanina Martinovića. Po standardu Evropskog suda ima se smatrati da tužilaštvo više neće optužiti nikoga zbog tog događaja. Tako nastaje situacija koja nije baš za pohvalu zvaničnicima i nije povoljna za državu jer se otvara prostor da se država tuži zbog sprovođenja nedjelotvorne istrage. A takvih slučajeva, kada govorimo o protestima, je puno.

MONITOR: Ove sedmice navršava se godinu dana od policijske torture tokom oktobarskih protesta, a ni danas se ne zna ko su specijalci koji su učestvovali u torturi, a niko od starešina i menadžmenta policije nije odgovarao zbog toga. Kako to komentarišete?
ZEKOVIĆ: Uzroke današnjeg nepovjerenja u policiju, pa i sumnje oko njenih antiterorističkih aktivnosti, treba tražiti, između ostalog, i u kompromitovanom policijskom integritetu tokom opozicionih protesta. Određene ohrabrujuće korake po pitanju razgradnje negativnog nasljeđa policije učinio je ministar Danilović. Savjet je okupio relevantne partnere i predstavili smo poseban izvještaj o primjeni policijskih ovlašćenja tokom protesta. To iskustvo je bila novina u našem institucionalnom i demokratskom kontekstu. Posebno zato što taj dokument, bez sumnje, pruža mogućnost da se vodi konstruktivan i argumentovan društveni i politički dijalog o kvalitetu rada svih nadležnih organa.

Sadržaj izvještaja iza koga su zajedno stali Vlada, Ombudsman, građanska kontrola policije i civilno društvo svodi se na konstataciju Osnovnog državnog tužilaštva: ,,Do danas izvršilac nije identifikovan”. To znači da policija nije u stanju da izvrši osnovnu funkciji – otkrivanja krivičnih dela i njihovih izvršilaca, čime dalje onemogućava tužioca da pristupu odgovarajućem gonjenju. Posrijedi je zloupotreba policije i politička odluka na najvišem nivou da se ne otkrije identitet kompromitovanih policajaca. Napore tužilaštva i očekivanja kompletne demokratske javnosti potpuno podriva i opstruira aktuelna policijska kultura i odsustvo profesionalne i političke odgovornosti u menadžmentu policije. Neophodno je uspostavljanje kako nove policijske kulture koja ne dozvoljava zloupotrebe i nedopustivu, protivzakonitu, solidarnost, odsustvo odgovornosti i ograničavanje nadzora i istraga tako i stvarni politički i demokratski nadzor nad radom policije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo