Stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti

MONITOR: Hrana je skupa pa, na poziv vaših imenjaka (Alternativa), neki građani bojkotuju supermarkete. Da li je država skupa i kako bi se građani trebali odnositi prema toj skupoći?

SOŠIĆ: Država je skupa, iz godine u godinu nas košta sve više, a pritisak da smanji nepotrebne troškove, da se bori sa gubicima i uzaludnim trošenjem, opada. Fokus je, možda s pravom, bio na prihodnoj strani, na razmišljanje što će nadoknaditi doprinose kojih se država odriče i koje sve nove izvore prihoda možemo pronaći i produbiti.

Valjalo bi da ova bude godina rezova i pripremnih radnji koje će učiniti da u budžetu za 2026. godinu imamo veći prostor za ulaganja u infrastrukturu, odnosno, ciljane programe socijalne podrške na račun ostvarenih ušteda u tekućem budžetu.

Kod situacije sa bojkotom, sve sličnosti prestaju sa nazivom. U svakoj vijesti o bojkoti, bilo bi ispravno reći da je organizator na parlamentarnim izborima 2023. godine bio na listi PES-a. Novinari su dužni da tu činjenicu pomenu kada izvještavaju o njihovim aktivnostima, kako bi građani dobili punu informaciju. Inače, ne mislim ništa dobro o takvom načinu djelovanja, previše je populističko u metodama i sadržaju, a to uključuje i ovu posljednju akciju. Više me brine pažnja koju im poklanjaju svi mediji – to je zabrinjavajući pokazatelj koliko je i u tom sektoru situacija loša.

MONITOR: Da ostavimo to za neku drugu priču. Državna administracija raste do mjere da, kako smo vidjeli i čuli, to ni premijer više ne može da isprati. Šta dobijamo za uzvrat?

SOŠIĆ: Predsjednik Vlade je rekao da je centralna vlast smanjila broj zaposlenih u odnosu na novembar 2023. godine za 400 zaposlenih. A, prema podacima Ministarstva finansija i Ministarstva javne uprave, broj zaposlenih u tom periodu povećan je za 617.

Spajić je, takođe, najavio tri reformske mjere: smanjenje ugovora o djelu za 20 odsto, smanjenje broja zaposlenih na centralnom nivou za 20 odsto i zamrzavanje novih zapošljavanja u upravi. Mi smo u Institutu alternativa bili iznenađeni tim najavama, jer par mjeseci ranije, kada smo slične akcije sa sistemskim obrazloženjem predlagali za Fiskalnu strategiju, Vlada je iste odbila.

Iako broj zaposlenih u javnom sektoru stalno raste, Ministarstvo javne uprave uspijeva da to prikaže kao pozitivan indikator u svojoj refomi. Trik je sledeći: MJU mjeri procentualno učešće zaposlenih u upravi na centralnom i lokalnom nivou u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. To znači da ako ukupna zaposlenost  raste, a raste zbog raznih faktora, onda će njihov indikator biti pozitivan i pored novih zapošljavanja,  pošto će pomenuti odnos, procentualno, biti u padu. Na sličan način su vlade DPS-a pokušavale da manipulišu, prikazujuću broj zaposlenih kroz udio troškova za plate u BDP-u.

U stvarnosti: prema mjerenju primjene principa javne uprave OECD SIGMA za potrebe Evropske komisije (januar 2025.), Crna Gora je u oblasti “upravljanje ljudskim resursima” najgora u regionu. Najgore su ocijenjeni zapošljavanje, tranparentnost postupka, kao i stručno usavršavanje i učinak državnih službenika.

MONITOR: Šta tu može da se uradi?

SOŠIĆ: Započet je rad na nekoliko važnih zakona – prije svega mislim na Zakon o javnim ustanovama i Zakon o javnim preduzećima. Valjalo bi iskoristiti tu šansu da se stvore temelji za reformu tih sektora.

Zakon o javnim ustanovama je možda važniji jer će se odnositi na naveći broj zaposlenih u javnom sektoru. Da pojasnim: Zakon o državnim službenicima i namještenicima, sa svojim procedurama kadrovskog planiranja te zapošljavanje uz testiranje i transparentnost, odnosi se tek na oko 10 odsto ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru, ili 10.200 službenika i namještenika. Svi ostali se zapošljavaju i rade primarno na osnovu opštih propisa o radu (Zakona o radu).

Tako, od 47.284 zaposlenih na centralnom nivou, 30.700 rade u javnim ustanovama (zdravstvo, prosvjeta, kultura…). Svi oni zasnivaju radni odnos u skladu sa Zakonom o radu, kao i zaposleni u privatnom sektoru. To znači da nema procedura javnih konkursa, kadrovskih planova, testiranja, kategorisanja radnih mjesta, precizno definisanih uslova… Najveći dio zapošljavanja obavlja se po pojednostavljenim procedurama koje su podložne zloupotrebama.

Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja nema ili zakon o javnim ustanovama ili propis kojim je definisano zapošljavanje u ovom sektoru na detaljniji način od opštih propisa o radu.

MONITOR: To nas dovodi do sistema obračuna zarada u javnom sektoru i pitanja njegove pravičnosti?

SOŠIĆ: Tražiti logiku u sistemu zarada u javnom sektoru Crne Gore je uzaludan posao. A stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti.

Spajić  je krajem godine objavio da se odustalo od izmjena zakona o zaradama u javnom sektoru, dok se ne sprovedu analiza svih primanja u javnom sektoru. Mi smo mislili da to rade još od kada su prije godinu dana formirali radnu grupu za izmjenu ovog zakona. Iako su gotovo svi članovi Vlade početkom prošle godine najavljivali radikalne izmjene koje bi zauzdale prohtjeve sinidkata javnog sektora, na kraju je objavljen nacrt zakona koji se, gotovo u potpunosti, bavi samo povećanjima zarada rukovodnog kadra i javnih funkcionera.

Kako će se odraditi analiza koju najavljuju ja nisam siguran – Ministarstvo finansija ne vodi registar zarada svih zaposlenih u javnom sektoru, iako mu je to zakonska obaveza. Istovremeno, projekat centralizovanog obračuna zarada nije zaživio – još uvijek su čak i neka ministarstva van ovog sistema, a ustanove nisu ni krenule da se integrišu (na primjer, svaka od oko 250 obrazovnih javnih ustanova sama obračunava zarade za svojih oko 20 hiljada zaposlenih). Sem što ovo dovodi do grešaka, nepotpune evidencije, tužbi protiv države, to onemogućava da se donose razumne, podacima potkrijepljene, odluke jer da bismo reformisali sistem prvo bi valjalo da znamo osnovne podatke o njemu, a to sada nije slučaj.

MONITOR: Da pređemo onda na bolje vijesti – nedavno smo dobili budžet za ovu godinu. Šta nam on donosi?

SOŠIĆ: Budžet je samo odraz politika Vlade – ništa se u njemu ne odlučuje nego se pravi plan za finansiranje već donijetih odluka. Stoga je sada glavno pokrenuti mjere koje će učiniti da budžet za 2026. godinu izgleda drugačije.

Tu prije svega mislim na potrebu da se na osnovu analiza potrošnje uđe u hrabrije rezove tekućeg budžeta i troškova adminstrativnog aparata. Predlagali smo analize potrošnje (spending reviews) za fiskalnu strategiju i tada nam je rečeno da prijedlog nije prihvaćen, ali da će oni svakako raditi nešto slično. Čekamo na takvu inicijativu već godinama ali, iako može zvučati čudno, Ministarstvo finansija se mnogo ne obazire na štednju i čuvanje novca.

Nema boljeg primjera od informacija koje Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa kvartalno dostavlja i koje niko ne čita. Gotovo 20 miliona našeg novca je u 2024. godini otišlo za izgubljene sporove i troškove sudskih postupaka. U posljednjem Izvještaju podvukli su i boldovali da se uporno obraćaju institucijama, ali ih svi ignorišu i direktno proizvode štetu po budžet bez ikakve odgovornosti. Da bi se taj problem riješio nije dovoljno da neko smanji potrošnju. Potrebno je da se cijeli  proces okrene naglavačke i vrati u normalu.

To nisu jednostavne radnje u kojima će neko da odluči i kroz prijedlog budžeta predvidi da će se u narednoj godini trošiti manje na nekoj poziciji. Ovdje se radi o potrebi iskorjenjivanja dubokih problema koji su metastazirali i zahtijevaju sistemski rad – novi propisi, novi ljudi, nove prakse.

Osim ovoga, nadam se da će se nešto raditi i na nadzoru budžetske potrošnje.

MONITOR: Važi li isto i za kapitalni budžet?

SOŠIĆ: Mislim da je jedna od ključnih stvari na dnevnom redu reforma kapitalnog budžeta. Vrijeme je da se podvuče crta i da se jasno kaže da je način na koji se do sada radilo besmislen – skup, komplikovan, nedjelotvoran, pa građani treba da budu ljuti što decenije prolaze od ideje do realizacije.

U kapitalnom budžetu za ovu godinu evidentiramo dodatno pogoršanje situacije. Imamo ogroman broj projekata – 346 projekata (prošle godine ih je bilo 332), a tome treba dodati i čak 180 manjih projekata koje su poslanici u posljednjem trenutku dodali kroz zaključak budžeta. I sve to treba da sprovode dvije Uprave i da o tome izvještavaju.

Ove godine uz kapitalni budžet nije usvojen zaključak Skupštine koji smo imali u 2024. godini, a obavezivao je Vladu da kvartalno izvještava o izvedenom stanju po pojedinačnim projektima. Nadam se da će, pored toga, poslanici naći način da razmotre potrošnju i da će se usredsrediti na sistemske promjene – kako učiniti da sa ograničenim sredstvima koja imamo gradimo brže i bolje i da građani što prije osjete korist od tih ulaganja.

Zoran RADULOVIĆ

ASK je naslijedio preko 250 predmeta koji se odnose na javne funkcionere i političke subjekte. Pored tih predmeta i onih koji su sada aktuelni, prioritet u rješavanju imaju predmeti koji su vraćeni od strane Upravnog suda na ponovno postupanje. Ukupno smo u periodu od šest mjeseci donijeli odluke u 142 predmeta

MONITOR: Nakon šest godina ASK je utvrdio da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović prekršio Zakon o sprečavanju korupcije. Zbog neprijavljivanja duga od 16.741,24 eura na VIP rivolving kartici uputili ste ovaj predmet Specijalnom državnom tužilaštvu. Đukanović tvrdi da ste prekršili zakon i najavio je tužbu Upravnom sudu. Šta očekujete od prijave SDT-u i najavljene tužbe?

DRAKIĆ:Postupajući u okviru svojih nadležnosti, u skladu sa utvrđenim činjenicama i okolnostima, donijeli smo odluku u ovom postupku. Nažalost, u ovom periodu od šest godina, ovoj našoj odluci prethodile su dvije odluke ASK i dvije presude Upravnog suda koje su vratile na ponovno odlučivanje. Ukoliko dođe do tužbe javnog funkcionera, Upravni sud će se odnijeti i prema ovoj odluci. Bitna činjenica je da je ispoštovan upravni postupak, da je odluka donijeta u skladu sa utvrđenim činjenicama u postupku, te da je ASK pokrenula dalje postupke usled činjenica utvrđenih ovom odlukom ali i da smo kompletne spise predmeta proslijedili nadležnim institucijama na dalje razmatranje i postupanje.

MONITOR: Da li ima još predmeta koji čekaju izjašnjenje u vezi Đukanovića, kao na primjer ,,satovi”, ili nekih drugih bivših i sadašnjih najvećih funkcionera?

DRAKIĆ:ASK je naslijedio preko 250 predmeta koje se odnose na javne funkcionere i političke subjekte. Pored tih predmeta i onih koji su sada aktuelni, prioritet u rješavanju imaju predmeti koji su vraćeni od strane Upravnog suda na ponovno postupanje. Ukupno smo u periodu od šest mjeseci donijeli odluke u 142 predmeta.

O kojem obimu posla je riječ pokazuju i to da smo, kad je samo ova godina u pitanju, dobili sedam presuda kojima su poništene odluke ASK iz 2018, 2019. i 2022.g. a koje se odnose na više javnih funkcionera (B.Gvozdenović, D.Abazović, M.Radulović, G.Rakočević) i jednog medija. Po službenoj dužnosti ili po prijavama ove godine smo otvorili 24 predmeta.

Svi ovi predmeti moraju dobiti institucionalni odgovor, moraju biti riješeni u odgovarajućem postupku, neselektivno, profesionalno i stručno.

MONITOR: I aktuelni predsjednik države Jakov Milatović podnio je tužbu Upravnom sudu kojom traži poništenje odluke ASK da je prekršio Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja jer je koristio službene prostorije za snimanje predizbornog spota tokom izbornog procesa u glavnom gradu. Kako komentarišete ovu tužbu?

DRAKIĆ:ASK donosi odluke isključivo na temelju zakona i detaljno prikupljenih i utvrđenih činjenica i dokaza. Pozdravljamo mogućnost pravnog preispitivanja svih naših odluka, jer svaki sudski ishod dodatno učvršćuje vladavinu prava i doprinosi razvoju pravne sigurnosti, posebno imajući u vidu činjenicu da će ASK da postupa po pravnim stavovima koji su u obrazloženju presuda Upravnog suda i time doprinijeti uspostavljanju pravne prakse. Tako će i u ovim predmetima sud reći svoj stav u odnosu na primjenu zakona i želim još jednom da naglasim da Agencija neće stavljati svoju nadležnost iznad sudske i mi ćemo poštovati stavove Upravog suda u odnosu na primjenu zakona u svakom predmetu.

MONITOR: Posljednjih mjeseci utvrdili ste više slučajeva u kojima javni funkcioneri obavljaju dvije ili više javnih funkcija. Između ostalog i poslanika NSD-a i predsjednika opštine Nikšić Marka Kovačevića. Koje su kazne predviđene za funkcionere sa viškom funkcija, da li se one sprovode i bi li trebale da budu rigoroznije? Izviđate li još ovakvih slučajeva?

DRAKIĆ: Svaki javni funkcioner je dužan da obavlja svoju funkciju odgovorno poštujući uspostavljene standarde etike i integriteta, uključujući i propisana ograničenja Zakonom o sprečavanju korupcije. U slučajevima gdje smo donijeli odluke da dva poslanika obavljaju nespojive funkcije utvrđeno je u skladu sa zakonom o sprečavanju korupcije od 12. juna 2024. i praksom koja je uspostavljena da, suprotno tumačenju bivšeg rukovodstva ASK iz 2023.g.  poslanici ne mogu biti predsjednici opština ili skupština opština. Dubokog sam uvjerenja da će ovi funkcioneri staviti svoj interes po strani i da će vodeći računa o integritetu institucije gdje obavljaju funkciju i ispoštovati odluke Agencije, otkloniti utvrđene nepravilnosti i podnijeti ostavku na jednu od utvrđene dvije funkcije koje su nespojive. Ovi slučajevi su više uzrokovani lošim i selektivnim radom prethodnog rukovodstva nego nedostacima Zakona o sprečavanju korupcije ili nedostatkom snažnihjih sankcija za prekršioce zakona.

Kada je u pitanju rad Agencije, nedvosmisleno i jasno smo dali svoj stav u ovim predmetima i potrebno je istaći da je u narednom periodu neophodno osigurati da se zakoni ne tumače selektivno i da se propisana pravila poštuju bez obzira na političku pripadnost ili funkciju pojedinca, što u prošlosti u pojedinim predmetima nije bio slučaj.

MONITOR: Nezavisni ekspert za borbu protiv korupcije Drag Kos nedavno je optužio predsjednika Savjeta ASK-a Mladena Tomovića da je kao pravni zastupnik Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES) izdejstvovao preko Upravnog suda ukidanje zaštite zviždača u ovoj kompaniji. Kako komentarišete ovaj slučaj i optužbe?

DRAKIĆ:U navedenom predmetu tužba za poništaj mišljenja Agencije podnijeta je godinu dana prije izbora postojećeg Savjeta i menadžmenta Agencije. Nesporno je da je Upravni sud usvojio navedenu tužbu i donio presudu kojom je poništio mišljenje Agencije, ali je potrebno naglasiti da ranije nije postojala sudska praksa da se na mišljenja Agencije može izjaviti tužba, što je praksa koju je Upravni sud promijenio. U periodu od kada sam ja na čelu Agencije, postupali smo profesionalno stručno i blagovremeno u svim predmetima i po svim zahtjevima, bez pritisaka i uticaja na naš rad.

MONITOR: Pred Višim sudom u Podgorici nastavljen je proces u aferi ,,Stanovi”, u kojem je SDT podiglo  optužnicu protiv Predraga Boškovića, Sanje Vlahović, Suada Numanovića, Ivana Brajovića, Osmana Nurkovića, Dragice Sekulović, Ivana Brajovića, Suzane Prebilović, Jelene Radonjić, Damira Šehovića…  Njima se na teret stavljaju krivična djela zloupotreba službenog položaja. Odbrana tvrdi da je ASK u mjesec dana poslala dva oprečna mišljenja, u jednom je navedeno da osumnjičeni nijesu imali status javnih funkcionera, a u drugom da jesu. Kako komentarišete ove navode?

DRAKIĆ:ASK je u ovom dijelu dostavila više odgovora na pitanja suda koja su pravno i logički u međusobnoj korelaciji i konzistentnosti. U bitnom je odgovoreno da je javni funkcioner svako lice koje je izabrano imenovano i postavljeno u skladu sa članom 3 Zakona o sprječavanju korupcije, odnosno u slučaju imenovanja ili izbora u stalna ili privremena radna tijela ukoliko ona donose odluke ili učestvuju u donošenju odluka.

MONITOR: Koji su najveći izazovi u radu Agencije i na koja pitanja će se u budućem radu fokusirati?

DRAKIĆ:ASK prolazi kroz intenzivan proces reformi kako bi dodatno unaprijedio efikasnost, nezavisnost i transparentnost. Aktivno učestvujemo u procesu unapređenja zakonodavnog okvira i ulažemo napore da ojačamo interne kapacitete.

Kroz intenzivnu saradnju sa svim domaćim i međunarodnim partnerima, formulisali smo konkretne preporuke Radnoj grupi za izmjene zakona iz naše nadležnosti i aktivno učestvovali u izmjenama. Očekujemo da će nova zakonska rješenja ujedno omogućiti i nezavisniji i efikasniji rad Agencije.

Fokusirani smo i na jačanje mehanizama za kontrolu imovine funkcionera, efikasnije postupanje po prijavama građana i unapređenje kontrole finansiranja političkih subjekata i izbornih kampanja.

Posebno smo posvećeni donošenju odluka u predmetima koji godinama opterećuju crnogorsko društvo, jer je odgovornost institucija ključna za izgradnju povjerenja građana.

Naš cilj je da ASK postane referentna antikorupcijska institucija u regionu, s visokim standardima zakonitosti i profesionalizma. Taj proces neće biti ni lak ni brz, ali je ključan za dugoročnu stabilnost i funkcionalnost institucija. Zbog toga su i razumljivi i očekivani otpori, unutrašnji i spoljni, koji se javljaju tokom ovoga perioda reformi. Odlučni smo da ovaj proces sprovedemo do kraja u korist napretka cijelog društva.

Predrag NIKOLIĆ

Priče o vojvođanskom separatizmu su najobičnije podvale i-kao što neko reče, ovdje su glavni separatisti zapravo Vučić, premijer u ostavci Vučević i Ana Brnabić, jer jedino oni prizivaju vojvođanski sepratizam kojeg nema

MONITOR: Na mitingu SNS u Sremskoj Mitrovici aklamacijom dvadesetak hiljada pristalica stranke, usvojena je Narodna deklaracija o Vojvodini. Predsjednik Srbije je najavio i njeno usvajanje u Narodnoj skupštini Srbije. Kako  razumijete ovu „ideju“?

POPOV: SNS-ovci nemaju mašte pa sada pokušavaju da imitiraju svoje trenutno najjače političke protivnike a to su studenti. Kada to kažem onda mislim na način usvajanja Deklaracije aklamacijom, što bi trebalo da bude adekvatno studentskim plenumima na kojima se donose odluke. Međutim, to je bila samo karikatura od toga. A i sve drugo je bio bledi pokušaj imitacije veličanstvenih studentskih okupljanja – u tom slučaju istog dana u Kragujevcu. Da parafraziram Balaševića – bio je miting i šta da se priča, parada obmane i kiča… A što se tiče same njegove ideje, to je po onoj narodnoj “držte lopova”, pokušaj da se borbom protiv navodnog vojvođanskog separatizma skrene pažnja sa studentskih protesta koji su najozbiljnije do sada uzdrmali korumpiran i kriminalan režim SNS i njegovih satelita.

MONITOR: Povod Deklaraciji, Aleksandar Vučić vidi u porastu vojvođanskog separatizma i postojanju organizacija koje koriste tragediju Nadstrešnice za forsiranje odvajanja Vojvodine od Srbije. Deklaracija se bazira na pet tačaka, pominje se i namjera da se formira vojvođanska nacija, standardizuje poseban jezik i osnuje pravoslavna crkva. Kakvo može biti pravno dejstvo ove Deklaracije?

POPOV: Priče o vojvođanskom separatizmu su najobičnije podvale i-kao što neko reče, ovde su glavni separatisti zapravo Vučić, premijer u ostavci Vučević i Ana Brnabić, jer jedino oni prizivaju vojvođanski sepratizam kojeg nema. Oni postave tezu, polemišu sa tom izmišljenom tezom o separatizmu i oponente režimu iz Vojvodine optuže da su glavni separatisti. Tako je Ana Brnabić, predsednica Narodne skupštine, nedavno izjavila: “Ti ljudi su separatisti, da li vi razumete? Ja kao predsednica Skupštine pozivam institucije da rade svoj posao. Čekaj bre, jel’ Pućdemon u Španiji može tako separatistički da se šeta i priča? Ne, nego će biti uhapšen, pa će biti u egzilu“, kazala je Brnabić. Dakle ona je od izmišljene teze o separatističkim namerama dvojice trenutno najčešće spominjanih političkih protivnika-Dinka Gruhonjića i Gorana Ješića, došla do toga da su oni već postali vlast u Vojvodini-kao svojevremeno Pućdemon u Kataloniji, i već sproveli referendum o izdvajanju i zato kao sepratisti i izdajnici treba da sede u zatvoru. Jeste da je ovo van svake pameti, ali i veoma opasna teza jer pokazuje da bi ona i cela vladajuća garnitura, najradije svoje političke protivnike videla u zatvoru, pa makar i pod iskonstruisanim optužbama. Podseća li vas ovo na neka druga vremena i neke druge države gde se to zaistinski dešavalo?

MONITOR: Vučić je najavio razgovore sa partnerskim Savezom vojvođanskih Mađara, prije nego što Deklaracija bude stavljena na skupštinsko glasanje. Tu se inače hvali „renesansa“ u srpsko-mađarskim odnosima. Koliko je SVM – koji nema ministre u vladama naprednjaka, zaista autonoman u odlučivanju-s obzirom na tijesnu saradnju Vučića i mađarskog premijera Viktora Orbana?

POPOV: Vučić i Orban su braća po autoritarnosti i Orban je najveći zaštitnikVučića u Evropskoj uniji. SVM, kao najveća stranka vojvođanskih Mađara je u koaliciji sa SNS na svim nivoima vlasti (na republičkom nivou nema ministre-ali su deo vadajuće većine) i naravno da sledi politiku sadašnje vlasti u Srbiji. Što je to tako može se objasniti sa dve činjenice. Jedna je da pripadnici manjina po pravilu teže da budu što bliže vlasti ili u njoj- kako bi što bolja zaštitili svoje interese, a druga je da je to i uticaj samog Orbana koji SVM koristi kao instrument u svojim odnosima sa Beogradom. U Deklaraciji  se u petoj tački spominje multietnički karakter Vojvodine, gde se posebno spominju vojvođanski Mađari, kako bi se na taj način zadovoljio njihov koalicioni partner.

MONITOR: Često se u kritici odnosa Srbije prema Mađarskoj pominje da zvanična Srbija nije reagovala na forsiranje mape Velike Mađarske, pod Orbanom. Srbija i Mađarska se povezuju u infrastukturnim poslovima, očekuje se završetak zajedničkog naftnog cjevovoda, a mađarske firme za nadzor su dio projekta željezničkog razvoja u koje je spadala i rekonstrukcija Željezničke stanice u Novom Sadu…Neki od tih radova kasne. Ko je na dobitku?

POPOV: Srbija je jedina zemlja čiji se delovi nalaze na mapi velike Mađarske koja se nalazi na šalu premijera Orbana, koja nije uložila protest zbog toga. Nije protestovala ni kada je bista  Pala Telekija-čije su trupe 1942. napravile pogrom u Vojvodini, svečano postavljena u mađarskom Parlamentu. Srbija sa Mađarskom realizuje velike infrastrukturne projekte-i to je u redu jer je reč o bliskim susedima, ali nije u redu ako se kroz te projekte provlači i visoka korupcija-kako se pokazalo kroz izgradnju brze pruge koja od Beograda vodi prema Budimpešti, a koja je i dovela do pada nadstrešnice u Novom Sadu. Na dobitku su Vučić i Orban, a svi mi drugi plaćamo ceh korupciji – od nadstrešnice pa do stotina miliona eura koji su, kroz mutne poslove, završile u džepovima pripadnika vlasti i njihovih saradnika.

MONITOR: Ima i procjena da se radi, prije svega, o političkoj saradnji i ideološkoj bliskosti. Šef mađarske diplomatije, Peter Sijarto, nedavno je u Beogradu optužio studentsku pobunu za izazvanje destabilizacije, a jedina kritika na račun istih događaja čula se u EU parlamentu od grupacije Patriote za Evropu-čiji je član Orbanova Fides. Koliko ovolika naklonost Orbana prema zvaničnom Beogradu, škodi EU perspektivi Srbije?

POPOV: Srbija je sama već nanela štetu svojoj evropskoj perspektivi fingrajući od dolaska na vlast SNS i njenih satelita pre 12 godina da je na evropskom putu, a činila je sve suprotno od evropskih vrednosti i politike Brisela i na unutrašnjem i spoljnom planu. Na unutrašnjem planu je vlast zarobila sve institucije da bi mogla nekažnjeno da sprovodi sve koruptivne i kriminalne radnje, ugušila vladavinu prava i slobodu medija. A na spoljnom planu-sledeći primer predsednikovog prijatelja Orbana, nije uvela sankcije Rusiji zbog agresije na Ukrajinu. Zato je i dobila podršku ove grupacije u Evropskom parlamentu.

MONITOR: U navodnom odgovoru na studentske zahtjeve i slogan „Korupcija ubija“, vlast je pokrenula svoju borbu protiv korupcije. Jedan od optuženih je i vojvođanski „kontroverzni“ biznismen Vladimir Vrbaški. On je, međutim,već duže vrijeme van Srbije, ali se sada saznalo da je postojao niz krivičnih prijava još iz 1990-tih, a protiv njega je vođena i istraga 2023. Kako Vama izgleda ova antikorupcijska borba?

POPOV: Sve je zapravo jedna velika farsa. Setimo se samo kako se završila antikorupcijska borba kada je na početku vladavine SNS uhapšen Miroslav Mišković. Na kraju je on oslobođen, a građani Srbije mu plaćaju milionsku odštetu. Ovde su, da bi se u kritičnom trenutku po vlast pokazalo da se ona energično bori protiv korupcije-uhapšene sitne ribe, koje će na kraju verovatano biti oslobođene. Dok je vrh kriminalne hobotnice ostao neokrnjen. To je jedan od glavnih razloga studentske pobune – nefunkcionisanje institucija i kao posledica toga visoka korupcija u samom vrhu vlasti. Studenti samo traže da institucije rade svoj posao, a kad se to desi onda će mnogi iz sadašnje vlasti završiti iza rešetaka.

MONITOR: Izgleda da u našem regionu nema onih koji su povjerovali SNS advokatu, Vladimiru Đukanoviću-da je tragedija u Novom Sadu, bila diverzija radi destabilizacije države. Vlast, svejedno, insistira na tome da je na dijelu sadejstvo spoljnih i unutrašnjih neprijatelja i pokušaj još jedne „obojene revolucije“. Kako  razumijete ovoliku regionalnu solidarnost koja bi se mogla mjeriti samo sa Petim oktobrom?

POPOV: I ta solidarnost pa i protesti mladih-koji su se istovremeno sa studentskim protestima u Srbiji dešavali zemljama bivše Jugoslavije, pokazuju da ona-bar virtuelno, još postoji. Ujedno Srbija je  prvi put posle devedesetih, regionu i svetu pokazala jedno veličanstveno lepo lice koje su u svet odaslali naši studenti i tako osvojila mnoge simpatije.

Nastasja RADOVIĆ