INTERVJU
ALEKSANDAR OLENIK, ADVOKAT I NARODNI POSLANIK U SKUPŠTINI SRBIJE: Pobjeda nad žrtvama

Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
Ako izuzmemo politička ubistva, zloupotreba bola roditelja je nešto najgore od obnavljanja parlamentarizma u Srbiji
MONITOR: Vi zastupate i roditelje djeteta povrijeđenog u školi Ribnikar, za koje kažete da se ne protive radu Odbora. Pored Vas, za sada su se kao advokati roditelja javno eksponirali još i Zora Dobričanin Nikodinović i Božo Prelević. Uz svo uvažavanje, zar advokati nisu mogli da im objasne zašto ne bi trebalo da vrše pritisak na zakonodavnu instituciju?
OLENIK: Negde do petka kasno uveče sam zastupao jednu porodicu iz škole Ribnikar -više ne zastupam, tako da ne mogu da se izjašnjavam u tom smislu. Ono što mogu da kažem je da mi kao poslanici u Skupštini Srbije nismo dobili nijednu molbu roditelja, tako da nismo mogli videti ko je od njih potpisao taj dopis Skupštini koji se pojavio, ne znamo šta tu, u stvari, piše. To je sve kod predsednika Skupštine, gospodina Orlića. Znamo samo ono što se pojavilo u medijima. A što se tiče porodice koju sam zastupao, u petak-tokom dana, imao sam informaciju da ta porodica i još dve porodice roditelja iz Ribnikara nisu imale nikakve primedbe na rad Anketnog odbora.
Nesumnjivo je da bi svi advokati trebalo da znaju da, ni u teoriji ni u praksi, ne postoji nikakav način da dođe do preklapanja rada Anketnog odbora i istražnih organa-tužilaštva i suda. Kako su oni savetovali klijente-to niko ne zna, to je između njih. A meni kao i drugim advokatima Kodeks zabranjuje da komentarišem rad drugih advokata , pa to neću učiniti. Jedino što mogu da kažem da je negde 2004. godine osnovana Komisija (nije se tada zvala odbor već komisija), za ispitivanje ubistva dvojice gardista u Topčideru. I tada niko nije govorio o mogućem preklapanju, jer smo znali da je to faktički i pravno nemoguće. A bilo bi zanimljivo i videti ko su bili članovi te Komisije.
MONITOR: Rad Odbora je suspendovan a da se nije nastavilo sa ispitivanjem okolnosti masovnog ubistva u okolini Mladenovca i Smedereva, iako oštećeni u tom slučaju nisu tražili da Odbor prestane sa radom?
OLENIK: I nama kao članovima Odbora je taj slučaj bio izazovniji, pa je trebalo i naš rad i lista osoba koje bismo pozvali da bude više usmerena na taj slučaj nego na slučaj ubistava u Ribnikaru. Jasno je da je režim Aleksandra Vučića imao nameru da upravo to spreči, da spreči informacije o tome koliki je stepen neznanja, nepotizma, kriminala i korupcije u Srbiji, kroz primer okolnosti koje su dovele do masovnih ubistava u Malom Orašju i Duboni. A za to su zloupotrebili opravdani strah i želju roditelja iz „Ribnikara“, u centru Beograda. Ovi drugi su tako skrajnuti. I to je nešto što me pogađa i što me boli, nevezano za politiku, pravo i trenutna društvena kretanja. Ljudski osećam koliko su oni skrajnuti. A to ne bi moglo biti bez SNS. Čemu su oni kumovali u najvećoj meri.
MONITOR: Formiranje ovog Anketnog odbora se vidi i kao, do sada, jedini uspjeh pritiska koji na vlast pokušava da se izvrši kroz Proteste protiv nasilja. Zašto su na suspenziju njegovog rada, olako pristali predsjednica Odbora Marinika Tepić i Miroslav Aleksić-jedan od danas najaktivnijih protivnika vlasti u Srbiji?
OLENIK: Mi iz Odbora -a i iz opozicije, smatramo da izjava kolege Aleksića nije bila najsrećnije sročena. Niko od nas-ni gospođa Tepić, nije pristao na opstrukciju rada Anketnog odbora. To što smo rekli da uvažavamo zahteve roditelja je jedna stvar, ali smo bili spremni-ja sam bio spreman i još neki, da nastavimo rad Odbora samo po pitanju zločina u Duboni i Malom Orašju. Jasno je da je 193 glasa za uspostavljanje Anketnog odbora direktan rezultat protesta sa ulice i njegovog uticaja. Takođe je jasno da kako je brojnost protesta počela da opada da se SNS ohrabrila i počela da deluje protiv volje građana, ali ne politički hrabro nego su se sakrili iza roditelja. To je nešto što ni politička scena u Srbiji nije videla. To je nešto najniže što smo imali prilike da vidimo u zadnjih 30-tak godina, od početka višestranačja. Konkurencija po niskosti je u tom periodu bila velika, ali je ovo najniže od svega. Ako izuzmemo politička ubistva (koja imamo i sad), ova zloupotreba bola roditelja je nešto najgore od obnavljanja parlamentarizma.
MONITOR: U slučaju „Oluja-Petrovačka cesta“ bili ste angažovani kao branilac po službenoj dužnosti, prvooptuženog Vladimira Mikca. Sudski proces se očigledno „zaglibio“. Reklo bi se da za žrtve niko ne mari -jer je i Srbija ovaj slučaj pokrenula tek 28 godina kasnije?
OLENIK: Ove godine će se glavno sećanje na žrtve Oluje organizovati u BiH-što je provokacija. A postupak Petrovačka cesta-sada to mogu da kažem, je primer političke zloupotrebe žrtava. Srbija je, do krajnjih granica, instrumentalizovala Tužilaštvo za ratne zločine i Sud za ratne zločine. Nesumnjivo je da se dogodio ratni zločin na Petrovačkoj cesti, kada su hrvatski migovi bombardovali kolonu izbeglica. To, apsolutno, jeste ratni zločin. Problem je što ne postoje nikakvi dokazi koji se mogu povezati sa nekom osobom lično. Ne postoji ništa što mog klijenta povezuje sa ovim ratnim zločinom. To znaju svi koji su se bavili ovim predmetom: od NVO, tužilaštva u Bosni, u Hrvatskoj, u Hagu, u Srbiji… Pošle godine je veštački napravljena tenzija između Srbije i Hrvatske i ta tenzija je kulminirala u poslednja tri meseca 2022. Tada su i održana neka ročišta pred beogradskim sudom. Razgovarao sam sa kolegama iz Hrvatske i Bosne, koji su smatrali da je tada odnos između Hrvatske i Srbije bio gori nego dok je trajao rat. I drugo-da ne postoji nijedan razlog za taj loš odnos, da to SNS i Vučić po nekoj svojoj proceni, kvare i poboljšavaju te odnose. U prvoj polovini ove godine, ministar Ivica Dačić je otišao u posetu Hrvatskoj i počeo da „otopljava“ odnose. Od tada slučaj Petrovačka cesta, stoji negde u fioci i niko ne sme da ga pipne.
MONITOR: Smatrate da je Kosovo, faktički, nezavisno i da jedino što Srbija može da izdejstvuje jesu prava Srba koji tamo žive. Kako vidite „dinamiku“ između Aljbina Kurtija, Aleksandra Vučića i međunarodne zajednice?
OLENIK: Situacija je ista kao posljednjih 30 godina, samo su varijacije na temu drugačije. Mi-evropska opozicija u Srbiji, podržavamo francusko-nemački predlog koji je usmeno prihvaćen od Aleksandra Vučića i Aljbina Kurtija i od međunarodne zajednice. To je najbolji put za rešavanje problema Kosova. Siguran sam da će to biti jedan od osnova za formiranje koalicija za naredne izbore. Bilo bi najbolje da opozicija ima dve kolone: jednu proevropsku- a to su oni koji prihvataju Francusko-nemački sporazum i Ohridsku mapu puta, i svi ostali bi bili više personalna opozicija Vučiću, a ne proevropska. Što se tiče Kosova: dvojica ekstremista (Vučić sa svojim razlozima i Kurti sa svojim), pomažu jedan drugom. Nikakvog nije bilo razloga za povlačenje Srba. Nikakvog razloga nije bilo da se organizuju izbori bez Srba. Nije bilo ni razloga za policijsko zauzimanje praznih zgrada, a još je manje bilo razloga da Srbi napadaju KFOR koji ih je jedini obezbeđivao nakon povlačenja iz institucija. Suštinski je problem osnivanje ZSO jer je ta obaveza glavni izgovor Vučića za odlaganje početka primene Sporazuma. I time što Kurti izgleda da nikada neće formirati ZSO, ostavlja manevarski prostor Vučiću koji kaže: „Ne, ne, ja sam se dogovrio i sve se slažem, ali ću to moći da implementiram tek kad se formira ZSO.“ Ta Kurtijeva tvrdoglavost šteti svima. Sa druge strane, Vučić je povukao Srbe iz institucija i naredio bojkot izbora , da bi sprečio formiranje ZSO. Vučić nije mogao da bude siguran u istrajnost premijera Kurtija u odbijanju da se formira ZSO, pa je uradio ono što je do njega. Da sada Kurti donese odluku da formira ZSO, ne bi imao ko da je sprovede. Vučić se duplo osigurao: prvo, štetnom tvrdoglavošću premijera Kurtija, a drugo povlačenjem Srba na Severu iz institucija. On zna da onog trenutka kada se formira ZSO, mora da isporuči ono što je dogovoreno. Jedini način da se iz ovog galimatijasa izađe je da Kosovo formira ZSO. Nisam siguran da će do toga doći sve dok je Kurti premijer. Verujem u snagu američke administracije kada nešto odluče da urade. To se i u Crnoj Gori videlo. I ta administracija je jasno rekla: Ako Kurti neće da formira ZSO, ima ko hoće. Siguran sam da oni to mogu da urade i na terenu i da su prve korake već uradili. Ali, uvek se setim Čerčilove izjave da će Amerikanci uvek naći pravo rešenje, ali da će pre toga probati sva pogrešna rešenja. Trenutna situacija na Kosovu može se sažeti u ovoj Čerčilovoj rečenici.
Rad Anketnog odbora zaustavljen pravnim nasiljem
MONITOR: Šta se događa sa Anketnim odborom Skupštine Srbije u vezi sa ispitivanjem okolnosti pod kojima su se desila dva masovna ubistva u maju? Vi ste, kao član tog odbora, izjavili da će se rad odbora nastaviti?
OLENIK: Rad Anketnog odbora je zaustavljen jednim pravnim nasiljem tako što poslanici SNS, SPS i dva-tri poslanika desnice ne dolaze, ne daju kvorum. Ne postoji odluka o ukidanju, postoje samo dve rečenice na sajtu Skupštine da se rad obustavlja. Mi ništa nismo prihvatili ,odnosno gospođa Marinika Tepić kao predsednica odbora nije prihvatila odluku Predsednika skupštine, ali sednicu nismo mogli držati bez kvoruma. Razlog nedolaska ovih članova Odbora je rejting. I, naravno, zloupotrebili su opravdan strah i sumnje roditelja. Sa samo pola ljudi koje je Odbor nameravao da sasluša bili bi očigledni propusti u sistemu, propusti vlasti u raznim oblastima, od obrazovanja do bezbednosnih struktura. Naročito u slučaju drugog masovnog ubistva, u Malom Orašju i Duboni ,gde su propusti suda i tužilaštva veliki. Odbor je, inače, oročen na 30 dana. Tako da će posle tok roka on biti i formalno ugašen. Na ovaj način je SNS pokazala da društvo ne treba da sazna uzroke ovih događaja, da ne treba da prepoznamo možda nešto slično u budućnosti, već je sve „gurnula pod tepih“, zbog izbora koji će biti negde na proleće iduće godine…
Možda i kasnimo, sa političkim uobličavanjem i usmerenjem protesta
MONITOR: Obećavaju se novi modeli protestovanja na jesen. Može li ovaj istrajni napor dovesti do bitnog institucionalnog pomaka koji se zahtijeva?
OLENIK: Ovo je trenutno najvažnije pitanje i najbitnija stvar u politici u Srbiji. Postoje određeni rezultati, protest traje i sigurno će biti intenziviran u septembru i oktobru. Počinje školska godina, ljudi imaju strahove u vezi sa tim, pa i ja kao roditelj. A ništa nije urađeno. Takođe, vreme je, a možda već i kasnimo, sa političkim uobličavanjem i usmerenjem protesta. U zadnja dva dana imali smo dva istraživanja javnog mnjenja. Ona pokazuju pad SNS od oko 10 posto u odnosu na procenat od pre godinu. Opozicija je rascepkana ali je negde na istom, a postoji i značajan broj ispitanika koji su za opoziciju, ali još ne mogu da se odluče za koga. To je negde oko 20 posto ako uporedimo ova dva istraživanja. Jasno je da opozicija mora da se grupiše, a to se već dogodilo tokom ovih protesta, grupisanjem građanske opozicije. Moralo bi da se dogodi na jesen i tu svi mi moramo da uložimo napor (a već se o tome razgovara i sa NVO sektorom), da protestima vratimo masovnost i da oni budu mnogo više politički profilisani.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija

Objavljeno prije
10 satina
25 Aprila, 2025
Nije pitanje napada PES-ovog bota na mene, nego vraćanja u javni diskurs metoda sa kojima smo mislili da smo završili nakon promjene vlasti. Potvrda toga je i to da su se ubrzo desile i uvrede supruzi premijera i poslanici Jevrosimi Pejović. Ta retorika ne bira političke partije i strane, nego se gotovo isključivo koristi kada su u pitanju žene koje se usuđuju da javno govore i kritikuju
MONITOR: Nakon vaših snažnih kritika sporazuma sa Emiratima, na Fejsbuk stranici koja se povezuje sa PES-om, objavljena je fotografija koja aludira na prljavu kampanju koja je vođena protiv vas u “Informeru” 2014. godine. Kako ste to doživjeli?
ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da je PES ovim otvorio Pandorinu kutiju metoda kojima se koristio prethodni režim. I nije pitanje, kao što sam i ukazala čim se to desilo, napada njihovog bota na mene, nego vraćanja u javni diskurs metoda sa kojima smo mislili da smo završili nakon promjene vlasti.
Potvrda toga da sam u pravu pokazuje da se odmah nakon toga dešavaju i uvrede supruzi premijera i poslanici Jevrosimi Pejović. Ta retorika ne bira političke partije i strane, nego se gotovo isključivo koristi kada su u pitanju žene koje se usuđuju da javno govore i kritikuju. Na meti su prethodno bile Draginja Vuksanović, Vesna Bratić, urednica Mportala Danica Nikolić.. Ako sam zaboravila neko ime, čitaoci će se sjetiti…
Poenta je upravo u tome da to nijesu osobe koje imaju jedno političko mišljenje ili jedno mišljenje o određenoj stvari, nego da je svako ko je u bilo kom trenutku imao drugačije mišljenje, bez obzira na političke razlike, morao da prođe kroz tu vrstu napada.
Kad se dešavalo osobi “sa jedne strane”, oni s druge strane su navijali. Pa se onda dešavalo osobi sa druge strane, prvi su navijali. Tako smo došli u situaciju gdje je to nasilje postaje normalno.
Mi smo sa tim uspjeli kao društvo da se nekoliko puta izborimo, da to zaustavimo kad je bilo mnogo teže, kad je vladao DPS. Evo su te metode ponovo izvirile svoju ružnu glavu. Ponovo se to dešava. Zato mi kao društvo moramo snažno da reagujemo sada, ne samo sada kada mene prozivaju, nego da reagujemo na svaki slučaj. Oni će se jasno još dešavati , jer je Pandorina kutija otvorena. To je ono što je najviše razočaravajuće u ovo slučaju. Napad na mene, s druge strane, samo pokazuje nedostatak argumenata.
MONITOR: Sporazumi su ove sedmice usvojeni u parlamentu, uprkos snažnim kritikama MANS-a, i velikog dijela civilnog sektora.
ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: To potvrđuje tužnu istinu sa kojom smo morali da se suočimo više puta nakon avgusta 2020. Bez obzira na to koliko puta mi promijenimo vlast, i dalje se suočavamo sa istim konceptima razvoja ove države, istim odnosom prema civilnom sektoru, istim odnosom prema kritičarima i istim mehanizmima da se izgura ono što oni koji su na vlasti smatraju da treba uraditi.
Razlika je samo u tome što je DPS bio vještiji u načinu na koji su sprovodili svoje naume. Za razliku od ovih, oni bi, recimo, održali javne rasprave, formalno se pokrili nekakvim strategijama i dokumentima koje su pisali neki klimači glava, koji su u njih ucrtavali i upisivali ono što im je naređeno iz vrha vlasti.
Sada imamo na djelu jednu vrstu diletantizma, ljudi koji ne mogu da ispoštuju ni elementarne procedure, nego idu na paf-paf pristup. Koji potpuno ogoljava suštinu onoga što je njihov motiv, a to je da se o ovoj temi što manje priča, da se o njoj što manje zna.
DPS se trudio da iskrivi činjenice, da iskrivi realnost do nivoa da se ljudi pitaju- čekaj, ko je ovdje uopšte u pravu. Ovi se i ne trude. Oni pokušavaju da to izboksuju preko noći, zato što je jedan čovjek odlučio da je to odlično.
DPS je pokušavao da nas ubijedi da su to odlučile institucije. Mi smo znali da su te institucije pod kontrolom jednog čovjeka i da je to njegova odluka, ali smo morali svaki put to iznova da dokazujemo.
Šta nam je još pokazao ovakav odnos vlasti prema ovako važnome pitanju kao što su sporazumi sa UAE? Da je otpor takvoj odluci vlasti dolazio sa toliko različitih adresa kada su građani u pitanju, koji imaju potpuno različita politička uvjerenja i koji se po vrlo malo tema mogu složiti kada je u pitanju crnogorska društvena stvarnost. Ali su se složili oko toga da je bilo dosta sa krčmljenjem ovoga što nam je ostalo. Ovaj put su otpor pružili i oni koji su decenijama ćutali i podržavali prethodnu vlast. Koji su i tada bili protiv betoniranja, ali tada to nisu smjeli da kažu. E to je ta jedna jedina vrijednost koju političari nijesu uspjeli da unište nakon smjene vlasti iz 2020. godine. Što se ljudi osjećaju slobodnije da kažu sa čim se ne slažu. Oni koji to nijesu smjeli da kažu u vreme DPS-a, smiju da kažu danas. Mi svi treba da budemo srećni zbog toga što sve više nas smije da brani ono što je ostalo, jer samo tako možemo da ih odbranimo od ovoliko gladnih usta koja dolaze iz svih političkih partija.
MONITOR: Već ste kritikovali sporazume. Šta je najspornije u njima?
ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: To što suspenduju ustav i crnogorske zakone, fokusiraju se na ostvarivanje interesa već izabranog investitora, ukidaju čak i konkurenciju za najvrjednije blago Crne Gore i naravno, evo sada čujemo, koče proces evropskih integracija.
Ne mogu i arapske i evropske integracije. To su im poručili poslanici Evropskog parlamenta. Taj šamar je došao brzo. Samo dan nakon usvajanja sporazuma. Pravili smo ovoliku buku da informišemo naše građane i pokušamo da do poslanika dopremo argumentima. Ako nismo doprli do poslanika, doprli smo do građana i do Evropske unije.
MONITOR: Više inicijativa je bila poslata Briselu u susret usvajanju ovih dokumenata u parlamentu. Je li ovo odgovor, ili bi mogli dobiti neki formalniji?
ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Ovo je početak odgovora.
Kada su se te inicijative podnosile, pa i kad su ih pojedini poslanici podnosili, sprdali su se sa njima. Kada je predsjednik to uradio, govorili su da to nije potrebno. Evo sada vidimo koliko nije potrebno, pa je Evropski parlament stao da brani našu Veliku plažu od naše vlasti i da brani naše evropske integracije od našeg premijera.
Mislim da je ovo tek početak odgovora Evropske unije. Očkujem da će predsjednik vratiti ovaj zakon, pa će poslanici imati priliku da čuju stvarno mišljenje Evropske unije o ovim sporazumima i prije nego što budu imali popravni i ponovo donosili odluke o sporazumu.
MONITOR: Kako vidite to što o ovako važnim pitanjima pišemo o Briselu, umjesto da odgovor dobijemo od naših institucija?
ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: To obraćanje Briselu postalo je praksa zato što su naše političke elite pokazale da nijesu zrele da se izdignu iznad nekih međusobnih sukoba i razlika i da pronađu zajednički jezik oko onoga što je javni interes. Mislim da je svima evidentno da je gotovo svakoj političkoj partiji na prvom mjestu partijski, a ne opšti interes. Zbog toga kada dođemo u ozbiljan problem koji može da dovede evropske integracije u pitanje, mi moramo da se obraćamo Briselu. Nekad su te teme zaista životne, a nekad su te teme političke konstrukcije, ali očigledno je da će to morati da se nastavi sve dok mi ne budemo stvarno u stanju da sami brinemo o onome što je naš javni interes.
MONITOR: Vlastima su deklarativno, puna su im usta Evrope, ali koliko su im prakse evropske ?
ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Navikli smo na tu priču – usta su nam puna Evropske unije, a džepovi vaših para, to smo 30 godina živjeli. Tako da mislim da svako može od nas koji živimo ovdje da prozre kada je neko stvarno iskren i ko je stvarno iskren kada je u pitanju proces evropskih integracija, a ko ih koristi kao pokriće za ostvarivanje nekih ličnih interesa
Ipak, kroz sve ove političke promjene jedna stvar je konstantna. Podrška članstvu Crne Gore u EU od strane građana ne pada. Svako istraživanje javnog mnjenja pokazuje da građani Crne Gore žele da uđu u EU. Zato su političarima usta puna priča o EU, jer da građani misle drugačije, oni bi se obrnuli drugačije. Oni hoće samo glasove.
Upravo zbog toga mi imamo šansu da preko Evrope i preko Brisela obezbijedimo da ovo ludilo stane i da oni shvate da ne mogu naprijed sa ovakvim projektima.
Milena PEROVIĆ
Komentari

U Skupštini Crne Gore dešava se identična situacija iz vremena dok je vladao DPS. Razlika je samo što umjesto Marte Šćepanović i Luiđa Škrelje (DPS) u Administrativnom odboru glavnu riječ u opstrukciji primjene medijskih zakona vode Jelena Nedović i Vasilije Čarapić (PES)
MONITOR: Da RTCG više nikad ne bude plijen politike već ponos i servis građana, napisao je u nedavnoj objavi generalni direktor RTCG Boris Raonić osvrćući se na skoro četvorogodišnji period od kada su, kako navodi, počele promjene u ovoj instituciji. Koliko je RTCG danas blizu ovom idealu?
ĐUROVIĆ: Boris Raonić je tipični predstavnik političkih struktura koje su Crnom Gorom vladale 30 godina u liku DPS-a, a koji sada vladaju u liku PES-a, NSD, DNP, BS i svojim bestidnim objavama pokušavaju da ponize građane i građanke. Jedino se njihovom željom za ponižavanjem može objasniti davanje izjava kojima se građani pokušavaju praviti budalama. Potreba Borisa Raonića i njegovih političkih mentora da stvari prikažu boljim nego što jesu odraz su njihove prolazne moći i uvjerenja da su nedodirljivi.
RTCG je preko 30 godina imala gazdu u liku DPS-a a danas su gazde Milojko Spajić, Andrija Mandić i Milan Knežević. Osim onog kratkog perioda, od početka 2017. do juna 2018. godine kada su RTCG vodili Andrijana Kadija i Vladan Mićunović, medijski javni servis je uvijek bio potčinjen onima koji vrše vlast. Nikakve razlike u odnosu prema RTCG nema između DPS-a i onih koji sada vladaju tj. PES-a, NSD, DNP, BS. Možda samo u tome što se DPS trudio da svoju političku kontrolu nad RTCG sprovodi preko svojih činovnika koji su izabrani u zakonitim procedurama. Aktuelna vlast PES-a, NSD-a, DNP-a, BS-a čak ni to nije sposobna da uradi, da simulira demokratiju i slobodu RTCG.
Brutalnim višestrukim kršenjem zakona Raonić je tri puta biran nezakonito za generalnog direktora uz podršku njegovih političkih mentora koji upravljaju RTCG preko članova i članica Savjeta. Raonić i predsjednik Savjeta RTCG Veselin Drljević od 2022. godine ne smiju da sprovedu sopstveno istraživanje javnog mnjenja i izmjere povjerenje građana u RTCG iako im je to Statutom utvrđena obaveza. Razlog je što znaju da je povjerenje u RTCG malo i što bi rezultati pokazali da se za preko 20 miliona eura ne može ostvariti osnovni cilj svakog javnog servisa-da ima najveće povjerenje građana.
RTCG i danas kao i za vrijeme DPS-a sprovodi cenzuru jer je pojedinim NVO (među kojima je Media centar) i drugim subjektima zabranjeno da dobiju bilo kakav prostor sa svojim aktivnostima ili kritikama na račun rukovodstva RTCG ili vlasti.
Taj „ponos“ građana kako bi rekao nezakonito izabrani Raonić sve radi da se zaborave važni datumi u istoriji Crne Gore kroz sramotnu emisiju Ljudi i događaji, za koju niko ne može da utvrdi gdje se snima, po čijim instrukcijama. Jedino se zna da je cilj devastiranje istorije i veličanje za građane Crne Gore manje važnih događaja. Taj „ponos“ emituje seriju o Vraneškoj dolini gdje se krivitvore istorijski fakti i pravi spomenik plagijatoru Veselinu Drljeviću, predsjedniku Savjeta, koji od novca svih građana smara građane nebitnim detaljima ko je „opatosio“ neku školu ili sagradio neku česmu u nekom zaseoku.
Taj „ponos“ danima ćuti o ulozi bratanića i člana obezbjeđenja Andrije Mandića, predsjednika Skupštine Crne Gore, u radnjama krivičnog djela pokušaja ubistva u centru Podgorice. Taj „ponos“ skriva sve informacije od javnosti koje se odnose na kritike EU u vezi sa radom RTCG. Taj „ponos“ ne smatra da je vijest da je 103 NVO podnijelo Skupštini incijativu da se ne ide u izmjene medijskih zakona kako bi se ponovo formalizovala politička kontrola nad RTCG od strane aktuelne vlasti. Raonić smatra da je vrhunac profesionalizma RTCG da se svim političkim partijama da prostor u informativnim emisijama da saopšte svoje stavove. To pokazuje njegovo neznanje jer uloga RTCG i svih drugih novinara je da tragaju za istinom i saopštavaju je građanima, a istina nije uvijek ono što nam plasiraju političke partije.
„Ponos“ Raonića ne smije da kritikuje nijedan segment vlasti na državnom ili lokalnom nivou, da problematizuje odluke onih koji imaju moć jer je naprosto zavistan od političkih mentora.
To što danas imamo bolju sliku nego prije pet godina, imamo ljepši studio, imamo predstavnike partija i omiljenih NVO u informativnom programu, nije dovoljno da sa godišnjom investicijom građana od preko 20 miliona eura možemo smatrati samostalnim i profesionalnim javnim medijskim servisom.
Ali šta o tome zna Raonić. On je 2011. godine na predlog Mila Đukanovića, tadašnjeg predsjednika Vlade, imenovan za člana Upravnog odbora tada državne „Pobjede“. Služio je dobro Đukanoviću a služi dobro i Mandiću i Spajiću. U tom sluganstvu je sav profesionalizam RTCG.
MONITOR: U toku je suđenje pojedinim članovima Savjeta RTCG zbog nezakonitog imenovanja generalnog direktora RTCG . Na posljednjem ročištu bilo je uočljivo isljeđivanje potpredsjednice Savjeta Marijane Camović. Interpretirano je kao da je ona kriva za sve jer je progovorila o nepravilnostima. Kako to tumačite?
ĐUROVIĆ: Media centar je 2023. godine podnio krivične prijave protiv članova i članica Savjeta koji su svjesno počinili krivično djelo zloupotreba službenog položaja i nepoštovanje sudske presude. Osnovno tužilaštvo je pokrenulo postupak i sada je sudski proces u toku. Tokom sudskog postupka, jednako kao i pred Specijalnim državnim tužilaštvom (SDT), optuženi članovi i članice Savjeta RTCG se brane ćutanjem. Jedino su bili aktivni na ročištu kada je svjedočila Marijana Camović Veličković i kada su na sve načine pokušali da je uvrijede i svedu njene utemeljene optužbe i činjenice na lični odnos prema Raoniću i navodnom radu za interese komercijalnog medija.
Zamislite kakva je odbrana angažovanih advokata i optuženih članova i članica Savjeta RTCG kada im je jedino preostalo da Marijanu Camović Veličković pokušaju da diskredituju kao neugodnog svedoka. Media centar je podonio dva prigovora Ombudsmanu RTCG žaleći se na način izvještavanja u vezi sa sudskim postupkom. Jedan prigovor je djelimično prihvaćen ali je urednički tim pod kontrolom Raonića nastavio da pravi iste profesionalne propuste. To nas dovodi do zaključka da je Ombudsman samo još jedan činovnik Raonića i Drljevića koji ne želi da se u skladu sa svojim zakonom utvrđenim nadležnostima bori za veći profesionalizam u RTCG.
Nadam se da će sud imati snage da se odupre medijskom pritisku RTCG i političkom pritisku mentora Raonića i da će konačno kazniti počionioce krivičnog djela, što bi bila jasna poruka svim članovima upravljačkih struktura javnih preduzeća i institucija da se ne mogu sakriti od zakona donošenjem kolektivnih odluka. Ako sud okrene glavu od jasnih činjenica onda je poruka da svi koji nanesu štetu javnim dobrima mogu ostati bezbrižni, jer je sasvim dovoljno da nezakonitu odluku donese većina u kolektivnom upravljačkom tijelu.
MONITOR: Dokle se stiglo i šta je sa izborom članova Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge? U tom postupku ste, zajedno sa grupom NVO, upozorili na politički pritisak.
ĐUROVIĆ: U Skupštini Crne Gore dešava se identična situacija iz vremena dok je vladao DPS. Razlika je samo što umjesto Marte Šćepanović i Luiđa Škrelje (DPS) u Administrativnom odboru glavnu riječ u opstrukciji primjene medijskih zakona vode Jelena Nedović i Vasilije Čarapić (PES).
Andrija Mandić je na osnovu naručene inicijative jedne NVO koju predvodi Bojana Jokić (Forum LGBT Progres) poništio bez bilo kakvog smislenog obrazloženja konkurs za izbor članova Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge. Novi konkurs je odmah raspisan, a kad je predana dokumentacija istog predstavnika NVO iz oblasti medija, Administrativni odbor je protivno zakonu tumačio da dostavljena dokumentacija kandidata nije potpuna (jer nisu mogli da ustanove koji je upravljački organ NVO i CANU imenovao kandidate).
Ovo je poznata manipulacija koju je još 2014. koristio DPS kada nisu htjeli da dozvole da predstavnik NVO kojeg oni ne kontrolišu uđe u Savjet Agencije za AVM usluge. Da paradoks bude veći, poslanici PES-a, Demokratske Crne Gore i SNP-a su sami usvojili obrazac koji su popunjavali predlagači kandidata za članove Savjeta Agencije za AVM usluge u kojem jednostavno ne postoji mjesto na kojem treba upisati naziv upravljačkog organa NVO ili CANU koji je imenovao kandidata.
Čarapić je kao odbornik u Skupštini Glavnog grada prihvatio kao potpunu dokumentaciju kandidata NVO za člana Savjeta Gradske RTV Podgorica, dok je istu dokumentaciju smatrao nepotpunom kod imenovanja člana Savjeta Agencije za AVM usluge. Jasno je da se radi o politički motivisanoj odluci jer je skupštinska većina shvatila da novi medijski zakoni koji imaju apsolutnu podršku svih medijskih NVO ali i najvećeg broja NVO, dovode do gubitka političke kontrole nad Agencijom ali i RTCG jer je procedura izbora članova/ica Savjeta promijenjena i ne omogućava partijski neprimjerni uticaj na izbor članova savjeta.
MONITOR: Kako ocjenjujete medijsku scenu i medijske slobode posljednjih godina, da li idemo naprijed ili se vrtimo u krug?
ĐUROVIĆ: Sa velikom frustracijom mogu da konstatujem da nakon 26 godina aktivne borbe na javnoj sceni da Crna Gora bude demokratska država sa profesionalnim institucijama, nema pomaka i da je odnos političkih partija koje su se navodno nekada iz opozicionih klupa zalagale za profesionalne institucije kao i novih političkih subjekata sastavljenih mahom od onih koji se nikada nisu borili ni za šta (PES), isti kao što je bio za vrijeme DPS-a. Ono što je sigurno, ostaje makar dio NVO koji neće dozvoliti partijama da unište nadu da ova država može biti demokratska i koji će ih podsjećati na njihovu neopisivu nesposobnost i neznanje ali na prolaznost funkcija. Jednom će morati da prošetaju gradom kad ne budu funkcioneri i sagnu glavu pred građanima. Makar onima koji pamte.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
BODO VEBER, SAVJET ZA DEMOKRATIZACIJU, BERLIN: Saveznici Mercove vlade biće liberalne države unutar i van EU

Objavljeno prije
11 satina
25 Aprila, 2025
Liberalna Evropa -u rekordnom roku, mora sama organizirati svoju bezbjednost, bez da se može u potpunosti oslanjati na postojeće strukture – NATO i EU (zbog iliberalne manjine država članica), a pri čemu joj je još-za određeni tranzicijski period – potrebna bezbjednosna podrška SAD
MONITOR: Dogovorom oko „velike koalicije“ CSU-SPD obezbijeđena je većina za formiranje vlade. Nije prvi put da se glavni rivali udružuju, ali su okolnosti unutrašnje i globalne dosta složene. AFD tvrdi da je budući kancelar Fridrih Merc „kapitulirao pred socijaldemokratama“. Šta se može očekivati od nove vlade, a šta svakako ne može?
VEBER: Novu vladu treba razumjeti kao rezultat unutrašnjih i spoljnih prijetnji demokratiji, tj. liberalnom poretku u Njemačkoj i Evropi. Unutrašnje – zbog dramatičnog rasta utradesničarske, antidemokratske AfD – koalicija CDU/CSU-SPD zbog rasta AfD-a na zadnjim izborima, ostala je kao jedina realna opcija za forimiranje građanske većine. Spoljna prijetnja- zbog pojačane opasnosti evropskoj sigurnosti od strane Rusije. Ona je dramatično pojačana približavanjem nove Trumpove administracije Moskvi. To je dovelo do izvanrednog preokreta CDU/CSU poslije izbora-još prije formiranja vlade ( a u dogovoru-zajedno sa Zelenima), da se promijeni ustavno ugrađena brana protiv zaduživanja, zarad paketa od 500 milijardi evra za infrastrukturne projekte- te skoro duplo više za njemačko učešće u jačanju bezbjednosti u Evropi. To znači transfer glavne odgovornosti od SAD-a na EU i druge evropske drzave. I tu već leži odgovor šta se može očekivati od nove vlade – odlučnu odbrambenu politiku, jačanje njemačke vojske kao dio jačanja vojski u Evropi, te odlučnu podršku za Ukrajinu. A na domaćem planu decenijama propuštani problem saniranja infrastrukture. Nova vlada, na žalost, čini da nema snagu da ozbiljno krene i u druge prijeko potrebne reforme koje su prethodne vlade decenijama izbjegavale – reformu penzijskog sistema i sistema njege, a i poreznog sistema.
MONITOR: Fridrih Merc je, tvrdi se, bio skrajnut od Angele Merkel. Najavio je prioritete vlade: migracije, ekonomiju i odbranu, želju da Njemačku vrati u prvi plan evropske politike. Recesija, međutim, još traje. Već je zovu „mercesija“. Može li Mercu pomoći njegovo lično biznis iskustvo i koliko ga podržava njemački krupni kapital?
VEBER: Njemačka privreda pati od više sturkturnih problema: visoke cijene energenata zbog ranijeg dopuštanja ovisnosti od Rusije te naglog preokreta sa ruskom agresijom nad Ukrajinom, kasno uključenje njemačke industrije u svjetske tokove-promjene u industrijskom sektoru. Pogotovo tranzicija auto industrije ka električnim vozilama potpomognuta neodlučnom politikom prethodnih vlada u politici klimatskih promjena-zelene tranzicije privrede, te nedostatak kvalifikovane radne snage zbog negativnog demografskog razvoja. Vjerujem da će dogovoren investicijski paket u infrastrukturu, te neke već usklađene politike nove koalicije, pomoći njemačkoj privredi da izađe iz krize. Ali-na drugoj strani, Trumpova politika podizanja carinskih tarifa ugrožava taj oporavak.
MONITOR: Prema najnovijim anketama, drugoplasirana na izborima u februaru-AFD, konkuriše CDU za prvo mjesto po podršci. S obzirom da najviše glasova dobija u pokrajinama koje su bile u sastavu DDR, koliko je ovaj vrtoglavi uspon stranke osnovane tek 2013., izraz nezadovoljstva napretkom poslije ujedinjenja?
VEBER: Imamo opšti problem Njemačke u usponu ultadesničarske antidemokratske AfD, u zapadnim i istočnim djelovima Njemačke. Dio je to globalnog, evropskog rasta ultradesnice te krize liberalne demokratije. To je-mogli smo to vidjeti u Evropi-a i u Njemačkoj zadnje decenije, više rezultat slabosti liberalne većine, te nedostatka politčkog liderstva nego jačine ultradesnice. Na primjer, pristup u politici azila i migracije gdje liberalna većina u EU iz straha od ultradesnice, sve više popušta pred njenim političkim zahtjevima, pokazao se potpuno kontradiktornim. Dok sve više vlada zastupaju politiku iza koje je 2015-16. godine stao jedino Viktor Orban, rast ultradesnice nije zaustavljen, nego je ona tako ojačana. U Njemačkoj-u istočnim djelovima, povrh toga još dolaze dugo gajeni animoziteti zbog načina ujedinjenja i šok terapije kao sistemske transformacije, te socijalno iskustvo građana u toj transformaciji-ali iza koje se krije problem ranije autoritarne socijalizacije.
MONITOR: Merc najavljuje nastavak podrške Ukrajini. Olaf Šolc se dosta oslanjao na saradnju sa prethodnom administracijom SAD. Bliski saradnik Donalda Trampa, Ilon Mask, podržao je AFD. Ko će biti glavni saveznici „Mercove Njemačke“?
VEBER: Da, CDU pod Mercom je manje oprezna u podršci Ukrajini. Međutim, ta nova odlučnost pada u dramatičnom trenutku geopolitičkih promjena: raspad transatlantskog saveza sa SAD kao saveznikom broj jedan na kojem se najvećim dijelom bazirala evropska sigurnost. Izazov je taj što liberalna Evropa u rekordnom roku mora sama organizirati svoju bezbjednost, bez da se može u potpunosti oslanjati na postojeće strukture – NATO i EU (zbog iliberalne manjine država članica), a pri čemu joj je još-za određeni tranzicijski period, potrebna bezbjednosna podrška SAD-a. Tako da će novi-stari saveznici biti liberalne države unutar i van EU.
MONITOR: Vlada Olafa Šolca je podržavala Crnu Goru u ambiciji da bude sljedeća članica EU. Šolc se, krajem svog mandata, veoma „zbližio“ sa Aleksandrom Vučićem, obećavajući dolazak u Srbiju velikih njemačkih kompanija ukoliko se u Jadru otvori rudnik litijuma… Šta se u zemljama Zapadnog Balkana može očekivati sa povratkom sada Mercove CDU?
VEBER: Vlada Šolca nije imala jasno definisanu, stratešku politiku prema regiji. A politički preokret odnosno obnavljanje-već pod Merkelovom propale politike appeasementa prema Vučićevom režimu zarad geopolitčke trke za rijetkim kritičnim sirovinama, napravio je ogromnu štetu politici EU prema Zapadnom Balkanu. Otvoreno je pitanje koliko nova vlada ima snage za prijeko potreban strateški preokret – kako prema Srbiji tako i prema BiH u odnosu na propali politički dijalog – te da ponovo preuzme vođstvo u EU, da Uniju konačno gura ka strateškoj politici prema regiji. Ili će regija postati žrtva vječitih političkih prioriteta u nekom novom dramatičnom geopolitičkom trenutku.
MONITOR: Odnosi Njemačke sa BiH su postali komplikovani, posebno zbog Republike Srpske koja je već nekoliko godina pod nekim oblicima njemačkih sankcija. Sada je Miloradu Dodiku zabranjen ulazak u Njemačku. Da li će i novoj vladi biti toliko važan „slučaj Dodik“?
VEBER: To ćemo vidjeti. Odlazeća vlada na moje velko iznenađenje zauzela je odlučnu poziciju. Nova koalicija svakako je svjesna teške političke situacije u BiH. Treba vidjeti da li će se ta svijest prevesti u konkretnu, odlučnu politiku.
MONITOR: Sa krizom na Bliskom istoku, u Njemačkoj je porasla osjetljivost na antisemitizam, na podršku Palestincima država ne gleda sa potpunim odobravanjem. Koliko to ima veze sa istorijskim teretom nacizma i holokausta i da li bi Njemačka slijedila zemlje kao što su Francuska i Poljska, koje su najavile da će priznati palestinsku državu?
VEBER: Ima veze za našom njemačkom istorijom. U rascjepu njemačkog društva i države između odgovornosti za državu Izrael i Jevreje na jednoj strani, te suočavanju sa anti-liberalnom vladom Nentanjahua i u potpunosti neprihvaljitvom vojnom reakcijom na napad Hamasa u ratu u Gazi, Njemačka politika nije našla zdravu ravnotežu. Te je ostala nebitan politički faktor unutar EU, svojim direktnim pokušajem političkog uticanja na krizu na Bliskom istoku.
MONITOR: Nedavno je u Parizu predstavljen mirovni plan SAD za Ukrajinu koji-po onome što se zna, nije povoljan za tu zemlju. I sa primirjem teško ide…Da li Putinu uopšte odgovara „brzi mir“?
VEBER: Upravno objavljen „mirovni plan“ Trumpove administracije dakazuje da Trump i njegovi saradnici nijesu nikako na nekakoj mirovnoj misiji, nego Trumpova administracija-napuštajući osnovne liberalno-demokratske virjednosti i principe te odbranu liberalnog svjetskog poretka, hoće Ukrajini nametnuti deal koji je ravan kapitulaciji. To predstavlja ogoromnu sigurnosnu prijetnju Evropi, što bi svakako odgovaralo Putinu. Nezavisno od toga da li Putin zaista hoće taj dogovor ili ga želi iskoristiti za slabljenje Ukrajine, gubitak vojne pomoći od strane SAD-a te nastavak rata.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

SRPSKI PATRIJARH I USKRS SRPSKO – RUSKOG SVETA U KREMLJU: Za vrh SPC-a Crna Gora je otvoreno pitanje

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa
-
IN ENGLISH2 sedmice
Government Summons Ambassadors for Consultations and Instructions: A Foreign Policy Tightrope
-
IN ENGLISH2 sedmice
TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy
-
DRUŠTVO3 sedmice
MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku
-
SVIJET3 sedmice
SLUČAJ MARIN LE PEN: Za desnije sjutra
-
INTERVJU2 sedmice
SANJA RAONIĆ, SLIKARKA: Događanje umjetnosti kao čin otpora
-
INTERVJU1 sedmica
SANJA DAMJANOVIĆ, NAUČNICA, BIVŠA MINISTARKA NAUKE: Šansa koja ne smije biti izgubljena