Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ALBANSKI FORUM TRAŽI ZABRANU KLADIONICA KAO USLOV ULASKA U VLADU: Kolo profita

Objavljeno prije

na

Kao uslov ulaska u Vladu albanske stranke traže zabranu kladionica. Tu vijest neće blagonaklono primiti vlasnici kladionica i njihovi lobiji koji su tokom prošle godine zaradili 108 miliona eura, 57 odsto više nego na kraju 2021. Dio tog novca ide na agresivno reklamiranje, a na meti su posebno mladi. Rezultat je povećanje zavisnika od kockanja

 

U centru Podgorice, na 40 stepeni, preko predizbornog plakata sa kojeg se smiješio jedan od partijskih lidera lijepi se novi za kladionicu koja umjesto političkog nudi brzu zaradu i kockarski raj. Kladionicama i kockarnicama tokom cijele godine je ,,predizborno” vrijeme pa svoje usluge agresivno reklamiraju preko interneta, TV-a, bilborda, autobusa…

I bez reklame, kladionice i kockarnice su jedni od najupečatljivijih objekata koji šljašte u skoro svakoj ulici u Podgorici i ostalim crnogorskim gradovima. Prema podacima Uprave za igre na sreću u Crnoj Gori rade 823 kladionice. Najviše ih je u Podgorici, čak 325. Nema kvarta u kojem ne postoji ,,triling” kladionica, banka i apoteka. ,,Zadužujemo se u banci, pa se vadimo u kladionici, a onda do apoteke po ljekove. Sreća da je sve blizu – vrata do vrata”, šali se jedan od redovnih posjetilaca kladionice.

Ni u ostalim gradovima nije bolje stanje u Nikšiću posluje 85 kladionica, Bijelom Polju 69, Baru 68, u Budvi radi 67 kladionica, a u Kotoru i Herceg Novom po 40. U Ulcinju 29, Tivtu 27, na Cetinju ih ima 21, a u Danilovgradu, koji ima 6.800 stanovnika, čak 20. Mojkovac i Kolašin su isti po broju kladionica – ima ih po 17,  u Plavu ih ima 15, Rožajama 11, na Žabljaku sedam, u Gusinju šest, a u Andrijevici četiri. U Tuzima radi devet kladionica, U Petnjici dvije, a Šavniku i Zeti samo po jedna.

Ovaj broj se odnosi samo na kladionice, jer prema statistici Uprave za inspekcijske poslove tokom prošle godine u Crnoj Gori je zvanično bilo 1.079 objekata u kojima se priređuju igre na sreću.

Istraživanje Evropskog Centra za monitoring droga i zavisnosti od droga (ESPAD) iz 2019. godine koje je obuhvatilo omladinu uzrasta od 15 do 18 godina iz 35 država, pokazalo je da imamo i da ćemo itekako imati problem sa kockom. Crna Gora se našla na trećem mjestu u Evropi po stopi učenika s kockarskim iskustvom i na istom mjestu po procentu adolescenata koji se klade onlajn, dok smo na prvom mjestu Evropi po broju studenata koji prekomjerno kockaju – njih je čak 35 odsto.

Prema podacima iz JU Kakaricka gora, koje je nedavno u svom istraživanju objavio CIN CG, navodi se da je broj klijenata s teškim problemima s kockom koji se liječe u ovoj ustanovi porastao u posljednjih osam godina. ,,Ranije je taj broj od ukupnih korisnika bio dva odsto, a danas je oko 20 odsto”, kazala je socijalna radnica Aida Kerović.

Da ovolika dostupnost i reklamiranje brze zarade postaje pošast koja uništava pojedince i cijele porodice sjetili su se i političari. Čelnik Albanskog foruma i prvi čovjek opštine Tuzi Nik Đeljošaj kao uslov za ulazak u novu Vladu traži zabranu kladionica u Crnoj Gori. Vijdećemo šta će od ovog uslova biti u aktuelnim pregovorima oko formiranja vlade.

Iz Uprave za igre na sreću je najavljeno da će Državna lutrija biti ponovo organizovana do kraja ove godine. Lutrijske igre u Crnoj Gori se ne priređuju od kraja 2016. godine, kada je Lutriji Crne Gore istekla koncesija. Lutrija je kao državna kompanija osnovana 1960. godine, a 1997. je transformisana u akcionarsko preduzeće gdje je država zadržala upravljanje. Državni paket akcija prodat je 2005. godine. Od 2017. godine kompanija ima samo automat klubove i Televiziju 7 u svom vlasništvu i većinu godina je poslovala sa gubitkom. Većinski vlasnik je biznismen Sava Grbović, koji je povezan sa kontraverznim biznismenom Branislavom Mićunovićem.

Kada su poslanici u Skupštini oduzimali Lutriju od pomenutih biznismena moglo se čuti da još uvijek nije vrijeme za totalnu zabranu kockanja.

Predstavnici albanskih partija navode primjer Albanije. Tamo je početkom 2019. stupio na snagu zakon kojim je zatvoreno 4.300 kladionica. Zabrana kockanja ne odnosi se samo na kafiće s kladionicama, već i na online klađenje i kockarnice, koje su se, kao i kod nas, nalazile i u blizini škola. Kladionice su dozvoljene samo u hotelima sa pet zvjezdica, i to van urbanih područja. Vlasnici kockarnica i kriminalni klanovi vršili su žestok pritisak da se ovaj zakon ne usvoji.

Pored albanskih partija, protiv kladionica su i Demokrate. Oni su u martu podnijeli amandmane na predlog zakona o sprečavanju nelegalnog poslovanja kojima je propisana je zabrana terminala za klađenje i kocku u ugostiteljskim objektima.

Zahvaljujući neustavnom pravilniku koji je usvojio ministar finansija 2016. godine, privilegovana kockarska mafija instalirala je na stotine terminala za klađenje po ugostiteljskim i trgovinskim objektima, čak i u dječjim igraonicama, urušavajući osnovne vrijednosti, izvlačeći višemilionske profite i nanoseći enormnu štetu državnom budžetu, saopštile su  Demokrate. Naveli su i da je ,,zahvaljujući ovoj nečasnoj praksi, došlo do ekonomskog iskorišćavanja djece, jer je izigrana norma zakona o igrama na sreću kojim je propisano da kladionice moraju biti najmanje 250 metara udaljene od škola, kao norma o zabrani ulaska djece u kladionice, što ne važi za ugostiteljske objekte”.

Zakonske izmjene i dopune ne pomažu mnogo u praksi, bar za sada. Kladionice su i dalje nedovoljno udaljene od škola. Pa tako OŠ Milorad Musa Burzan u svom neposrednom okruženju ima šest različitih objekata sa igrama na sreću, slično je i sa djelom srednjih škola u Podgorici.

Prošle godine se najavljivalo da će novim zakonom o igrama na sreću i nagradnim igrama najmanja udaljenost kockarnice i kladionice od škole biti od dotadašnjih 250 smanjena na 200 metara, ali do toga nije došlo. Najavljeno je i da će mjerenje razdaljine utvrđivati katastar, a ne priređivač. Nadležni se još uvijek prepucavaju ko treba da mjeri razdaljinu od obrazovnih ustanova.

,,Kada govorimo o klađenju i kockanju u Crnoj Gori, svjedoci smo da je vrlo dostupno, vrlo vidjljivo i upečatljivo, što se pogotovo odnosi na spoljni izgled kladionica, kockarnica, ali i online reklama i bilborda kojih svakodnevno možemo da vidimo na desetine. Zakonska regulativa koja postoji ne sprovodi se u praksi, već postoji samo u pisanoj formi, kako bi se na nju mogli pozivati”, kaže za Monitor Marija Mijović iz NVO Juventas.

Ona smatra da se ništa nije poboljšalo kada su izmjene zakona u pitanju, što potvrđuje i primjer  škole Musa Burzan. ,,Kada govorimo o online prostoru i klađenju tim putem, ne postoji nikakva regulativa koju jedna maloljetna osoba ne može lako zaobići, uzevši u obzir da su djeca danas informatički mnogo pismenija nego što je nekada bio slučaj”.

Iako je kockanje zakonom zabranjeno osobama mlađim od 18 godina, u pojedinim kladionicama maloljetnici nesmetano popunjavali tikete.

,,Do skoro su roditelji slali djecu da im uplaćuju tikete, muka im je bila da poslije napornog pregledanja kvota uplaćuju. Sada je to rjeđe, ako neko poznaje nekog, ali zato sada djeca zamole starije da im uplate tiket ako su baš rigorozni u kladionicama”, priča jedan od redovnih posjetilaca.

Da bi zabrana rada kladionica mogla biti jedno od dobrih rješenja, ali da smo još uvijek daleko od toga smatra Kristina Mihailović iz Udruženja Roditelji. ,,Ima prostora da se djeluje i po sadašnjem zakonu da se provjeri blizina škola.  Sigurni smo da nije ispoštovan zakonski minimum udaljenosti od škola. I da se provjerava kako djeca ulaze u kladionice, a nerijetko odrasli u njihovo ime ulaze i plaćaju tikete, Ima prostora za postovanje zakona i za kampanje za podizanje svijesti o štetnosti kockanja, posebno za maloljetnike”, kaže za Monitor Mihailović.

Oni koji se protive zabrani rada kladionica navode da je u kladionicama zapošljeno 1.800 radnika. Posebno se naglašava opasnost da kriminalci nakon zabrane u potpunosti preuzmu ovaj biznis što bi državi stvorilo još veće probleme.

Na kraju prošle godine, devet kompanija koje upravljaju kladionicama na teritoriji Crne Gore ukupno su prihodovale 108 miliona eura. To je 39,1 milion ili skoro 57 odsto više nego na kraju 2021. godine kada je bio 68,89 miliona.

Najveći udio na tržištu Crne Gore ima kompanija Vezuv, kladionice Volkano,  sa prihodima od 46,03 miliona eura odnosno učešćem od 42,62 odsto, te profitom od 20,8 miliona eura. Vlada je u avgustu 2021. optužila Raška Konjevića da je dok je bio ministar finansija 2016. omogućio enormnu zaradu kladionicama a najviše svom kumu vlasniku ove kompanije enormnu zaradu. Osnivač kompanije Vezuv je Žarko Mitrović, a ovlašćeni zastupnik Željko Mitrović.

Vezuv-Volkano ima 248 zaposlenih, dok u kompaniji Lob radi 310 radnika. Ova kompanija je imala profit od 7,21 milion eura. MNA Gaming – Admiral Bet: u kojoj je zaposleno 463, imala je profit od  405.235 eura,  Sporting Group – Sbbet profit 2,75 miliona, 301 zaposleni, Meridian Bet profit 3,22 miliona / 116 zaposlenih, Čibri – Zlatnik profit 1,11 miliona, 99 zaposlenih.

Tokom protekle godine u gubitku su bile tri kompanije koje priređuju igre na sreću –  Arua – MaxBet gubitak 689.905, 122 zaposlena, Multimat – Olimp gubitak 41.471 euro 103 zaposlena i Sport Bet gubitak 28.281 euro,  37 zaposlenih.

,,Stav NVO Juventas je da ne treba primjenjivati rigidne politike i potpuno staviti zabranu na ovakvu vrstu objekata, jer smo mišljenja da bi to dovelo do pogoršanja trenutnog stanja kada je klađenje u pitanju. To bi dovelo do kriminalizacije kockanja, a neminovno i do toga da se ljudi koji zaista jesu u problemu teže obraćaju za pomoć”, kaže Mijović.

Ona smatra da je rješenje ,,imati zakonsku regulativu koja se poštuje u praksi, regulisanje spoljnog izgleda objekata za klađenje (manje upadljiviji, manje blještavi) i svakako poštovanje udaljenosti objekata za kladjenje u odnosu na obrazovne institucije, kao i dopstupnost za maloljetna lica”.

Dok čekamo da li će političari odlučiti da se kladionice ugase ili bar da postatanu manje vidljive i dostupne, i dalje na svakom koraku gledamo glorifikaciju kocke. Kladionice se po ulicama gradova i sa malih i velikih ekrana navode kao primjeri brze i lake zarade, i iste takve sreće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

AFERA MANDIĆI: Zataškavanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako stvari stoje, Danilo Mandić će, i nakon najnovijih problema sa zakonom, ostati u službi kod strica Andrije Mandića, kao„savjetnik“ predsjednika Skupštine Crne Gore. Naoružan i opasan

 

Samo su naivni mogli pomisliti da će se „navodni“ pokušaj ubistva Podgoričana Darka Perovića i Arisa Turkovića, i hapšenje osumnjičenog za ovo krivično djelo Danila Mandića, bratanića i tjelohranitelja predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, završiti jednim policijskim saopštenjem.

Pet dana nakon te objave, množe se pitanja bez odgovora. Od dileme kako je Danilo Mandić, kao osuđivana osoba koje se u policijskim evidencijama vodi kao bezbjednosno interesantno lice, mogao postati visikorangirani službenik Skupštine Crne Gore (zvanično savjetuje predsjednika parlamenta, nezvanično – stara se o strikovoj bezbjednosti), pa do tvrdnje da se ništa od onoga o čemu nas je izvijestila policija nije dogodilo.

Umjesto da otklone sve nedoumice i objasne građanima šta se i kako dogodilo, ćutanjem se brane ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednost Aleksa Bečić ali i Agencije za nacionalnu bezbjednost. Ne oglašava se ni predsjednik parlamenta, kao da ga se ova priča ni malo ne dotiče. Nema ni tradicionalnog partijskog saopštenja kojim se, u sličnim prilikama,  apeluje „pustite nadležne da rade svoj posao“. Muk.

Opozicija od Andrije Mandića traži da podnese ostavku. Kažu, ne zato što je postavio sinovca da mu bude lično obezbjeđenje, već što mu je sinovac bezbjednosno interesantno lice kojem je – ne zna se ko i kako – omogućeno da naoružan i van radnog vremena koristi službeno vozilo (koristio ga je, navodno, i u noći 19. aprila kada je, prema navodima policije, počinio krivično djelo pokušaj ubistva).

Umjesto valjanih i dokazima potkrijepljenih objašnjenja, dobili smo  potvrdu teze da živimo u svijetu alternativnih činjenica: konstruišu se nove verzije događaja, mijenjanju se iskazi povrijeđenih  (do mjere da se na kraju nijesu sjećali ni da je iko pucao u njih), a advokat Danila Mandića sve samouvjerenije ponavlja tvrdnju da njegov klijent 19. avgusta nije izvršio bilo kakvo krivično djelo, pošto takvog djela nije ni bilo. Kao ključni dokaz advokat Miroje Jovanović navodi postupanje nadležnih institucija. Odnosno, njihovo nepostupanje.

Jovanović je problematizovao činjenicu da u noći pucnjave nije obavljen uviđaj, što je par dana kasnije okrenuo u korist svog klijenta i zaključio da uviđaj nije obavljen jer se događaj nije ni desio. Sa druge strane, iz policije navode šta su sve utvrdili te noći.

Saopštili su da je dežurna služba  oko 3.40 časova obaviještena o sukobu više osoba u blizini raskrsnice Bulevara Ivana Crnojevića i ulice Marka Miljanova, gdje je jedno lice upotrijebilo vatreno oružje. Nakon izlaska na lice mjesta zatekli su jednu osobu koja je odbila da policijskim službenicima pruži na uvid lična dokumenta. Umjesto da se legitimiše, ovaj muškarac je pošao sa lica mjesta vozilom marke „škoda“, podgoričkih registarskih oznaka, da bi nakon toga izazvao saobraćajnu nezgodu. Policija je tada utvrdila da je riječ o Peroviću kod kojeg  je primijećeno da ima ranu u predjelu desne potkoljenice.

„On je upućen na ukazivanje ljekarske pomoći… Tom prilikom je testiranjem utvrđeno da je D.P. pozitivan na prisustvo alkohola u koncentraciji od 0,66 g/kg kao i psihoaktivnih supstanci u organizmu – opojne droge kokain, te da je vozilom upravljao pod dejstvom istih. Na licu mjesta nisu zatečena druga lica, osim očevidaca događaja. Licu D.P. je ukazana pomoć u Urgentnom bloku a isti je tom prilikom odbio detaljne ljekarske preglede i snimanja nakon čega je dežurni ljekar na osnovu vizuelnog pregleda sačinio izvještaj o povredi. Kasnije, nakon ponovnog pregleda, konstatovana je prostrelna rana u predjelu desne potkoljenice. Tokom pružanja medicinske pomoći licu D.P, isti policijskim službenicima nije dao tačne informacije na okolnosti povređivanja“, piše u posljednjem u nizu saopštenja policije.

Perović je zatim uhapšen zbog više počinjenih prekršaja iz Zakona o bezbjednosti saobraćaja i Zakona o javnom redu i miru, da bi dan kasnije 20. aprila, kod sudije za prekršaje oglašen krivim i kažnjen iznosom od 3.450 eura.

Nakon što je policija „došla do saznanja“ da je jedno lice upotrijebilo vatreno oružje, oko 5.00 časova obaviještena je dežurna tužiteljka  u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, koja  je „u komunikaciji sa policijskim službenicima koordinirala aktivnostima, a koju su policijski službenici blagovremeno obavještavali o novonastalim okolnostima“. Istog dana oko 7:47 sati, navodi se u saopštenju policije,  sa svime je upoznata i državna tužiteljka u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, koja se izjasnila da postupanje po predmetnom događaju nastavi Osnovno državno tužilaštvo.

„Policijski službenici su prethodno, u ranim jutarnjim, i kasnije u dnevnim časovima tri puta izvršili pregled i pretragu užeg i šireg lica mjesta u cilju pronalaska predmeta i tragova o čemu su sačinjeni adekvatni spisi sa propratnom foto dokumentacijom. Preduzimajući policijsko-tužilačke aktivnosti pregledan je i izuzet veći broj nadzornih kamera u užem i širem licu mjesta, prikupljena su obavještenja od više lica, utvrđen boravak oštećenih i osumnjičenog lica tokom kritične večeri u jednom ugostiteljskom objektu, kao i kretanje vozila Range Rover za koje se sumnja da je korišćeno prilikom izvršenja krivičnog dela od strane lica M.D“, navode u saopštenju.

Tokom tih radnji identifikovana je i druga osoba koju je ranio osumnjičeni Danilo Mandić. Aris Turković je, ipak, ostao nedostupan policiji sve do večernjih sati. Tada je, kažu, „obezbijeđen“  na način što je lociran u svojoj kući, nakon čega se uputio na ukazivanje ljekarske pomoći. U Urgentnom centru su mu konstatovane povrede nastale od projektila ispaljenog iz vatrenog oružja.

„Policijski službenici su po prikupljenim saznanjima o događaju raspisali potragu za licem D.M. i u više navrata pokušali da lociraju vozilo i lice nakon čega je oko ponoći 20.4.2025. godine, D.M. pristupio prostorijama Odjeljenja bezbjednosti Podgorica, i tom prilikom je izvršena kriminalistička obrada lica, izuzimanje i uzorkovanje tragova koji se mogu dovesti u vezu sa izvršenim krivičnim djelom – navode iz policije i dodaju da je vozilo kojim je upravljao Madnić dobrovoljno predato od strane trećeg lica.

Pokazalo se da je to vozilo (Range Rover) neobično makar koliko i njegov vozač. Ono je, tokom neke od aktuelnih istraga, oduzeto od vlasnika pa, ustupljeno na korišćenje Skupštini. Navodno, da bi se koristilo za obezbjeđenje štićenih osoba.  Ali…

„Vozilo za koje se sumnja da je korišćeno prilikom izvršenja krivičnog djela nije u vlasništvu MUP-Uprave policije, već je isto u vlasništvu Skupštine Crne Gore na koju je i registrovano“, navode iz policije, uz objašnjenje da ne znaju ni kako je Danilo Mandić angažovan kao tjelohranitelj svog strica Andrije. „Uprava policije ne posjeduje saznanja o radno-pravnom statusu ovog lica, niti njegovom radnom angažovanju u javnom ili privatnom sektoru“.

Dok su istražitelji, pozivajući se i na svjedočenja povrijeđenih, tvrdili da je Mandić osoba koja je pucala u centru Podgorice, advokat Miroje Jovanović je, proročki, insistirao da nijedan dokaz ne povezuje njegovog branjenika sa tim krivičnim djelom. Onda su oštećeni/ranjeni promijenili priču. Jedan ne zna ko ga je ranio, a drugi, navodno, nije znao ni da je ranjen… Konačno, Ranjeni Perović je, nekoliko dana nakon ranjavanja, tužiteljki tvrdio da je pod policijskom prijetnjom označio Mandića kao osobu koja je pucala u njega i Turkovića.

Zataškavanje traje. Dok se nadležni nadmeću dokazujući nesposobnost i odsustvo elementarne volje da rade svoj posao. Ili se sve što rade preduzima da se prava istina ne otkrije.

Jedino što je nesumnjivo utvrđeno jeste da je Danilo Mandić od ranije poznat policiji. Osuđivan je zbog učešća u tuči, napada na policijskog službenika, nedozvoljenog držanja oružja. Izašao je iz zatvora početkom januara 2024. godine, gdje je služio kaznu za napad na službeno lice u vršenju službene radnje, a odmah nakon toga dobio  posao kod strica, kao lično obezbjeđenje.

Kako stvari stoje, na tom mjestu će ostati i nakon najnovijeg problema sa zakonom. Savjetnik predsjednika Skupštine Crne Gore. Naoružan i opasan.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRŽAVA I BEMAKS: Poslovi se nastavljaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon pada DPS-a, nove vlasti su konstantno u sukobu sa Bemaksom. S druge strane, najveća građevinska kompanija u Crnoj Gori, nesmetano nastavlja da dobija unosne poslove od države  Rekord bi mogao da bude oboren tokom ove godine, jer Bemaks već ima ugovorene poslove u vrijednosti od blizu 30 miliona eura

 

 

Bivši vlasnik kompanije Bemaks i sadašnji  predsjednik Odbora direktora ove kompanije Veselin Kovačević pokrenuo je tužbu za raskid kupoprodajnog ugovora, kojim je u julu 2022. prodao tu firmu Ivanu Uboviću za 750.000 eura. To je uradio nakon što je dobio rješenje Poreske uprave da treba da plati 28,5 miliona eura na ime poreza na kapitalnu dobit nastalu iz ovog ugovora.

Ivan Ubović, sin Ranka Ubovića, u julu 2022  kupio je od Kovačevića  Bemaks za manje od jedan odsto njene tadašnje vrijednosti iskazane u zvaničnim izvještajima. Kompanija je, prema finansijskim izvještajima iz 2021. godine, imala stalnu imovinu od 120 miliona eura, ukupan kapital  je bio procijenjen na 142 miliona, a na računu je imala i neraspoređenu dobit iz ranijih godina od 141 milion eura.

Kovačević sada u žalbi na ovo poresko rješenje navodi da mu u trenutku potpisivanja ugovora nije bilo poznato da će naknadno zakon o porezu na dohodak biti mijenjan i da će imati retroaktivnu primjenu. Smatra i da sada treba prekinuti upravni postupak određivanja poreske obaveze dok Osnovni sud ne odluči o njegovoj tužbi za poništenje ugovora.

Poreska uprava je na osnovu izvještaja ovlašćenog vještaka utvrdila poresku obavezu Kovačeviću, u iznosu od 23,7 miliona eura zbog toga što je tu kompaniju u julu 2022. vrijednu 158,2 miliona eura prodao mlađem Uboviću za 750 hiljada eura. Rješenjem je utvrđena i pripadajuća kamata od 4,7 miliona eura od nastanka poreske obaveze do donošenja rješenja 20. februara ove godine.

Potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica nedavno je saopštio da će Bemaks uplatiti državi 28,4 miliona eura  po osnovu izbjegnutog poreza na kapitalnu dobit i obračunate kamate. Poručio je i da je ovo poruka svima da je vrijeme izbjegavanja poreza i dogovora iza zatvorenih vrata prošlo.

Nakon Bemaksovog prenosa vlasništva, kojim je višemilionska firma prodata za siću, Ministarstvo finansija, na čijem je čelu bio Aleksandar Damjanović, pokrenulo je izmjene zakona o porezu na dohodak fizičkih lica. U obrazloženju izmjena zakona naveli su da će se tako spriječiti zloupotrebe, kao i da će budžet Crne Gore ostvariti dodatne prihode. Izmjene zakona stupile su na snagu u januaru 2023.

Nakon godinu i po, potpredsjednik Vlade Momo Koprivica je 17. juna 2024. godine podnio Poreskoj upravi inicijativu za provjeru poreske obaveze u slučaju Bemaks. Poreska uprava je obavila inspekcijski nadzor i 16. januara ove godine sačinila o tome zapisnik. Rješenje je donijeto 20. februara kojim je utvrđena poreska obaveze Kovačeviću na ima poreza na kapitalnu dobit na osnovu ostvarene prodaje udjela u kompaniji Bemaks.

Veselin Kovačević tvrdi da je prodaja Bemaksa izvršena zakonito, transparentno i u skladu sa važećim propisima a da pravni osnov za preispitivanje cijene transakcije između privatnih subjekata ne postoji. Optužio je Koprivicu za instrumentalizaciju državne funkcije u svrhu predizborne kampanje u Nikšiću.

Od početka rada poslovanje ove kompanije se prepliće sa politikom. Bemaks je osnovan 2007. godine, prije ekonomske krize, u vrijeme građevinskog zamaha i očekivanja početka gradnje auto-puta. Slovio je za firmu blisko povezanu sa DPS-om. Kompanija se povezivala sa bivšim ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom, za koga se tvrdilo da je njen skriveni vlasnik. Roćen je to više puta negirao. Mediji su pisali i da učešće u kompaniji imaju Ranko UbovićAleksandar Mijajlović, bivši premijer Igor Lukšić, kao i sada pritvoreni bezbjednjak i zamjenik direktora Uprave policije Zoran Lazović. Spekulisalo se da iza ove firme stoji takozvani klan Grand, koji se povezuje sa švercom cigareta i narkotika.

Formalno, osnivač, stopostotni vlasnik i direktor preduzeća bio je Veselin Kovačević koji je prethodno bio na čelu firme Fin Invest, jedne od firmi iz Atlas grupe Duška Kneževića.

Nakon promjene, nove vlasti su konstantno u sukobu sa ovom kompanijom. Bivši premijer Dritan Abazović je Ranka Ubovića i nekadašnjeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića krajem 2022. godine, između ostalog, optužio da su preko Bemaksa švercovali kokain i cigarete. Dodao je i da je ova kompanija eksploatacijom šljunka iz korita rijeka Morače i Cijevne nelegalno prihodovala desetine miliona. Početkom ove godine premijer Milojko Spajić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić optuživali su Bemaks da stoji iza studenskih protesta koji su uslijedili nakon tragedije na Cetinju.

S druge strane, najveća građevinska kompanija u Crnoj Gori, nesmetano i nakon promjene vlasti nastavlja da na tenderima dobija unosne poslove od države. Prve godine nakon promjene vlasti 2021., Bemaks je iz budžeta povukao 19, a sljedeće 20 miliona. Za vrijeme premijera Abazovića, 2023. Bemaks bilježi rekord u poslovanju sa državom i iz budžeta naplaćuje 26,9 miliona. Tokom prošle godine iz budžeta im je uplaćeno 9,7 miliona eura. Rekord u poslovanju sa državom trebalo bi da bude oboren tokom ove godine, jer Bemaks već ima ugovorene poslove u vrijednosti od blizu 30 miliona eura.

Poslovni prihodi Bemaksa tokom prošle godine bili su 82,5 miliona eura, a kompanija zapošljava 124 radnika.

Uporedo sa građevinskim poduhvatima ovu kompaniju prati i priča o švercu. Prema dokumentu Uprave prihoda i carina iz avgusta 2022. godine, Bemaks je nastao iz kriminalnog klana Grand, preko kojeg je obavljan šverc cigareta. Ovaj dokument je upućen premijeru Abazoviću, dok je na čelu Uprave prihoda i carina bio Rade Milošević iz URA, koji je nakon par mjeseci u oktobru 2022. godine uhapšen zbog sumnje da je učestvovao u švercu cigareta. Dokument u kome se navodi sistem šverca cigareta preko Bemaksa aktuelizovan je i tokom prošle godine, kada je uhapšeno više lica koja se povezuju sa kompanijom.

Prvi udar na duvansku mafiju krenuo je pred sam kraj 2023. godine hapšenjem košarkaškog trenera, vlasnika barske firme Playmaker Đorđija Pavićevića. Nakon toga, u februaru 2024. uhapšen je Aleksandar Mijajlović. Optužen je za stvaranje kriminalne organizacije i šverc cigareta. U decembru 2024. zbog sumnje za šverc cigareta, uhapšeni su i drugi pripadnici navodnog klana, među kojima i biznismen Saša Pekić, nezvanični suvlasnik firme Tehnomax.

Krajem marta ove godine na podgoričkom aerodromu po dolasku u Crnu Goru uhapšen je vlasnik kompanije Tehnomax Vesko Petranović. SDT sumnja da je vlasnik ove kompanije bio uključen u pružanju logistike za transport cigareta, koje su švercerskim kanalima uzimane iz skladišta Slobodne zone Luke Bar.

Kompanija Tehnomax, osnovana je 2004, ima  17 maloprodajnih objekata za prodaju bijele tehnike, TV uređaja, računara, telefona… Poslovni prihodi kompanije u 2022. bili su 49 miliona, 2023. – 54 , a prošle godine 58 miliona eura. Tokom 2017. godine bila je dobitnik prestižne nagrade za najbolju firmu u Crnoj Gori po izboru Privredne komore.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) sumnja da brojni kontejneri cigareta iz Luke Bar nikada nisu ni ukrcani na brodove, već je pravljena lažna dokumentacija o fiktivnom izvozu, a zapravo su paketi cigareta iz lučkih skladišta kamionima završavali u švercerskim rukama.

Kako se navodi u spisima SDT-a, osumnjičeni Aleksandar Aco Mijajlović, koji se brani sa slobode, za godinu je naručio, kupio i organizovao prevoz bar 60.000 paketa cigareta iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koje su potom preko barske luke završavale na ilegalnom tržištu Crne Gore i drugih država.

Narudžbe su, kako piše u spisima SDT-a, praktično dogovarane na mjesečnom nivou, a prva za koji specijalni tužioci navodno imaju dokaz, dogodila se 19. novembra 2019. godine – kada je Mijajlović kupio ukupno 4.760 paketa

U akciji protiv duvanske mafije, Specijalno policijskog odjeljenja (SPO), protekle sedmice, uhapsilo je Velimira Milačića vlasnik poljoprivredne apoteke Agrarija, čije se sjedište nalazi u podgoričkom naselju Dahna. Milačiću se stavlja na teret krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i krijumčarenje.

Kompanija Agrarija posluje od 2015. godine, a u lancu ima veliki broj poljoprivrednih apoteka širom države. Prihodi ove firme su u protekle tri godine udvostručeni, pa je tako ukupan prihod 2021. bio 1.5 miliona, dok je poslovna 2023. kao i prošla godina završena sa prihodima od 3,1 miliona eura.

Službenici SPO uhapsili su i Žarka Bulatovića, vlasnika firme BatBojana. Bulatovićeva firma se godinama bavi pružanjem usluga prevoza robe kamionima, a posljednjih godina širili su biznis i u građevini. Ova firma je sa 477 hiljada poslovnih prihoda u 2022. tokom 2023. uvećala prihode na 1,1 miliona, a prošle godine ostvarila poslovne prihode od 1,4 miliona.

Protekle sedmice uhapšen je i Rožajac Mujo Mujević, koji se više od deceniju i po u obavještajno-policijskim dokumentima pominje kao jedan od ključnih švercera cigareta na sjeveru države. SDT ga sumniči da je  počinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i krijumčarenje.

Ime uhapšenog Muja Mujevića u kontekstu šverca cigareta pomenuto je još 2013. kad je njegov sugrađanin Ma­ha­rem Fej­zić iz­nio da je Mujević navodno glavni or­ga­ni­za­tor šver­ca ci­ga­re­ta­ma u Ro­ža­ja­ma, te da je još u to vrijeme imao milionski vrijednu imovinu koju je zaradio od prekograničnog šverca.

Zbog tih tvrdnji, Fejziću su stizale prijetnje, a kasnije je i pravosnažno osuđen da plati 14.000 eura zbog toga što nije dokazao tvrdnje. Uhapšeni Mu­je­vić je lišavan slobode i 2010. go­di­ne nakon što je uhva­ćen u šver­cu ci­ga­re­ta vri­jed­nih 28.500 eura.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović-Marković, nedavno je izjavila, da postoji direktna veza između Đorđija Pavićevića i Aleksandra Mijajlovića u švercu cigareta. Obojica su tokom protekle godine pušteni da se brane sa slobode.

,,Rat” između države i Bemaksa se nastavlja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER I ULAGANJA IZ UAE: Kolašin nudi Bjelasicu i Sinjavinu   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na poziv Vlade da opštine kandiduju projekte za potencijalna ulaganja iz UAE, iz lokalnih uprava na sjeveru različito su reagovali. Nekim opštinama nedostaje prostor za krupna ulaganja, pa nijesu kandidovale projekte.  S druge strane,  Kolašin je ponudio stotine hektara na Bjelasici i Sinjavini kao prostor za „valorizaciju“

 

 

Nakon dvije propale zimske turističke sezone, zbog nedostatka snijega i sitema za vještačko osnježavanje, kolašinska lokalna uprava i dalje sanja krupne snove. Iako  državno skijalište Kolašin 1600, koje je građane koštalo nekoliko desetina miliona eura, i hipergradnja na Bjelasici, za sada, gradu ne donose nikakve benefite, iz Opštine su za potencijalna ulaganja iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) kandidovali projekte, koji podrazumijevaju i nove ski centre i nove hotele na planini.

Pored Bjelasice, prostor za gradnju turističkih kompleksa vidjeli su i na Sinjavini, iako taj dio kolašinske opštine, bar deklarativno, namjeravaju da stave pod zaštitu.

Na dvadesetak strana, aktuelna kolašinska vlast izložila je ideju o projektu, radno nazvanom Bjelasica 365, što bi, kako su Monitoru objasnili, trebalo da asocira na cjelogodišnje trajanje i diverzifikaciju  turističke sezone.

„To podrazumijeva dalju turističku valorizaciju planine, koja će se oslanjati i biti pažljivo uvezana sa postojećim kapacitetima državnog i privatnog skijališta, buduće gondole, kao i ostalih turističkih kapaciteta. Naziv projekta odnosi se na cilj cjelogodišnje turističke ponude, kao i diverzifikacije kolašinskog turističkog proizvoda. Kao pogodne lokacije za proširenje turističkog razvoja identifikovane su zone uz stanice gondola. Ideja se nadovezuje i na brojne projekte koji se realizuju ili planiraju u gradu“,  kazali su Monitoru u lokalnoj upravi.

Prema ideji koja je poslata na adresu Vlade, a u koju je Monitor imao uvid, riječ je o novom talasu hipergradnje na planini, u onom dijelu do  kojeg još nije stigao krupni kapital.

Država je nedavno pristala da finansira izgradnju gondole, koja bi povezivala grad sa Bjelasicom, a koštala između 60 i 80 miliona eura. Prema novoj ideji kolašinske vlasti,  novac iz UAE mogao bi da posluži za gradnju hotela i turističkih naselja u blizini nekoliko međustanica te žičare. Svi ti kompleksi, kako su objasnili iz lokalne uprave, bili bi objedinjeni u novi Ski resort Bjelasica ESCAPE.

„Naslanjajući se na infrastrukturne potencijale PUP-a, veza grada sa skijalištem planirana je gondolom, na čijim međustanicaama su planirane razvojne turističke zone. Novi projekat ,koji bi uvezao realizovane i planirane ski kapacitete,  moguće je planirati na čvorištima, odnosno stanicama gondole. Kao pogodne lokacije za proširenje turističkog razvoja identifikuju se zone uz stanice gondola, a koje se nadovezuju na polaznu stanicu na obali Tare“, objašnjavaju iz kolašinske Opštine. „Predmetna trasa gondole, na obroncima Bjelasice, predstavlja nerazvijeni potencijal za kontinuiran urbani razvoj i obogaćivanje turističke ponude, ali i stvaranje uslova za održiv ekonomski razvoj“, konstatuju.

Prema toj ideji, planirani kapaciteti bi se prostirali na oko 1.400 mnv, u podnožju Ključa, jednog od vrhova Bjelasice, i bili bi infrastrukturno povezani sa gradom  saobraćajnicom, dok bi gondola dodatno omogućila direktnu konekciju s gradom, ski centrom i, s druge strane, sa autoputem. Na taj način, uz sadašnju infrastrukturu privatnog i državnog skijališta Kolašin, tvrde iz Opštine, bilo bi moguće izgraditi 125 km skijaških staza, dva i po puta više u odnosu na sadašnju dužinu staza.

Iz Opštine su eventualnim investitorima poslali poruku da bi sve realizovali na državnom i dijelu privatnog zemljišta, koje je moguće otkupiti po povoljnim cijenama.  Kolašinska lokalna uprava, godinama ne uspijeva da završi obavezu izgradnje komunalne infrastrukture ni za hotele i naselja koja se trenutno grade ili su završena.

Odlukom Vlade iz 2018. godine, konzorcijum „Kolašin 1600“  zakupio je na Bjelasici od države 270.000 metara kvadratnih na 90 godina. Na toj lokaciji, do koje još nije stigla ni vodovodna ni kanalizaciona mreža, trenutno je završen jedan, dva hotela su u izgradnji, a planirano je još turističkih objekata. Investitori na Bjelasici grade na osnovu Prostornog plana posebne namjene (PPPN) Bjelasica i Komovi, a neki djelovi planine devastirani su  nekontrolisanom i nesankcionisanom  nelegalnom individualnom gradnjom.

Dok se u ideji za projekat Bjelasica 365 predviđa da Sinjavina bude „fabrika hrane“, drugi projekat poslat Vladi iz Kolašina,  tu planinu takođe vidi kao prostor za gradnju hotela. Na konsultacijama sa sugrađanima oko ideja koje će poslati za potencijalna ulaganja iz UAE kolašinski funkcioneri nisu trošili vrijeme. Prema zvaničnim informacijama Monitora, jednu ideju za projekat je poslao potpredsjednik opštine Vasilije Ivanović (Pokret Evropa sad), a drugu predsjednik Petko Bakić (Demokrate).

U Opštini Mojkovac su, kad su predlagali projekte, bili i skromniji i jedinstveniji. Na listi njihovih želja je razvoj turističke infrastrukture na Bjelasici, tačnije, na lokaciji skijališta Žarski, u koje je do sada država uložila više miliona eura. Objasnili su da bi projekat obuhvatio „izgradnju gondola, završetak žičara, izgradnju turističkih naselja i prateće infrastrukture, čime bi se značajno povećala atraktivnost ovog kraja za domaće i strane turiste“. Pored toga, u Mojkovcu imaju ideju izgradnje luksuznih hotela i turističkih kompleksa u Podbišću, gdje Opština ima 100.000 metara kvadratnih zemljišta. Treći projekat, u kojem lokalna uprava vidi mogućnost za ulaganje, jeste restauracija i izgradnja srednjovjekovnog grada Brskovo. Kako su objasnili iz Opštine, izrada projektne dokumentacije za taj projekat je u završnoj fazi.

Lokalne uprave u Plužinama i Šavniku nijesu kandidovale nijedan projekat, jer nemaju „potencijale za velike projekte“. Iz Berana su predložili lokalitet Jelovice, uzimajući u obzir planska dokumenta, kao i prostor beranske strane Bjelasice, te revitalizaciju aerodroma. Prostor za kapital iz UAE u Plavu, na primjer, vide na planini Bogićevića „kao lokalitet sa izuzetnim potencijalom za razvoj zimskog i ljetnjeg turizma“.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo