U knjizi eseja Odbrana Beograda, Ljubomir Simović literarno imperijalnim stilom brani srpsku metropolu od svega što je snalazi u procesima ruralizacije grada, primitivizma svake vrste, a poglavito one koju producira sadašnja vlastodržačka neukost, bahatost i samovolja
Godine koje sam ostavio za sobom namrijele su svojevrsna iskustva, pa i nešto znanja. Naravno iz književnosti i teatra, poglavito, ali i politike, kojoj sam se, u jednom periodu svoga živovanja aktivno predavao, posebice obnašajući ministarske funkcije, na razini Bosne i Hercegovine, kada sam obnašao funkciju ministra bez portfelja u Vladi Republike BiH i ministra kulture i sporta u Vladi Kantona Sarajevo i poziciju dogradonačelnika Grada Sarajeva, kao i dopredsjedavajućeg Gradskog vijeća Sarajeva… Pa onda stranačkih funkcija… Sve to je uzrokovalo i stanovitu senzitivnost za čisto političke teme… Pored svakodnevnih današnjih razočarenja u blato i kal po kojem se valjaju i gamižu za komadićem vlasti političari, pa i kulturni djelatnici angažirani u politici bili su, evidentno, na krivoj strani povijesti…
Tražio sam u toj atmosferi političkog blata i svakovrsnog beznađa incidentan, pozitivan primjer. On se i ukazuje, vjerovali ili ne, u klupama najkonzervativnije institucije u Srbiji, koja je svojedobno formirala atmosferu itekako djelujućeg nacionalizma, Srpskoj akademiji nauka i umetnosti. U klupama palače iz Knez Mihajlove ulice sjedi i književnik Ljubomir Simović. Taj svjetski pjesnik iz Užica i europski dramatičar značajnog opusa ne propušta niti jednu priliku da kritički progovara o snizilicama i neuspjesima recentne srpske politike. Hrabro to Simović čini ne ustručavajući se da kritikuje i samu vrhušku srbijanske vlasti. Ipak, ovoga puta hoću čitateljsku pozornost skrenuti na Simovićevu knjigu eseja Odbrana Beograda. Iz iznimne ljubavi prema Beogradu ovaj naturalizirani Dorćolac literarno imperijalnim stilom na listinama knjige koju je publicirala Vukotić medija brani srpsku metropolu od svega onoga što je snalazi u procesima ruralizacije grada, primitivizma svake vrste, a poglavito one koju producira sadašnja vlastodržačka neukost, bahatost i samovolja. Suočen s permanentnim uništavanjem beogradske gradskosti, akademik Simović Odbranom Beograda domeće novi vrstan prilog aktualnoj i iznimno zanimljivoj produkciji izdavača Vukotića, koji me već oduševio izdanjem Dnevnika Milovana Đilasa. Eto, autor briljantne poezije, drama Hasanaginica, Putujuće pozorište Šopalović brani ovom knjigom i obraz SANU, nemalo u prošlosti ukaljan nacionalizmom pojedinih akademika!
To čini, prije svega, izričući svoje stavove zaronjene u istinu!
Pjesnik koji je akademijin portfelj potvrđivao i potvrđuje kvalitetom svakog novog djela, uostalom autor najbolje, prvoklasne literature o Kosovu, drame Boj na Kosovu, naravno uz briljantnu studiju Smrt na Kosovu polju Ivana Čolovića, razobličava jednu od najvećih neuralgija doba koje živimo – nacionalizam koji u pravilu metastazira u fašizam.
Ljubomir Simović, časni branitelj Srbije najboljih demokratskih tradicija, Odbranom Beograda pokazuje kako u kakofonijama primitivizma i fašizma moćan književni glas natopljen u istinu može činiti i budućnost ovih naših prostora izglednijom i potpuno europskom i kozmopolitskom! Nije takvim pisanjem Ljubomir Simović bivao manje Srbinom.
Dapače, ljubav za Srbiju i Beograd veliki Simović je samo uvećavao i uvećao!!!
Gradimir GOJER