Ženski glasovi  moraju  biti više i istinski  podržani   od cjelokupnog društva i institucija sistema kako bi se sa riječi prešlo na konkretne pozitivne pokazatelje napretka u sferi rodne ravnopravnosti

MONITOR: Kakav je položaj žena u Crnoj Gori?

PETROVIĆ:U dominantno patrijarhalnom društvu i kulturi,  kakva je crnogorska zbilja,  položaj žena ne može biti na zavidnom nivou  niti se može govoriti o visokom stepenu  ostvarenosti  rodne ravnopravnosti . Položaj  žena u raznim sferama  života i rada nije zadovoljavajući  imajući u vidu da  žene u Crnoj Gori čine više od polovine ukupnog stanovništva. Na mjestima odlučivanja i donošenja važnih odluka i dalje su dominantno muškarci  iako žene imaju obrazovne, intelektualne, lične i stručne kvalifikacije  kao i odgovornost  da  budu navažnim mjestima na kojima se donose odluke  društveno značajne. Ipak, napredak postoji,ali  do položaja žena kakav   im i pripada predstoji još dosta angažmana i poimanja muške populacije da se u društvenoj sferi napretka žena moraju brisati mentalne barijere (ona je žena, majka, domaćica)  i tzv. “stakleni plafoni” (ukorijenjeni  stereotipni stavovi  o ženskoj ulozi u društvu, koji često određuju nivo i smjer napretka).

MONITOR: Koja su ženska ljudska prava najviše ugrožena?

PETROVIĆ: Polazeći od činjenice  da žene u porodičnom  i društvenom okruženju imaju  manju moć od muškaraca, jer  to diktiraju  nepisana ali dobro poštovana stereotipna pravila,  tradicije i patrijarhata  lako je zaključiti da su manje ili više u svim sferama  života i rada žene  neravnopravne u odnosu na muškarce.Žene su i dalje neravnopravne kad se radi o ravnopravnom učešću u javnom i političkom životu, pravu na vršenje visokih i odgovornih funkcija u predstavničkim tijelima svoje zemlje i međunarodnim organizacijama, pravu na jednake uslove prilikom zapošljavanja,kad je riječ o profesionalnom napredovanjui nagrađivanju na radu,pravu na posebne uslove rada i zaštitu tokom trudnoće, uključujući ipravo na slobodu bez straha od sankcija zbog trudnoće, porodiljstva ili bračnog statusa, pravu na ravnopravnost  prilikom  nasljeđivanja porodične  imovine.Žene  iz tzv. “ranjivih grupa”(samohrane majke, žrtve nasilja, pripadnice populacije RE, žene sa seoskog područja , pripadnice populacije OSI i  LGBT populacije )  su višestruko marginalizovane i diskriminisane  u svim segmentima počevši od porodice, zapošljavanja, rada, preko politike, ekonomije, obrazovanja i kulture.

MONITOR: Da li se žene diskriminisane kad se radi o rukovodećim funkcijama?

PETROVIĆ:Političke kulture čijim političkim prostorom dominiraju muškarci, kakva jeste crnogorska muška  politička “scena”, nameću da je ženama  dobro i dovoljno napredovanje  kada su u poziciji“prva do prvoga “. Iako su pomaci napravljeni Crna Gorai dalje zaostaje  u  ispunjavanju  međunarodnih standarda koji se tiču ravnopravne zastupljenosti  žena u politicii na mjestima odlučivanja i preuzimanja odgovornosti

MONITOR: Koliko je, kad je riječ  o odnosu prema ženama, patrijarhat prisutan u našem društvu?

PETROVIĆ: Živimo u patrijarhalnom društvu sa još dosta velikim stepenom   predrasuda i stereotipa prema ulogama žena u društvu.  U  crnogorskom  društvu se i dalje  kao po pravilu očekuje da na prvom mjestu  bude ostvarena  kao  majka  i supruga, da većim dijelom ili potpuno vodi brigu o domaćinstvu. U slučaju da rade ili se bave nekim javnim  poslovima, kao npr. politikom, žene u očima ovakvog društva ili bar većine  izazivaju  sumnju u njeno majčinstvo i posvećenost porodici.Žene koje se bave aktivizmom  i pomažu kroz civilni ženski sektor ženama žrtvama nasilja, a pri tom se osjećaju feministkinjama i javno deklarišu, stigmatizirane su, neshvaćene  i višestruko diskriminisane ne samo od većine muškaraca nego, nažalost, i žena koji krivo tumače feminizam. Feministkinja sam  i vjerujem u cjelokupni boljitak društva, jer je to pokret koji se zalaže za socijalnu pravdu , rodnu ravnopravnost, nenasilno rješavanje konflikata, emancipaciju cjelokupnog društva u smislu prevazilaženjena stereotipa i diskriminacije prema rodnim ulogama  namijenjenim ženama.

MONITOR: Mnogi kažu da žene nikada nisu bile glasnije i odlučnije da brane svoja prava i da se bore za njih.

PETROVIĆ:Bilo bi dobro za cjelokupno društvo  da je tako, ali taj glas sam za sebe neće bitno doprinjeti boljitku i prevazilaženju problema  u sferi poštovanja ženskih ljudskih prava.Ženski glas/glasovi  moraju  biti više i istinski  podržani   od cjelokupnog društva i institucija sistema kako bi se sa riječi prešlo na konkretne pozitivne pokazatelje napretka u sferi rodne ravnopravnosti. Povezujući politički kontekst pozadine nasilja nad ženama i djecom i lično iskustvo sa društvenim procesom potčinjavanja žrtava,  shvata se suština održavanja patrijarhata koji proizvodi, podržava i prikriva nasilje nad ženama i djecom. Dok se to ne shvati, prihvati i ne eliminiše neće biti većeg napretka u ostvarivanju prava više od polovine crnogorske populacije koju čine žene.

MONITOR: Crnogorski ženski lobi godinama se bavi problemom seksualnog zlostavljanja. Kakava su vam saznanja o tome?

PETROVIĆ: Seksualno nasilje nije samo privatna (lična) stvar žena, djevojaka, djevojčica  već i institucionalni  društveni problem u Crnoj Gori i predstavlja tabuizirane teme. Seksualno nasilje i nasilje zasnovano na polnoj određenosti je kršenje elementarnih ljudskih ženskih prava. Većina žrtava/osoba koje su preživjele seksualno nasilje i nasilje zasnovano na polnoj određenosti su  različite starosne dobi,socijalne strukture i obrazovanja. Seksualno nasilje  podrazumijeva mnogo više nego seksualno napastvovanje i silovanje, narušavanje ličnog, tjelesnog, emotivnog, emocionalnog integriteta osobe koja je preživjela ili preživljava seksualno nasilje.Najveći dio  različitih oblika seksualnog nasilja u Crnoj Gori se ne prepoznaje, o njima se ne govori, žrtve ćute ili im se ne vjeruje u iskaz.

MONITOR: Jesu li ti oblici diskriminisanja žena i dalje tabu?

PETROVIĆ: O najvećem dijelu različitih oblika seksualnog nasilja u Crnoj Gori se govori, ne prepoznaju se, žrtve ćute… Seksualno nasilje u svojim različitim javnim oblicima   tretira se kao nevažno  i društveno prihvatljivo, te ga je zbog toga vrlo često teško prepoznati,  prijaviti i procesuirati.Faktori rizika koji doprinose seksualnom nasilju nisu prepoznati u Crnoj Gori niti se njima  bavi kontinuirano neka institucija ili NVO.

MONITOR: Kakvo je naše zakonodavstvo iz oblasti zaštite ženskih ljudskih?

PETROVIĆ:Crna Gora je  nacionalno zakonodavstvo  dobrim dijelom uskladila sa međunaroidnim standardima i najboljim normama pozitivne prakse za zaštitu ženskih ljudskih prava.Takođe, Crna Gora je potpisala i ratifikovala mnoga značajna međunarodna dokumenta  koja unapređuju ženska ljudska prava. Izdvojila bih kao najznačajnije Istanbulsku konvenciju (Konvencija Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici )i Konvenciju o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, poznatiju kao CEDAW  konvenciju.Primjena u praksi nacionalnih i  međunarodnih normi još nije na zadovoljavajućem nivou , jersu sankcije prema nasilnicima često blage ili se nasilje ne može dokazati jer je žrtva najčešće i jedina svjedokinja u procesu, a njena izjava ne nailazi često na  prihvatanje i vjerovanje.Sudski procesi su dosta  dugi i iscrpljujući za žene žrtve nasilja ili one koje žele ostvariti neka svoja prava, pa žene  odustaju od njih.Pravna zaštita i informisanost žrtava o njihovim pravima je često nedostupna ili potpuno nejasna tako da su i u tom pogledu uskraćene za  ostvarivanje svojih elementarnih ljudskih prava.

Privatnici diskriminišu

MONITOR; U javnosti vlada mišljenje da su žene surovo diskriminisane prilikom zapošljavanja i na poslu?

PETROVIĆ:Crna Gora je zemlja u kojoj tradicionalne društvene uloge i rodni stereotipi na štetu žena i njihovih ljudskih prava i dalje istrajavaju ne samo u porodičnim okvirima već i u oblasti zapošljavanja. Iako je u Crnoj Gori zakonom zabranjena diskriminacija po bilo kojoj osnovi, uključujući i rod, u praksi  se može govoriti o visokom stepenu  diskriminacije  žena prilikom zapošljavanja  kao i u procesu rada.  Pitanja da li ima porodicu, djecu, da li planira djecu i čitav set pitanja iz sfere ličnog porodičnog života koje se postavljaju  ženama od strane posebno privatnih poslodavaca, svjedoče o diskriminaciji, a smatraju se   normalnim.Prilikom zapošljavanja kod dijela  poslodavaca važna je i starosna dob žene kao i fizički izgled u odnosu na znanje,kvalifikacije i poslovno iskustvo žene, tako da se može govoriti o velikom broju žena koje su žrtve višedecenijske tranzicije.Zbog socijalno-ekonomskog statusa  žene najčešće nisu u prilici da biraju posao izato ostaju da rade na mjestima na kojima  nerijetko trpe i neki oblik nasilja koji je teško dokazati, a najčešće je to mobing.

Nema dobrovoljne prostitucije

MONITOR: Vi ste često upozoravali da djevojke u Crnoj Gori vrlo mlade ulaze u svijet prostitucije …

PETROVIĆ: Moj stav  po tom pitanju je jasan:   kako god je ko klasifikovao i gradirao, prostitucija u svojoj srži  nosi nepobitnu karakteristiku dehumanizacije  žena, odnosno njihovo svođenje na seksualni objekat i time potpuno poništavanje njih, kako kao žena, tako i kao ljudskih bića.Ne priznajem da postoji takozvana “dobrovoljnost” u prostituciji i “elitna” prostitucija”. “Dobrovoljna” prostitucija je samo prividna, a negdje daleko od  očiju javnosti.

Postojanje prodaje ženskog tijela na tržištu roba kao i svih ostalih roba ukazuje na poraznu civilizacijsku činjenicu  da nema riječi (osim deklarativno) o elementarnom poštovanju ženskih prava kao nedjeljive cjeline univerzalnih ljudskih prava.

                                           Veseljko KOPRIVICA