Ženski glasovi moraju biti više i istinski podržani od cjelokupnog društva i institucija sistema kako bi se sa riječi prešlo na konkretne pozitivne pokazatelje napretka u sferi rodne ravnopravnosti
MONITOR: Kakav je položaj žena u Crnoj Gori?
PETROVIĆ:U dominantno patrijarhalnom društvu i kulturi, kakva je crnogorska zbilja, položaj žena ne može biti na zavidnom nivou niti se može govoriti o visokom stepenu ostvarenosti rodne ravnopravnosti . Položaj žena u raznim sferama života i rada nije zadovoljavajući imajući u vidu da žene u Crnoj Gori čine više od polovine ukupnog stanovništva. Na mjestima odlučivanja i donošenja važnih odluka i dalje su dominantno muškarci iako žene imaju obrazovne, intelektualne, lične i stručne kvalifikacije kao i odgovornost da budu navažnim mjestima na kojima se donose odluke društveno značajne. Ipak, napredak postoji,ali do položaja žena kakav im i pripada predstoji još dosta angažmana i poimanja muške populacije da se u društvenoj sferi napretka žena moraju brisati mentalne barijere (ona je žena, majka, domaćica) i tzv. “stakleni plafoni” (ukorijenjeni stereotipni stavovi o ženskoj ulozi u društvu, koji često određuju nivo i smjer napretka).
MONITOR: Koja su ženska ljudska prava najviše ugrožena?
PETROVIĆ: Polazeći od činjenice da žene u porodičnom i društvenom okruženju imaju manju moć od muškaraca, jer to diktiraju nepisana ali dobro poštovana stereotipna pravila, tradicije i patrijarhata lako je zaključiti da su manje ili više u svim sferama života i rada žene neravnopravne u odnosu na muškarce.Žene su i dalje neravnopravne kad se radi o ravnopravnom učešću u javnom i političkom životu, pravu na vršenje visokih i odgovornih funkcija u predstavničkim tijelima svoje zemlje i međunarodnim organizacijama, pravu na jednake uslove prilikom zapošljavanja,kad je riječ o profesionalnom napredovanjui nagrađivanju na radu,pravu na posebne uslove rada i zaštitu tokom trudnoće, uključujući ipravo na slobodu bez straha od sankcija zbog trudnoće, porodiljstva ili bračnog statusa, pravu na ravnopravnost prilikom nasljeđivanja porodične imovine.Žene iz tzv. “ranjivih grupa”(samohrane majke, žrtve nasilja, pripadnice populacije RE, žene sa seoskog područja , pripadnice populacije OSI i LGBT populacije ) su višestruko marginalizovane i diskriminisane u svim segmentima počevši od porodice, zapošljavanja, rada, preko politike, ekonomije, obrazovanja i kulture.
MONITOR: Da li se žene diskriminisane kad se radi o rukovodećim funkcijama?
PETROVIĆ:Političke kulture čijim političkim prostorom dominiraju muškarci, kakva jeste crnogorska muška politička “scena”, nameću da je ženama dobro i dovoljno napredovanje kada su u poziciji“prva do prvoga “. Iako su pomaci napravljeni Crna Gorai dalje zaostaje u ispunjavanju međunarodnih standarda koji se tiču ravnopravne zastupljenosti žena u politicii na mjestima odlučivanja i preuzimanja odgovornosti
MONITOR: Koliko je, kad je riječ o odnosu prema ženama, patrijarhat prisutan u našem društvu?
PETROVIĆ: Živimo u patrijarhalnom društvu sa još dosta velikim stepenom predrasuda i stereotipa prema ulogama žena u društvu. U crnogorskom društvu se i dalje kao po pravilu očekuje da na prvom mjestu bude ostvarena kao majka i supruga, da većim dijelom ili potpuno vodi brigu o domaćinstvu. U slučaju da rade ili se bave nekim javnim poslovima, kao npr. politikom, žene u očima ovakvog društva ili bar većine izazivaju sumnju u njeno majčinstvo i posvećenost porodici.Žene koje se bave aktivizmom i pomažu kroz civilni ženski sektor ženama žrtvama nasilja, a pri tom se osjećaju feministkinjama i javno deklarišu, stigmatizirane su, neshvaćene i višestruko diskriminisane ne samo od većine muškaraca nego, nažalost, i žena koji krivo tumače feminizam. Feministkinja sam i vjerujem u cjelokupni boljitak društva, jer je to pokret koji se zalaže za socijalnu pravdu , rodnu ravnopravnost, nenasilno rješavanje konflikata, emancipaciju cjelokupnog društva u smislu prevazilaženjena stereotipa i diskriminacije prema rodnim ulogama namijenjenim ženama.
MONITOR: Mnogi kažu da žene nikada nisu bile glasnije i odlučnije da brane svoja prava i da se bore za njih.
PETROVIĆ:Bilo bi dobro za cjelokupno društvo da je tako, ali taj glas sam za sebe neće bitno doprinjeti boljitku i prevazilaženju problema u sferi poštovanja ženskih ljudskih prava.Ženski glas/glasovi moraju biti više i istinski podržani od cjelokupnog društva i institucija sistema kako bi se sa riječi prešlo na konkretne pozitivne pokazatelje napretka u sferi rodne ravnopravnosti. Povezujući politički kontekst pozadine nasilja nad ženama i djecom i lično iskustvo sa društvenim procesom potčinjavanja žrtava, shvata se suština održavanja patrijarhata koji proizvodi, podržava i prikriva nasilje nad ženama i djecom. Dok se to ne shvati, prihvati i ne eliminiše neće biti većeg napretka u ostvarivanju prava više od polovine crnogorske populacije koju čine žene.
MONITOR: Crnogorski ženski lobi godinama se bavi problemom seksualnog zlostavljanja. Kakava su vam saznanja o tome?
PETROVIĆ: Seksualno nasilje nije samo privatna (lična) stvar žena, djevojaka, djevojčica već i institucionalni društveni problem u Crnoj Gori i predstavlja tabuizirane teme. Seksualno nasilje i nasilje zasnovano na polnoj određenosti je kršenje elementarnih ljudskih ženskih prava. Većina žrtava/osoba koje su preživjele seksualno nasilje i nasilje zasnovano na polnoj određenosti su različite starosne dobi,socijalne strukture i obrazovanja. Seksualno nasilje podrazumijeva mnogo više nego seksualno napastvovanje i silovanje, narušavanje ličnog, tjelesnog, emotivnog, emocionalnog integriteta osobe koja je preživjela ili preživljava seksualno nasilje.Najveći dio različitih oblika seksualnog nasilja u Crnoj Gori se ne prepoznaje, o njima se ne govori, žrtve ćute ili im se ne vjeruje u iskaz.
MONITOR: Jesu li ti oblici diskriminisanja žena i dalje tabu?
PETROVIĆ: O najvećem dijelu različitih oblika seksualnog nasilja u Crnoj Gori se govori, ne prepoznaju se, žrtve ćute… Seksualno nasilje u svojim različitim javnim oblicima tretira se kao nevažno i društveno prihvatljivo, te ga je zbog toga vrlo često teško prepoznati, prijaviti i procesuirati.Faktori rizika koji doprinose seksualnom nasilju nisu prepoznati u Crnoj Gori niti se njima bavi kontinuirano neka institucija ili NVO.
MONITOR: Kakvo je naše zakonodavstvo iz oblasti zaštite ženskih ljudskih?
PETROVIĆ:Crna Gora je nacionalno zakonodavstvo dobrim dijelom uskladila sa međunaroidnim standardima i najboljim normama pozitivne prakse za zaštitu ženskih ljudskih prava.Takođe, Crna Gora je potpisala i ratifikovala mnoga značajna međunarodna dokumenta koja unapređuju ženska ljudska prava. Izdvojila bih kao najznačajnije Istanbulsku konvenciju (Konvencija Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici )i Konvenciju o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, poznatiju kao CEDAW konvenciju.Primjena u praksi nacionalnih i međunarodnih normi još nije na zadovoljavajućem nivou , jersu sankcije prema nasilnicima često blage ili se nasilje ne može dokazati jer je žrtva najčešće i jedina svjedokinja u procesu, a njena izjava ne nailazi često na prihvatanje i vjerovanje.Sudski procesi su dosta dugi i iscrpljujući za žene žrtve nasilja ili one koje žele ostvariti neka svoja prava, pa žene odustaju od njih.Pravna zaštita i informisanost žrtava o njihovim pravima je često nedostupna ili potpuno nejasna tako da su i u tom pogledu uskraćene za ostvarivanje svojih elementarnih ljudskih prava.
Privatnici diskriminišu
MONITOR; U javnosti vlada mišljenje da su žene surovo diskriminisane prilikom zapošljavanja i na poslu?
PETROVIĆ:Crna Gora je zemlja u kojoj tradicionalne društvene uloge i rodni stereotipi na štetu žena i njihovih ljudskih prava i dalje istrajavaju ne samo u porodičnim okvirima već i u oblasti zapošljavanja. Iako je u Crnoj Gori zakonom zabranjena diskriminacija po bilo kojoj osnovi, uključujući i rod, u praksi se može govoriti o visokom stepenu diskriminacije žena prilikom zapošljavanja kao i u procesu rada. Pitanja da li ima porodicu, djecu, da li planira djecu i čitav set pitanja iz sfere ličnog porodičnog života koje se postavljaju ženama od strane posebno privatnih poslodavaca, svjedoče o diskriminaciji, a smatraju se normalnim.Prilikom zapošljavanja kod dijela poslodavaca važna je i starosna dob žene kao i fizički izgled u odnosu na znanje,kvalifikacije i poslovno iskustvo žene, tako da se može govoriti o velikom broju žena koje su žrtve višedecenijske tranzicije.Zbog socijalno-ekonomskog statusa žene najčešće nisu u prilici da biraju posao izato ostaju da rade na mjestima na kojima nerijetko trpe i neki oblik nasilja koji je teško dokazati, a najčešće je to mobing.
Nema dobrovoljne prostitucije
MONITOR: Vi ste često upozoravali da djevojke u Crnoj Gori vrlo mlade ulaze u svijet prostitucije …
PETROVIĆ: Moj stav po tom pitanju je jasan: kako god je ko klasifikovao i gradirao, prostitucija u svojoj srži nosi nepobitnu karakteristiku dehumanizacije žena, odnosno njihovo svođenje na seksualni objekat i time potpuno poništavanje njih, kako kao žena, tako i kao ljudskih bića.Ne priznajem da postoji takozvana “dobrovoljnost” u prostituciji i “elitna” prostitucija”. “Dobrovoljna” prostitucija je samo prividna, a negdje daleko od očiju javnosti.
Postojanje prodaje ženskog tijela na tržištu roba kao i svih ostalih roba ukazuje na poraznu civilizacijsku činjenicu da nema riječi (osim deklarativno) o elementarnom poštovanju ženskih prava kao nedjeljive cjeline univerzalnih ljudskih prava.
Veseljko KOPRIVICA
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice