Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Afrički model

Objavljeno prije

na

Hladni zimski dani osim što građanima Crne Gore donose visoke račune za struju – donijeli su i najavu da bi oni mogli uskoro biti još veći.

Uz to – dobili smo i potvrdu da je A2A kreator naše energetske sadašnjosti, a kako stvari stoje i budućnosti. Iako je još manjinski vlasnik Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), ova italijanska firma traži povećanje cijena struje i što brži povraćaj uloženog novca. Legitimno je što je privatnoj firmi njen interes na prvom mjestu. No, problem je kad predstavnici države koja je većinski vlasnik EPCG i državne Agencije za regulaciju – ne čine dovoljno da zaštite interese građana. Ili baš moraju da manjinskom akcionaru obezbijede ono što su Italijani nameračili?

Kada se digla prašina oko zahtjeva EPCG i Srđan Kovačević, predsjednik Odbora direktora EPCG, priznao je da italijanski partneri – pretjeruju.

NEREALNI ZAHTJEVI ITALIJANA: „Stopa od oko 11 odsto povrata investicija je previsoka i uticala je na povećanje zahtjeva za oko 70 miliona eura. To je standard koji je određen na zapadu, ali u ovom trenutku to u Crnoj Gori nije realno i to je bio jedan od razloga zašto su se predstavnici državnog udjela u EPCG distancirali od zahtjeva izvršnog menadžmenta”, objasnio je Kovačević.

On je negirao da je Odbor direktora dao saglasnost na sporni zahtjev kojim se za domaćinstva traži čak 79 odsto veća cijena, jer za to nemaju ovlašćenja. A o tome da je Odbor dao saglasnost na dokumentaciju za pripremu zahtjeva Regulatornu agenciju za energetiku je obavijestio – direktor EPCG Enriko Malerba.

Kovačević je odgovornost prebacio i na RAE tvrdeći da je problem u pripremi zahtjeva za poskupljenjem izazvala postojeća metodologija RAE „koja za određene troškove ne definiše njihovo izračunavanje”.

ŠUPLJINE I STAVOVI: No, i pored svega – svi su ostali u svojim foteljama dok građani strepe pri pomisli da bi struja koja je ionako skupa za crnogorski standard mogla dodatno poskupjeti.

Doduše, nisu građani i NVO sektor usamljeni. I premijeru Igoru Lukšiću se čini da su zahtjevi EPCG pretjerani. On je rekao da treba do kraja rasvijetliti motiv EPCG zašto traži poskupljenje, ističući da je to posao RAE. „Ne mogu da se otmem utisku da je takav zahtjev očigledno nerealan s obzirom na to da je rasprava pokazala da ima mnogo šupljina u tom zahtjevu, i očekujem od dalje komunikacije EPCG sa RAE da se u potpunosti pojasne njihovi stavovi”.

Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević traži da Ranka Čarapić pokrene postupak za utvrđivanje krivične odgovornosti protiv ljudi iz Regulatorne agencije za energetiku. Smatra da su napravili nakaradnu metodologiju koja nije tržišna, a EPCG i njenom vlasniku omogućava da uvećaju cijenu struje i tako zakonski i legalno pljačkaju građane Crne Gore. „Za EPCG nema tržišnog rizika. Ona djeluje u monopolskom okruženju jer građani naše zemlje nemaju alternativu pri kupovini struje, pa vlasnik zbog propusta države ima osnov da traži uvećanje cijena”, objašnjava Medojević.

I SDP je odlučio da se oglasi i zaškripi zubima. Valja se, s vremena na vrijeme. Tako je vicepremijer – Vujica Lazović najavio da će država inicirati izmjene statuta EPCG, kako bi se onemogućila poskupljenja električne energije bez prethodne saglasnosti predstavnika države u Odboru direktora. Na vakat! A upravo je on potpisao Ugovor o dokapitalizaciji i djelimičnoj privatizaciji u ime Vlade. Tada je upravljanje kompanijom prepušteno menadžmentu, na čijem je čelu izvršni direktor Enriko Malerba čiji se potezi sada Lazoviću, eto, ne dopadaju.

KOALICIONI MIR: Ipak, Lazović, u maniru SDP-a, tvrdi da je ugovor sa A2A dobar za Crnu Goru i da će kao dokaz za to predložiti Vladi da se dokument objelodani, kako bi prestale medijske špekulacije i sakupljanje jeftinih političkih poena. „Tvrdim da je to jedan od dobrih ugovora koji smo potpisali, gdje su maksimalno zaštićeni interesi države”. Šta Lazović podrazumijeva pod „državom” vidjećemo kada se EPCG i RAE raskusuraju.

Iako je SDP do sada o pitanjima energetike vodila donekle konzistentnu politiku (deklaracija o zaštiti rijeke Tere, drugi blok termoelektrane Pljevlja) veliko je pitanje kako će se sada nositi sa naraslim apetitima inostranih partnera i ovdašnjih interesnih grupa. Ministri iz SDP-a su krajem 2010. godine, dok je premijer bio Đukanović, ćutali kada je na dnevni red Vlade stigla izgradnja hidroelektrana na Morači. Uzdržanošću kada se glasalo za usvajanje koncesionog akta i nacrta ugovora o koncesiji za Moraču pokazali su da jasno vide da nešto nije u redu sa vladinim planovima, ali i da se ne mogu otvoreno usprotiviti DPS-u i njihovom silovitom srljanju u posao dodjele koncesija za gradnju elektrana Italijanima. Istoj firmi koja je manjinski vlasnik EPCG i koja ima, po priznanju i vlasti i opozicije, u tom aranžmanu nerealne zahtjeve i očekuje veliku zaradu.

PUTUJ EVROPO: Izgradnja hidroelektrana na Morači će narednih sedmica doći na red u parlament. Tada će sve političke partije imati priliku da, još jednom, pokažu koliko su posvećene interesima građana, a koliko interesnih grupa.

U međuvremenu se crnogorske energetske enigme pominju i u Evropskom parlamentu.

Na sjednici Odbora za međunarodne poslove EP, na kojoj se raspravljalo o predlogu Rezolucije o procesu evropskih integracija Crne Gore Čarlsa Tanoka i amandmanima na nju, pominjan je kabl. U dijelu rezolucije gdje Tanok pozdravlja izgradnju podvodnog kabla između Crne Gore i Italije, evropska poslanica Urlike Lunaček tražila je da se doda amandman kojim se traži od crnogorskih vlasti, prije svega Ministarstva ekonomije, da objavi sporazum o izgradnji kabla.

,,EP uzima u obzir sudske žalbe u Italiji koje su podnijele neke opštine i NVO vezano za ovaj projekat i poziva da se objave sve posljedice sporazuma, uključujući i uticaj na životnu okolinu”, piše u amandmanu, koji je podnijela Lunaček.

Ne treba zaboraviti da su taj posao utanačili Silvio Berluskoni i Milo Đukanović, da je posao pripao italijanskoj Terni, a da ni taj, kao ni ugovor o dokapitalizaciji EPCG sa A2A nisu dostupni javnosti. Prije nekoliko dana Terna je postala suvlasnik Crnogorskog elektroprenosnog sistema sa oko 22 odsto akcija, jer je dokapitalizacija završena. Terna je 25. januara uplatila 34,2 miliona eura za akcije Elektroprenosa, sa kojim će graditi podvodni energetski kabl Crna Gora – Italija. Takođe ne treba zaboraviti da su koristi od ovoga posla višestruke: Republički zavod za urbanizam i projektovanje, u vlasništvu Aca Đukanovića, radiće detaljni prostorni plan.

MORA DA POSKUPI: Protivnici postavljanja podvodnog energetskog kabla Peskara – Tivat, sa obje strane Jadrana su se ujedinili. Kabl – ne žele. Labud Mihović, predsjednik Mjesne zajednice Lastva Grbaljska, tvrdi da su mu prekomorski saborci objasnili da je najavljeno poskupljenje struje u Crnoj Gori i Italiji direktna posljedica zahtjeva italijanske kompanije A2A da tako finansira Ternin projekat.

Mihović pojašnjava da su razgovarali sa vođom pokreta „Ne dirajte našu budućnost” i najistaknutijim protivnikom Terninog energetskog kabla, lokalnim političarem iz Peskare Lorencom Valorejom. On im je, kaže Mihović, još prije mjesec dana rekao da će prva dobrobit od kabla biti poskupljenje struje 90 odsto. „Hoće da iz te cijene poskupljenja u Italiji i ovdje finansiraju cijeli projekat”, objašnjava Mihović.

Mještani Lastve Grbaljske tvrde da podatke o kablu ne mogu dobiti ni od lokalnih, ni od državnih vlasti. Slična je situacija i sa projektom HE na Morači. Iako je odmakao do tendera, još se ne znaju najvažnije stavke – prije svega kakvu i koliku će koristi Crna Gora i njeni građani imati od tog projekta.

Žarko Rakčević, koordinator Foruma 2010, u nekoliko navrata je upozorio da se izgradnjom HE na Morači neće riješiti deficit električne energije, plaćaće se veća kamata nego što su doprinosi od koncesija i poreza, a ni zaposlenost se neće povećati, tako da tu nema ni riječi o javnom interesu.

Slika čitavog posla oko privatizacije EPCG, kabla i HE na Morači mogla bi kao epilog imati „afrički razvoj” Crne Gore, kako je to nedavno formulisao ekolog Darko Pajović. Izvlačenje resursa i siromašenje ionako privredno iznurene Crne Gore.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo