Mito od privatizacije Telekoma Mađari su, preko posrednika, uputili lično crnogorskom premijeru. To se precizno navodi u dokumentima američke Komisije za hartije od vrijednosti (SEC) koje je ove sedmice objavio list Vijesti.
I do sada je bilo jasno da je centralna ličnost koruptivnog aranžmana tokom prodaje crnogorskog Telekoma Mađarima/Njemcima 2005. godine, bio Milo Đukanović – jedini koji je kupcima mogao obezbijediti povlastice koje su željeli (većinski paket Telekoma, plus akcije manjinskih akcionara neophodne za 2/3 većinu – po nižoj cijeni, pravo na otpuštanje radnika…).
,,U suštini, SEC tvrdi da je Ana Kolarević primila mito u ime svog brata u vezi sa kupovinom akcija Telekoma Crne Gore. Odbrana traži njeno svjedočenje koje se tiče posla koji je obavljen po ugovoru Sigma”, stoji u dokumentu koji su objavile Vijesti. Radi se o zahtjevu kojim odbrana bivših direktora Mađarskog Telekoma Eleka Štrauba, Andraša Baloga i Tamaša Morvaia, koje SEC tuži pred sudom u Njujorku, predlaže saslušanje svjedoka iz Crne Gore.
Kolarevićeva, preko koje je njen brat, sedmostruki crnogorski premijer, stigao do mita od 580.000 eura uplaćenih navodno za konsultantske usluge, neće svjedočiti u Njujorku početkom 2015. godine, pošto je SEC, u nastojanju da učini efikasnijim započeti sudski postupak, odustala od gonjenja za korupciju u Crnoj Gori. Fokusirali su se na koruptivne aranžmane Dojče i Mađar Telekoma u Makedoniji.
Zbog čega? Dijelom i zato što su koruptivni poslovi u Makedoniji stariji od onih u Crnoj Gori. Neke činjenice nijesu sporne ni u Dojče Telekomu. Prvi čovjek Crnogorskog Telekoma Rudiger Šulc je, za razliku od crnogorskih zvaničnika, početkom 2012. potvrdio ono o čemu govore američka dokumenta. ,,Prema mojim saznanjima, postoje određeni elementi koruptivnih uplitanja”, predočio je Šulc novinarima.
Postojanje ,,koruptivnih uplitanja” nije bila tajna ni za američke zvaničnike u Crnoj Gori. Oni su, ipak, čekali duže od dvije godine da svoja saznanja učine dostupnim i ovdašnjoj javnosti. I uradili su to tek pošto su se naši zvaničnici počeli hvalisati svojom, navodno dokazanom, nevinošću.
To što je SEC odustao od sudskog dokazivanja dijela tužbe koji se odnosi na korupciju crnogorskih zvaničnika ne znači da korupcije nije bilo – saopštili su iz Ambasade SAD u Podgorici. ,,Dokazi o korupciji postoje”.
Potom su na scenu stupili medijski specijalci pokušavajući da relativizuju te, jasne i nedvosmislene, informacije. Američka amabasadorka u Crnoj Gori Sju K. Braun, reagovala je na pisanje novopokrenutog izdanja dnevnog lista Informer, u kome je objavljeno da je saopštenje ambasade SAD samo „stav nižih uposlenika” u ambasadi u Podgorici.
,,Saopštenje o Telekomu je stav američke Vlade”, bila je precizna ambasadorka Braun. Ona je ponovila da su crnogorske vlasti dužne da istraže ulogu crnogorskih građana, uključenih u taj slučaj.
Nekoliko dana unazad Vijesti objavljuju dokumente američkog pravosuđa, u kojima se precizira kako je i preko koga mito stigao do vrha. U tužilaštvu ćute. Nevješti se prave i predstavnici izvršnih i zakonodavnih vlasti. Izgleda da im je servirana prekrupna riba.
U dokumentima na koje se pozivaju Vijesti, nanovo se i detaljnije, razrađuje poznata šema koju je krajem 2011. objelodanila SEC, a prema kojoj je ukupno 7, 3 miliona mita otišlo na račune četiri kompanije iza kojih su se krili sestra premijera Đukanovića, menadžeri Telekoma i Moneta – Oleg Obradović, Milan Perović i Miodrag Ivanović koji su nakon privatizacije Telekoma prešli u upravu Prve banke, i prijatelj Đukanovića – tajkun Duško Knežević.
U dokumentima američkog pravosuđa navodi se da su ti ugovori lažni i da je posao za koji su te četiri kompanije plaćene u stvari uradio neko drugi.
SEC tako navodi da je Tamaš Morvai, bivši direktor Odjeljenja za strategiju Mađar Telekoma, potpisao lažni ugovor sa njujorškom firmom Sigma, iza koje su se, kao što su i sami potvrdili, krili podgorički advokati Ana Kolarević i Nikola Martinović. Navodno, to je urađeno jer su Kolarevićeva i Martinović bili ,,zabrinuti kako će javnost reagovati nakon nepopularnih otpuštanja”.
Iz njihovih tvrdnji proizilazi kako je Dojče Telekom, jedna od najvećih telekomunikacionih kompanija na svijetu, dvoje lokalnih advokata platila sa više od pola miliona eura kako bi ih oni naučili da organizuju radnu snagu u vlastitoj firmi. DT je u to vrijeme gazdovao sa više od 20 telekomunikacionih kompanija od Rusije do SAD.
Američka verzija glasi: ,,Cilj ugovora sa Sigmom bio je da usmjeri tajne isplate sestri najvišeg crnogorskog zvaničnika preko posrednika iz Njujorka, imenovanog u ugovoru. Zvaničnikova sestra, koja je bila advokat u Crnoj Gori, nije pružila nikakve usluge Mađar Telekomu ili Telekomu CG. Pravne usluge koje je zvaničnikova sestra tvrdila da je pružila, pružili su u stvari interni i redovni spoljni pravni savjetnici Mađar Telekoma, po značajno manjoj cijeni. Pravni savjetnik Mađar Telekoma nije imao nikakvih poslova sa nominalnom stranom ugovornicom, niti sa zvaničnikovom sestrom o bilo čemu”, piše u tužbi SEC-a.
Nakon što su optužbe SEC-a objelodanjene u januaru 2012. godine, Ana Kolarević je negirala da je primila mito. U novembru 2012. godine priznala je da joj je Telekom preko Sigme platio 246.000 eura za posao ,,pravne reorganizacije” kompanije, na njen račun u Kneževićevoj Atlas banci. ,,Izvod sam”, objašnjavala je, ,,prezentovala kome je trebalo”. Pride, Kolarevićka je rekla da je od dobijenog novca odmah platila porez. Zašto i ne bi?
Prema dokumentima američkog pravosuđa ključnu ulogu posrednika odigrao je Oleg Obradović, koji je u tom periodu bio član UO u Telekomu. On je, pišu Vijesti, Mađarima i Njemcima preporučio angažovanje kancelarija Ane Kolarević i Nikole Martinovića, koje su potom insistirale da identitet sakriju iza kompanije registrovane u Njujorku.
Monitor je već pisao o tome kako je koruptivni novac stigao na račun jedne od četiri kompanije Fiesta investmenst limited, i pojasnio veze te kompanije sa Duškom Kneževićem, Đukanovićevim prijateljem i saradnikom. Na račun te kompanije otišao je najveći dio od 7,3 miliona eura. Mita.
Premijer Đukanović je izgubio entuzijazam sa kojim je najavljivao kako jedva čeka informacije i dokaze iz SAD ,,jer ćemo se slatko ismijati”. Zaboravio je i na svoj tadašnji alibi: ,,Da li mislite da bih ja svoju reputaciju stavio na doboš za 200.000 eura?”
A šta ako mislimo da bi? Amerikanci, vidimo, tvrde – da jeste.
Sada je, čini sa s razlogom, samo beskrajno ljut. ,,Sve što se pojavilo ovih dana, a istovremeno se vezuje za moje ime povodom afere Telekom je gnusna laž. I moj poziv na tragu onoga što je državni tužilac Crne Gore već učinio da svi oni koji imaju nešto više od sposobnosti da kreiraju laž da to iznesu pred crnogorskom javnošću i da to pitanje jednom skinemo sa dnevnog reda… Ovdje se bavimo glupošću. Glupost koja stanuje i tamo i ovamo. To vam sada potvrđujem. Glupost i laž”, naveo je Đukanović pred parlamentom.
Izgleda da Đukanović ne uviđa da su sumnje o korupciji, nakon izjava i dokumenata iz SAD, više nego „osnovane”. I sada postoji samo jedan način da se to pitanje „skine sa dnevnog reda”. Na sudu.
U situaciji smo kada o uzrocima i posljedicama afere Telekom glavnu riječ više ne bi smjeli da imaju ključni akteri tog, zvaničnici SAD su eksplicitni, koruptivnog posla. Ko će, i kada, u ovdašnjem trijumviratu vlasti imati hrabrosti da povuče prvi potez? A on je očigledan – Milo Đukanović, „čovjek u čije je ime Ana Kolarević primila mito”, ne može suđenje čekati na mjestu premijera. Da li će on podnijeti ostavku, da li će parlament uskratiti povjerenje njegovoj vladi ili će pravosuđe zatražiti da se Đukanoviću skine imunitet? Nije svejedno. Izjave o vječnom i ničim narušenom prijateljstvu SAD i Crne Gore kojim nas ovih dana tješe (ili zamajavaju) Filip Vujanović i Ranko Krivokapić više nijesu dovoljne.
Može izgledati kao ponavljanje, međutim, jako je bitno – nepravosnažna presuda kojom je Ivo Sanader osuđen za primanje mita od (opet mađarske) naftne kompanije MOL, prilikom privatizacije hrvatske Ine, dovela je do zahtjeva iz Budimpešte da se za zvaničnim Zagrebom započnu pregovori o, do tada nespornom, vlasništvu. Mađari pokušavaju da preduprijede mogućnost da Hrvatska, jednostavno, poništi koruptivni ugovor, i svoje vlasništvo povrati bez bilo kakve naknade.
Da li je slična priča moguća i u Crnoj Gori?
Ranko, oprosti
Posljednje epizode afere Telekom zgodna su prilika da bacimo pogled preko ramena i uvidimo kako su režimski spin majstori pokušali sahraniti živu priču o koruptivnim radnjama vladajuće porodice i njihovih saradnika.
Tako je poslanik Demokratske partije socijalista Zoran Jelić zatražio da se opozicija izvini građanima nakon što je u SAD ,,obustavljena istraga o navodnoj korupciji u privatizaciji Telekoma Crne Gore”.
On je opoziciju, nezavisne medije (takozvane, kaže Jelić) i dio NVO sektora označio kao pokunjene i moralno poražene. „To što pokušavaju da prećute činjenice, ne umanjuje njihov najnoviji poraz u uzaludnim pokušajima kreiranja afera, kojima se služe kad god im padne na pamet, bez trunke odgovornosti za štetu koju nanose čitavoj državi”. Jelić još, likujući, podsjeća: ,,Bezbroj naslovnica i strana teksta objavljeno je, u protekle dvije godine, u pokušaju da se dokaže nedokazivo. Javno i bez ikakvih dokaza su žigosani i blaćeni ljudi koji nemaju nikakve veze sa politikom, urušavan je ugled crnogorskih institucija…”.
Radost trenutka ponijela je i Ranka Vujovića, izvršnog direktora Medijskog savjeta za samoregulaciju. Senzacionalizam je prateći segment novinarstva u Crnoj Gori, ocijenio je Vujović, objašnjavajući kako o tome najbolje svjedoči afera Telekom. ,,Mediji koji su intenzivno prethodne dvije godine koristili ovu navodnu aferu po pravilu, na naslovnim stranama, sada odbijaju da objave informaciju o odluci američkog suda da odbije tužbu u ovom slučaju”, recitovao je Vujović.
Onda su, posredstvom Ambasade SAD, u Podgoricu stigli glasovi i papiri koji aferu Telekom vraćaju tamo gdje joj je i mjesto. Zoran i Ranko – šute. O čemu to ,,najbolje svjedoči afera Telekom”?
Neki kažu kako je indikativno da je nakon saopštenja Ambasade SAD, prema kome je korupcija Đukanovića i njegovih dokazana, Zoran Jelić – obrijao brkove. O Ranku Vujoviću niko ne kaže ništa.
Ne oglašava se ni naš ,,vrhovni medijski samoregulator”, spreman da se potpiše i ispod ovih redova: ,,Poslije svega što ste u prethodnih par dana objavili i imate namjeru da objavite (!?), Upravni odbor konferencije je zaključio da cilj vaše redakcije nije da konferenciju medijski profesionalno propratite, te vam se stoga ne odobrava akreditacija”. To je dio obrazloženja Ranka Vujovića kada je, u novembru, kao predsjednik UO multimedijalnog projekta Slika, riječ, neprijatelj, novinarima Vijesti uskratio pravo da prate događaj koji je, između ostalog, finansiran i novcem poreskih obveznika Crne Gore. Na radost Vladimira Bebe Popovića, Mila Đukanovića, Svetozara Marovića i njihovih poslovnih partnera i obožavalaca iz zemlje i inostranstva. A izvinjenje se čeka.
Zoran RADULOVIĆ
Milan PEROVIĆ KORAĆ
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice