Povežite se sa nama

Izdvojeno

AFERA – MUZEJ SAVREMENE UMJETNOSTI: Ucjenjivanje sa primjesama kulture

Objavljeno prije

na

Transformacija Centra savremene umjetnosti u Muzej, postala je prioritet u radu Vlade na kraju njenog mandata. Umjesto da kao i mnoge stvari u kulturi sve prođe bez mnogo buke, otvorila je mnoga pitanja od ucjenjivanja direktorice Centra od strane ministarske do navodnog obećanja da će ministarka biti na čelu novoformiranog Muzeja

 

Poslovna direktorica Centra savremene umjetnosti Jelena Božović uputila je krajem prošlog mjeseca pismo premijeru Dritanu Abazoviću u kojem ga obavještava o, kako tvrdi, prijetnjama i ucjenama koje su joj uputile ministarka kulture i medija Maša Vlaović i v.d. direktorice Direktorata za kulturno-umjetničko stvaralaštvo Milena Mijović-Durutović.

Nakon što premijer nije odgovorio na pismo, ono je dospjelo u javnost. U njemu Božović navodi da su u Ministarstvu pročitali članak u Monitoru koji se bavio najavljenom transformacijom Centra u Muzej savremene umjetnosti, u kojem je Božović kazala da nije zvanično kontaktirana u vezi sa transformacijom.

„Vlaović i Mijović-Durutović su pokušale da mi prijete i da me ucijene, kako su one to nazvale, tajnim dosijeom koji imaju o meni i koji planiraju da puste u javnost u slučaju da istog trenutka ne prestanem da iznosim svoj stav o transformaciji Centra u Muzej savremene umjetnosti. Da će se lično pobrinuti da se nigdje više ne zaposlim, jer će mi sva vrata biti zatvorena. Da je ministarki Vlaović obećana pozicija direktorice Muzeja savremene umjetnosti, te da ukoliko budem poslušna može se naći i pozicija za mene“, navodi Božović u pismu premijeru.

Dodala je i da je od nje ranije, kao uslov za saradnju, traženo da otpusti kustoskinju Nataliju Vujošević, koja je javno govorila o svim manama naprasne transformacije Centra u Muzej.

Ove tvrdnje su odjeknule u javnosti i podsjetile na način obračunavanja sa neistomišljenicima bivšeg režima. U apelu koji je potpisalo 167 umjetnika i radnika u kulturi daje se podrška direktorici Božović i naglašava: „Atmosfera nasilja koja pulsira javnom i institucionalnom sferom crnogorskog društva, a koja se demonstrira i od zvaničnih predstavnika vlasti postala je nepodnošljiva i zastrašujuća.

Postizanje ciljeva nasiljem postala je svakodnevna praksa koja duboko razara ostatke društvenog tkiva Crne Gore. Kao radnice/i u kulturi pružamo poruku podrške koleginici u veoma ranjivoj situaciji u kojoj se zatekla, a kao građanke/i Crne Gore osjećamo se veoma  povrijeđeno i poniženo ovakvim odnosom od strane vlasti“.

Monitor je ponudio Ministartsvu kulture i premijeru da komentarišu ovaj slučaj i da odgovore da li je mjesto direktorice budućeg Muzeja savremene umjetnosti obećano ministarki. Odgovore nijesmo dobili.

Na prozivke iz Ministarstva kulture i medija su odgovorili saopštenjem u kome navode da oni snažno raskidaju sa starim praksama, da  trgovine za pozicije u kulturi nema i neće je biti, te da su stručnost i profesionalizam imperativ.

„Povodom pisma koje je uputila direktorica Božović, želimo da informišemo javnost da su svi navodi u tom pismu neistine, koje se ni na koji način ne mogu dovesti u vezu sa Ministarstvom kulture i medija, resornom ministarkom Mašom Vlaović i generalnom direktorkom Direktorata za kulturno-umjetničko stvaralaštvo Milenom Durutović“, saopštili su iz Ministarstva. Opštužili su Božović da sprovodi medijski linč ne samo prema ministarki i direktorici Direktorata, već i prema cjelokupnom konceptu da Crna Gora dobije Muzej savremene umjetnosti.

Ove nedjelje oglasio se i premijer Abazović. Pozvao je Jelenu Božović da se obrati nadležnim institucijama povodom navoda da joj je navodno prijećeno medijskim linčom. On je izjavio da ne vjeruje da se ministri služe prijetnjama prilikom rješavanja problema, i istakao da je uvijek bio protiv takve prakse.

Saga oko Muzeja počela je kada je Vlada krajem septembra usvojila informaciju o potrebi transformacije JU Centra savremene umjetnosti u Muzej savremene umjetnosti i zadužila Ministarstvo kulture da pripremi Elaborat o osnivanju Muzeja.

Nakon što je direktorica Božović u Monitoru izjavila da sadašnji Centar, smješten u Dvorcu Petrovića na Kruševcu, nema prostornih i tehničkih kapaciteta da preraste u Muzej, iz Ministarstva kulture su krajem prošlog mjeseca izdali saopštenje u kojem navode da je ovo najozbiljniji projekat kulture od obnove nezavisnosti i jedan od strateških prioriteta ove Vlade.

„Povodom medijskih navoda da uprava Centra savremene umjetnosti nije obaviještena o transformaciji te ustanove u Muzej, ovom prilikom želimo da informišemo javnost da je početkom septembra ove godine održan sastanak sa direktoricom Centra u Ministarstvu kulture i medija, na kojem se, između ostalog, razgovaralo i o ovoj temi“, navodi se u saopštenju Ministarstva.

Božović je ranije za Monitor kazala da je prilikom sastanka u Ministarstvu koji se desio drugim povodom, pomenuto da se razmišlja o toj ideji. „Tom prilikom sam postavila par ključnih pitanja na koje nisam dobila konkretne odgovore. Sljedeći susret sa ovim konceptom je bio pošto je predlog otišao na sjednicu Vlade Crne Gore. Takođe sam u neformalnom razgovoru saznala da su dvije kustoskinje Centra savremene umjetnosti uključene u radnu grupu vezanu za ovu temu.
Možete zaključiti da proces nije bio transparentan, te da nije bilo formalnog obraćanja meni kao direktorici institucije čija transformacija se planira, kao ni ostalom stručnom tijelu Centra savremene umjetnosti“, saopoštila je Božović.

U Ministarstvu su očigledno ljuti zbog tvrdnje da je proces bio netransparentan. Tvrde da je sve bilo po zakonu, te da će Elaborat dati odgovore na sva sporna pitanja. Direktorica Božović pita zašto se sve radilo tajno i čemu hitnost u ovom postupuku. Posebno što se Centar već godinama sprema za transformaciju u Muzej, navodi Božović, a sada kada do toga navodno treba da dođe Ministarstvo ne kontaktira stručnjake iz ove institucije.

O kakavoj je saradnji riječ, govore tvrdnje iz Ministarstva da će Savjet Centra savremene umjetnosti imati priliku da se izjasni o Elaboratu tek kada on bude gotov.

Da se sve radilo na brzu ruku potvrđuje i to što iz Ministarstva nemaju odgovor na pitanje da li će se za novi Muzej graditi zgrada ili je riječ samo o pukom preimenovanju neuslovnog Centra u Muzej.

Podgorica je jedini evropski glavni grad koji nema Muzej savremene umjetnosti i  ideja o njemu nije nešto novo. Prvo obećanje o gradnji Muzeja savremene umjetnosti u Podgorici datira iz 2011. i dao ga je tadašnji ministar kulture Branislav Mićunović. Sve je usvojila tadašnja Vlada i plan je bio da izgradnja bude završena 2017. Da će u realizaciji pomoći i Opština najavio je tadašnji gradonačelnik Miomir Mugoša. Zdanje je trebalo da nikne preko Morače, na Kruševcu, procijenjena vrijednost muzeja oko pet i po miliona eura.

Uoči podgoričkih izbora 2014. i 2018. ponovo, od strane DPS vlasti, najave gradnje muzeja. Određena je lokacija, rečeno da će se raspisati konkursa za idejno rješenje i angažovanje arhitekata „svjetskog glasa“.

Nakon smjene DPS vlasti,  akademski slikar Bratislav Medojević je uputio inicijativu prošloj vladi da se stara zgrada Vlade prenamijeni u zgradu Muzeja. Aktuelna Vlada je navodno uzela u razmatranje ovaj predlog. Na sporna pitanja i nedoumice javnosti odgovaraju da se radi po zakonu, da su uključeni eminentni stručnjaci, te da će Elaborat riješiti sve dileme.

Iz Ministarstva su šturo najavili da Elaborat predviđa izgradnju nove zgrade. Nisu precizirali kada. Ističu da sadašnje prostorije Centra imaju dovoljne kapacitete. Oni koji rade tamo uporno ponavljaju da im nedostaje sve. Neuslovni depo je u potkrovlju, neodgovrajuće su konzervatorske radionice, nema izložbenih prostora.

Premijer je, kao i njegovi prethodnici, najavio da će „Vlada, kroz Ministarstvo kulture i medija, a u saradnji sa Glavnim gradom, u narednim mjesecima odrediti konačnu lokaciju izgradnje Muzeja savremene umjetnosti, nakon čega se može pristupiti raspisivanju međunarodnog konkursa za izradu idejnog arhitektonskog rešenja“.

Zaposleni u Centru ne vjeruju da će od toga išta biti. Smatraju da je cilj cijele zbrke bio otvaranje novih radnih mjesta za kadrove u Ministarstvu kulture, kad im se mandat završi.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo