Povežite se sa nama

MONITORING

ADVOKATSKE TARIFE I MI: Neki to vole skupo

Objavljeno prije

na

,,Super lopovima”, nazvao je potpredsjednik Skupštine Branko Radulović, protekle nedjelje advokate iz advokatske kancelarije Jovović, Mugoša, Vuković. On je u Skupštini predočio slučaj koji datira iz 2010, kada je Pokret za promjene pozvao građane da tuže Elektroprivredu zbog nelegalnog obračuna na računima za struju.

Sud je odlučio u korist Elektroprivrede koju je zastupala ova advokatska kancelarija, a sudski troškovi za koje Radulović tvrdi sa kamatama iznosi više od 140 hiljada eura pali su na teret PZP-a i građana.

U Skupštini je reagovala poslanica Pozitivne Azra Jasavić tražeći od Radulovića da se izvini advokatskoj profesiji. Izvinjenje advokatima od Radulovića je tražio i predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović. Nijesu ga dobili.

Iz advokatske kancelarije Jovović, Mugoša, Vuković najavili su tužbu protiv Radulovića zbog uvrede i, kako tvrde, iznošenja netačnih podataka o visini sudskih troškova.

Radulović je u Skupštini objasnio da su svi tužbeni zahtjevi bili na iznose od pet do sedam eura. Dok advokatski troškovi, za samo tri ročišta u četiri tužbe koje su 273 građanina, uz besplatnu pravnu pomoć advokata PzP, podnijeli protiv EPCG, iznose nešto manje od 100.000 eura, a da su ukupni troškovi sa tarifom sudskog izvršitelja i kamatama, oko 145.000 eura.

Jasavić je u Skupštini poručila Raduloviću da podrži izmjene zakona koji će spriječiti ,,divljanje advokatskih tarifa”, napomenuvši da su advokati  samo postupali po postojećim zakonima.

Advokati sa kojima smo razgovarali tvrde da je, iako se radi o zakonitoj stvari, uobičajeno da se izbjegavaju ovakve masovne tužbe.U ovakvim slučajevima, prema Advokatskoj tarifi, advokat za prvu stranku obračunava važeću tarifu od 100 eura, a za svakog sljedećeg se ta tarifa uvećava za 50 odsto. To u slučajevima kao što je ovaj dovodi do enormnih troškova i velikih honorara advokatima.

Kako to u praksi funkcioniše ilustrativan je primjer iz aprila ove godine. Bivši radnici Radoja Dakića protestuju jer su ogorčeni zbog načina na koji je obračunata raspodjela 622.500 eura prihodovanih od prodaje hale kompaniji Čelebić. Naime, sav novac su dobili njihovi advokati, a njima nije ostao ni cent.

Predsjednik Koordinacionog odbora povjerilaca Milan Vukčević

kazao je da su ukupna potraživanja svih advokata pet miliona eura, a da je ukupno dosuđeno potraživanje radnika sa kamatama nešto više od 50 miliona. On smatra da je advokati  trebalo da dobiju novac, kao i ostali, srazmjerno svom učešću u ukupnom potraživanju, odnosno oko 10 odsto od svake prodaje. Međutim, sud je odlučio da advokati imaju prioritet.

Pa tako advokatskoj kancelariji Veselina Raspopovića trebalo bi da bude isplaćeno 253,6 hiljada eura, kancelariji Prelević 155 hiljada eura, kancelariji Branislava Ćupića 85 hiljada, kancelariji Ljubomira Markovića 44 hiljade, advokatu Milanu Sekuloviću 31,2 hiljada, zavisno od broja bivših radnika koje zastupaju.

Sve su češći i slučajevi u državnim institucijama, prvenstveno zdravstvu i školstvu, gdje radnici tuže poslodavce zbog neisplaćenih obaveza – plata, regresa, zimnice, toplog obroka… Čelnici institucija obično do kraja izbjegavaju da ispune obaveze, milije im je da radnici čekaju par godina da preko suda naplate svoja potraživanja. Uz velike sudske troškove i advokatske honorare.

,,Tu je strašni haos. Država na kraju plaća i jare i pare. Starešine organa ne mare, pa neće da se dogovore sa radnicima, nekad se ide pa se namjerno to prolongira iako se na kraju mora platiti”, ističe jedan od advokata s kojim smo razgovarali.

Čuven je slučaj iz 2012. kada je zbog neisplaćenih zarada proces protiv Višeg suda i države pokrenuo predsjednik Višeg suda u Podgorici Mušika Dujović. Presudom Osnovnog suda u Podgorici on  i njegove kolege sudije Radomir Ivanović i Miroslav Bašović dobili 60.000 eura na ime zaostalih zarada.

,,Nakon istupa u Skupštini dobio sam desetine poruka podrške. Smatraju da konačno treba da se raskrinkaju prljave rabote i u advokatskoj profesiji. Ljudi navode svoje slučajeve kako su opljačkani”, kaže za Monitor Branko Radulović.

On objašnjava da advokati ne mogu da imaju enormne profite dok je većina građana na ivici. ,,Ne mogu da žive van ovog ekonomskog okvira i da ubiraju tolike profire. Problem je i sa advokatima koji su se uhvatili u kolo sa korumpiranim sudijama i korumpiranim tužiocima i oni brane razbojnike i narko dilere za enormne cifre. To je ta mreža korupcije”.

Radulović kao problem vidi i to što je postojeće odredbe o tarifama advokata odredila Advokatska komora. ,,Ostavljeno je njima pa su oni napravili enormne tarife, sat advokata košta više od dežurstva najboljeg ljekara u Crnoj Gori”.

Advokatska tarifa koja je važila od 2005, promijenjena je 20. marta ove godine. Novom Advokatskom tarifom povećani su minimalni novčani iznosi za advokatske usluge. Umjesto dosadašnjih 75 eura, za svaki izlazak pred sud advokatu će sljedovati 100 eura. Pravni ljekovi poput žalbe i tužbe napaćuju se zavisno od visine zaprijećene kazne, odnosno visine spora, počev od 100 eura pa nadalje.

Kod sporova koji su vrijedni preko milion eura, zastupanje na ročištima može da košta do 2.700 eura, a sastavljanje pravnih ljekova i odgovor na njih čak do 5.400 eura.

Do sada su ovakve poslove radili uglavnom braća, sestre ili advokati bliski vlasti. Među njima je najpoznatija kancelarija Kolarević, premijerove sestre Ane, koja je posredovala u privatizaciji Jugopetrola, Telekoma, nikšićke Željezare, zastupala milionera Pitera Manka u privatizaciji tivatskog Arsenala, singapurski Aman rizorts, rusku kompaniju Sonuba… Spisak je dugačak.

Radulović je najavio da će do septembra pripremiti četiri izmjene zakona koje se tiču advokatskih tarifa, koji će izmijeniti i odredbu da Advkatska komora ima samostalnost da utvrđuje tarfie.

,,Ustavom je definisano da je advokatura samostalna i nezavisna djelatnost. Jedino izmjenom Ustava može da se mijenja to pravo. Tarife se donose uz saglasnost Ministarstva pravde, a oni nijesu imali zamjerki na dosadašnje tarife”, kaže za Monitor Zdravko Begović, predsjednik Advokatske komore.

U Crnoj Gori trenutno radi 820 advokata i 450 advokatskih pripravnika. Begović kaže da je za šest godina, od kada je on predsjednik Komore, u ovo strukovno udruženje primjeno 420 advokata. ,,Upisano je više nego što ih je do tada bilo. Advokatura je postala utočište prvenstveno za mlade ljude koji ne mogu drugdje da nađu posao. To je ogroman priliv, a mislim i da smo mi uradili dobru stvar što smo tim mladim ljudima omogućili da sa diplomama ne budu na ulici”.

Većina advokata sa kojima smo razgovarali slažu se da samo mali dio advokata, posebno velike kancelarije, imaju značajne profite, ostali, većina, preživljavaju.

,,Od 10 slučajeva, u prosjeku osam se naplati. U 80 odsto slučajeva ne može da se primijeni advokatska tarfija. Narod nema novca, pa se ne naplaćuje. Ja sam advokat krivičar, i više mi se isplati da branim po službenoj dužnosti jer je tada garantovano da će država platiti polovinu troškova, a od klijenta često ne mogu naplatiti ni četvrtinu”, kaže Begović.

Nije pravo da se o ovoj zahtjevnoj profesiji slika u javnosti uglavnom stvara prema malobrojnim advokatima koji su se dobro ,,snašli” i koji ubiraju enormne profite. Međutim, treba naći pravu mjeru i odgovor na Radulovićevo pitanje: ,,Kako mogu troškovi suđenja da budu 700 eura, ako je tužbeni zahtjev bio pet eura?”. Sve je po zakonu, ali što je mnogo mnogo je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo