Povežite se sa nama

MONITORING

Adut i za političke procese

Objavljeno prije

na

Prošla godina protekla je u znaku pravničkih nadmudrivanja između Srbije i Crne Gore oko kontroverznog pljevaljskog biznismena Darka Šarića, optuženog u Srbiji za šverc ogromnih količina kokaina. Ova godina je počela slično, samo što je sada u pitanju Veselin Vukotić, kojem se na dušu stavlja nekoliko likvidacija, a koga potražuju vlasti iz Podgorice.

Posljednjeg dana prošle godine objelodanjeno je da je Vukotića, plaćenog ubicu nekadašnje Službe državne bezbjednosti Jugoslavije, policija uhapsila u Novom Sadu po potjernici Crne Gore gdje je osuđen zbog ubistva. Kotorski sud Vukotića je osudio na 20 godina zatvora zbog ubistva pomorca Duška Boškovića 1997. godine u diskoteci u Prčanju, nadomak Kotora, i ranjavanja Vladimira Pavićevića.

Poslije hapšenja je, kako je pisao beogradski Blic, Vukotiću određen ekstradicioni pritvor. Na osnovu sporazuma o izručenju sopstvenih državljana, on je po isteku pritvora trebalo da bude izručen Crnoj Gori, koja je za njim raspisala Interpolovu potjernicu.

,,Biće izručen Crnoj Gori, od koje se sada očekuje veće zalaganje na hapšenju onih čije izručenje zahtijeva Srbija,” kazao je tada izvor iz srpskog Ministarstva unutrašnjih poslova. Ispostavilo se, međutim, da je Veselin Vukotić, ubrzo pušten. Pošto ga je istražni sudija u Novom Sadu saslušao, konstatovano je da ne postoji osnov za određivanje pritvora, jer će Vukotiću Viši sud u Novom Sadu suditi u ponovljenom postupku za djelo za koje je osuđen u Crnoj Gori.

Tri nedjelje kasnije, vlasti Crne Gore su zvanično zatražile od Srbije izručenje Vukotića. Ministarstvo pravde Srbije je na to odgovorilo da će molbu za izručenje, ukoliko je bude dobilo, uputiti na razmatranje nadležnom sudu u Novom Sadu, koji je jedini ovlašćen da odluči o zahtjevu za ekstradiciju Vukotića.

Za ime Nikšićanina Veselina Vukotića javnost u Jugoslaviji prvi put čula je poslije ubistva u beogradskoj diskoteci Nana marta 1990. Tada je ubijen Andrija Lakonić Laki, bokser iz Nikšića. Samo mjesec dana prije toga u Briselu je likvidiran albanski emigrant Enver Hadriju. Belgijske vlasti su za taj zločin sumnjičile kako Vukotića, tako i Lakonića i Darka Ašanina.

Za ubistvo Lakonića operativci beogradske policije sumnjičili su Vukotića i Ašanina. Tokom suđenja Ašanin je oslobođen krivice, dok je Vukotić bio van domašaja, jer je od dana ubistva bio u bjekstvu. Vukotić je tada, kako se sumnjalo, pobjegao u Sjedinjene Američke Države, a kako su ovih dana pisale beogradske Večernje novosti potom i u Crnu Goru. To se ispostavilo tačnim, a poslije ubistva u Prčanju 1997. ponovo mu se gubi trag.

Devet godina kasnije, februara 2006. godine, uhapšen je na madridskom aerodromu Barahas, po potjernicama tri zemlje – Belgije, Srbije i Crne Gore. Španci su ga predali Belgijancima.

Poslije dvije godine, provedene u belgijskom zatvoru, pušten je da se od optužbi brani sa slobode, uz kauciju. Ipak, lisice mu nisu skinute, već je odmah izručen Beogradu zbog izdržavanja kazne za ubistvo pomorca Boškovića.

,,Pod uticajem određenih funkcionera SPS-a, Vukotić je ekspresno dobio srpsko državljanstvo, čime se osigurao od izručenja Crnoj Gori,” naveo je odmah poslije hapšenja izvor Blica iz vrha MUP-a Srbije.

Ima mišljenja i u Beogradu i u Podgorici da bi Vukotić mogao biti uskoro upotrijebljen kao poseban adut u nekom političkom ili sudskom procesu protiv crnogorskih državnih čelnika ili crnogorske državne administracije. Navodno, mnogi su veoma zainteresovani za to i kome bi Vukotić mogao da bude koristan, pošto je bio spreman da po nalogu Udbe odradi mnoge prljave poslove.

Beogradske Večernje novosti pišu da su određeni mafijaški krugovi u Crnoj Gori spremili likvidaciju Vukotića, čim bude izručen Podgorici. Navodno, do ovih saznanja došle su obavještajne službe, koje sa istražnim organima rade na obezbjeđivanju Vukotića, kao ključnog svjedoka protiv ,,duvanske mafije”.

Vukotić, prema mnogim procjenama, nije bezbjedan, život mu je ugrožen i okružen je jakim obezbjeđenjem. Na njegovu glavu jurišaju mnogi, ali je u ovom trenutku u njega uperena cijev nekadašnjeg jakog duvanskog kartela, čije su uhodane kanale preuzeli narkobosovi poput Darka Šarića, tvrde Novosti.

Prema ovoj verziji, Vukotić bi mogao da bude jedan od ključnih svjedoka u istrazi krijumčarenja cigareta na prostorima Balkana i Apeninskog poluostrva. Novosti saznaju da su u ovom trenutku za njega, zbog švercerskih kanala, zainteresovani ne samo crnogorski i srpski istražni organi, već i određene strane obavještajne službe.

Nema sumnje da je Vukotić jedan od glavnih aktera mnogih krupnih događanja unazad 20 godina, počev od šverca cigareta pa do mnogobrojnih još nerasvijetljenih likvidacija. On bi mogao, a određena saznanja govore da već razgovara sa istražnim organima na tu temu, da do kraja dovede proces u Italiji, koji se vodi protiv krijumčara cigareta, piše list.

To je posebno interesantno, jer su iz određenih razloga do danas neka imena ostala van optužnice zbog manjka dokaza, a Vukotić bi mogao da i taj problem riješi. Sve je više i saznanja da su tadašnje švercerske kanale kasnije naslijedili narkobosovi poput Darka Šarića, ali i članova grupe Amerika, pišu Novosti.

Da Vukotić zna mnogo o švercu duvana tokom devedesetih, kojeg su pratila i spektakularna do danas nerazjašnjena ubistva, moglo se naslutiti i iz svjedočenja Ratka Kneževića u istrazi o zagrebačkoj likvidaciji Iva Pukanića. On je naveo da su se Vukotić i Pukanić sreli i da mu je Nikšićanin rekao da je dobio nalog da ubije njega i Kneževića.

Prema Kneževićevim tvrdnjama, Vukotića su angažovali Milo Đukanović i Stanko Subotić Cane. Sam Vukotić na ovu temu se nikada nije oglasio, ali jeste pisao Novostima početkom 2008. iz briselskog zatvora Sen Žil. U pismu je, pored ostalog, tvrdio da mu je u zamjenu za oslobađanje od optužbi za ubistvo Envera Hadrijua, nuđeno svjedočenje u Hagu protiv Slobodana Miloševića.

Vukotić je na suđenju Slobodanu Miloševiću pomenut kao vlasnik novosadskog kazina MR Rojal u kome su organizovani tajni sastanci mafije i tadašnjih političara, kao i da je bio blizak sa Markom i Marijom Milošević. Zaštićeni svjedok, na koga je računalo haško tužilaštvo, svojevremeno je radio kod Vukotića i kao takav je bio više nego interesantan tužiocima.

Veselin Vukotić mnogo zna. Ako je tačno da je bio važna karika u švercu duvana koji je cvjetao devedesetih godina i zbog čega se sada vodi više sudskih procesa u Srbiji i Italiji, grupi oko Stanka Subotića i Mila Đukanovića, Vukotić teško može biti svjedok-saradnik, jer je pravosnažno osuđen za ubistvo Boškovića u prčanjskoj diskoteci.

Novosadski sudija Svetlana Tomić-Jokić je kazala kako još nije riješeno da li će početak suđenja Vukotić dočekati na slobodi ili će mu biti određen pritvor.

,,Tužilac je tražio da mu bude određen pritvor, a vanraspravno vijeće će narednih dana donijeti odluku da li će, nakon što je dozvoljeno da mu bude suđeno iz početka, ići u pritvor ili ne”.

Ćelija u zatvoru Spuž, namijenjena Vukotiću, po svemu sudeći, još dugo će ostati prazna. To nije prijatno mnogima u Podgoricu, koji strahuju od onog što Vukotić zna.

Pravne zavrzlame

U vrijeme raspisivanja potjernice za Vukotićem, Srbija i Crna Gora su bile jedna država, pa je srpski sud, po Vukotićevom mjestu boravka u Novom Sadu, bio nadležan za izvršenje kazne. Poslije godinu dana provedenih iza zidina, avgusta 2009, zbog zdravstvenih problema prebačen je na Institut za kardiovaskularne bolesti u Sremskoj Kamenici, gdje je operisan. Kada se oporavio prekinuto mu je izdržavanje kazne. U međuvremenu, preko advokata, podnio je zahtjev da mu se ponovo sudi za ubistvo Duška Boškovića, ali u Srbiji. Po zakonu, svako protiv koga je donijeta presuda u odsustvu, što je slučaj sa Veselinom Vukotićem, ima pravo da traži ponavljanje postupka onog trenutka kad postane dostupan sudu. Postupak se ponavlja bez obzira na to da li je presuda pravosnažna ili ne.

U većini slučajeva sudovi prihvataju zahtjeve okrivljenih. Tokom ponovljenog postupka, optuženi ima pravo da postavlja pitanja svjedocima, predlaže nove svjedoke, kao i nove dokaze. U slučajevima kad je pravosnažnom presudom obuhvaćeno više osoba, onda se postupak sprovodi samo u odnosu na onoga ko je tražio ponavljanje, jer je već utvrđeno šta su drugi radili.

Advokat Vukotića, Zdenko Tomanović, tvrdi da je Belgija Vukotića izručila Srbiji pod uslovom da mu se u Srbiji ponovo sudi za ubistvo Boškovića. Tomanović objašnjava da to znači da Srbija, zbog suđenja za isto djelo, Vukotića ne smije da izruči nijednoj zemlji, pa ni Crnoj Gori.

Prema nekim tumačenjima, da li će i kada Vukotić biti poslat na izdržavanje jedine pravosnažne presude za ubistvo, izrečene u Crnoj Gori, zavisiće od brzine rada istražnih organa u Srbiji. Ukoliko bude dokazano da je ubio Lakonića, Crnoj Gori će biti izručen tek poslije izdržane zatvorske kazne. U suprotnom, biće predat čim se istraga i suđenje, ako ga i bude, završe.

Vukotić je i prije prednovogodišnjeg hapšenja u Novom Sadu, a naročito poslije oktobarskog potpisivanja sporazuma Srbije sa Crnom Gorom o međusobnom izručenju osumnjičenih za organizovani kriminal, postao kamen spoticanja saradnje zvaničnog Beograda i Podgorice. Njegovo ime se, naime, našlo na prvom spisku osoba čije je izručenje zatražila Crna Gora.

,,Srbija je zamjerala Crnoj Gori što ne hapsi glavnog Šarićevog saradnika Gorana Sokovića, protiv kog se vodi postupak u Beogradu. Neformalno, Crna Gora je na to odgovarala upravo imenom Veselina Vukotića, zamjerajući Srbiji što mu je dala državljanstvo i pustila ga iz zatvora” – kazao je u prvoj reakciji na hapšenje Vukotića izvor Blica iz vrha MUP-a.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo