INTERVJU
ADNAN ĆERIMAGIĆ, INICIJATIVA ZA EVROPSKU STABILNOST – BERLIN: Izmjene Ustava BiH u ovom trenutku su nerealne
Objavljeno prije
11 mjesecina
Objavio:
Monitor onlinePredstavnik međunarodne zajednice nema moć da mijenja državni ustav, a u donjem domu Parlamentarne skupštine BiH ne postoji potrebna dvotrećinska većina. Mislim da su toga svjesni i u EU, pa u ovom trenutku na tome ni ne insistiraju
MONITOR: Jedna od najnovijih vijesti koje dolaze iz BiH jeste potvrda prvostepene presude bivšem premijeru FBiH, Fadilu Novaliću, za zloupotrebu službenog položaja u aferi Respiratori. Novalić („i drugi“) osuđeni su na višegodišnje kazne zatvora. Tvrdi se da nema pravne države bez osude visoke korupcije. Može li ovaj slučaj pokrenuti tu pravnu državu u BiH?
ĆERIMAGIĆ: Nije tajna da u bosanskohercegovačkom pravosuđu mnogo toga ne funkcioniše kako bi trebalo. Tu ne mislim isključivo na veze politike sa pravosuđem već i na to da je pravosudni sistem postavljen tako da se bavljenje komplikovanim i dugim slučajevima visoke korupcije obeshrabruje. Čak naprotiv, ukoliko tužilac predugo „ostane“ na jednom ili dva veća slučaja, rizikuje da ga sistem kazni jer ostaje bez potrebne norme. U tom svjetlu ova pravomoćna presuda jeste izuzetak.
Međutim, vaše pitanje je da li ova jedna lasta nagovještava proljeće u bh pravosuđu. To je u ovom trenutku teško kazati, prije svega jer su izostala sistematska, zakonska i institucionalna rješenja koja bi omogućila značajniji zamah. Da, tokom 2023. godine pokrenuti su procesi protiv bivšeg gradonačelnika Sarajeva i načelnika općine Stari Grad Sarajevo, bivšeg direktora Obavještajno-sigurnosne agencije i Predsjednika državnog suda, ali i Predsjednika Republike Srpske. Međutim, cinici u bh. javnosti insistiraju na dvije stvari. Prvo, da su se nagledali previše „velikih“ procesa koji su nakon velike medijske pažnje završavali oslobađajućim presudama. I drugo, da se na ovoj impozantnoj listi nalaze ipak većinom “bivši“ funkcioneri bliski stranci koja više nije dio vlasti.
MONITOR: BiH u martu očekuje nove odluke EU institucija u vezi sa otpočinjanjem pristupnih pregovora. VP Kristijan Šmit smatra da bi Dodik morao dati neki zvaničan-i pisani, dokaz o lojalnosti državi BiH da bi državne aspiracije imale kredibilitet. Šta mislite o ovom Šmitovom prijedlogu?
ĆERIMAGIĆ: Ne bi bilo prvi put da potpisana izjava političkih lidera u BiH otvori EU put. Početkom 2015. godine tako je zajednička izjava lidera parlamentarnih stranaka o privrženosti EU putu, ali i ustavu BiH, omogućila stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Istu je tada potpisao i Milorad Dodik. Međutim, nisam siguran da bi nešto takvo u ovom trenutku, bez dodatnih reformi iz područja kvalitete izbora i vladavine prava, uvjerilo ionako skeptične EU članice da otvore pregovore sa BIH. Uostalom, i sama Evropska komisija bez čije bezuslovne preporuke zemlje članice neće ni raspravljati o odluci, traži dodatne i konkretne reforme.
MONITOR: Nedavno je na sastanku predstavnika partija koje konstituišu državnu vlast (SNSD, HDZ BiH, Trojka), kažu Dodik i njegova SNSD postignut dogovor oko izmjena izbornog zakona. Dodik je pomenuo i da se kontruktivno razgovaralo o izmjenama u sastavu Ustavnog suda BiH i njegovoj staroj inicijativi o zamjeni stranih sudija domaćim. Kako to sve da razumijemo?
ĆERIMAGIĆ: Dragan Čović i većinski hrvatske stranke okupljene oko njega smatraju da u izboru jednog od tri člana Predsjedništva BiH odlučujuću ulogu trebaju imati glasači u tri kantona gdje živi najveći dio Hrvata u BiH. U isto vrijeme, Dodik i vladajuća koalicija u Republici Srpskoj smatraju da trebaju imati pravo veta na izbor većine odnosno pet od devet sudija Ustavnog suda.
Kako bi to postigli, Dodik i Čović u ovom trenutku zagovaraju usvajanje zakonskih rješenja. To bi u teoriji mogao uraditi Visoki predstavnik kroz nametanja ili Parlamentarna skupština BiH kroz usvajanje zakona. U ovom trenutku, međutim, sam Visoki predstavnik kaže da je protiv takvog puta. Šta god mogao biti rezultat nedavnog razgovora lidera vladajuće koalicije, a o tome postoje različite interpretacije učesnika, protiv ovakvog puta je i određeni broj parlamentaraca iz vladajuće koalicije, koji nije pod kontrolom Dodika, Čovića, i lidera Trojke, a bez kojih se ne može.
U takvom odnosu snaga, iznenađenje je bilo čuti da je dio vladajuće koalicije sazvao sastanke o izmjenama Ustava BiH, koje su u ovom trenutku nerealne. Visoki predstavnik međunarodne zajednice nema moć da mijenja državni ustav, a u donjem domu Parlamentarne skupštine BiH ne postoji potrebna dvotrećinska većina. Mislim da su toga svjesni i u EU, pa u ovom trenutku na tome ni ne inzistiraju.
Sve to sužava prostor za postizanje Dodikovih i Čovićevih željenih rezultata oko Ustavnog suda i Predsjedništva, ali insistiranje na tome uoči martovske odluke EU o otvaranju pregovora o članstvu u EU, vladajuću koaliciju udaljava od razgovora i rada na nužnim reformama.
MONITOR: EU je zemljama Zapadnog Balkana u izgled stavila šest milijardi razvojno-reformske pomoći kroz tzv. Plan rasta. Zauzvrat, očekuje se „ispunjavanje kriterija“ (pravnih i ekonomskih reformi). Već se sumnja da će neke od zemalja, posebno BiH i Srbija, biti uspješne u tome. Kako procjenjujete šanse da ove zemlje steknu prava na „povlačenje“ dvije milijarde bespovratnih sredstava i četiri milijarde povoljnih kredita?
ĆERIMAGIĆ: U ovom trenutku iz BiH stižu dvostruke poruke. S jedne strane, Vijeće ministara BiH pozdravlja ovaj Plan kao odličnu i prijeko potrebnu ponudu BiH. Već je uspostavljen tim za izradu reformi, koji uključuju najviše političke predstavnike svih nivoa vlasti u BiH, od kantonalnog do entitetskog i državnog. Prema Briselu je već poslana i prva lista mogućih reformi. Razgovori se nastavljaju.
S druge strane, iza zatvorenih vrata, reformski političari i dio stručne javnosti se žale kako je ponuda EU u odnosu na financijske potrebe suviše mala da napravi zaokret. Postoji i strah da će Brisel, kao što je to prije nekoliko godina bio i MMF, biti previše samouvjeren, te od vlasti u BiH tražiti politički teške reforme. Te da će onda oni izabrati i naći neki drugi put da dođu do tog u stvarnosti ne tako značajnog novca, godišnje to je tek nekih 250 miliona eura grantova i jeftinih kredita.
MONITOR: Odlukama da se sa Ukrajinom i Moldavijom otpočnu pregovori o pristupanju EU, djeluje da u EU nije prihvaćen prijedlog Emanuela Makrona o Evropskoj političkoj zajednici koja je viđena kao ideja konkurentna politici proširenja EU. Koliko su tu prevagnuli bezbjednosni razlozi nad strogim poštovanjem kriterija za proces pristupanja EU?
ĆERIMAGIĆ: U ovom trenutku najveća prijetnja za sigurnost Europe je Vladimir Putin, koji je predsjednik jedne nuklearne sile koja je izvršila invaziju na susjednu europsku zemlju, sa ciljem promjene demokratski izabrane vlasti i komadanja njene teritorije. Uz jasne ambicije da destabilizacijske aktivnosti proširi i na neke druge evropske zemlje, od Moldavije do BiH, a moguće i nekih NATO i EU članica. U ovakvoj situaciji politički i ekonomski interesi u direktnoj vezi su sa sigurnosnim.
Otvaranje pregovora o članstvu u EU sa Ukrajinom i Moldavijom, pa i BiH, u tom smislu dio su šireg odgovora EU Vladimiru Putinu i njegovoj rušilačkoj politici. Odnosno pokušaj da mu se pokaže kako su njegove akcije proizvele suprotni efekt, odnosno rezultirale dubljim vezanjem Ukrajine, Moldavije, pa i BiH sa EU.
Međutim, glavni test za EU bit će da li će nakon otvaranja pregovora ove dvije zemlje upasti u tzv. zapadnobalkansku zamku vječnih pregovora bez kraja. Skeptici s pravom upiru prst na činjenicu da mnoge zemlje članice EU buduće proširenje vežu za interne reforme EU. U isto vrijeme, sa rezultatima izbora u Holandiji, i onim koji dolaze od Belgije do Austrije, ali i za Evropski parlament, legitimno je zapitati da li će uopšte i do kakvih internih reformi u EU doći.
Crnoj Gori što prije ponuditi stolicu za EU stolom
MONITOR: Šta bi EU trebala prioritetno uraditi?
ĆERIMAGIĆ: EU bi trebala što prije Crnoj Gori ponuditi stolicu za EU stolom koje je Ujedinjeno Kraljevstvo ostavilo slobodno. Jer ukoliko Crna Gora ne može dobiti jasniji okvir za svoje članstvo, zemlja koja o članstvu pregovara najduže, koja je po ocjeni Europske komisije napjripremljenija od svih deset kandidatkinja za članstvo u EU i koja ima otvorena sva poglavlja, te nije tako velika, a pouzdana je članica NATO-a i nema bilateralnih izazova, čemu se mogu nadati „komplikovane“ zemlje kao što su Ukrajina, Moldavija, ali i BiH i Srbija.
Ostalim kandidatkinjama EU bi trebala također ponuditi punopravno članstvo u EU, ali kazati i da, ako interne reforme EU se oduže, u onom trenutku kada bilo koja od njih bude spremna za članstvo, kada se reformišu, uključujući i usvajanje standarda u vladavini prava, barem će biti dio jedinstvenog tržišta EU. I time svojim građanima i privredi omogućiti da uživaju u svim privilegijama članstva u EU. Vjerujem da bi jedna takva jasnija i konkretnija politika EU prema regionu dovela do značajnijeg napretka prije svega u tri NATO članice, u Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji. Ali bi vrlo brzo to onda imalo utjecaja i na razmišljanja i političke odluke u Srbiji i BiH. Uz Srbiju koja bi željela i mogla postići cilj u približavanju EU, i put Kosova bi se otvorio.
Ako Dodik bude osuđen, sprovođenje presude biće veliki test za institucije BiH
MONITOR: Proces koji se pred Sudom BiH vodi protiv Milorada Dodika-zbog nepoštovanja odluka Visokog predstavnika, odložen je više puta. Dodik, faktički, ne priznaje taj Sud. Koliko je i ovaj slučaj važan za implementaciju zakona na čitavoj teritoriji BiH?
ĆERIMAGIĆ: Kako god proces protiv Milorada Dodika završio ostat će trag na političkom životu BiH. Pravni stručnjaci upoznati sa detaljima procesa uvjereni su kako je u ovom slučaju sve vrlo jasno. Dodik se javno i otvoreno pohvalio kako nije proveo odluku Visokog predstavnika. Krivičnim zakonom BiH od jula 2023. godine predviđeno je kažnjavanje svih onih koji to urade. Na površini malo šta se može okrenuti u Dodikovu korist.
Međutim, Dodikovi branitelji koriste svaku mogućnost da proces oduže, najavljuje se i pokušaj okretanja fokusa na raspravljanje o (ne)legitimitetu izbora sadašnjeg Visokog predstavnika. Dodik svako pojavljivanje pred sudom koristi i kao pozornicu za kritiku pravosuđa. Sve to čini dužinu i ishod procesa neizvjesnim.
Ukoliko se proces završi osudom, sprovođenje takve presude bit će veliki test za pravosuđe i institucije BiH. Dodik je isprva obećao prihvatiti presudu, ali je nedavno ipak zaprijetio da ako bude osuđujuća, da će se oduprijeti svim sredstvima. Šta to znači u praksi mislim da u ovom trenutku ne zna ni sam Dodik.
Njegov odlazak iz politike na ovaj način bio bi velika pobjeda bh pravosuđa ali i međunarodne zajednice. Bio bi to odlazak najdugovječnijeg predsjednika parlamentarne stranke u zemlji, jedinog koji je na tu funkciju izabran u prošlom mileniju. To bi otvorilo i put za prijevremene predsjedničke izbore u Republici Srpskoj, a onda i promjenu političkog života u BiH.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
MILOŠ VUKOVIĆ, FIDELITY CONSULTING: Istina će nas zaboljeti
Objavljeno prije
3 danana
20 Decembra, 2024Eurostat kaže da je kupovna moć građana danas manje-više ista kao 2019. godine. Sa druge strane, država i lokalne samouprave su, zbog inflacije i priliva velikog broj migranata, imali rekordne prihode. Kada ostanemo bez tog “goriva”, javne finansije Crne Gore će se suočiti sa bolnom istinom koja će rezultirati “hlađenjem” ekonomije
MONITOR: O prijedlogu zakona o budžetu za 2025. ne govori se mnogo. Da li bi trebalo?
VUKOVIĆ: Predloženi zakon o budžetu za 2025. godinu je rasipnički, nedomaćinski, nedovoljno razvojni i nadasve – nedovoljan da se građanima pruži potpuni servis od javnog interesa.
Evo par zanimljivih činjenica: Zakon o budžetu omogućava Vladi da se zaduži skoro tri milijarde eura ili 40 posto BDP-a. Fondu zdravstva fali 80 miliona eura, što znači da u četvrtom kvartalu 2025. može doći do nestašice ljekova. Resoru poljoprivrede, koji treba da pomogne diverzifikaciju privrede, nisu opredijeljena dovoljna sredstva. Smanjene su subvencije za podsticanje konkurentnosti privrede. Izdaci za materijalno obezbjeđenje porodice su ostali skromni. Povećani su izdaci za konsultantske ugovore i ugovore o djelu (kada se isključe sredstva u 2024. koja su opredijeljena popisu)…
Sa druge strane, zakon predviđa kupovinu aviona za Generalni sekretarijat Vlade od 25 miliona eura, krši se zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti jer tekući budžet raste brže od rasta BDP-a, neproduktivna potrošnja je povećana.
MONITOR: Uporno ukazujete na moguće probleme sa predloženim zakonom o strateškim investicijama. Šta je sporno u tom propisu?
VUKOVIĆ: Nacrt Zakona o strateškim investicijama Crne Gore obiluje formalnim i suštinskim nedostacima koji mogu ugroziti javni interes i zahtijevaju hitnu reviziju i značajno unapređenje.
Zakon nije precizno normirao obaveze postupanja organa koji se bave procjenom uticaja na životnu sredinu niti zaštitu kulturnih dobara, ostavljajući prostor za moguće zloupotrebe i ugrožavanje prirodnog i kulturnog nasljeđa. Predloženi rokovi su kratki za rješavanje kompleksnih pitanja, što ugrožava kvalitet i transparentnost odlučivanja.
Zakon ne predviđa provjeru ugovora od strane VDT-a prije njihovog sklapanja, čime se povećava rizik od pravnih sporova, finansijskih gubitaka i mogućih koruptivnih praksi. Nacrt zakona ne reguliše jasno postupke raspolaganja državnom imovinom, što otvara prostor za netransparentnost i moguće zloupotrebe.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR BILJANA ĐORĐEVIĆ, PROFESORKA FPN BEOGRADSKOG UNIVERZITETA I POSLANICA ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Studentkinje i studenti daju primjer kako i ostali segmenti društva mogu da podnesu žrtvu
Objavljeno prije
3 danana
20 Decembra, 2024Vlast igra istovremeno dvije igre, smirujući i istovremeno raspirujući krizu. Da bi mogli da kažu da je bilo nekih mrvica odgovornosti, a da nekako ispadne da to nema veze sa njima
MONITOR: Studenti su pred institucije izneli nekoliko zahtjeva, prilično konkretnih i upućenih na određene adrese. Da li bi to moglo da znači da su nove generacije studenata u Srbiji, naučile i neke veštine efikasnijeg političkog djelovanja?
ĐORĐEVIĆ: Jedan deo zahteva je identičan zahtevima koje je odmah nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu iznela opozicija – tu posebno apostrofiram zahtev za objavljivanjem svih tajnih ugovora u vezi sa rekonstrukcijom železnice što se još uvek nije dogodilo. Specifično studentski zahtev je onaj koji se tiče odgovornosti svih onih koji su tukli studente koji su u znak solidarnosti sa žrtvama stajali mirno 15 minuta što je i bio povod za prvu blokadu, blokadu Fakulteta dramskih umetnosti-čije su studente napali, između ostalih, i Milija Koldžić, tadašnji većnik opštine Novi Beograd, iz redova SNS-a. Koldžić je, u međuvremenu, podneo ostavku ali ga je prethodno vladajuća većina na Novom Beogradu zadržala na tom mestu na sednici koju je sazvala opozicija tražeći njegovo razrešenje. Ovde je reč o odbrani sopstvenog dostojanstva a kada to traži omladina i istrajava u tome, to se teško da blatiti kao kad to radi opozicija-čak i ako izgovara iste stvari. Zato mislim da ovde nije reč o preciznosti zahteva, već o spremnosti i solidarnosti studenata da stanu iza njih na novi način.
MONITOR: Posle gromoglasne optužbe da se pobunjeni akademci grabe za nekakav novac koji je stigao za njegovo rušenje, Aleksandar Vučić je, kako tvrdi, ispunio sve studentske zahtjeve, uz raznorazna obećanja o životnim olakšicama. Da li je Vučić shvatio da mu dosadašnji stil rješavanja kriza, ovog puta, ne mora doneti uspijeh?
ĐORĐEVIĆ: Vučić se ne snalazi u ovome jer prvo potcenjuje i vređa studente i studentkinje da su neposobni da misle svojom glavom i da su korumpirani kako bi organizovali blokade-a onda kad shvati da je to greška, pokušava da ih pridobije tako da ih zapravo korumpira ponudama koje treba da nadomeste glavni uzrok njihovog nezadovoljstva. Danas je stigla najava da će i prevoz biti besplatan u Beogradu, pa onda subvencionisanje stanova za mlade… Verujem da će za koju nedelju i kuće biti od čokolade a prozori od marmelade. Naravno, Vučiću je to toliko puta polazilo za rukom da nije čudo što poseže sa istim rešenjima.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Hvala Sari
Objavljeno prije
1 sedmicana
13 Decembra, 2024I prije Sare nastavnici su se ”igrali” sa učenicama, ”preigravali” ili ”zabavljali” sa njima, ženili se ponekad nekima od njih. Odmjeravali, komentarisali im izgled, momke, drugarice i privatni život, dobacivali, davali komplimente, dodirivali se, znojili, češkali, pritiskali, raskopčavali i krivili kraj njih. Ima li neko da se ne sjeća sličnih situacija iz svoje srednje škole, bilo kao žrtva ili svjedok? Možda čak i osnovne… Jesmo li ih mi prijavili svojim očevima? Nekom drugom? Znam za sebe – nisam
MONITOR: Javnost je uznemirio slučaj seksualnog uznemiravanja od strane profesora podgoričke Gimnazije. Šta to govori o ovoj često tabu temi?
PETRIČEVIĆ: O javnosti kasnije, ali prije svega: HVALA SARI VUJISIĆ.
Hvala joj na hrabrosti, na brizi o drugim djevojkama, ali joj hvala i na povjerenju.
I prije Sare nastavnici su se ”igrali” sa učenicama, ”preigravali” ili ”zabavljali” sa njima, ženili se ponekad nekima od njih. I prije Sare oni su ih odmjeravali, komentarisali im izgled, momke, drugarice i privatni život, dobacivali, davali komplimente, dodirivali se, znojili, češkali, pritiskali, raskopčavali i krivili kraj njih. Ima li neko da se ne sjeća sličnih situacija iz svoje srednje škole, bilo kao žrtva, bilo kao svjedok? Možda čak i osnovne… Jesmo li ih mi prijavili svojim očevima? Nekom drugom? Znam za sebe – nisam.
O razlozima koji su me razjedali, ali iz kojih mi nije padalo na pamet da prijavim bilo šta i bilo koga, čitala sam mnogo godina kasnije, u feminističkim studijama autorki koje su decenijama radile sa žrtvama seksualnog nasilja i nastojale da se približe neizrecivom – traumi koja održava patrijarhalni poredak – seksualnom nasilju nad ženama koje ima ključnu ulogu u održavanju njihove potčinjenosti. Sve mi dišemo pod tom prijetnjom i sve mi živimo u toj sjeni. I najčešće se pravimo da ne postoje. Da smo veće i jače od njih. Da nas ne plaši mračna prečica, pijani prijatelj ili napaljeni autoritet. Ali znamo – za ženu nema opasnijeg mjesta od onog na kom bi trebalo da je najsigurnija.
Za većinu žena je to dom, za neke je to radno mjesto, omiljeni kafić ili – škola. Na tim mjestima provodimo vrijeme sa onima kojima najviše vjerujemo, ali to su ujedno i mjesta na kojima najviše stradamo. I da naglasim očito – ne moramo biti silovane da bismo bile žrtva kulture silovanja, da bi nam prijetnja tim radikalnim vidom psihofizičkog nasilja određivala ili učestvovala u određivanju našeg životnog puta. Muškarci sa tim ne moraju da žive, i vrijeme je da to ozbiljno i shvate.
MONITOR: Koliko to sada shvataju?
PETRIČEVIĆ: Pogledajte bilo koja istraživanja ili statistike – one su jezive. U studiji urađenoj u Srbiji (AŽC, 2018.) 90 odsto djevojaka navodi da su bile izložene seksualnom uznemiravanju narušavanjem njihovog integriteta seksualizovanim verbalnim ili neverbalnim ponašanjem na javnom mjestu – od mizoginih šala do aluzija, prijetnji, neželjenih poruka ili predloga seksualne prirode.
Istraživanje o percepciji seksualnog nasilja nad djevojkama i ženama koje je par godina kasnije (SŽK, 2021.) rađeno u Crnoj Gori pokazalo je sledeće: ”Skoro polovina (45 odsto) muškaraca misle da ženama prija kada im na poslu poklanjaju seksualnu pažnju.
Više od četvrtine ispitanika/ca vjeruje da su žrtve silovanja zapravo žene koje su imale seksualni odnos, ali su se “predomislile” nakon njega. Četvrtina smatra da žene koje kažu da su doživjele seksualno nasilje izmišljaju ili pretjeruju sa tvrdnjama o zlostavljanju ili silovanju. Četvrtina smatra da silovanje u braku ne postoji. Petina muškaraca smatra da žena i kada kažu “NE” zapravo misle “DA”. Ukoliko je žena silovana, gotovo petina ispitanih vjeruje da je uradila nešto što je dovelo do toga.”
Što nam to govori? Ono što feministkinje ponavljaju decenijama – glavne odlike kulture silovanja su erotizacija nasilja prema ženama, nevjerovanje žrtvi/preživjeloj i njeno okrivljavanje – prebacivanje odgovornosti i krivice na žrtvu. Sve to možemo da prepoznamo i u ovom slučlaju. To su ključni amortizeri koji i dalje osiguravaju opstanak statusa quo. Javnost je s pravom uznemirena i javnost ne treba da se smiri dok se postojeće stanje ne promijeni.
MONITOR: Kako ocjenjujete reakciju institucija i bijes javnosti? Zašto izostaje reakcija prosvjetnih radnika?
PETRIČEVIĆ: Odgovor na ovo pitanje započela bih ponovivši ključnu tezu teksta (”Grmite sestre”) koji sam prije tri godine pisala na istu temu: ”Malo je prostora za tišinu i samo žrtve imaju pravo na nju”. Svi ostali imaju obavezu da govore, na prvom mjestu institucije, zatim osobe iz povezanih struka, prije svega prosvete, prava, društvenih i humanističkih nauka. Naravno, opravdan zahtjev za procesuiranjem slučaja i ostvarivanjem pravde ne smije se pretvoriti ili svesti na dvije stvari – instrument političkog nadgornjavanja naše polupismene političke elite, sa jedne, i senzacionalističko razjarivanje po društvenim mrežama i pozive na linč, sa druge strane. Ne može nas vraćanje ”tradicionalnim vrijednostima” spasiti ili sačuvati od ovakvih nasilnika, niti ”uzimanje pravde u svoje ruke” i odmazde očeva i braće. Mi kao društvo moramo formulisati sistemski odgovor i promijeniti društvenu klimu u kojoj se rodno zasnovano nasilje prema ženama toleriše. Zato je ključan odgovor institucija koji je, makar za sada, u najboljem slučaju u fazi formulisanja. Dosadašnji je uglavnom bio tzv. ”institucionalna izdaja” – koncept koji koristi Jennifer Freyd kada opisuje situaciju u kojoj moćne javne institucije (škole, crkve, vlada, vojska) ne staju na stranu žena koje su unutar njih doživjele seksualno nasilje, nego opravdavaju samu instituciju i na taj način izdaju žene.
MONITOR: Vidite li taj obrazac u ovom slučaju?
PETRIČEVIĆ: U ovom slučaju imamo flagrantan primjer toga na konferenciji za štampu koju je sazvala direktorica škole. Ništa od onoga što je rekla ili učinila ne daje nadu niti djeluje ohrabrujuće, budući da je jedinstvenu priliku da javno zaštiti žrtvu ona iskoristila da prisvoji njenu ulogu. Pa ne može. Nije ovo viktimijada, a malo je odvratnijih stvari od toga da izigravate žrtvu u situaciji u kojoj vam je uloga bila da budete njen branilac. Umjesto da preuzme odgovornost koja joj pripada ona je odlučila da je prebaci na učenicu koja joj se povjerila, optuživši je da slučaj nije htjela prijaviti zbog straha od reakcije vlastitog oca. Ovo, u najboljem slučaju, demonstrira temeljno nerazumijevanje problema seksualnog nasilja.
Mene takođe podsjeća na jednu od prvih lekcija o patrijarhatu koju sam naučila kada sam bila otprilike istih godina kao Sara kada se prvi put obratila direktorici. Početkom studija moja bliska prijatelj
ica doživjela je nasilje, šamar koji nisam vidjela, iako smo skupa izašle te večeri. ”- A da ga prijavimo?” Odgovorila mi je da joj na pamet ne pada ništa slično, jer ne želi ni da zamisli što bi njen otac ili njezini prijatelji uradili da su saznali što joj se desilo te večeri. Oni se ne bi mogli kontrolisati, jednako kao što se nije mogao kontrolisati ni onaj koji ju je udario. Jedina koja se kontrolisala bila je ona – žrtva. Mi tu silnu braću i očeve vučemo na svojim leđima, mi ih čuvamo od pakla u kom i dalje kapitalizuju na svojim rodnim privilegijama.
Ali ima žena koje odbijaju da budu ili ostanu žrtve i koje odbijaju da ćute i hvala im na tome. Hvala Sari na povjerenju, ali hvala i novinarki Đurđi Radulović iz CIN-CG koja je zadobila to povjerenje, zadobila ga za nagluvu i slabovidu crnogorsku javnost, koja sičija, drobi, optužuje i kevće, i koja višestruko reviktimizira žrtve. Hvala Đurđi na tekstu, na interesovanju i istrajnosti da se uhvati u koštac sa ovako teškom i ovako važnom temom. To su mlade žene koje daju nadu. To su mlade žene koja svoja prava poznaju, koriste i proširuju – za sve. Hvala im i u ime generacija koje dolaze.
MONITOR: Da li smo kao društvo spremni da se suočimo sa ovim temama ili se zgražavamo stihijski, od slučaja do slučaja?
PETRIČEVIĆ: Sve ključne karakteristike totalnog ”odomaćenja” i naturalizacije kulture silovanja prepoznajemo i u ovom slučaju koji je u pogledu vidljivosti, raspolućen između Đurđinog istraživačkog teksta i brojnih tekstova na ovu temu objavljenih u crnogorskim medijima do sada, i histerične odmazde koja je pokrenuta na društvenim mrežama i u komentarima na portalima, paralelno sa okrivljivanjem žrtve i pronalaženjem opravdanja za nasilnika, što Kate Manne naziva izrazom ”himpatija” i određuje kao izuzetnu simpatiju koja se u javnosti pokazuje prema muškarcima koji su počinili seksualno nasilje prema ženama. To moramo da demontiramo. Moramo da naučimo što je seksualno nasilje, moramo da umijemo da prepoznamo seksualno uznemiravanje, moramo da pomognemo učenicama i učenicima da ga detektuju i da ga prijave. Naravno nužna je pretpostavka da imaju kome da ga prijave i da imaju povjerenja u to da im se prijava neće ”obiti o glavu”, niti biti gurnuta na dno ladice do njihove mature. Moramo da prestanemo da iskazujemo isključivo negativnu solidarnost i da štitimo kolege kada naprave ovakvu svinjariju.
Bojim se da je stihijska reakcija i slabo pamćenje nešto na što možemo računati kada je crnogorska javnost u pitanju, ali ipak računam i na to da će se neki pomaci desiti, prije svega da će se ova tema otvoriti u svakoj instituciji, a posebno u prosveti na svim nivoima. Neophodno je bez odlaganja istražiti da li je bilo još sličnih slučajeva u podgoričkoj gimnaziji, ali i u svakoj školi u kojoj postoji slična sumnja, budući da uporedna iskustva i na globalnom (”me too”) i na regionalnom nivou (”Nisam tražila”) i svjedočanstva djevojaka i žena na ovu temu govore da počinitelji imaju najčešće trajnu tendenciju ka ovakvom ponašanju, i da su žrtve rijetko usamljeni ili izolovani slučajevi.
Iskoristiću priliku i prostor koji ste mi dali kako bih podsjetila i podržala odličnu inicijativu Centra za ženska prava da se u najskorijem roku formulišu i usvoje precizni protokoli za zaštitu djece i mladih od seksualnog nasilja u obrazovnim ustanovama, kao i da se svi zaposleni ozbiljno upoznaju sa njegovim odredbama. Minimum koji tražimo treba da bude apsolutno nulta tolerancija na seksualno uznemiravanje učenica od strane nastavnika.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne
-
DUHANKESA / prije 1 sedmica
O “evropskom kršćanstvu“ i “neevropskom islamu“
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Ugled
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Toplomjer
Zoran Radulović
-
ALTERVIZIJA / prije 2 sedmice
Poslednji Behemot
Milan Popović
-
DUHANKESA / prije 3 sedmice
Aporije anti-semitizma
Ferid Muhić
Novi broj
VLAST, OPOZICIJA, USTAVNI SUD: Udruženi proizvođači haosa
SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže
BIVŠI MINISTRI POLJOPRIVREDE PONOVO NA METI SDT-A: Preoravanje DPS zaostavštine
Izdvajamo
-
FELJTON3 sedmice
STANKO ROGANOVIĆ: OTUĐIVANJE KULTURNIH DRAGOCJENOSTI IZ CRNE GORE: Odnošenje arheoloških predmeta
-
OKO NAS3 sedmice
POLOŽAJ OSOBA SA INVALIDITETOM: Briga samo u planovima
-
Izdvojeno3 sedmice
TRAGOM PISANJA MONITORA O NOVOM STUDENTSKOM DOMU: Vladino čišćenje
-
INTERVJU3 sedmice
SARA KURGAŠ – KURGASHIAN, HIP-HOPERKA: Kroz muziku odgovaram na sopstvena pitanja
-
BAŠTE BRIGANJA3 sedmice
Ritam nerada
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Mutant
-
DRUŠTVO3 sedmice
BUDVA POSLIJE IZBORA: Poslovi ne smiju da stanu
-
INTERVJU2 sedmice
ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi pravosuđe po svojoj mjeri