I u ovu sezonu crnogorski turizam ulazi okrnjen. Malo je naznaka da bi mogao biti otvoren njegov zaštitni znak Sveti Stefan, veoma je malo urađeno na obnovi hotelskih kapaciteta u Herceg-Novom i Ulcinju. Na pitanje da li je stoga realno očekivati bolje rezultate nego lani, turistički ekspert Rade Ratković kaže da manjak kvalitetnih hotelskih kapaciteta, a i zbog krupnih problema u strukturi naše ponude i tražnje, nije realno očekivati neki značajniji pomak u odnosu na nepovoljno stanje koje nas prati već skoro dvije decenije.
MONITOR: Novi ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić najavio je preispitivanje poštovanja kupoprodajnih ugovora u ovoj privrednoj djelatnosti. Da li je dosadašnji model privatizacije u turizmu bio dobar?
RATKOVIĆ: Ja dajem punu podršku toj najavi ministra Sekulića, kao i nekim drugim najavama koje je javnost mogla da čuje. Privatizacija naše hotelske industrije, sudeći po rezultatima, nije dovela do boljeg menadžmenta ako smo saglasni da se uspjeh menadžmenta mjeri ekonomskim indikatorima. Naš koncept privatizacije u turizmu, koji su kreirali domaći političari i strani konsultanti, a bez uvažavanja domaće stručne pameti, koja je postojala, nije dao očekivane rezultate. Poslije 20 godina, imamo upola manji stepen korišćenja osnovnih smještajnih kapaciteta, dominantno učešće regionalne turističke tražnje, kao i ruskog tržišta, koje gro prometa ostvaruje u svojim kućama za odmor, nedostatak značajnijeg prometa iz najkvalitetnijih (po platežnoj sposobnosti i dužini sezone) emitivnih izvora Evrope, hronična nelikvidnost i nerentabilnost… Privatizacija je, da se izrazim cetinjskim žargonom, „bila dobra, ali je rezultati valjaju”. Oni su logičan derivat usvojenog i provedenog modela tranzicije.
MONITOR: Godinama je najavljivano da će najveći svjetski hotelijeri investirati u Crnu Goru. Na primjeru uvale Valdanos vidimo da se i dalje želi poslovati s nereferentnim kompanijama.
RATKOVIĆ: Primjetno je dugogodišnje, barem retoričko, forsiranje i najavljivanje dolaska takozvanih „velikih igrača”, koji su u svakoj uređenoj zemlji veoma poželjni i dobrodošli, a naročito u „greenfiled” investicijama. Oni, međutim, s aspekta održivosti turizma, ne smiju biti dominantna snaga. Dominantan, naročito sa socijalnog i ekološkog aspekta, pa i ekonomskog, treba biti destinacijski integrisan mali i srednji biznis u turizmu, kao što je to slučaj u zemljama EU. Podsjećam da od oko 700 kreveta kvalitetnih hotela u zoni Sveti Stefan – Miločer funkcioniše samo sa 50 odsto kapaciteta (hotel Maestral koji dobro funkcioniše sada, dobro je finkcionisao i u predtranzicionom periodu). Podsjećam, takođe, da je prije tranzicije kapacitet ovih kvalitetnih hotela ostvarivao oko 100.000 noćenja, da je ostvarivan prihod od oko 14 miliona DM (140 DM po noćenju, ili oko 300 DM po sobi) i neto dobitak od oko 2.000.000 eura, a sadašnji rezultati dostižu jedva oko pola tih parametara, zahvaljujući hotelu Maestral i njegovom kasino profilu, koji je uticao na bitno produženje sezone na cijelu godinu i visok godišnji stepen popunjenosti. Prekrasna i očaravajuća uvala Valdanos, kao i Buljarica, trebaju biti primjeri opreznog i održivog razvoja, kako se ne bi ponovile traume koje prate rekonstrukciju Svetog Stefana.
MONITOR: Ono što vas posebno zabrinjava jeste mali broj gostiju iz Zapadne Evrope. Smatrate li da samo oni mogu uticati na produžetak sezone?
RATKOVIĆ: Naravno. Gdje dominiraju ova tržišta, sezona je duga, turoperatori veoma angažovani i rentabilnost turističke industrije zavidna. Mi naš kompletan marketing program (proizvod, cijena, distribucija, promocija) trebamo primarno prilagoditi ovim tržištima, ne istiskujući ni postojeća tržišta u snošljivoj mjeri. Sve je ovo, na neki drugačiji način, zapisano i u našem Master planu razvoja turizma do 2020. godine, koji valja čitati i primjenjivati. Povratak na ova tržišta nije lak, s obzirom na to da smo se proizvodom dosta udaljili od preferencija ovih tržišta. Neke stvari možemo popraviti u kratkom roku (za 2012. g.), a ozbiljnije strukturne promjene traže barem jedan srednjoročni period (tri do pet godina).
MONITOR: Čini se da su crnogorska obala i nekadašnja velika turistička preduzeća pokupovali prije svega oni koji su željeli da zauzmu dobre lokacije ili ostvare neku špekulativnu dobit, a mnogi i da operu novac.
RATKOVIĆ: Uz mali broj časnih izuzetaka, izgleda da ste u pravu. Fragmentacijom velikih kompanija u turizmu, posebno „Montenegroturista”, izgubljeni su nosioci razvoja, naši diveloperi, čija imovina je čupana brojnim parcijalnim privatizacijama, od kojih su mnoge vršene sa motivacijom tipa: „Ne znam što ću sa time, ali čekaću da ga negdje dobro utopim”. Vjerovatno je bilo i privatizacija motivisanih pranjem para i sličnim špekulacijama, što sve rezultira zatvorenim ili srušenim objektima, devastiranom okolinom, pustim ledinama…
MONITOR: Da li je turizam, prije svega hotelijerstvo, danas profitabilan posao u Crnoj Gori?
RATKOVIĆ: Na žalost, nije. Nije nerentabilnost u prirodi hotelske industrije, što smo mi osjetili za tri decenije rentabilnog poslovanja u predtranzicionom periodu, iako je društvena rentabilnost ove grane daleko veća od individualne. Od početka devedesetih, naše hotelijerstvo i turizam, iz neekonomskih razloga, u hroničnim je gubicima gledajući u cjelini, iako ima znatan broj hotela koji rentabilno posluju.
MONITOR: Često se govori o dostupnosti Crne Gore. Da li je za crnogorski turizam važniji jadransko-jonski autoput od autoputa Bar-Boljare?
RATKOVIĆ: Crna Gora do izgradnje jadransko – jonskog auto puta ostaje izrazita avio-destinacija, a i nakon toga avio-saobraćaj će biti naš primarni vid turističkog saobraćaja. Naša prirodna saobraćajna integracija s Evropom je pravcem zapada, a s Bliskim istokom pravcem istoka, što znači da je naš strateški prioritet jadransko – jonska autotransferzala, tim prije što je Hrvatska već izgradila pretežni dio svoje dionice. Dobro saobraćajno umrežavanje unutar Crne Gore moguće je i brzim auto cestama sa tri trake, tako da je upitna ekonomska opravdanost auto puta Bar – Boljari, pogotovu ako nije na vrhu prioriteta u Srbiji.
Destinacijski menadžment
MONITOR: Da li Crna Gora prati turističke trendove? Razvija li destinacijski menadžment?
RATKOVIĆ: Mislim da je izostala dovoljno aktivna turistička politika. Investiciona glad dovela je do toga da se dosta neselektivno udovoljava raznim investitorima, koji obično obećavaju velike hotele a grade stambene mastodonte. Na planu destinacijskog menadžmenta nijesmo adekvatno organizovani. Nemamo prave organizacije za destinacijski menadžment koje bi izgradile i provodile jedinstvenu destinacijsku turističku politiku, a evidentan je i paralelizam u djelovanju Nacionalne i lokalnih turističkih organizacija.
Mustafa CANKA