Povežite se sa nama

INTERVJU

RADE RATKOVIĆ, TURISTIČKI EKSPERT: Trebaju nam zapadni gosti

Objavljeno prije

na

I u ovu sezonu crnogorski turizam ulazi okrnjen. Malo je naznaka da bi mogao biti otvoren njegov zaštitni znak Sveti Stefan, veoma je malo urađeno na obnovi hotelskih kapaciteta u Herceg-Novom i Ulcinju. Na pitanje da li je stoga realno očekivati bolje rezultate nego lani, turistički ekspert Rade Ratković kaže da manjak kvalitetnih hotelskih kapaciteta, a i zbog krupnih problema u strukturi naše ponude i tražnje, nije realno očekivati neki značajniji pomak u odnosu na nepovoljno stanje koje nas prati već skoro dvije decenije.

 

MONITOR: Novi ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić najavio je preispitivanje poštovanja kupoprodajnih ugovora u ovoj privrednoj djelatnosti. Da li je dosadašnji model privatizacije u turizmu bio dobar?
RATKOVIĆ: Ja dajem punu podršku toj najavi ministra Sekulića, kao i nekim drugim najavama koje je javnost mogla da čuje. Privatizacija naše hotelske industrije, sudeći po rezultatima, nije dovela do boljeg menadžmenta ako smo saglasni da se uspjeh menadžmenta mjeri ekonomskim indikatorima. Naš koncept privatizacije u turizmu, koji su kreirali domaći političari i strani konsultanti, a bez uvažavanja domaće stručne pameti, koja je postojala, nije dao očekivane rezultate. Poslije 20 godina, imamo upola manji stepen korišćenja osnovnih smještajnih kapaciteta, dominantno učešće regionalne turističke tražnje, kao i ruskog tržišta, koje gro prometa ostvaruje u svojim kućama za odmor, nedostatak značajnijeg prometa iz najkvalitetnijih (po platežnoj sposobnosti i dužini sezone) emitivnih izvora Evrope, hronična nelikvidnost i nerentabilnost… Privatizacija je, da se izrazim cetinjskim žargonom, „bila dobra, ali je rezultati valjaju”. Oni su logičan derivat usvojenog i provedenog modela tranzicije.

MONITOR: Godinama je najavljivano da će najveći svjetski hotelijeri investirati u Crnu Goru. Na primjeru uvale Valdanos vidimo da se i dalje želi poslovati s nereferentnim kompanijama.
RATKOVIĆ: Primjetno je dugogodišnje, barem retoričko, forsiranje i najavljivanje dolaska takozvanih „velikih igrača”, koji su u svakoj uređenoj zemlji veoma poželjni i dobrodošli, a naročito u „greenfiled” investicijama. Oni, međutim, s aspekta održivosti turizma, ne smiju biti dominantna snaga. Dominantan, naročito sa socijalnog i ekološkog aspekta, pa i ekonomskog, treba biti destinacijski integrisan mali i srednji biznis u turizmu, kao što je to slučaj u zemljama EU. Podsjećam da od oko 700 kreveta kvalitetnih hotela u zoni Sveti Stefan – Miločer funkcioniše samo sa 50 odsto kapaciteta (hotel Maestral koji dobro funkcioniše sada, dobro je finkcionisao i u predtranzicionom periodu). Podsjećam, takođe, da je prije tranzicije kapacitet ovih kvalitetnih hotela ostvarivao oko 100.000 noćenja, da je ostvarivan prihod od oko 14 miliona DM (140 DM po noćenju, ili oko 300 DM po sobi) i neto dobitak od oko 2.000.000 eura, a sadašnji rezultati dostižu jedva oko pola tih parametara, zahvaljujući hotelu Maestral i njegovom kasino profilu, koji je uticao na bitno produženje sezone na cijelu godinu i visok godišnji stepen popunjenosti. Prekrasna i očaravajuća uvala Valdanos, kao i Buljarica, trebaju biti primjeri opreznog i održivog razvoja, kako se ne bi ponovile traume koje prate rekonstrukciju Svetog Stefana.

MONITOR: Ono što vas posebno zabrinjava jeste mali broj gostiju iz Zapadne Evrope. Smatrate li da samo oni mogu uticati na produžetak sezone?
RATKOVIĆ: Naravno. Gdje dominiraju ova tržišta, sezona je duga, turoperatori veoma angažovani i rentabilnost turističke industrije zavidna. Mi naš kompletan marketing program (proizvod, cijena, distribucija, promocija) trebamo primarno prilagoditi ovim tržištima, ne istiskujući ni postojeća tržišta u snošljivoj mjeri. Sve je ovo, na neki drugačiji način, zapisano i u našem Master planu razvoja turizma do 2020. godine, koji valja čitati i primjenjivati. Povratak na ova tržišta nije lak, s obzirom na to da smo se proizvodom dosta udaljili od preferencija ovih tržišta. Neke stvari možemo popraviti u kratkom roku (za 2012. g.), a ozbiljnije strukturne promjene traže barem jedan srednjoročni period (tri do pet godina).

MONITOR: Čini se da su crnogorska obala i nekadašnja velika turistička preduzeća pokupovali prije svega oni koji su željeli da zauzmu dobre lokacije ili ostvare neku špekulativnu dobit, a mnogi i da operu novac.
RATKOVIĆ: Uz mali broj časnih izuzetaka, izgleda da ste u pravu. Fragmentacijom velikih kompanija u turizmu, posebno „Montenegroturista”, izgubljeni su nosioci razvoja, naši diveloperi, čija imovina je čupana brojnim parcijalnim privatizacijama, od kojih su mnoge vršene sa motivacijom tipa: „Ne znam što ću sa time, ali čekaću da ga negdje dobro utopim”. Vjerovatno je bilo i privatizacija motivisanih pranjem para i sličnim špekulacijama, što sve rezultira zatvorenim ili srušenim objektima, devastiranom okolinom, pustim ledinama…

MONITOR: Da li je turizam, prije svega hotelijerstvo, danas profitabilan posao u Crnoj Gori?
RATKOVIĆ: Na žalost, nije. Nije nerentabilnost u prirodi hotelske industrije, što smo mi osjetili za tri decenije rentabilnog poslovanja u predtranzicionom periodu, iako je društvena rentabilnost ove grane daleko veća od individualne. Od početka devedesetih, naše hotelijerstvo i turizam, iz neekonomskih razloga, u hroničnim je gubicima gledajući u cjelini, iako ima znatan broj hotela koji rentabilno posluju.

MONITOR: Često se govori o dostupnosti Crne Gore. Da li je za crnogorski turizam važniji jadransko-jonski autoput od autoputa Bar-Boljare?
RATKOVIĆ: Crna Gora do izgradnje jadransko – jonskog auto puta ostaje izrazita avio-destinacija, a i nakon toga avio-saobraćaj će biti naš primarni vid turističkog saobraćaja. Naša prirodna saobraćajna integracija s Evropom je pravcem zapada, a s Bliskim istokom pravcem istoka, što znači da je naš strateški prioritet jadransko – jonska autotransferzala, tim prije što je Hrvatska već izgradila pretežni dio svoje dionice. Dobro saobraćajno umrežavanje unutar Crne Gore moguće je i brzim auto cestama sa tri trake, tako da je upitna ekonomska opravdanost auto puta Bar – Boljari, pogotovu ako nije na vrhu prioriteta u Srbiji.

Destinacijski menadžment

MONITOR: Da li Crna Gora prati turističke trendove? Razvija li destinacijski menadžment?
RATKOVIĆ: Mislim da je izostala dovoljno aktivna turistička politika. Investiciona glad dovela je do toga da se dosta neselektivno udovoljava raznim investitorima, koji obično obećavaju velike hotele a grade stambene mastodonte. Na planu destinacijskog menadžmenta nijesmo adekvatno organizovani. Nemamo prave organizacije za destinacijski menadžment koje bi izgradile i provodile jedinstvenu destinacijsku turističku politiku, a evidentan je i paralelizam u djelovanju Nacionalne i lokalnih turističkih organizacija.

Mustafa CANKA

Komentari

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo