Nakon gotovo sedam godina u zasluženoj penziji, u Ulcinju je ove sedmice u 81. godini umro jedan od najpoznatijih ulcinjskih kapetana Maksut Tivari. Plovio je svjetskim okeanima i morima duže od pet decenija
“Kapetan Maksut Tivari je, uz njegove prijatelje i takođe vrsne kapetane duge plovidbe Šaćira Pekua i Muzavida Biljaljija, svakako najpoznatiji ulcinjski pomorac 20. vijeka. Iako zaljubljen u svoj rodni Pristan i Ulcinj, more, okeani, brodovi i svjetske luke su bili njegov trajni izazov i ogromna ljubav”, kaže ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.
Prema njegovim riječima, Tivari će zauvijek ostati zapisan u analima ne samo ulcinjskog i crnogorskog pomorstva, već i svjetskog. Taj kapetan je plovio punih 55 godina i prošao čitav plovidbeni staž, od kadeta do zapovjednika – od početka 60-tih godina prošlog stoljeća, pa sve do 2018. godine.
Pet decenija ranije, 1968. godine prvi put je brodom izašao na Atlantski okean. Karijeru je okončao kao zapovjednik kontejner broda MSC SVEVA, koji je dužine 396, a širine 59 metara. Pripadao je najvećoj svjetskoj kompaniji za kontejnerski transport, Mediterranean Shipping Company. Plovio je pod zastavom Paname, a bio je sagrađen 2015. godine.
“Velika je bila čast upravljati tim novim brodom od gotovo 400 metara, sa teretom koji je prevozio u vrijednosti od nekoliko desetina miliona dolara. To je najbolji dokaz koliko je veliki ugled kapetan Tivari uživao kod velikih brodarskih kompanija”, navodi Karamanaga.
Ne samo da je taj Ulcinjanin bio pravi morski vuk, čovjek koji je poznavao sve tajne mora, već je bio istinski intelektualac. Govorio je i pisao na nekoliko stranih jezika, što mu je olakšavalo komunikaciju u svim lukama naše planete. Na brodu je imao veliku biblioteku, baš kao i u svojoj kući, stalno čitao i zapisivao. Svi su očekivali da, kada je konačno pošao u mirovinu, objavi svoja sjećanja i zgode sa svjetskih mora duža od pet decenija, predstavi najširoj javnosti svoj život prebogat događajima, susretima, druženjima, putovanjima, možda scenario za film, ali ga je smrt u tome omela.
Kada se sa dugih putovanja vraćao kući, u svoj rodni grad, kapetan Tivari je najčešće volio biti u društvu sa mladima kojima je pričao o morima, brodovima i o dugim putovanjima, o dalekim zemljama, lukama, narodima i njihovim običajima. Podsticao ih je da uče i da idu na more, upoznaju druge kulture, da zarađuju novac i da potom u svom gradu krenu u neki biznis. Jer, kako bi govorio, svuđe je lijepo, ali je najljepše u Ulcinju. “Ne kaže se tek tako ‘Ulcinj – biser’ (Ulqini – florini, kat s’thonë!)”, rekao bi kapetan.
Kako je isticao, nije više pomorski hljeb sa sedam kora, kao nekada. “Sada imate radare, satelite na nebu, svuđe internet. Mnogo se toga promijenilo od vremena kada smo poziciju broda određivali preko astronomske navigacije, pratili Sunce danju, a noću zvijezde. imali kompase sa magnetnom iglom, pisali pisma koja su sedmicama, pa i mjesecima kasnije stizala do naših najbližih. No, i danas postoji odvojenost od familije, kao što se nikada sasvim ne mogu isključiti i nesreće. Mora i okeana se ne plaše jedino oni koji ih ne poznaju”, poručivao je Tivari.
A ako se za jednu porodicu može reći da im venama pored krvi teče i morska voda, onda je to u Ulcinju bez imalo sumnje familija Tivari. A Maksut je treća generacija pomoraca u svojoj porodici. Njegova majka je iz starogradske familije Šapaljaku, koja se takođe bavila pomorstvom.
U familiji Tivari je nedavno proslavljen veliki jubilej – 150 godina bavljenja pomorskim zanatom Mnogi od Maksutovih rođaka ostvarili su uspješne karijere u velikim brodarskim kompanijama u Crnoj Gori i inostranstvu.
Inače, Tivari, kao što i samo ime kaže, su u Ulcinj došli iz Bara i u početku su se bavili gradnjom brodova. Sredinom 19. vijeka je u ulcinjskom brodogradilištu (koje se nalazilo na Maloj plaži) svake godine građeno četiri-pet novih brodova, tako da su 1863. godine Ulcinjani posjedovali 200 brodova, od kojih 80 velikih. Prema jednom izvještaju, 15 godina kasnije imali su više od 300 jedrenjaka za kabotažu (obalnu plovidbu), prosječne nosivosti oko 100 tona.
Riječ je o ogromnoj floti, kojom ulcinjski pomorci bivaju uvaženi u svim jadranskim i mediteranskim lukama.
Ukupna vrijednost ulcinjske flote iznosila je tada oko 350 hiljada dukata, a godišnji prihod oko 120 hiljada dukata. Mornar je godišnje zarađivao 25-30 dukata. Od vozarina bi se kupljeni brod povratio za pet do šest godina.
Zato je kapetan Tivari žudio da Ulcinj ima luku i marinu, pomorsku školu, da nastavi sa tradicijom koju je imao vjekovima i koja ga je stavljala na kartu važnih pomorskih gradova na Sredozemlju. “Ulcinj je dijete mora. Ali, ako nam je potrebna tradicija, moramo je steći velikim trudom, znanjem, obrazovanjem. To dokazuju nove pomorske nacije. Nijesu to više Španci, Italijani, Holanđani, Norvežani, Šveđani, već zemlje kao što su Filipini, Mjanmar (ranija Burma), Pakistan, Indija …“, poručio je svojim Ulcinjanima kapetan Maksut Tivari dok su mu oni u srijedu, na velikom sprovodu, poželjeli mirno more vječnosti.
Mustafa CANKA