Politički stalež, vlast i opozicija, ali i većina u Ustavnom sudu, hronično su pravo i Ustav tumačile spram okolnosti i sopstvenih interesa. Udruženo su proizvodili  institucionalni haos. Posljedica je ono što danas imamo –  partijski sud kome prijeti blokada, ili nezakonitost. Koji politički interesi stoje iza posljednje epizode, osim onog očiglednog –  borbe za prevlast u Ustavnom sudu –  brzo će se vidjeti

Da li se na ovonedjeljnoj sjednici parlametarnog Ustavnog odbora desio “ustavni puč” koji je izvela vlast s namjerom da preuzme kontrolu nad Ustavnim sudom ili da ga obezglavi, kako tvrdi opozicija, ili je, kako tvrdi premijer Milojko Spajić dimna bomba koju je opozicija aktivirala na sjednici Odbora  u stvari “lažna drama oko potpuno funkcionalnog Ustavnog suda i dimna bomba koalicije Jakova Milatovića sa Demokratskom partijom socijalista”?

Da krenemo redom. Ustavni sud je trenutno –  funkcionalan. Skupština je ove nedelje konstatovala, uprkos dimnoj bombi, prestanak mandata sutkinji Dragani Đuranović. Ustavni sud sada ima pet sudija i nije u blokadi. Do penzionisanja sutkinje Đuranović imao je šest sudija, zbog čega je donošenje odluka bilo teže, zbog mogućeg odnosa glasova tri prema tri.  Ono što se moguće promijenilo je odnos snaga u tom sudu, koji nije izgubio status – partijskog suda.

Ustavni sud ne bi bio funkcionalan  da je penzionisano svo troje sudija Ustavnog suda, kako je  parlament namjeravao da učini, nakon što ga je predsjednica tog  suda Snežana Armenko obavijestila da su se stekli uslovi za njihovo penzionisanje. U tom slučaju  sud bi bio blokiran, jer bi u Ustavnom sudu ostalo samo troje sudija. To je stopirao predsjednik Milatović.

Ustavni odbor je odlučio da raspiše javni poziv za izbor dvoje sudija Ustavnog suda, ali, kako je za njihov predlog ovlašćen predsjednik države, Milatović je morao raspisati konkurs. On je tu odluku  odložio saopštivši  da će to učiniti nakon što se Ustavni sud na sjednici izjasni da li su se stekli uslovi za penzionisanje  to dvoje sudija.

Da je Milatović izašao u susret parlamentarnoj većini, Ustavni sud bi bio blokiran.   Blokada Ustavnog suda nije nešto što nijesmo vidjeli, i zbog toga se do sada u Skupštini nijesu  dimile bombe. Ustavni sud je iz blokade izašao krajem prethodne godine, kada je Crna Gora dobila aplauze iz Brisela jer je izabrala nedostajuće sudije tog suda, nakon dugih i mučnih političkih trgovina svih partija, i opozicije i vlasti, koje sve do danas nijesu istrgovale sedmog sudiju Ustavnog suda,  boreći se za prevlast u jednoj od najviših sudskih instanci.

I crnogorskoj javnosti i Evropi bilo je i tada jasno da je funkcionalni sud koji smo krajem godine dobili “partijski”.   Baš kao što je to bio decenijama tokom vladavine DPS-a. Razlika je u tome  što su se odnosi snaga nakon avgusta 2020. u tom sudu promijenili,  ali razloga za dimne bombe nije bilo dok je odnos bio pola -pola, zbog čega je izbor sedmog sudije ostao nedostižan do danas. Lider URA Dritan Abazović, koji sada uz ostatak opozicije strahuje zbog blokade Ustavnog suda i odnosa vlasti prema nezavisnosti te sudske instance, bio je premijer u vriijeme dok je taj sud bio godinu dana u blokadi. Istovremeno, mnogo puta ga je prozvao da je partijski.

Godinama traje rasprava o tome da li sudije Ustavnog suda idu u penziju u skladu sa Zakonom o radu ili Zakonom o PIO.  Dok je dio stručnjaka i civilnog sektora decidan da bi sudije tog suda trebalo da idu u penziju u skladu sa Zakonom o PIO, kao i sve ostale sudije u Crnoj Gori, taj stav su u zavisnosti od interesa mijenjale  političke partije.   Iz istog razloga i same sudije Ustavnog suda.

Interesantan je  primjer bivšeg sudije tog suda Milorada Gogića. Gogić je sada  savjetnik predsjednika parlamenta Andrije Mandića, svježe je odlikovan ordenom Svetog Petra Drugog koji mu je uručio mitropolit Joanikije jer je bio na čelu tog suda kada je, po mjeri  SPC odlučio o Temeljnom ugovoru između Crne Gore i SPC.  „Gogić je, odlikovan  jer je dijelio pravdu onako kako zakoni propisuju, a ne pod uticajem bilo koje politike i zemaljskih moćnika“. objasnio je mitropolit Joanikije.

Gogić je penzionisan po Zakonu o radu,  pošto je većina sudija u Ustavnom sudu i tada kao i ranije tumačila da se na njih odnosi Zakon o radu a ne Zakon o PIO. Među njima i Gogić. Sudije po odredbama Zakona o radu mogu da ostanu duže na funkciji.  Sudija Gogić međutim imao je drugačije mišljenje kada je glasao o sebi, a drugačije kada se radilo o kolegi Dragoljubu Draškoviću.  U jesen 2021.  sa nekadašnjim kolegom Miodragom Iličkovićem, zastupao je stav da se sudije Ustavnog suda penzionišu u skladu sa Zakonom o PIO.  Miličković i Gogić su odbili tada da učestvuju u radu Ustavnog suda, sjednica i vijeća u kojima je njihov tadašnji kolega  Dragoljub Drašković, jer su tvrdili da on više nije sudija, pošto je stekao uslove za penziju po Zakonu o PIO. Tada su optuživani da uvode anarhiju u Sud, da ga blokiraju i da ne priznaju odluke većine.

Iako je Drašković tada ispunio uslove za penziju u skladu sa Zakonom o PIO, tadašnji predsjednik US Budimir Šćepanović o tome nije obavijestio Skupštinu.  “Ustavni sudija koji je ispunio uslove za starosnu penziju ne smije sudjelovati u suđenjima, niti odlučivati, jer bi u protivnom zbog učešća lica koje nije sudija bile zahvaćene povredom nezakonitog sastava suda”, dodatno je  tada saopštio Milorad Gogić. Gogićevom tadašnjom logikom može se problematizovati  odluka US vezano za Temeljni ugovor, zbog koje je dobio orden SPC, jer je  on u to vrijeme bio ispunio uslove za penziju po Zakonu o PIO.  Penzionisan je po Zakonu o radu u maju ove godine.  I nije jedina.

Gogić je, međutim, promijenio mišljenje kada je on trebalo da bude penzionisan. Takođe, parlamentarna većina tada nije problematizovala to što sudije Ustavnog suda, među njima i  Gogić, odlaze u penziju po Zakonu o radu, a ne u skladu sa Zakonom o PIO, kao sada u slučaju  troje sudija Ustavnog suda.  Vlast je, dok je ministar pravde bio Andrej Milović, na sve načine pokušavala da Gogiću, ali i sudijama Ustavnog suda koje je sada ispratila u penziju po Zakonu o PIO, produži mandat, inicijativama da se mijenjaju različiti zakoni, između ostalih Zakon o Ustavnom sudu i Zakon o PIO.

Poslanik PES-a Vasilije Čarapić, ove je sedmice saopštio da je Ustavni sud funkcionalan, te da je odlazak troje sudija po Zakonu o PIO u penziju „ustavan i zakonit“.  U vrijeme kada je vlast planirala  Gogiću i  drugim sudijama da produži mandat, govorio je ovako: „Smatramo da je opravdano napraviti izuzetak od opšteg pravila za sudije Ustavnog suda zbog značaja ove institucije, kao i činjenice da su uslovi za penziju niži od onih koji su ranije usaglašeni s Venecijanskom komisijom. Podsjećam da je uređivanje granice starosne penzije za određene poslove ili kategorije lica na način drugačiji od opšteg pravila redovna pojava, tako da Zakon o PIO poznaje do sada  19 takvih izuzetaka, pa se ne može govoriti da se predlogom vrši  diskriminacija”.

Slučaj  Gogić opozicija danas koristi kao dokaz da vlast nije principijelna.  Istovremeno, tražeći da se nastavi sa problematičnom praksom.

Advokat Veselin Radulović za Monitor ocjenjuje:  „To što je na Gogića pogrešno primijenjen zakon njegovom i voljom ovih što sada treba da im prestane funkcija, nije razlog da se nastavi sa nezakonitom praksom. Ustavni sud i političari su nas doveli do toga da sada biramo između suda koji će biti u blokadi i suda koji čine sudije koji su tu suprotno Ustavu i zakonu”.

Kada su u pitanju pravo, zakon i Ustav  problematizuje se i to što je predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko obavijestila parlament da su sudije stekle uslov za penziju, mimo stava Ustavnog suda, odnosno odluke većine tih sudija na sjednici.  Ustav predviđa raspisivanje javnog poziva za izbor sudije Ustavnog suda nakon što prethodno Ustavni sud na sjednici utvrdi razloge za prestanak funkcije ili razrješenje sudije. To je i bila dosadašnja praksa. No, istovremeno, Ustavni sud je tako većinom glasova godinama primjenjivao odredbe zakona koje su im u interesu. Uzurpirajući pozicije.

Akcija za ljudska prava (HRA) i Centar za demokratsku traziciju (CDT) su u novembru ove godine, kada se proslavljalo 60 godina Ustavnog suda, ocijenili da se postavlja ozbiljno pitanje  – da li je Ustavni sud na Ustavu i zakonu utemeljena institucija?  Tada su upozorili  da je dvoje od šest sudija uveliko ispunilo uslove za starosnu penziju na osnovu Zakona o PIO.

“Funkcija im je morala prestati na osnovu Ustava (član 154, stav 1). Treća sutkinja ispunjava te uslove u decembru. Uprkos tome, obje sudije i dalje sude, a ovlašćeni predlagači novih kandidata o tome nijesu obaviješteni. Iako nadležni predlagači o datumu prestanka funkcija sudijama moraju biti obaviješteni šest mjeseci unaprijed, Ustavni sud o tome nije obavijestio ni Skupštinu ni predsjednika države, jer su, na sjednici u junu mjesecu, sve njegove sudije „glasale” o tome kada funkcija treba da im prestaje, pa je većina (4:2) zaključila da na funkciji treba da ostaju duže, dok ne nastupi obavezni prekid radnog odnosa iz Zakona o radu, umjesto da napuste funkciju u skladu s Ustavom i Zakonom o PIO”, saopštili su.

Opozicija je problematizovala to što je Armenko istupila samostalno i obavijestila nadležne. DPS tvrdi da je ona saučesnik u ustavnom puču, i da treba da podnese ostavku.  Predsjednik Milatović se takođe ogradio, saopštivši da će raspisati oglas kad Ustavni sud utvrdi da li su sudijama nastupili uslovi za penziju, vraćajući tako opet cijelu stvar u ruke Ustavnog suda. On je saopštio da mu je nejasno zbog čega je Ustavni odbor Skupštine, “kreiranjem različite prakse u istovjetnim pravnim stvarima, ugrozio pravnu sigurnost i protivpravno preuzeo nadležnost Ustavnog suda”. Neki od pravnika sa kojima je Monitor razgovarao, smatraju da je Armenko pokušala da odblokira tu situaciju.

„Teško je iz neprava govoriti o tome šta je sada zakonito i na čijoj je strani pravo“, kaže za Monitor sagovornica iz  pravosuđa.

Politički stalež, vlast i opozicija, ali i većina u Ustavnom sudu, hronično su pravo i Ustav tumačile spram okolnosti i sopstvenih interesa. Tako su udruženo proizvodili institucionalni haos. Posljedica je ono što danas imamo –  partijski sud kome prijeti blokada, ili nezakonitost. Koji politički interesi stoje iza posljednje epizode, osim onog očiglednog –  borbe za prevlast u Ustavnom sudu –   pokazaće se brzo.

Epizoda Ustavni sud i pregovori u Podgorici

Pokret za Podgoricu (PzPG) navodno je korak bliže odluci da u glavnom gradu formira vlast s Demokratskom partijom socijalista (DPS) i ostalom opozicijom, nego s vladajućim strankama s državnog nivoa, objavile su nezvanično Vijesti.

Prema pisanju tog lista  Pokret za Podgoricu blizak Milatoviću oko pregovora o formiranju vlasti u Podgorici ima kontakte i sa DPS-om i sa  PES-om,  ali navodno  “zbog posljednjih političkih dešavanja”, među kojima je i situacija sa Ustavnim sudom, ne vide mogućnost da naprave dogovor s vladajućim partijama.

“S dešavanjima u vezi sa Ustavnim sudom, ANB-om , PUP-om Podgorice samo nam pomažu u odluci. Većina u našoj koaliciji s GP URA je za to da idemo s DPS-om”, tvrdi sagovornik lista, koji je javio da bi PzPG konačnu odluku o tome s kim će u savez donijeti u petak.  Navodno, trenutno je problem samo jedan od četiri poslanika te poliitčke strukture, koji nije za koaliciju sa DPS-om.  Milatović će se u petak, kako je objavljeno, sastati sa predstavnicima DPS-a i opozicije oko “situacije u Ustavnom sudu”.

Ubrzo je  reagovao premijer Spajić. On je na mreži X napisao: „Ponudili smo razgovore i prije nego sam se vratio u Crnu Goru – ne žele, ponudili smo da Ustavni sud ocijeni ustavnost poteza Skupštine – ni to ne žele. Srećno bilo u oba doma, sljedeći put da vidimo ružičasti dim na gender reveal party”, poručio je Spajić

Spajić je u vrijeme epizode u parlamentu bio u Briselu, odakle je poručio da poziva opoziciju na sastanak i da nije istina da će se mijenjati Zakon o crnogorskom državljanstvu, bez opšteg konsenzusa,  reagujući na  tvrdnju opozciije da je razlog navodnog ustavnog puča pokušpaj da se sprovedu takve  inciijative.  Opozicija je odbila sastanak.

Spajić je najavio i da će tražiti mišljenje Ustavnog suda u vezi prestanka mandata sudije. “Za rješavanje svih dilema potreban je institucionalni odgovor, te pozivamo Ustavni sud da da svoje mišljenje o prestanku mandata sudije”.

Milena  PEROVIĆ

,,Ajde da se svi zajedno potrudimo da ovo urodi plodom. Da ovo ne zaboravimo zbog djevojčica koje su prošle slično ili gore”, poručila je Sara Vujisić, bivša učenica podgoričke Gimnazije koja je  prije tri godine prijavila profesora upravi škole zbog seksualnog uznemiravanja, a nakon ćutanja nadležnih o tome nedavno progovorila i javno. Nema se šta tome dodati

,Stvar koja me je natjerala da reagujem je to što su  ljudi počeli da pišu da možda sve to nije tačno”, izjavila je u svom javnom obraćanju Sara Vujisić. Studentkinja koja je prije tri godine nakon što je maturirala bila izložena seksualnom uznemiravanju od svog bivšeg profesora Gimnazije ,,Slobodan Škerović” u Podgorici  Radomana Čečovića. Kada je to tada prijavila direktorici Gimnazije Biljani Vučurović, profesor je kažnjen umanjenjem plate. Njegovo obrazloženje bilo je da se „preigrao riječima“. Na tome se sve završilo.

Kada je u javnost, tri godine kasnije, dospio dio prepiske sa eksplicitnim sadržajima seksualnog uznemiravanja, zaigrala se i javnost. Po društvenim mrežama  jedni su krenuli u linč profesora, a drugi se ostrvili na žrtvu.

U objavi Vujisić u kojoj se obratila javnosti nakon što je sve procurilo,  primjetno je razočarenje u profesora koji se od omiljenog predavača preobrazio u seksualnog predatora. Ali i totalno nepovjerenje u sistem, u to da bi prijavom policiji moglo bilo što da se promijeni i isticanje iskustva drugih žena koje u  institucijama nijesu dobile zaštitu. Tu je  i ogorčenje u postupak direktorice podgoričke Gimnazije.  Ipak, i dalje je uporna da se profesoru onemogući da se sa onim što je ona  prošla ne suoče neke druge djevojke.

Za otvaranje ove tabu teme, koja je protresla crnogorsku javnost, zaslužna je novinarka Đurđa Radulović. Ona je uporno istraživala slučajeve seksualnog uznemiravanja u školama u Crnoj Gori. U tekstu koji je objavio Centar za istraživačno novinarstvo (CIN-CG) se vidi da je nailazila na zataškavanje i zid ćutanja u upravama škola i institucijama. Pored slučaja u podgoričkoj Gimnaziji, objavljene su i brojne anonimne izjave od strane roditelja i prosvjetnih radnika koje svjedoče o sličnim dešavanjima i u drugim školama širom Crne Gore. Za sada se o tim slučajevima i dalje ćuti.

Institucije su se prilježnije uključile u ovaj slučaj kada je premijer Milojko Spajić pozvao Upravu policije da uz saradnju sa nadležnim tužilaštvom ,,dodatno ispitaju sve okolnosti slučaja“ koji se dogodio prije tri godine. Ekspresno je reagovalo i Ministarsvo prosvjete koje je od uprave Gimnazije tražilo svu dokumentaciju, koju su zatim uputili Osnovnom državnom tužilaštvu sa molbom za hitno postupanje.

,,Najvažnije je da kao društvo stvorimo mehanizme kojima će sistem moći da se na adekvatan i efikasan način suprotstavi sličnim devijacijama i obezbijedi načine kontrole ko i kako može da prenosi znanja u učionicama naših škola”, istakla je ministarka Anđela Jakšić-Stojanović.

O sadašnjim mehanizmima dovoljno govori da je ovaj slučaj procesuiran nakon tri godine. Iz Prosvjetne inspekcije su za ovaj slučaj saznali iz medija, a da li je bilo propusta u postupanju uprave škole znaće nakon što se završi nadzor. Na konferenciji za medije koju je upriličila uprava Gimnazije rečeno je da je u javnosti pokrenut linč na školu, upravu, direktoricu, te da se crtaju mete.

Kao i u mnogim drugim slučajevima, disciplinski postupak protiv profesora se vodio u okviru škole, a Ministarstvo ne vodi nikakvu vrstu evidencije o ovim postupcima.

Pročitano je i izjašnjenje profesora Čečovića od prije tri godine: ,,gore pomenutoj bivšoj učenici, sa čijom ste me pritužbom usmeno upoznali, dugujem prije svega ogromno izvinjenje”. On je priznao i da se ,,ogriješio o nastavničku etiku i da je toga svjestan…”. Nakon što mu je smanjena plata, bivša učenica nije ni obaviještena o blagoj kazni.

Advokatica Ivana Jončić pojasnila je da direktorica Vučurović nije mogla da izrekne više od novčane kazne: ,,Svrha kazne ne smije biti odmazda. Svrha su sankcije da se to djelo više ne ponovi”, kazala je ona, dodajući da se učenici nakon što je kažnjen profesor nijesu žalili na neprimjerena ponašanja.

Sara Vujisić tvrdi da zna za još par uznemiravanja bivših učenica od strane istog profesora. ,,Po svakoj ljudskoj logici mora da postoji bar još jedna djevojčica koja je tad bila u školi kojoj je on pisao iste stvari”, navela je ona i pojasnila da je slučaj Gimnaziji prijavila ne da bi zaštitila sebe već da bi zaštitila učenice te škole.

Advokat Veselin Radulović je izjavio da je Vučurović slučaj trebala da prijavi nadležnim organima: ,,Odgovoran direktor škole bi to prijavio i policiji i ministarstvu”.

I iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) saopšteno je da je direktorica nakon ,,priznanja predatora”, trebala da pokrene sve moguće postupke, od informisanja Ministarstva do dobijanja saglasnosti nastavničkog vijeća da profesora udalji iz škole. ,,Institucije moraju odlučno reagovati – sve drugo može osnažiti atmosferu u kojoj učenici/ce neće imati povjerenja da prijave problem”, navodi CGO.

Iz Udruženja Roditelji za Monitor kažu da su procedure u takvim slučajevima jasno propisane Etičkim kodeksom koji svaka obrazovna ustanova mora da usvoji i primjenjuje.

,,Taj dokument predviđa i jasnu proceduru- postupanje etičkog odbora u slučaju prijave nedoličnog ponašanja profesora.Sa druge strane, škole očigledno u dovoljnoj mjeri ne promovišu etičke norme ni među svojim kolegama, a kamoli u komunikaciji prema đacima i roditeljima. Kad god je prethodnih godina pominjan etički kodeks u školama sva priča se svodila samo na pravila oblačenja, uglavnom djece i poštovanje reda i mira ustanove”, objašnjava Jelena Božović iz Udruženja Roditelji.

Nakon skandala, Čečović koji je pored podgoričke  predavao i u privatnoj gimnaziji, uzeo je bolovanje ,,zbog teškog fizičkog i psihičkog stanja u kom se nalazi”. Nakon toga je protiv njega ponovo pokrenut disciplinski postupak i suspendovan je do njegovog okončanja.

Izjasnio se i Savjet roditelja Gimnazije koji je osudio ponašanje profesora i ocijenio da on ne treba da bude član nastavnog aktiva ove škole.

Slučaj je izazvao nove. Ove sedmice je iz Ministarstva stiglo obavještenje o slučaju potencijalnog uznemiravanja učenice od strane još jednog profesora Gimnazije. ,,Kako tema koja je uznemirila javnost prethodnih dana očigledno nije izolovan slučaj, pozivamo sve koji imaju saznanja o ovom ili sličnim događajima u crnogorskim školama da iste prijave Ministarstvu kako bismo preduzeli dalje radnje i zajedno stali na kraj pojavama kojima u našem obrazovnom sistemu ne smije biti mjesta”, navodi se u njihovom saopštenju, uz objavu da je sporna prepiska upućena Gimnaziji na hitno postupanje, kao i Osnovnom državnom tužilaštvu.

Pokrenut je disciplinski postupak i ovaj profesor je suspendovan do okončanja procesa.

Poruke iz grupne vajber-prepiske učenika i profesora podgoričke gimnazije prijavilo je treće lice, dok učenica kojoj se nastavnik obraćao sa šećeru, krofnice i udeljivao joj komplimente na račun izgleda, u tome ne vidi ništa sporno, već takav vid obraćanja tumači kao šalu.

,,Zaštitnik je iznenađen stepenom tolerancije djece na različite oblike seksualnog uznemiravanja putem interneta, posredstvom društvenih mreža. Između ostalog, djeca nisu iznenađena ukoliko im neko (poznat ili nepoznat) pošalje eksplicitnu fotografiju, osjećaju gađenje ali nisu iznenađena, te se dolazi do zaključka da se djeca olako upuštaju u ovakve vrste komunikacija i nije im strano ili neobično da prime ili pošalju sadržaj seksualne konotacije na poznate ili nepoznate adrese”, navodi se u odgovorima  Monitoru  Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

Ombudsman obavlja intezivne posjete obrazovnim ustanovama i sprovodi edukativne radionice sa djecom uzrasta od 11 do 13 godina na temu seksualnog zlostavljanja i zloupotrebe djece. ,,Problem  je utoliko teži što djeca nisu svjesna rizika u koji dovode sebe niti posljedica koje takve aktivnosti mogu prouzrokovati”, ističu  iz kancelarije Ombudmana.

Crna Gora je još 2011. ratifikovala  Lanzarot konvenciju Savjeta Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja. U njoj se  ističe neophodnost kontinuiranog i usklađenog djelovanja svih relevantnih činilaca u državi sa zajedničkim ciljem, da se djeci omogući da odrastaju u zaštićenom sigurnom okruženju.

Zaštitnik je na potrebe usklađivanja zakonske regulative i sistema podrške, koji su preporučeni samom Konvencijom, ukazivao još 2012. godine predstavljajući rezultate istraživanja Seksualno iskorištavanje djece u Crnoj Gori.

,,Svjedočimo činjenici da većina preporuka Zaštitnika, ni  poslije više od 10 godina, nijesu ispunjene. Podatak da su službenici Direkcije za kaznenu i prekršajnu evidenciju ove godine uspješno završili unos podataka u posebnu evidenciju, odnosno Registar za lica osuđena za krivična djela protiv polne slobode učinjena na štetu maloljetnika, ohrabrujući je, ali u isto vrijeme i poražavajući,s obzirom na protok vremena od preporuke Zaštitnika kao i od obaveze koju smo prihvatili ratifikacijom Konvencije Savjeta Evrope”, ukazuju iz kancelarije Obudsmana.

Iz Udruženja Roditelji podsjećaju da su prošle skoro tri godine od kako su usvojene izmjene Krivičnog zakonika, kojima su propisane strože kazne za počinioce krivičnih djela protiv polne slobode djece. ,,Tako smo, uprkos svim tim izmjenama Krivičnog zakonika, dvije i po godine čekali da se oformi registar, a zbog nepostojanja određenih podzakonskih propisa i dalje se ne primjenjuju mjere nadzora nad počiniocima ovih krivičnih djela”, kaže Božović.

Iz Ministarstva prosvjete su uputili inicijativu skupštinskom Odboru za prosvjetu, nauku, kulturu i sport za zakazivanjem hitnog sastanka na kojem bi zajednički utvrdili redosljed koraka izmjena i dopuna Opšteg zakona o obrazovanju, u cilju kreiranja adekvatnih preventivnih i represivnih mehanizama, saopštila je ministarka Jakšić-Stojanović.

,,Niz radnji i mjera se mora preduzeti na svim nivoima, kako u pogledu prevencije i edukacije djece i profesionalaca, od uspostavljanja sistema podrške i pomoći djeci u dijelu prijavljivanja i ohrabrivanja da uđu u proces, obezbjeđivanja terapijske pomoći djeci i njihovim porodicama, do uspostavljanja programa rehabilitacije i resocijalizacije žrtvi”, kažu iz kancelarije Zaštitnika. Ističu i da je neophodno raditi na unaprjeđenju uslova za adekvatno, brzo i efikasno sprovođenje istrage i procesnih radnji u skladu sa preporučenim standardima, a sve u cilju zaštite djeteta, njegove privatnosti, ličnosti i dostojanstva.

Kako to sada izgleda u praksi objašnjava Božović: ,,Činjenica je da se žrtve u Crnoj Gori rijetko odlučuju da prijave seksualno zlostavljanje. Jedan od razloga je strah od stigme, a drugi je nepovjerenje u rad nadležnih institucija.Veliki problem je i dalje ono što žrtve prolaze od trenutka prijave, pa do okončanja sudskih postupaka, koji i dalje često traju nedopustivo dugo. Sve to vrijeme počinioci su na slobodi, a nerijetko se radi o osobama iz bliskog okruženja djece koja su žrtve”.

Ona upozorava na situacije da se maloljetnici, koji su žrtve,saslušavaju više puta, bez prisustva stručnih radnika, pozivaju se kao svjedoci… Tu je i problem postupanja tužilaca koji nakon prijave i dalje pojedina djela protiv polne slobode kvalifikuju kao prekršaji, odnosno kršenje javnog reda i mira.

,,Nekim počiniocima koji su mamili djecu, pokazivali im pornografski sadržaj, pokušavali da ih dodiruju suđeno je za drsko, nedolično ponašanje. Osim spornih poruka koje na taj način dobijaju žrtve, ovakva postupanja dodatno ohrabruju počinioce jer znaju da će proći nekažnjeno ili sa minimalnim kaznama”, ističe Božović.

Iz ovog Udruženja svjedoče da su porodice djece koja su žrtve često prepuštene same sebi, bez prava na besplatnu pravnu pomoć, bez psihološke podrške u institucijama sistema koja im je prijeko potrebna i bez informacija koje su nadležni u obavezi da im obezbijede.

,,Ajde da se svi zajedno potrudimo da ovo urodi plodom. Da ovo ne zaboravimo zbog djevojčica koje su prošle slično ili gore”, poručila je Sara Vujisić, bivša učenica podgoričke Gimnazije koja je  prije tri godine prijavila profesora upravi škole zbog seksualnog uznemiravanja, a nakon ćutanja nadležnih i  o tome progovorila i javno. Nema se šta tome dodati.

Povodom ovog i ostalih slučajeva seksualnog uznemiravanja ispred podgoričke Gimnazije u petak je, kad ovaj broj Monitora bude na trafikama,  najavljen protest.

Predrag NIKOLIĆ

Premijer Spajić ne haje za neispunjena obećanja. Umjesto toga najavljuje nove povišice. I investicije. Na sve strane. To što para nema nije, izgleda, njegov problem. Ali jeste građana

Dok se nadležni skupštinski odbori lagano pripremaju za predstojeću raspravu o prijedlogu zakona o budžetu za 2025. godinu, informacije sa raznih strana ukazuju da bi taj dokument (budžet) mogao imati ozbiljnih problema pri susretu sa realnošću. Najprostije, nema para. Odnosno, ako ih možda i ima onda one nijesu dobro raspoređene. Fali tamo gdje ne bi smjelo.

Krenimo iz Skupštine Crne Gore. Naumljeno je da se poslanicima, kao i svim drugim javnim funkcionerima, zarade uvećaju za 30 odsto. Tako bi predstavnici zakonodavne vlasti ubuduće imali, u prosjeku, startnu platu od približno 2,6 hiljada eura. Kada se doda dodatak na staž i raznorazne skupštinske naknade (predsjednici poslaničkih klubova, skupštinskih odbora…) izaći će to na tri hiljade eura.

Da narodni predstavnici budu još malo rasterećeniji, pomoći će i personalni asistenti/savjetnici. Na zahtjev predsjednika parlamenta Andrije Mandića novac za njihovo angažovanje predviđen je budžetom za narednu godinu. Mada se, izgleda, ministar finanasija Novica Vuković nada da  poslanici neće prihvatiti dar. “Oni kao posebna grana vlasti imaju mogućnost da sami donose zakone, koeficijente, sistematizacije i sistem zapošljavanja. Izvršna vlast u tom smislu nema uticaja na Skupštinu“, kazao je  Vuković. „Na poslanicima je da se odrede tokom glasanja da li ta sredstva njima trebaju u tu svrhu ili se to može preusmjeriti, recimo, za sanaciju nekog vrtića.” Biće to zanimljivo ispratiti.

Krenimo sada sa tanje strane. U prijedlogu budžeta za 2025. godinu  za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za ovu godinu, požalio se Zoran Brđanin, direktor UP, na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. To, po njegovoj računici, znači da neće biti novca za zapošljavanje novih policajaca. Njih, prema važećoj sistematizaciji, nedostaje makar 1.200. Zapravo, objasnio je direktor UP, u predloženom budžetu nema novca čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije. „To nam je nekih milion i po“, kazao je, pa primijetio kako su ostali i bez traženih sredstava (138 hiljada eura) za nabavku uniformi. „Ta nam uniforma treba. Nemamo za nabavku rezervnih djelova, za službena vozila, plovila, za laboratoriju i forenzički centar…”.

Nijesu policajci jedini kojima će faliti. Ili im već fali.

Minulih dana Željeznički prevoz (jedna od državnih kompanija iz sistema nekadašnje Željeznice Crne Gore) svoje putnike u lokalnom saobraćaju – na linijama između Podgorice, Nikšića, Bijelog Polja i Bara – prevozi uglavnom autobusima. Vozova nema. Makar ne u ispravnom stanju.

Tu nastaje problem. Jedni, uglavnom zapošljeni, tvrde da su problem zastarjeli pravilnici prema kojima vozovi nijesu ispravni ukoliko, recimo, nema dovoljno vode u putničkim toaletima. Njihove kolege, kažu, više neće da krše propise. Šta je do sada bilo – bilo je.

Iz menadžmenta i resornog Ministarstva saobraćaja, druga priča. Prema njoj, problem nije do neispravnih vozova nego do dijela radnika koji su se, nezadovoljni odlukom uprave da im ograniči dopunski rad sa strane, odlučili na opstrukciju. Vlast, u kompaniji i državi, tako nešto neće tolerisati. „Ukoliko Odbor direktora i izvršni menadžment ne pronađu način da riješe ovu situaciju i da krivično gone organizatore jučerašnje sabotaže, za koje postoji sumnja da su se kriminalno udružili u cilju stvaranja panike i sprečavanja željezničkog saobraćaja, Ministarstvo saobraćaja će biti prinuđeno da preduzme radikalne korake kako bi se situacija u ovom preduzeću riješila“, objavila je ministarka Maja Vukićević (ZBCG) na Fejsbuku. Za nastale probleme optužila je „godine nebrige i neodgovornog upravljanja“. Mada, priznaje, ima nešto i u finansijskoj situaciji u državnim kompanijama na željeznici.

Treba pomenuti, ipak, da stvari još nijesu dramatične toliko koliko zvuče prijetnje iz Ministarstva (sabotaža, ucjene, radikalni koraci…). Mada su na željeznici već podijeljeni prvi otkazi. Ministarka Vukićević pomirljivo poručuje: „Moram pomenuti da veći dio radnika pokazuje konstruktivnost i da je to razlog što država još uvijek nije pribjegla radikalnijim mjerama, jer ne smiju ljudi koji su posvećeni i koji su radni vijek proveli na željeznici biti taoci neodgovornih pojedinaca.“

Suština problema može se saznati, uglavnom, u formi nezvanično. U najkraćem: državni Monte kargo (dio nekedašnje ŽCG nadležan za prevoz roba) dobio je sredinom prošle godine ozbiljnu konkurenciju, nakon što se Grupacija Kombinovani prevoz proširila sa srpskih i hrvatskih i na ovdašnje pruge. „Mi u Grupaciji Kombinovani prevoz smo veoma ponosni na naš uspjeh u pisanju novih stranica u istoriji crnogorskih željeznica kao prvi nezavisni operater koji je uspostavio interoperabilnu željezničku vezu od Srbije do Luke Bar”, pohvalio se njihov generalni direktor Branko Petković za portal Railway Gazette.

Potom je, u septembru prošle godine, portal barinfo.me izvijestio da su „prvi privatni voz u željezničku stanicu Bar i uopšte u Crnu Goru“, dovezla dvojica barskih mašinovođa. „Njih dvojica su i prve mašinovođe sa licencama koje omogućavaju nesmetani prevoz između Srbije i Crne Gore, bez zadržavanja i zamjene osoblja“.

Na problematičnu stranu tog aranžmana ukazala je Dušanka Dragojević, izvršna direktorica državnog Montecarga, kojima je Kombinovani prevoz direktan konkurent na tržištu. Pa, i pored toga, honorarno angažuje mašinovođe i pregledače kola stalno zapošljene u državnim preduzećima. „On (Kombinovani prevoz) angažuje penzionere mašinovođe i radnike Željezničkog prevoza. To su ljudi koji rade jako teške poslove i zbog toga imaju beneficirani radni staž“, kazala je Dragojević. „Voljela bih da mi neko objasni kako ti ljudi ne mogu da rade kod nas, a mogu kod privatnog operatera.”

Kad su registrovali problem, iz Prevoza su zaposlenima ponudili aneks ugovora koji ih sprječava na dodatni aranžman u konkurentskoj/privatnoj kompaniji. Između ostalog i zbog toga što mašinovođe imaju precizno propisan broj radnih sati i minimalno vrijeme odmora između smjena. Što nijesu u mogućnosti da poštuju ukoliko trče između državnog i privatnog posla. Očekivano, zapošljeni su željeli da unovče svoju tržišnu poziciju (mašinovođe su deficiratan kadar) pa su zatražili povišicu, kao preduslov za odricanje od dodatnog angažmana. Problem je eskalirao kada im je iz uprave odgovoreno da nema para za povišice, uz ultimativno navođenje datuma do koga ponuđeni aneksi moraju biti potpisani.

Nije nebitno: kako su iz Jedinstvenog sindikata Prevoza rekli za TV Vijesti, osnovna zarada mašinovođe u njihovom preduzeću je „oko 630 eura“. Sa dodacima, kažu, pređu 800. Prema podacima uprave, zarade koje se isplaćuju su dosta veće (preko 1.000 eura u prosjeku). Za traženu povišicu nema novca, pošto bi ona Željezničkom prevozu donijela dodatni trošak od 280.000 mjesečno, kazala je izvršna direktorica Prevoza Dragana Lukšić.

Država, uglavnom, nema para za ljude u uniformama. Bile one policijske ili željezničarske. A ni sa bijelim mantilima ne ide sve kako bi trebalo. Makar ne kada je u pitanju medicinsko osoblje zapošljeno u Institutu Simo Milošević. Nakon što je prošle nedjelje premijer Spajić saopštio kako je njegova vlada uspjela ono što tri prethodne nijesu mogle, i sa saradnicima predstavio „jedino  rješenje“ za spas Instituta, oglasio se Žarko Rakčević, kao predstavnik manjinskih akcionara koji posjeduju blizu 40 odsto akcija Instituta, iznoseći ozbiljne primjedbe na predloženo. Od toga da Vlada planira prodaju dijela atraktivne imovine Instituta (tzv. Prva faza na obali mora) do toga da su troškovi obnove/renoviranja onoga što preostane višestruko precijenjeni.

„Mi znamo da se dovođenje na nivo od četiri zvjezdice može završiti mnogo jefitnije, umjesto predviđenih 1.270 eura po kvadratu. Napravite paralelu sa projektovanom vrijednošću gradnje stana na Veljem brdu koja je 1.000 eura po kvadratu“, rekao je Rakčević pozivajući Vladu da još jednom sagleda prijedloge manjinskih akcionara, koriguje svoj Plan u skladu s njima, da bi se „na partnerski i fer način“ Institut postavio na zdrave osnove. Mali akcionari i zapošljeni u Institutu čekaju odgovor Vlade. Bilo bi dobro da to ne potraje.

Iz Monstata su stigli prvi podaci o oktobarskim zaradama. Oni pokazuju da se nijesu baš obistinile najave  da će prosječna neto plata u Crnoj Gori, nakon primjene programa Evropa sad 2, preći hiljadu eura. „Prosječna zarada (bruto) u oktobru 2024. godine u Crnoj Gori iznosila je 1.137 eura, dok je prosječna zarada bez poreza i doprinosa (neto) iznosila 944 eura“, saopšteno je iz Uprave za statistiku. Njihovi podaci pokazuju da platu veću od obećane (u prosjeku) primaju samo zapošljeni u sektorima bankarstvo, komunikacije, poslovi s nekretninama, snabdijevanje električnom energijom i rudarstvo. Mali problem je što su u tim sektorima i prije primjene Evropa sad 2, odnosno smanjenja doprinosa za PiO na račun povećanja neto zarada, imali platu veću od obećane. Ostali koji su se nadali najavljenoj povišici od 25 odsto ostali su kratkih rukava. Uglavnom,  uprkos obećanjima, zarada većine zapošljenih u Crnoj Gori sve je bliža minimalcu. Sljedstveno, isto važi i za penzionere.

Premijer Spajić ne haje za neispunjena obećanja. Najavljuje nove povišice. I investicije. Na sve strane. To što para nema nije, izgleda, njegov problem. Nego građana.

Zoran RADULOVIĆ