FOKUS
PRVA GODINA VLADE: Ibar i ibarska magistrala
Objavljeno prije
3 sedmicena
Objavio:
Monitor onlineTempo EU integracija nije onakav kakvom smo se nadali, program ES 2 uz povećanje plata i penzija nosi i brojne rizike. Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera da u fokus vrate tzv. identitetske teme, gazeći građansko ustrojstvo Ustava Crne Gore
Prije tačno godinu dana, na sjednici parlamenta na kojoj se glasalo o njegovom programu i personalnom sastavu predložene vlade, tadašnji mandatar Milojko Spajić odbio je da pročita svoj ekspoze. Da ne gubimo vrijeme, lakonski je preskočio eksplicitnu Ustavnu obavezu. (Mandatar iznosi u Skupštini svoj program i predlaže sastav Vlade, propisuje član 103). Bila je to naznaka da će odsustvo javnosti rada i neobavezujući odnos prema pravilima i zakonima biti jedno od najupečatljivijih obilježja njegovog kabineta.
Spajićeva Vlada ipak je izabrana. Već prvog dana mandata, donijela je odluku o odlaganju popisa i početku parlamentarnog dijaloga u potrazi za konsenzusom, kako bi se taj statistički posao vratio u regularne vode. Tako smo od prijetnji bojkotom i zahtjeva Monstata da nadležni izvrše procjenu bezbjednosti njihovih popisivača, stigli do popisnog procesa bez ozbiljnijih tenzija i, kanačno, rezultata kojima su manje-više svi zadovoljni. Makar javno. Samo rijetki su konstatovali kako popisni proces od usvajanja metodologije do objavljivanja prvih preliminarnih i konačnih rezultata nije prošao eksternu reviziju struke. To, kako bi se moglo pokazati, nije sasvim beznačajan (a možda ni slučajan) propust.
Uglavnom, Milojsko Spajić i njegova Vlada dobili su prvi veliki plus na javnoj sceni.
Drugi, veooma značajan i politički upotrebljiv uspjeh, stigao je krajem juna: Crna Gora je iz Brisela dobila Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava (IBAR). Do tog istorijskog rezultata stigli smo dajući pregršt obećanja i usvajanjem niza Zakona koji su pripremljeni i usvojeni po hitnoj proceduri, bez javne rasprave i debate u parlamentu. Spajićevski.
Uočeni problemi biće rješavani u hodu, poručeno je. I zaboravljeno. Baš kao što su zaboravljena obećanja, evo treće vlada od smjene DPS-a 2020., da će Crna Gora konačno dobiti zakone o vladi i Skupštini kojima će se, na primjer, normirati broj ministarstava i propisati procedure u redovnim i posebnim okolnostima (tehnička vlada). Odnosno, urediti rad parlamenta. Da ne dolazimo u situaciju da predsjednik parlament , prvi među jednakima, po vlastitom nahođenju zakazuje i otkazuje sjednice, mijenja obilježja parlamenta, sklanja i postavlja zastave… Ili, čemu smo takođe imali priliku da svjedočimo, sam sa sobom održava sjednice Skupštine i donosi odluke lažirajući prisustvo kvoruma.
Vratimo se Vladinom jubileju. Skoro su se poklopili datumi obilježavanja prve godišnjice rada 44. Vlade i 100 dana od njene rekonstrukcije. Tada smo dobili izvršnu vlast koja, uz premijera, ima sedam potpredsjednika i 25 ministarstava. Njeni članovi dolaze iz redova PES-a, Demokrata, koalicije ZBCG, SNP-a, koalicije albanskih nacionalnih stranaka i Bošnjačke stranke. Rekonstrukciju su podržala 53 poslanika u parlamentu. S tim u vezi, test pitanje: znate li ko je Milan Butorović?
Najavljena još koalicionim sporazumom partija članica vladajuće kolacije, rekonstrukcija vlade koja je podrazumijevala imanovanje ministara i potpredsjednika iz partija koje predvode Andrija Mandić i Milan Knežević djelovala je kao prevelik izazov. Čak i za nepopravljivog optimistu, neopterećenog procedurama („tehnikalijama“) kao što je aktuelni premijer.
Mogućnost da će proruske i antiNATOvske snage dobiti prostor u izvršnoj vlasti dugo je i snažno problematizovana od strane naših, kako se to kaže, euroatlantskih partnera. Sve dok specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, proljetos, nije poručio kako je „najvažniji zadatak za Crnu Goru da podrži sve što premijer radi“. Tada je postalo jasno da će teško započeto partnerstvo trajati duže nego što su priželjkivale njihove opozicione kolege. Kao uračunata protivteža, u vladu je ušla i Bošnjačka stranka sa većim brojem ministarskih mjesta.
Eskobarovu preporuku uslišila je većina aktera sa ovdašnje političke scene. Sa izuzetkom predsjednika Jakova Milatovića i bivšeg premijera Dritana Abazovića. “Danas je Crna Gora žrtva najprimitivnije političke trgovine i neodgovornosti koju premijer u kontinuitetu demonstrira prema vođenju države”, jedna je od ocjena Milatovića koja odslikava njegov stav prema nekadašnjem najbližem savezniku, sa kojim je formirao pokret Evropa sad.
Nakon popisa, IBAR-a i rekonstrukcije vlade, sledeći veliki izazov pred Vladom Milojka Spajića bilo je ispunjenje paketa predizbornih obećanja najavljenih pod sloganom Evropa sad 2. Ona su (djelimično) ispunjena, ali bi se moglo ispostaviti da su troškovi te finansijske kombinatorike značajno veći od koristi koju će imati zaposleni ili penzioneri sa prosječnim primanjima. Ako se obistine strahovi od novog talasa poskupljenja koja bi, dijelom, mogla biti posljedica i povišica bez ekonomskog pokrića, onda će gubitnici biti svi. Računajući tu i državu, odnosno njenu kasu.
Zanimljivo, Fiskalna strategija, u koju je inkorporiran program Evropa sad 2, još nije usvojena u Skupštini. Zato su usvojene izmjene paketa zakona koje su proizašle iz potrebe da se Startegija realizuje. Još jedan primjer nonšalantnog odnosa izvršne i zakonodavne vlasti prema propisima.
To nije tako mali problem. Među poglavljima koja su u ovonedjeljnom izvještaju EK dobila nižu ocjenu nego prošle godine nalaze se četiri koja bi mogli svrstati među obećane prioritete rada aktuelne Vlade. I nešto za šta je premijer zainteresovan i, valjda, upućen. Riječ je o jačanju ekonomskih aktivnosti i razvoju saobraćajne infrastrukture.
Ocjenu „bez napretka” dobile su aktivnosti u oblastima privredno pravo, konkurencija i transevropske mreže (poglavlja 6, 8 i 21) dok je kod saobraćajne politike (poglavlje 14) ocjena pala sa „dobrog“ na „ograničen“ napredak. To dovodi u pitanje realnost obećanja da će, u mandatu ove vlade, početi putno uvezivanje Crne Gore mrežom autoputeva i brzih cesti. I da će taj posao biti rađen promišljeno i planski.
Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera predvođenih koalicijom ZBCG da u fokus vrate tzv. identitetske teme. Na način koji podstiče postojeće i budi nove društvene podjele. Sa očiglednom željom da se, makar u ustavno-zakonodavnom smislu, započne sa izmjenom postavke o Crnoj Gori kao građanskoj državi.
Rezolucija o genocidu u logorima sistema Jasenovac, Dahau i Mathauzen poslužila je dijelu vladajuće koalicije kao protivteža Vladinom stavu prilikom usvajanju UN-ove Rezolucije o danu sjećanja na genocid u Srebrenici. Ali i za ciljno pozicioniranje tog dijela vlasti kao promotera i zaštitnika svesrpskih nacionalnih interesa u regionu. Po cijenu, ako ne i uz želju, kvarenja odnosa Crne Gore sa susjedima. Prije svega Hrvatskom a, u perspektivi, i sa Bosnom i Hercegovinom i Kosovom.
Na domaćem terenu, paralelno su tekle akcije najave pokretanja inicijative za izmjenu Ustava kako bi srpski jezik od jezika u službenoj upotrebi dobio status službenog jezika i zahtjevi za izmjenu zakona o državljanstvu. Prva od pomenutih inicijativa nije sporna iz perspektive legitimiteta ali jeste ono što se čita između redova – da će u tom zahtjevu ZBCG sa tihim partnerima pokušati da zaobiđe Ustavom propisane procedure.
Jedan od mogućih načina da se izvede taj „poduhvat“ je izmjena Zakona o državljanstvu, odnosno naum da se neznanom broju stanovnika susjednih država, prije svega Srbije, omogući status dvojnih državljana. Tako bi državljani Crne Gore sa stalnim prebivalištem u inostranstvu ( nerijetko, bez stvarnih veza sa Crnom Gorom) mogli postati dominantna, čak „kvalifikovana“ većina. Koju samo mali korak – priređivanje izbornog zakonodavstva koje pravo glasa daje svim državljanima, bez obzira na njihovo stalno mjesto boravka – dijeli od mogućnosti da odlučujuće utiče na budućnost građana Crne Gore. I bez toga, sa iskazanom nesposobnošću aktuelnih, kao i prethodnih, vlasti da urede evidencije boravka i birački spisak, mogućnost zloupotreba dvojnog državljanstva je očigledna.
Sve to je začinjeno aktivnostima na reviziji istorijskih činjenica iz bliže i dalje prošlosti. Relativizuju se zločini i veličaju zločinci iz nedavnih ratova na prostoru bivše SFR Jugoslavije (Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Radovan Karadžić), najavljuju i traže odobrenja za podizanje spomenika akterima događaja koje bi se, najblaže, mogli označiti kao kontroverzni (Amfilohije Radović, Pavle Bulatović), promoviše narativ o dva antifašistička pokreta tokom Drugog svjetskog rata s namjerom da se abolira četnički pokret i opravdaju njihovi zločini.
Premijer i njegova većina u Vladi ne snalaze se najbolje sa tim narativima. Lutaju od pokušaja ignorisanja, povremenog odobravanja, do obećanja da se tektonske ustavne/društvene promjene neće realizovati bez „širokog konsenzusa“. Koliko će biti istrajni u tom naumu i šta su im eventualne alternative to će pokazati, vjerovatno, već druga godina mandata 44. Vlade. Biće tu posla za sve. Posebno za gospodina Butorovića (PES), ministra bez portfelja zaduženog za odnose Vlade sa Skupštinom Crne Gore.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
RUKOVODSTVO ADVOKATSKE KOMORE MIMO ČLANSTVA KUPILO PROSTOR NEKADAŠNJE INVEST BANKE DUŠKA KNEŽEVIĆA: Njihov prvi milion
Objavljeno prije
2 danana
22 Novembra, 2024Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. Bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura
Advokatska komora Crne Gore (AKCG) u junu ove godine kupila je prostor bivše Invest banke u stečaju Duška Kneževića,kod Gradskog stadiona u Podgorici, kao i još jedan dio nepokretnosti u istom objektu. Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. I to bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura.
Advokati su o milionskom poslu svog rukovodstva obaviješteni tek nedavno. Zapravo, informisani su oni koji su materijale koji im je Upravni odbor Komore uputio pred redovnu godišnju skupštinu, zakazanu za 30. novembar ove godine, strpljivo iščitali do kraja.
U moru informacija stidljivo se pominje i milionska trgovina, u okviru dokumenata priloženih radi usvajanja finansijskihi izvještaja za ovu i prethodnu godinu, jedne od sedam stavki dnevnog reda predstojeće Skupštine. Advokatima nijesu dostavljeni ni kupoprodajni ugovor, ugovor o kreditu, kao ni ostala dokumentacija koja je pratila ovaj posao.
U zapisniku sa sjednice Komisije za kontrolu finansijskog poslovanja Komore, održane u oktobru ove godine, navodi se da je Ugovor o prodaji između Advokatske komore i Invest banke u stečaju potpisan 24. juna ove godine, a da je Komora tu nekretninu platila 700 000 eura. Ugovor je u ime AKCG potpisao njen predsjednik, advokat Danilo Mićović.Takođe, navodi se da je 30. septembra ove godine Komora kupila i nepokretnosti u vlasništvu Branka Vujoševića, takođe kod Gradskog stadiona, koje se u katastru vode pod istim listom nepokretnosti kao i nekretnine Invest banke. Cijena tih nekretnina je – 203.700 hiljada eura.
Komisija dalje navodi da je Komora Vujoševiću u cjelosti isplatila novac, dok je Invest banci isplatila dio kupoprodajne cijene u iznosu od 350 000 eura. Preostali dio, u istom iznosu treba da bude isplaćen naredne godine. „Te će zbog isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene, a zatim renoviranja i opremanja nepokretnosti morati ući u kreditno zaduženje“, konstatuje Komisija. Komora se, prema Izvještaju o radu Upravnog odbora, zadužila kod CKB banke u iznosu od 550.000€. Kredit će vraćati u periodu od 10 godina.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?
Objavljeno prije
1 sedmicana
15 Novembra, 2024Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neforomalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti
Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.
“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.
U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”
Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V. On, možda, najpotpunije ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”
Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.
Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.
Ne bi bio prvi put da izgleda da Bećirović ima privilegovan status pred državnim institucijama. Ne samo pravosudnim. Kao što nije ni prvi put da Bećirović fizičkim ili verbalnim nasiljem rješava svoje probleme sa novinarima i kritičarima. U arhivama medija niz je svjedočenja o napadima Bećirovića, njegovih pratilaca zaduženih za bezbjednost i medijskih plaćenika okupljenih oko portala Aktuelno.me.
Prije više od 15 godina Bećirović je strogoću počeo da trenira na radnicima angažovanim na dogradnji hotela Avala u Budvi. Šamarima i pesnicama, uglavnom. Ž.R. je bio jedan od nekoliko napadnutih koji su zaštitu potražili od države. U krivičnoj prijavi naveo je kako se, sa još dvojicom kolega, uputio hotelskim liftom, noseći nekoliko torbi alata i opreme. Kada se lift zaustavio, na vratima je stajao Zoran Bećirović. “Odmah po otvaranju vrata, s obzirom da sam ja bio najbliži, Bećirović me snažno ošamario, uz izrečene riječi prijetnji i uvreda, a potom se usmjerio na kolegu iz Srbije, kome je zadao mnogo udaraca”, napisao je Ž.R. u prijavi. „ Nijesam se usudio da tražim objašnjenje za njegovo ponašanje, jer sam bio više nego siguran da bi u tom slučaju, napad na mene bio nastavljen”, objasnio je.
Slične su priče i drugih napadnutih. Nekad je Ćoćo napadao sam, a nekad uz pomoć tjelohranitelja. Bećirovićev advokat Branko Čolović potvrdio je da su neki od prijavljenih napada završili u Sudu za prekršaje, ali se u tadašnjem razgovoru za Vijesti (2011.) nije mogao sjetiti sa koliko je novca kažnjen njegov klijent. “To jeste prekršaj, nije sporno, ali nije kriminal niti ima govora o nasilničkom ponašanju”, tumačio je.
Sličnog mišljenja bili su i u Osnovnom tužilatvu u Kotoru. Prijava napadnutih radnika je odbačena. Tadašnji Osnovni tužilac Boris Savić saopštio je: “Bećirović je saslušan pred istražnim sudijom. Nakon nalaza vještaka, koji se izjašnjavao o medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da nema elemenata krivičnog djela za koje se teretio Bećirović. Vještačenje je pokazalo da nema tjelesnih povreda, već samo crvenilo”, zaključio je Savić. Kasnije je postao predsjednik Višeg suda u Podgorici.
Na meti Bećirovića u proljeće 2015. našli su se Monitor i Vijesti. Bećirović je, prvo, preko Dnevnih novina optužio novinarke Monitora, Milenu Perović-Korać i Milku Tadić-Mijović da su tekstom U mreži (iz marta 2011.) ,,nacrtale metu njegovom bratu Draganu”. Dragan Bećirović je, pod do danas nerasvijetljenim okolnostima, ubijen u Budvi u aprilu 2011. godine. Evo medijske optužnice: ,,Taj tekst je napisan i naručen da bi se mom pokojnom bratu nacrtala meta na čelo dvadeset dana prije njegovog ubistva, što ja godinama tvrdim. Sada bi bilo normalno da se u okviru sudskog procesa utvrdi ko je naručio ovaj lažni tekst od Monitora…”. Pošto su Vijesti prenijele Monitorov tekst, “optužnica” je proširena i na njih. Bećirović im je spočitao ometanje istrage ubistva njegovog brata. I to ponavlja do danas, neometan od strane nadležnih.
Tekst Dnevnih novina prenijele su Pobjeda i Portal analitika, ali se niko nije potrudio da svojim čitaocima pojasni optužnicu. Da jesu, njihovi čitaoci bi znali da se pokojni Bećirović u tom tekstu pominje dva puta. Prvi citat: ,Beppler&Jacobson zvanično predstavlja Dragan Bećirović.Više je izvora, međutim, tvrdilo da je Bećirović istureni igrač, a da su unutra i familija Đukanović i Stanko Subotić Cane”. Drugi: ,,Dragan Bećirović, u više je različitih kombinacija i u nekim drugim firmama”.
Bećirović i Pobjeda razmjenjivali su se i drugim sadržajima. Aktuelno.me je prenosio tekstove Šemsudina Radončića i Marka Vešovića u Pobjedi, u kojima je godinama na najprizemniji način, klevetama i uvredama, vođena hajka protiv vlasnika, menadžemnta, urednika i novinara Monitora i Vijesti. Iako je u nizu privatnih tužbi Bećirović izgubio pred sudovima, nije se desilo ništa. On je nastavio da prenosi klevete i uvrede, a država da ćuti. Jednako je nastavio da crta mete i napada novinare i kritičare. Posebna sinhronizovana hajka vođena je protiv direktorice MANS-a Vanje Ćalović Marković.
U decembru 2019. napadnut je Vladimir Otašević, tada novinar Dana. Na njega je nasrnuo Bećirovićev tadašnji i sadašnji bodigard Mladen Mijatović, u tržnom centru Delta, nakon što ih je novinar fotografisao dok su, skupa sa tužiocem Milošem Šoškićem (tada viši, danas specijalni tužilac), obilazili trgovine.
“Uhvatio me je za vrat i privukao sebi i počeo da me vrijeđa ’bubašvabo p…a ti materina, izbriši te slike’. Na to mu je Bećirović rekao ‘nemoj ovdje, kamere su, riješićemo to’. Ovaj me je pustio pa su se sva trojica, Bećirović, Šoškić i taj čovjek udaljili. Sve ovo je vidio i čuo Miloš Šoškić. Riječ nije rekao i samo je nijemo gledao”, ispričao je Otašević.
Iako su kamere tržnog centra potvrdile Otaševićeve tvrdnje, on je u Osnovnom državnom tužilaštvu saslušavan kao svjedok po sopstvenoj krivičnoj prijavi. “Kako nije dobio status oštećenog, Otašević po zakonu nema pravo na uvid u aktivnosti i radnje koje je Tužilaštvo preduzelo u vezi sa njegovim slučajem”, pojasnio je njegov advokat Nebojša Asanović. Prijava je odbačena nakon dvadesetak dana, pošto u tužilaštvu “nijesu našli bitne elemente bića tog krivičnog djela, kao ni bilo kog drugog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti”. Već viđeno.
Još tada je problematizovana činjenica da se u Bećirovićevoj pratnji nalazi Mladen Mijatović, službenik MUP-a Crne Gore. Iz MUP-a je, prije pet godina, saopšteno da Mijatović nije tražio odobrenje tadašnjeg ministra Mevludina Nuhodžića da privatno obezbjeđuje Bećirovića. Dodali su da će, ukoliko provjera pokaže da se bavio tim poslovima, “preduzeti mjere za utvrđivanje njegove odgovornosti”.
Sada – ista priča. Uz konstataciju da je Mijatović “raspoređen na radno mjesto samostalnog referenta-spasioca u Direktoratu za zaštitu i spašavanje, u okviru Direkcije za avio-helikoptersku jedinicu MUP-a“, iz resora koji vodi Danilo Šaranović navode da “nisu raspolagali podacima da je imenovani angažovan na bilo kojim dodatnim poslovima, niti je od nadležnog rukovodioca dobio odobrenje za angažovanje izvan svojih redovnih poslova“. Toliko o provjerama pripadnika policija i Ministarstva unutrašnjih poslova o kojima slušamo evo četiri godine.
Ipak, posebno poglavlje terora koji Bećirović sa saradnicima provodi nad novinarima predstavlja i višegodišnja medijska tortura kroz koju prolazi novinarka Monitora i Vijesti, Dragana Šćepanović. Ona je izložena skoro svakodnevnim prijetnjama i uvredama koje objavljuje portal Aktuelno.me čiji je osnivač Bećirovićev Ski Resort Kolašin 1450. Počelo je nepotpisanim optužbama da “dopisnica drugosrbijanskog režimskog tabloida godinama čini sve kako bi sabotirala razvoj Kolašina”. Nastavilo se besprizornim uvredama na njen i račun članova njene porodice.
Tužilaštvo je, ponovo, ostalo slijepo, gluvo i nijemo. ,,S obzirom da je uvidom u tekstove utvrđeno da istim nisu sadržane prijetnje po ličnu i imovinsku bezbjednost Šćepanović Dragane, što ista ni sama nije sporila, već da tekstovi sadrže uvredljive kvalifikacije po ličnost i profesionalnu orijentaciju kako Šćepanović Dragane, tako i medija u kojem ista radi, to nalazim da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv bilo kojeg lica za bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti,” zaključio je u junu prošle godine tužilac Nikola Boričić.
Nakon prošlonedjeljnog napada na Anu Raičković prenuli su se i u Kolašinu, pa je početkom nedjelje stigla informacija da je Osnovno državno tužilaštvo formiralo predmet povodom napisa portala Aktuelno.me. Ipak, ni sada predmet njihove pažnje nijesu nepotpisani tekstovi koje objavljuje urednik portala Balša Knežević, već prateći komentari. Otprilike: ako utvrde ko ih je pisao, izviđaće da li u njihvom sadržaju ima elemenata krivičnog djela… Dok Dragani Šćepanović stižu najave novih nastavaka kleveta i izmišljotina na račun nje i njene porodice.
Jedno je jasno. Napad na Anu Raičković, i članove njene porodice nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Novac i nekažnjivost koju je stekao u vrijeme tajkunskih privatizacija pod pokroviteljstvom režima Mila Đukanovića, često uz finansijsku, pravnu i svaku drugu pomoć njegovih najbližih srodnika i saradnika, Bećirović i danas koristi da uzme, nagradi i kazni. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put Ćoćovom nasilju? Ili će sklonost nasilju, učinjenost i novac neforomalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti. Dokle?
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
PODGORICA NA ČEKANJU: Između nove vlasti i novih izbora
Objavljeno prije
2 sedmicena
8 Novembra, 2024Iako su se u noći prebrojavanja glasova mnogi samoproglasili za izborne pobjednike, izgleda kako posao formiranja većine u Glavnom gradu neće biti ni brz ni lak. Ako, uopšte, do toga dođe
Mjesec nakon septembarskih izbora u Podgorici, proglašeni su i konačni rezultati. Potom su, od 30. oktobra, počeli da teku zvanični rokovi za konstituisanje novog parlamenta i formiranje lokalnih vlasti.
Prvi formalan korak povukli su iz DPS, prošlonedjeljnim pozivom na sastanak partijama koje nijesu dio vladajuće većine na državnom nivou. “Mi želimo dogovor”, poručio je nosilac DPS liste na septembarskim izborima Nermin Abdić. “Ne želimo da građani Podgorice budu taoci političkih potkusurivanja, već ćemo na najbolji mogući način ući u ove pregovore i iskreno reći šta je naš politički stav”.
Matematika je jasna. Sa osvojenih 19 mandata, da bi predvodili, ili postali dio buduće većine (30 + odbornika) DPS mora zavrijediti podršku skoro svih odbornika koji u opštinski parlament nijesu došli sa lista dvije koalicije koje su na vlasti na državnom nivou (PES-Demokrate i Za budućnost Podgorice). Pošto su iz pokreta Preokret ostali dosljedni predizbornom obećanju da neće pregovarati o ulasku u vlast, manevarski prostor DPS dodatno je sužen.
Njihovom pozivu odazvali su se predstavnici koalicije Evropski savez (SD-SDP-LP) i Stranke evropskog progresa Duška Markovića. Predstavnici koalicije Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović nijesu došli na sastanak ali nijesu ni zatvorili vrata eventualne saradnje. “Partije koalicije Za bolju Podgoricu će u kratkom vremenskom periodu izaći sa Platformom koja će biti osnova toka pregovora. Prije toga nećemo započinjati bilo kakve pregovore”, poručeno je iz te koalicije kao odgovor na poziv DPS-a.
Kako vrijeme odmiče , počinje da djeluje kako u koaliciji Jakova Milatovića i Dritana Abazovića nijesu načisto ko su priželjkivani a ko neprihvatljivi partneri za formiranje podgoričkih vlasti.
Odnos Milatovića i Abazovića prema premijeru Milojko Spajiću i njegovoj Vladi danas nije bolji nego što je to bio prije podgoričkih izbora. To ne obećava uspješno partnerstvo. Paralelno, nesuglasice sa Andrijom Mandićem i koalicijom ZBCG koju predvode on i Milan Knežević dobijaju na intenzitetu.
Potencijalnoj saradnji u prilog ne idu ni zahtjevi koje doskorašnji lideri DF-a javnosti predstavljaju, u neobičnom zamahu, koji se tiču temeljnih promjena modela na kojima će se zasnivati crnogorsko društvo i država. (Vidi antrfile).
Ne ide im se sa radošću ni na drugu, DPS stranu. Makar ne Milatoviću. I makar ne još. Na to ukazuju spekulacije da je predsjednik države riješio da odgovornost za (ne)pravljenje odborničke većine u Podgorici prebaci na članove odborničkog kluba političke grupacije koja nastupa kao nukleus njegove buduće partije. Doda li se tome i zahtjev URA da budući gradonačelnik bude Luka Rakčević, nosilac zajedničke liste koalicije Za bolju Podgoricu, onda se sa sigurnošću može predvidjeti da će ishod pregovoa, ako do njih i dođe, biti krajnje neizvjestan.
Uglavnom, kod Abdića su se okupili predstavnici partija koje imaju (samo) 24 odbornička mandata, uz postignuti dogovor da se nađu na novom sastanku. Nakon što se ispune neki “preduslovi” koji nijesu samo formalne prirode.
Iz Markovićevog SEP-a su, pred sastanak, saopštenjem zatražili da se razgovori odlože dok se prepiremi platforma za razgovore i definišu “fundamentalni principi za konstituisanje vlasti u Glavnom gradu zasnovani prije svega na programskim i kadrovskim kompetencijama”. U Evropskom savezu bili su još konkretniji. Predstavili su svoju pregovaračku platformu zasnovanu na pet principa: građani u fokusu, dinamičan razvoj i unaprjeđenje infrastrukture, kadrovska politika zasnovana na kompetencijama, transparentnost i otvorenost u radu te odgovorno upravljanje javnim finansijama i resursima.
“Za nas je isključivo bitna postizborna programska koalicija a kadrovi su izvedena kategorija”, kaže za Monitor Budimir Mugoša (SDP) navodeći kako u Evropskom savezu vjeruju u mogućnost dogovora i ako se njihovi mandati ne podrazumijevaju u bilo kakvoj postizbornoj koaliciji bez preciznog prethodnog dogovora. “Podgorica je u institucionalnom i razvojnom haosu i imamo obavezu prema građanima da slušamo njihov glas, koji je na izborima bio veoma jasan. Nadam se da će stabilnu većinu napraviti stranke koje su napravile otklon od dosadašnje vlasti. Sve drugo bi bila prevara građana jer su jasne bile poruke svih u predizbornoj kampanji. Sada je na političarima da ispoštuju poruke građana sa izbora, i da vjerujemo da će doći do dogovora”, kazao nam je Mugoša.
Na drugoj strani, najupečatljiviji je gromoglasni muk koalicije PES-a i Demokrata. Nosilac njihove zajedničke liste, ministar energetike Saša Mujović djeluje kao čovjek potpuno posvećen svom sadašnjem poslu. To bi moglo da ukazuje kako se manje vidi kao potencijalni nosilac izvršne vlasti u Glavnom gradu. Ne treba zaboraviti, razmimoilaženja bivših kolega iz nekadašnjeg, jednistvenog, PES-a i uslovila su prijevremene izbore u Podgorici. Ti ožiljci se teško saniraju, i neće biti lako postići dogovor PES-a i koalicije koju je u Podgorici predvodio Milatović. Upućeni tvrde da su i lični odnosi Spajića i Milatovića, odnosno izostanak komunikacije između njih dvojice, sve veća prepreka ne samo dogovoru, veći i ozbiljnijim razgovorima o eventualnoj saradnji.
Problem je registrovao i Andrija Mandić pa je, neki dan, podsjetio kolege iz vladajuće koalicije na državnom nivou da bi, nakon proglašenja zvaničnih rezultata izbora, trebali da povuku neki potez u pravcu formiranja vlasti. “Ja mislim da poziv za okupljanje parlamentarne većine u Podgorici treba da potekne od onoga ko je osvojio najveći broj glasova, a to je koalicija PES – Demokrate”, kazao je on svjesno previđajući da je najveći broj glasova na septembarskim izborima osvojio DPS. I da toj partiji, dobrim dijelom zahvaljujući i njegovom angažmanu, koalicioni potencijal raste. Sa do skora nepostojećeg na sadašnji status sve je moguće.
Knežević je bio direktniji. Osvrćući se na ćutanje PES-a i Demokrata, poručio je kako “ni Spajić ni bilo ko drugi, nema pravo da ostavi ni minimum prostora za vraćanje DPS-a ne vlast”. U skladu sa tim stavom, predsjednik NDP je u ime ZBCG pozvao Milatovića na pregovore i razgovore, naglašavajući kako oni ne žele da se odreknu Jakova Milatovića, “koji je sastavni dio 30. avgusta 2020. godine”. Pride, valjda da ubaži nedavne (političke) prijetnje upućene na račun predsjednika države, ali i da odgovori na neke ideje koje moguće kolaju među zvaničnicima dvije provladine koalicije u Podgorici, Knežević poručuje: “Ne smatramo ni da ga treba neutralisati i izolovati, a praviti koalicije sa takozvanim satelitima DPS-a, koji nam možda žele i gore nego sama DPS”.
Nije, dakle, lako ni na toj strani.
Pokreta Preokret se unaprijed odrekao mogućnosti da sa dva odbornika uđe u vlast. To ne znači da do njih nijesu stizali zanimljivi prijedlozi. “Ponuda da promijenimo stav je bilo, dolazile su u uvijenim ili direktnim formatima, i svodile su se na to ne da se mijenja sistem, već da mi budemo dio dila na kraju kojeg bismo postali ekspozitura političkih korporacija”, kaže za Monitor Srđan Perić. “Da ne ostavim dilemu: tajnih pregovora nije bilo – sve što smo govorili javno saopštavali smo i onima koji su slali ponude. Svaki drugi odgovor osim odbijajućeg bio bi iznevjeravanje volje građana koji su dali podršku za glas protesta… I da naglasim: to nije pasivna već u datim okolnistima najaktivnija moguća pozicija. To je početak primjene sistema vlasti za koji se zalažemo. Počinjemo od lokalnog nivoa.”
Podgorica čeka. Novu vlast ili nove izbore.
Prerada Crne Gore
Andrija Mandić i Milan Knežević se nadmeću produžavajući listu identitetskih ultimatuma i zahtjeva: novi državni simboli, dvojno (crnogorsko) državljanstvo za državljane Srbije, srpski jezik kao službeni (uz crnogorski) umjesto sadašnje ustavne definicije “jezik u službenoj upotrebi”, proporcionalna zastupljenost građana srpske nacionalnosti u administraciji, policiji i vojsci, putinovski zakon o agentima stranog uticaja… Sve to je začinjeno idejom da se, ukoliko njihovi zahtjevi ne budu usvojeni “dogovorom” mimo poštovanja važeće ustavne procedure, oni organizuju novu podgoričku, pardon, ustavotvornu skupštinu. Onu što se, prema definiciji pojma, organizuje kada treba donijeti ustav novoformirane države, ili nakon što se u nekoj koja već ima svoj ustav, organizuje puč/revolucija s ciljem da se nasilno promijeni državno uređenje ili državni status zemlje.
Nagađanja šta se sve ovim zahtjevima želi postići razriješio je, dobrim dijelom, Zoran Čvorović, profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu i, jezikom koalicije ZBCG, afirmisani agent ruskog uticaja u Srbiji. A čini se i šire.
“Rešenjem ustavnog statusa srpskog jezika, automatski bi se otvorilo pitanje neodrživosti građanskog karaktera Crne Gore”, piše Čvorović u desničarskom Novom Standardu nakon saopštavanja identitetskih rezultata popisa u Crnoj Gori.
“Jer, država koja ima dva službena jezika, koji su izrazi dva različita nacionalna identiteta i od kojih ni jedan nema apsolutnu većinu, ne može biti građanska država…
Kada promena odredbe Ustava o službenom jeziku dovede u pitanje građanski karakter Crne Gore, onda će se neminovno otvoriti i pitanje neodrživosti postojećeg grba, zastave i himne Crne Gore.
Jer, Crna Gora kao država dve dominantne nacionalne zajednice sa dva službena jezika, mora imati takve državne simbole koji izražavaju dvonacionalni karakter države Crne Gore. I najzad, postojeći pleonastički i otuda besmislen st. 1. čl. 12. Ustava Crne Gore, po kome „u Crnoj Gori postoji crnogorsko državljanstvu“ trebalo bi brisati, jer je isključivo u službi asimilacije Srba, a protivan je dvonacionalnom karakteru Crne Gore, koji potvrđuju podaci najnovijeg popisa stanovništva.”
Na kraju svog teksta Čvorović iz teorije prelazi na praksu: “Za uspeh tog poduhvata nužan je kompromis među stranakama koje su srušile Đukanovićev režim, ali koje su u identitetskom smislu potpuno različite. Do kompromisa se može doći samo ako srpski narod u Crnoj Gori uspe u narednom periodu da jasno i odlučno formuliše stav da je alternativa kompromisu (=društvenom ugovoru) oko nove konstitucionalizacije Crne Gore raspad države, jer je njen sadašnji ustavni identitet oktroisan suprotno, ne samo istorijskom biću Crne Gore, već i postojećoj etničkoj i jezičkoj stvarnosti crnogorskog društva.”
To je uglavnom to. Da ne bude nismo znali.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj
Ima li spasa za Plantaže
ZORAN ĆOĆO BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove
BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže
Izdvajamo
-
Stav2 dana
Ima li spasa za Plantaže
-
Izdvojeno3 sedmice
OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera
-
DRUŠTVO3 sedmice
ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni zemljom, ni nebom
-
Izdvojeno3 sedmice
KAKO JE NOVINAR SAŠA RADOVIĆ POSTAO PERSONA NON GRATA U OPŠTINI ZETA: Karleuša, priganice, mediji i politika
-
DRUŠTVO3 sedmice
IZVJEŠTAJ EVROPSKE KOMISIJE ZA 2024.: Napredak protkan kurtoazijom
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Čas snova
-
DRUŠTVO3 sedmice
TRAGEDIJA U SELU SOKOLAC I POTJERA ZA ALIJOM BALIJAGIĆEM OPET OGOLILA BEZBJEDNOSNI SISTEM: Vrijeme je za odgovornost
-
INTERVJU3 sedmice
DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Mi u BiH više ne vjerujemo nikome i vjerujemo u sve